Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž R-186/2025-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Ive Smokvina Dadasović, predsjednika vijeća te Ksenije Dimec, člana vijeća i suca izvjestitelja i Kristine Vukelić Aničić, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ZR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Irena Krpan, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Palić i partneri iz Zagreba, protiv tuženika Autoškole Siget d.o.o. Zagreb, Siget 17, OIB: 46081812385, kojeg zastupa punomoćnica Albina Dlačić, odvjetnica iz Zagreba, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza i vraćanja na rad, rješavajući žalbe stranaka izjavljene protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, posl. br. Pr-1702/2023-31 od 14. svibnja 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 17. rujna 2025.

r i j e š i o  j e

Ukida se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, posl. br. Pr-1702/2023- 31 od 14. svibnja 2025. i predmet vraća istom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1.Citiranom presudom utvrđeno je da je nedopuštena Odluka o redovnom otkazu ugovora o radu od 5. listopada 2022. radi čega radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao, te je naloženo tuženiku da tužitelja vrati na radno mjesto instruktora vožnje, a ako radno mjesto pod tim nazivom ne bude postojalo u vrijeme vraćanja na rad, da ga vrati na drugo radno mjesto koje odgovara njegovoj stručnoj spremi, znanju, iskustvu i sposobnostima i da mu naknadi parnični trošak u iznosu od 725,00 eur.

2.Protiv citirane presude žalbu je podnio tuženik iz svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku (NN; 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 2/07, 84/08, 123/08 i 57/11, u nastavku teksta: ZPP), predlažući da se presuda preinači odbijanjem tužbenog zahtjeva. Tužitelj je podnio žalbu protiv očito odbijajućeg dijela odluke o troškovima postupka, predlažući da mu se dosudi daljnji trošak.

3. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

4. Žalbe su osnovane.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se utvrdi da je nedopuštena Odluka o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 5. listopada 2022. radi čega radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao, te da se naloži tuženiku da tužitelja vrati na radno mjesto instruktora vožnje, a ako radno mjesto pod tim nazivom ne bude postojalo u vrijeme vraćanja na rad, da ga vrati na drugo radno mjesto koje odgovara njegovoj stručnoj spremi, znanju, iskustvu i sposobnostima.

6.1. Nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski sud utvrđuje da je tužitelj zasnovao radni odnos kod tuženika na radnom mjestu instruktor vožnje na osnovu Ugovora o radu na određeno vrijeme od 3.1.2020., a od 4.6.2021. na neodređeno vrijeme; da je tuženik 5.10.2022. tužitelju otkazao Ugovor o radu Odlukom o poslovno uvjetovanom otkazu Ugovora o radu (dalje: Odluka); da kod tuženika ne postoji radničko vijeće niti djeluje sindikat i da je tuženik u vrijeme otkaza tužitelju zapošljavao preko 20 radnika.

6.2. Iz Odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 5.10.2022. da proizlazi da je tužitelju, zaposlenom na radnom mjestu instruktor vožnje, otkazan ugovor o radu iz gospodarskih i organizacijskih tj. poslovno uvjetovanih razloga jer da je uslijed poremećaja na tržištu prouzročenih liberalizacijom cijena usluga autoškola pojavnošću iznimno snažne nelojalne konkurencije i damping cijena, kao i zbog globalne pandemije Covid-19 došlo do znatnog smanjenja broja upisa kandidata za osposobljavanje u autoškoli, odnosno do pada poslovanja i smanjenja prihoda te da je, posljedično tome, smanjen opseg poslova instruktora vožnje u autoškoli, pa da iz tih razloga više ne postoji potreba za obavljanjem poslova ovog radnog mjesta u dosadašnjem opsegu i vrsti poslova, slijedom čega da tuženik ukida radno mjesto tužitelja obzirom je isto suvišno u organizaciji procesa poslovanja i jer tuženik više nema objektivne potrebe za istim. Predmetni gospodarski razlozi da se odnose na činjenicu da je u posljednjih više od godinu dana, a intenzivno u posljednjih 9 mjeseci, kod tuženika došlo do određenih promjena i interne reorganizacije koja da je još uvijek u tijeku, a sve obzirom da je došlo do znatnog smanjenja opsega poslovanja, uslijed čega da je tuženik prisiljen smanjiti troškove poslovanja tj. racionalizirati i interno reorganizirati poslovanje. Naime, analizom financijskih rezultata poslovanja tuženika od 2019. godine da se bilježi kontinuirani pad prihoda i to 2020. za -8,41%, te 2021. za -9,59%, uz konstantno prisutne gubitke u poslovanju. 2022. da je u prvih 8 mjeseci zabilježen daljnji pad prihoda i to za -17,22%, dok je gubitak tri i pol puta veći nego u istom razdoblju prošle godine. Također da je evidentan pad upisanih kandidata, tako da se očekuje godišnji pad od 30-35% upisanih kandidata manje u odnosu na prošlu godinu, a što da će se odraziti i na jednako tako daljnji drastičan pad prihoda u budućnosti. Zbog navedenog tuženik da je prisiljen reorganizirati i racionalizirati poslovanje, a to da se najprije odnosi na potrebu smanjenja fiksnih troškova, a nakon toga i na smanjenje broja instruktora. Jedan dio instruktora da će uskoro otići u mirovinu, a u odlučivanju kojeg od instruktora zadržati da se vodilo računa o svih kriterijima iz članka 115. st. 2. Zakona o radu.

6.3. Prvostupanjski sud utvrđuje da je kod tuženika od 2019. kontinuirano smanjenje prihoda i manji broj upisanih polaznika što da je dovelo i do zatvaranja Autoškole u Španskom, čiji osnivač je tuženik, pa da su njihove radnike morali prebaciti kod tuženika, a to smanjenje prihoda da je dovelo do toga da se nekim radnicima morao otkazati ugovor o radu, a s nekim radnicima da je zaključen sporazumni raskid ugovora o radu ili im je ponuđen ugovor na pola radnog vremena ili su otišli u mirovinu. Takva okolnost da je gospodarski razlog koji opravdava izricanje poslovno uvjetovanog otkaza. Kod tuženika da je trenutno zaposleno svega 7 instruktora vožnje, a u vrijeme donošenja Odluke o otkazu da ih je bilo 22. Iz iskaza tajnika tuženika LR da proizlazi da su prilikom odabira viška radnika razmatrani kriteriji staža, te broj uzdržavanih članova i da je napravljena tabela te da je utvrđen višak radnika, a među njima da je bio i tužitelj. Međutim, prvostupanjski sud nije prihvatio iskaz svjedoka LR u dijelu gdje navodi da je napravljena tablica bodovanja jer da o toj tablici nitko od ostalih svjedoka, niti z.z. tuženika nije ništa iskazao, a tuženik da u spis nije dostavio takvu tablicu, a razumljivo je da bi takav dokaz dostavio da isti postoji. Tuženik da nije dostavio nikakvu ispravu na okolnost da je upravo tužitelj od ostalih instruktora vožnje utvrđen kao višak, a niti da je te činjenice naveo u Odluci o otkazu, osim što je paušalno naveo da je primijenio uspoređivanje radnika sukladno odredbi čl. 115. st. 2. ZR. Poslodavac koji izričito u Odluci o otkazu navodi da je prilikom odlučivanja kojim će radnicima dati prednost primijenio zakonske kriterije iz čl. 115. st. 2. ZR, da je dužan to učiniti na transparentan i provjerljiv način. Iako poslodavac nije dužan sačiniti tzv. bodovnu listu iz koje bi se utvrdilo koliko je koji usporedni radnik dobio bodova i na temelju kojih kriterija, ukoliko to ne učini da je dužan to na bilo koji drugi način dokazati, a to da tuženik u ovom postupku nije uspio. Tuženik da je mogao ili u Odluci o otkazu ili drugom aktu decidirano navesti usporedne radnike sa podacima o stažu i obvezama uzdržavanja, no da to nije učinio. Poslodavac da je dužan kriterije iz čl. 115. st. 2. ZR razmotriti i primijeniti, a ne samo formalno se na njih pozvati u odluci o otkazu, a faktično ih zanemariti. Tuženik da je morao ocijeniti u odnosu na točno imenovane radnike koji su ostali na poslu jesu li na radu kod tuženika zadržani radnici u odnosu na koje tužitelj nije imao prednost ostati na poslu. Tek na temelju usporedbe prava konkretnih radnika na ostanak na radu s tužiteljem, koji nije zadržan, da se može pravilno ocijeniti jesu li poštovani minimalni zakonski kriteriji. Na temelju iskaza svjedoka i z.z. tuženika da se ne može ispitati pravilnost primjene zakonskih kriterija iz čl. 115. st. 2. ZR kojima se tuženik rukovodio prilikom određivanja za radom kojih radnika prestaje potreba, a o čemu da i ovisi dopuštenost poslovno uvjetovanog otkaza ugovora o radu. Stoga, budući da tuženik, na kojem je teret dokazivanja, nije dokazao da je izbor tuženika kod otkazivanja trebao pasti baš na tužitelja, Odluka o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu da je nedopuštena, pa je prvostupanjski sud prihvatio tužbeni zahtjev.

7.Neosnovani su žalbeni navodi tuženika o postojanju bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a jer donošenjem pobijane presude prvostupanjski sud nije počinio niti jednu bitnu povredu iz članka 354. stavka 2. ZPP-a u vezi s člankom 365. stavkom 2. ZPP-a, pa niti bitnu povredu iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a jer presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, nema proturječnosti i može se ispitati. Međutim, osnovano navodi tuženik u žalbi da prvostupanjski sud nije potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje, pa posljedično tome niti pravilno primijenio materijalno pravo, zbog čega je valjalo ukinuti prvostupanjsku presudu.

8.1. Prije svega valja naglasiti da ovaj sud prihvaća utvrđenje prvostupanjskog suda da su kod tuženika postojale takve okolnosti koje predstavljaju gospodarski razlog koji opravdava donošenje odluke o poslovno uvjetovanom otkazu. Nadalje, i ovaj sud je mišljenja da je poslodavac dužan razmotriti i primijeniti kriterije iz čl. 115. st. 2. ZR, a ne se samo formalno na njih pozvati u odluci o otkazu. Također se prihvaća zaključak prvostupanjskog suda da je na tuženiku, kao poslodavcu, teret dokaza da je primijenio kriterije iz članka 115. stavka 2. ZR prilikom donošenja odluke o otkazu, odnosno da je dužnost tuženika dokazati da su na radu zadržani radnici u odnosu na koje tužitelj nije imao prednost ostati na poslu jer da se tek na temelju usporedbe prava konkretnih radnika na ostanak na radu s tužiteljem koji nije zadržan može pravilno ocijeniti jesu li poštovani zakonski kriteriji iz odredbe članka 115. stavka 2. ZR.

8.2. Međutim, za sada se ne može prihvatiti utvrđenje prvostupanjskog suda da tuženik nije dostavio nikakvu ispravu na okolnost zašto je upravo tužitelj u odnosu na ostale instruktore vožnje utvrđen kao višak, odnosno da nije dokazao da je napravio tablicu bodovanja jer da o toj tablici nitko od ostalih svjedoka (osim LR), niti z.z. tuženika nije ništa iskazao. Naime, tuženik je uz podnesak od 20. rujna 2024. dostavio tablicu pod nazivom: Popis zaposlenih na radnom mjestu instruktora vožnje kod poslodavca Autoškola Siget iz Zagreba na dan 3.10.2022. iz koje proizlazi da je na taj dan kod tuženika bilo zaposleno 18 instruktora vožnje, a također se uz ime svakog instruktora nalaze podaci o godini rođenja, o godinama staža kod tuženika, o broju djece do 18 godina, o broju članova kućanstva, o datumu zasnivanja radnog odnosa i ostale napomene. Sadržaj navedene tablice tuženik je detaljno objasnio u navedenom podnesku.

8.3. Stoga će u nastavku postupka prvostupanjski sud razmotriti sadržaj navedene tablice, odnosno je li istom tuženik dokazao da je postupio prema odredbi članka 115. stavka 2. ZR, nakon čega će ponovno odlučiti o tužbenom zahtjevu.

9. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci presude temeljem odredbe članka 370. ZPP-a.

U Rijeci 17. rujna 2025.

Predsjednik vijeća

Iva Smokvina Dadasović