Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Rijeka, Žrtava Fašizma 7

Poslovni broj: P-1141/2020-40

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Rijeci, po sucu toga suda Danijeli Mandekić Lerga, u pravnoj stvari tužitelja ĆA iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Mariji Budimir, odvjetnici iz Pule, protiv tuženika Erste&Steiermärkische bank d.d., Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB 23057039320, zastupana po punomoćniku Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević i partneri, odvj. iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane glavne rasprave 3. srpnja 2025., u prisutnosti zamj. punomoćnika tužitelja i zamj. punomoćnika tuženika, zaključene uz primjenu odredbe čl. 335. Zakona o parničnom postupku (dalje ZPP), objavivši 17. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu broj 2402006- 1031262160 / 51400607- 5102795566 i to članak 7. u dijelu koji glasi:

„ VALUTNA KLAUZULA. Povrat obveza iz ovog ugovora ( iznos kredita i pripadajuće kamate, kamate za zakašnjenja u plaćanju, naknade i drugi eventualni troškovi) obračunat će po srednjem tečaju banke za CHF na dan odobrenja žiro- računa Banke.“

Te članak 8. u dijelu koji glasi:

„ Kamatna stopa je promjenjiva i u trenutku ugovaranja iznosi 05,490% (pet cijelih četdesetdevet posto) godišnje. Kamata se obračunava primjenom direktne metode. Ugovorne strane su suglasne da se za vrijeme trajanja Ugovora o kreditu mogu vršiti promjene ugovorene kamatne stope, kao i način obračuna i naplate u skladu s važećim odlukama Banke.“

II. Nalaže se tuženiku Erste&Steiermärkische bank d.d. Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB 23057039320, da tužitelju ĆA iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 2.200,71 eura s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do 30. lipnja 2011. po stopi od 14% godišnje, od 1. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015. po stopi od 12% godišnje, a od 1. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizišla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, na iznose kako slijedi:

- na iznos od 3,12 eura od 1.11.2008 do isplate;

- na iznos od 4,45 eura od 1.1.2009 do isplate;

- na iznos od 4,99 eura od 1.2.2009 do isplate;

- na iznos od 5,54 eura od 1.3.2009 do isplate;

- na iznos od 3,91 eura od 1.4.2009 do isplate;

- na iznos od 3,87 eura od 1.5.2009 do isplate;

- na iznos od 2,05 eura od 1.6.2009 do isplate;

- na iznos od 0,8 eura od 1.8.2009 do isplate;

- na iznos od 2,34 eura od 1.9.2009 do isplate;

- na iznos od 0,84 eura od 1.10.2009 do isplate;

- na iznos od 0,69 eura od 1.11.2009 do isplate;

- na iznos od 2,48 eura od 1.12.2009 do isplate;

- na iznos od 3,91 eura od 1.1.2010 do isplate;

- na iznos od 5,78 eura od 1.2.2010 do isplate;

- na iznos od 5,33 eura od 1.3.2010 do isplate;

- na iznos od 8,54 eura od 1.4.2010 do isplate;

- na iznos od 7,85 eura od 1.5.2010 do isplate;

- na iznos od 8,61 eura od 1.6.2010 do isplate;

- na iznos od 17,17 eura od 1.7.2010 do isplate;

- na iznos od 15,28 eura od 1.8.2010 do isplate;

- na iznos od 22,25 eura od 1.9.2010 do isplate;

- na iznos od 18,79 eura od 1.10.2010 do isplate;

- na iznos od 15,63 eura od 1.11.2010 do isplate;

- na iznos od 24,43 eura od 1.12.2010 do isplate;

- na iznos od 28,92 eura od 1.1.2011 do isplate;

- na iznos od 25,56 eura od 1.2.2011 do isplate;

- na iznos od 26,6 eura od 1.3.2011 do isplate;

- na iznos od 23,78 eura od 1.4.2011 do isplate;

- na iznos od 24,1 eura od 1.5.2011 do isplate;

- na iznos od 32,58 eura od 1.6.2011 do isplate;

- na iznos od 34,04 eura od 1.7.2011 do isplate;

- na iznos od 44,06 eura od 1.8.2011 do isplate;

- na iznos od 42,64 eura od 1.9.2011 do isplate;

- na iznos od 34,77 eura od 1.10.2011 do isplate;

- na iznos od 34,07 eura od 1.11.2011 do isplate;

- na iznos od 33,52 eura od 1.12.2011 do isplate;

- na iznos od 35,53 eura od 1.1.2012 do isplate;

- na iznos od 37,77 eura od 1.2.2012 do isplate;

- na iznos od 37,82 eura od 1.3.2012 do isplate;

- na iznos od 36,42 eura od 1.4.2012 do isplate;

- na iznos od 36,88 eura od 1.5.2012 do isplate;

- na iznos od 37,75 eura od 1.6.2012 do isplate;

- na iznos od 36,92 eura od 1.7.2012 do isplate;

- na iznos od 36,99 eura od 1.8.2012 do isplate;

- na iznos od 36,2 eura od 1.9.2012 do isplate;

- na iznos od 34,64 eura od 1.10.2012 do isplate;

- na iznos od 36,43 eura od 1.11.2012 do isplate;

- na iznos od 36,95 eura od 1.12.2012 do isplate;

- na iznos od 36,99 eura od 1.1.2013 do isplate;

- na iznos od 34,39 eura od 1.2.2013 do isplate;

- na iznos od 36,06 eura od 1.3.2013 do isplate;

- na iznos od 36,51 eura od 1.4.2013 do isplate;

- na iznos od 35,51 eura od 1.5.2013 do isplate;

- na iznos od 32,69 eura od 1.6.2013 do isplate;

- na iznos od 31,58 eura od 1.7.2013 do isplate;

- na iznos od 32,96 eura od 1.8.2013 do isplate;

- na iznos od 33,92 eura od 1.9.2013 do isplate;

- na iznos od 36,36 eura od 1.10.2013 do isplate;

- na iznos od 35,02 eura od 1.11.2013 do isplate;

- na iznos od 35,62 eura od 1.12.2013 do isplate;

- na iznos od 36,11 eura od 1.1.2014 do isplate;

- na iznos od 34,88 eura od 1.2.2014 do isplate;

- na iznos od 35,81 eura od 1.3.2014 do isplate;

- na iznos od 35,33 eura od 1.4.2014 do isplate;

- na iznos od 34,41 eura od 1.5.2014 do isplate;

- na iznos od 33,99 eura od 1.6.2014 do isplate;

- na iznos od 34,18 eura od 1.7.2014 do isplate;

- na iznos od 35,34 eura od 1.8.2014 do isplate;

- na iznos od 36,53 eura od 1.9.2014 do isplate;

- na iznos od 36,42 eura od 1.10.2014 do isplate;

- na iznos od 37,02 eura od 1.11.2014 do isplate;

- na iznos od 37,88 eura od 1.12.2014 do isplate;

- na iznos od 37,53 eura od 1.1.2015 do isplate;

- na iznos od 38,01 eura od 1.2.2015 do isplate;

- na iznos od 38,01 eura od 1.3.2015 do isplate;

- na iznos od 38,01 eura od 1.4.2015 do isplate;

- na iznos od 38,01 eura od 1.5.2015 do isplate;

- na iznos od 38,01 eura od 1.6.2015 do isplate;

- na iznos od 38,01 eura od 1.7.2015 do isplate;

- na iznos od 38,01 eura od 1.8.2015 do isplate;

- na iznos od 38,01 eura od 1.9.2015 do isplate;

sve u roku od 15 dana.

III. Utvrđuje se da ne postoji tražbina tuženika prema tužitelju u iznosu od 196,43 eura s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do 31. prosinca 2007. po stopi od 15% godišnje, od 1. siječnja 2008. pa do 30. lipnja 2011. po stopi od 14% godišnje, od 1. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015. po stopi od 12% godišnje, a od 1. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizišla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, na iznose kako slijedi:

- EUR 0,58 od 02.01.2006. pa do isplate,

- EUR 2,87 od 02.02.2006. pa do isplate,

- EUR 3,63 od 02.03.2006. pa do isplate,

- EUR 3,34 od 02.04.2006. pa do isplate,

- EUR 3,06 od 02.05.2006. pa do isplate,

- EUR 3,62 od 02.06.2006. pa do isplate,

- EUR 3,79 od 02.07.2006. pa do isplate,

- EUR 2,81 od 02.08.2006. pa do isplate,

- EUR 3,13 od 02.09.2006. pa do isplate,

- EUR 3,08 od 02.10.2006. pa do isplate,

- EUR 3,53 od 02.11.2006. pa do isplate,

- EUR 4,81 od 02.12.2006. pa do isplate,

- EUR 5,68 od 02.01.2007. pa do isplate,

- EUR 5,28 od 02.02.2007.pa do isplate,

- EUR 5,51 od 02.03.2007.pa do isplate,

- EUR 7,70 od 02.04.2007. pa do isplate,

- EUR 8,24 od 02.05.2007. pa do isplate,

- EUR 8,95 od 02.06.2007.pa do isplate,

- EUR 8,94 od 02.07.2007. pa do isplate,

- EUR 7,97 od 02.08.2007.pa do isplate,

- EUR 9,42 od 02.09.2007. pa do isplate,

- EUR 9,45 od 02.10.2007. pa do isplate,

- EUR 8,44 od 02.11.2007. pa do isplate,

- EUR 8,55 od 02.12.2007. pa do isplate,

- EUR 6,40 od 02.01.2008. pa do isplate,

- EUR 4,95 od 02.02.2008. pa do isplate,

- EUR 3,52 od 02.03.2008.pa do isplate,

- EUR 6,87 od 02.04.2008. pa do isplate,

- EUR 7,81 od 02.05.2008. pa do isplate,

- EUR 6,79 od 02.06.2008. pa do isplate,

- EUR 8,82 od 02.07.2008. pa do isplate,

- EUR 8,36 od 02.08.2008. pa do isplate,

- EUR 6,36 od 02.09.2008. pa do isplate,

- EUR 0,00 od 02.10.2008. pa do isplate,

- EUR 4,09 od 02.11.2008. pa do isplate,

- EUR 3,52 od 02.12.2008. pa do isplate.

IV. Utvrđuje se da ne postoji tražbina tuženika prema tužitelju u iznosu od 402,10 eura s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do 31. prosinca 2007. po stopi od 15% godišnje, od 1. siječnja 2008. pa do 30. lipnja 2011. po stopi od 14% godišnje, od 1. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015. po stopi od 12% godišnje, a od 1. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizišla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, na iznose kako slijedi:

- EUR 1,12 od 02.06.2011.pa do isplate,

- EUR 1,11 od 02.07.2011.pa do isplate,

- EUR 1,11 od 02.08.2011. pa do isplate,

- EUR 1,10 od 02.09.2011. pa do isplate,

- EUR 1,09 od 02.10.2011.pa do isplate,

- EUR 4,16 od 02.11.2011.pa do isplate,

- EUR 4,15 od 02.12.2011.pa do isplate,

- EUR 4,12 od 02.01.2012.pa do isplate,

- EUR 4,10 od 02.02.2012.pa do isplate,

- EUR 4,08 od 02.03.2012.pa do isplate,

- EUR 4,06 od 02.04.2012.pa do isplate,

- EUR 4,03 od 02.05.2012.pa do isplate,

- EUR 4,01 od 02.06.2012.pa do isplate,

- EUR 3,99 od 02.07.2012.pa do isplate,

- EUR 3,96 od 02.08.2012.pa do isplate,

- EUR 3,94 od 02.09.2012.pa do isplate,

- EUR 3,92 od 02.10.2012.pa do isplate,

- EUR 3,90 od 02.11.2012.pa do isplate,

- EUR 3,87 od 02.12.2012 pa do isplate,

- EUR 3,85 od 02.01.2013.pa do isplate,

- EUR 3,82 od 02.02.2013.pa do isplate,

- EUR 3,80 od 02.03.2013.pa do isplate,

- EUR 3,77 od 02.04.2013.pa do isplate,

- EUR 3,75 od 02.05.2013.pa do isplate,

- EUR 3,72 od 02.06.2013.pa do isplate,

- EUR 3,70 od 02.07.2013.pa do isplate,

- EUR 3,67 od 02.08.2013 pa do isplate,

- EUR 3,65 od 02.09.2013.pa do isplate,

- EUR 3,62 od 02.10.2013.pa do isplate,

- EUR 3,60 od 02.11.2013.pa do isplate,

- EUR 3,57 od 02.12.2013.pa do isplate,

- EUR 3,54 od 02.01.2014.pa do isplate,

- EUR 15,96 od 02.02.2014.pa do isplate,

- EUR 15,82 od 02.03.2014.pa do isplate,

- EUR 15,69 od02.04.2014.pa do isplate,

- EUR 15,55 od 02.05.2014.pa do isplate,

- EUR 15,41 od 02.06.2014.pa do isplate,

- EUR 15,27 od 02.07.2014.pa do isplate,

- EUR 15,13 od 02.08.2014.pa do isplate,

- EUR 14,98 od 02.09.2014.pa do isplate,

- EUR 14,85 od 02.10.2014.pa do isplate,

- EUR 14,70 od 02.11.2014.pa do isplate,

- EUR 14,56 od 02.12.2014.pa do isplate,

- EUR 14,41 od 02.01.2015.pa do isplate,

- EUR 14,27 od 02.02.2015.pa do isplate,

- EUR 14,11 od 02.03.2015 pa do isplate,

- EUR 13,97 od 02.04.2015.pa do isplate,

- EUR 13,82 od 02.05.2015.pa do isplate,

- EUR 13,66 od 02.06.2015.pa do isplate,

- EUR 13,51 od 02.07.2015.pa do isplate,

- EUR 13,35 od 02.08.2015.pa do isplate,

- EUR 13,20 od 02.09.2015.pa do isplate

V. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 2.550,00 eura s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče počevši od presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizišla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

VI. Odbija se zahtjev tužitelja za nadoknadu parničnog troška u preostalom

dijelu kao neosnovan.

VII. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„I. Nalaže se tuženiku Erste&Steiermärkische bank d.d. Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB 23057039320, da tužitelju ĆA iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 96,81 eura s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do 31. prosinca 2007. po stopi od 15% godišnje, od 1. siječnja 2008. pa do 30. lipnja 2011. po stopi od 14% godišnje, od 1. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015. po stopi od 12% godišnje, a od 1. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizišla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, na iznose kako slijedi:

- na iznos od 0,01 eura od 1.5.2006 do isplate;

- na iznos od 0,01 eura od 1.10.2006 do isplate;

- na iznos od 0,01 eura od 1.12.2006 do isplate;

- na iznos od 0,01 eura od 1.1.2007 do isplate;

- na iznos od 0,01 eura od 1.2.2007 do isplate;

- na iznos od 0,01 eura od 1.4.2007 do isplate;

- na iznos od 0,01 eura od 1.6.2007 do isplate;

- na iznos od 0,01 eura od 1.7.2007 do isplate;

- na iznos od 0,01 eura od 1.11.2007 do isplate;

- na iznos od 0,01 eura od 1.12.2007 do isplate;

- na iznos od 0,01 eura od 1.1.2008 do isplate;

- na iznos od 0,68 eura od 1.2.2008 do isplate;

- na iznos od 0,68 eura od 1.3.2008 do isplate;

- na iznos od 0,67 eura od 1.4.2008 do isplate;

- na iznos od 0,67 eura od 1.5.2008 do isplate;

- na iznos od 0,66 eura od 1.6.2008 do isplate;

- na iznos od 0,67 eura od 1.7.2008 do isplate;

- na iznos od 0,66 eura od 1.8.2008 do isplate;

- na iznos od 0,66 eura od 1.9.2008 do isplate;

- na iznos od 0,66 eura od 1.10.2008 do isplate;

- na iznos od 0,66 eura od 1.11.2008 do isplate;

- na iznos od 0,66 eura od 1.12.2008 do isplate;

- na iznos od 0,66 eura od 1.1.2009 do isplate;

- na iznos od 0,65 eura od 1.2.2009 do isplate;

- na iznos od 0,65 eura od 1.3.2009 do isplate;

- na iznos od 0,65 eura od 1.4.2009 do isplate;

- na iznos od 4,3 eura od 1.5.2009 do isplate;

- na iznos od 4,29 eura od 1.6.2009 do isplate;

- na iznos od 4,28 eura od 1.7.2009 do isplate;

- na iznos od 4,26 eura od 1.8.2009 do isplate;

- na iznos od 4,25 eura od 1.9.2009 do isplate;

- na iznos od 4,23 eura od 1.10.2009 do isplate;

- na iznos od 4,22 eura od 1.11.2009 do isplate;

- na iznos od 4,21 eura od 1.12.2009 do isplate;

- na iznos od 4,19 eura od 1.1.2010 do isplate;

- na iznos od 4,18 eura od 1.2.2010 do isplate;

- na iznos od 4,16 eura od 1.3.2010 do isplate;

- na iznos od 4,15 eura od 1.4.2010 do isplate;

- na iznos od 4,13 eura od 1.5.2010 do isplate;

- na iznos od 4,11 eura od 1.6.2010 do isplate;

- na iznos od 4,1 eura od 1.7.2010 do isplate;

- na iznos od 4,08 eura od 1.8.2010 do isplate;

- na iznos od 4,07 eura od 1.9.2010 do isplate;

- na iznos od 4,05 eura od 1.10.2010 do isplate;

- na iznos od 1,67 eura od 1.11.2010 do isplate;

- na iznos od 1,66 eura od 1.12.2010 do isplate;

- na iznos od 1,65 eura od 1.1.2011 do isplate;

- na iznos od 1,64 eura od 1.2.2011 do isplate;

- na iznos od 1,64 eura od 1.3.2011 do isplate;

- na iznos od 1,62 eura od 1.4.2011 do isplate;

- na iznos od 1,62 eura od 1.5.2011 do isplate;

sve u roku 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Erste&Steiermärkische bank d.d. Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB 23057039320, da tužitelju ĆA iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 798,12 eura s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 1. listopada 2015. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizišla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana“

r i j e š i o  j e

Dopušta se preinaka tužbe.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 8. rujna 2020. navodi da je zaključio s tuženikom 9. siječnja 2006. Ugovora o kreditu broj 2402006- 1031262160 / 51400607- 5102795566 kojim ugovorom je tuženik odobrio tužitelju kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 23.300 CHF uz kamatnu stopu od 5,490 % godišnje, na rok otplate 180 mjeseci. U vrijeme zaključenja ugovora tužitelj i tuženik da nisu pojedinačno pregovarali o promjenjivoj kamatnoj stopi, te ugovorom nisu utvrđeni niti egzaktni parametri niti metode izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate. Prema tome, sama odredba o visini kamatne stope i njezinim promjenama sastavljena je nerazumljivo i netransparentno. Promjenjivu kamatnu stopu da je tuženik mijenjao jednostranom odlukom, a tako je to i utvrdio Visoki trgovački sud RH u presudi i rješenju od 13. srpnja 2014. posl.br. Pž-7129/13. Tuženik da nije pojedinačno pregovarao i utvrdio točne parametre i metodu izračuna koja utječe na odluku kreditora o promjeni stope prije i u vrijeme zaključenja ugovora, a što da je rezultiralo neravnotežom u pravima i obvezama ugovornih strana. Tuženik da je povrijedio kolektivne interese i prava tužitelja kao korisnika kredita jer je koristio nepoštenu ugovornu odredbu pa da je dozvoljeno ucjenjivati njezinu poštenost. Tužitelj kao potrošač da nije informiran ni upozoren o rizicima ugovaranja takve odredbe, te da je došlo do neravnoteže na štetu tužitelja kao potrošača Tuženik kao banka u trgovačkom sporu pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br.Pž-6632/17-10 od 14. lipnja.2018. kojom je potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br.P-1401/12 od 04.07.2013. u dijelu točke 1., 2., 3., 4., 5., 6., i 7. utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008., povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije kao trgovac potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. . Dakle, tuženik je u Ugovoru o kreditu koristio ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, a također i povišenjem tečaja chf uz kojeg je vezana glavnica tužitelj je platio više, te stoga ustaje predmetnom tužbom. Kredit da je podignut za izgradnju i adaptaciju stambenog prostora. Tuženik da je povrijedio kolektivne interese i prava tužitelja kao korisnika kredita jer je koristio nepoštenu ugovornu odredbu. Ovo jer da je tuženik povrijedio odredbe Zakona o zaštiti potrošača, Zakona o platnom prometu i Zakona o obveznim odnosima koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe kada je ugovorio valutnu klauzulu, jer je iznos anuiteta vezao uz švicarski franak a da nije prethodno tužitelja kao potrošača informirao u cijelosti o svim parametrima što je imalo za posljedicu u pravima i obvezama ugovornih strana. U Ugovoru o kreditu ugovoreno je da se korisnik kredita obvezuje vratiti kredit uz valutnu klauzulu (iznos kredita i pripadajuće kamate, kamate za zakašnjenje u plaćanju, naknade i drugi ev. troškovi). Stoga predlaže da sud utvrdi da su ništetne odredbe o promjeni kamatne stope Odlukom banke i promjene tečaja, te isplati novčani iznos od 11.121,65 kn, odnosno iznos koji će tužitelj urediti nakon izrade nalaza i mišljenja, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa uz nadoknadu parničnog troška. Predlaže usvajanje tužbe i tužbenog zahtjeva.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, te ističe prigovor zastare. Tužitelj da mora dokazati status potrošača. Valutna klauzula da je zakonom dopuštena klauzula. Ugovor je prestao isplatom kredita te se ne radi o parnici za naknadu štete već stjecanje bez osnove, pa je pozivanje na zaštitu kolektivnih interesa neosnovano. Ističe da je ugovor o kreditu solemniziran a tužitelj bio upoznat sa rizikom rasta tečaja chf u odnosu na kunu ali je takav rizik prihvatio. Potpisom ugovora stranke su nedvojbeno izrazile volju u pogledu promjenjive kamatne stope, a ne može se zahtijevati isto kao da je ugovorena fiksna kamatna stopa. Građani koji su se odlučili na kreditno zaduživanje svjesno su ušli u rizik promjene kamatne stope. Tuženik nije imao zakonske obveze definirati parametre promjenjivosti kamatne stope do izmjene ZPK iz 2013. Svi elementi koji su utjecali na cijenu kredita javno su dostupni i nisu proizvoljni već se stopa mijenja sukladno tržišnim kriterijima koji su izvan nadzora tuženika. Tužitelj nije imao pitanja niti ušao u pregovore ukoliko je imao dvojbi i nejasnoća. Sud Europske Unije da je u skladu sa Direktivom 93/13 EEZ koja predstavlja krovni akt Europske Unije na području zaštite potrošača (presuda CAMINO posl.br. C618/10) zauzeo stav da nacionalni sudovi nisu ovlašteni na intervenciju u sadržaj ugovornog odnosa već da je na nacionalnim zakonodavstvima da otklone obvezujući učinak nepoštenih odredbi za potrošače. Tužitelj da je skladu s praksom suda EU kao potrošač definiran kao dobro informirana, razumna, pažljiva i oprezna osoba, te se ne može prikazivati kao osoba kojoj je moguće nametnuti ugovor određenog sadržaja. U suprotnom ukoliko nije propitivao odredbe ugovora kao potrošač tužitelj da više ne uživa pravnu zaštitu sukl. odredba ZPK i ZZP jer proizlazilo bi da nije želio pregovarati o pojedinim odredbama. Tužitelj nije imao pitanja niti ušao u pregovore ukoliko je imao dvojbi i nejasnoća. Na tužitelju da je teret dokaza da su ugovorne odredbe ništetne kao i da se nije pregovaralo o svakom pojedinom ugovoru o kreditu. Ističe da je ugovorna odredba o valutnoj klauzula jasna, uočljiva i razumljiva te je primio otplatni plan gdje je naznačeno da se anuiteti plaćaju po srednjem tečaju tuženika na dan plaćanja. Javni bilježnik da je dužan objasniti strankama smisao i posljedice posla, a i ispitati je nužno da li se tužitelj informirao o posljedicama valutne klauzule. Niti tuženik nije mogao znati osnove promjena valute a tužitelj da je imao utjecaj na sadržaj ugovora i stranke su pregovarale o navedenom jer tuženik uvijek nudi više opcija te se prema kreditnoj sposobnosti i zahtjevima korisnika odabere jedna od mogućih opcija. Nije se moglo predvidjeti povećanje vrijednosti chf. Osporava tijek zakonske zatezne kamate jer tuženik nije nepošten. Ističe i prigovor radi prijeboja ako sud utvrdi ništetnom odredbu o valutnoj klauzuli i to svoje tražbine s osnova potplaćenih i povlaštenih anuiteta, jer postoje razdoblja u kojima je tečaj CHF bio niži od početnog tečaja, kao i ništetne kamatne stope kada je bila niža od početno ugovorene, te predlaže da sud utvrdi postojanje tražbine tuženika prema tužitelju.

Predlaže odbijanje tužbe i tužbenog zahtjeva.

3. Podneskom od 22. travnja 2025. tužitelj je uredio tužbu i tužbeni zahtjev u skladu s nalazom i mišljenjem vještaka financijske struke dipl.oec. Goranke Šmer Maraš Podneskom od 2. lipnja 2025. tuženik je uredio prigovor radi prijeboja.

4. Imajući u vidu da je na sastanku građanskih odjela Županijskih sudova i Građanskog odjela VS RH pod brojem Su-IV-162/21 odlučeno među ostalim da je u predmetima po tužbama korisnika kredita u chf dopuštena preinaka tužbe nakon provedenog dokaza financijskim vještačenjem, te da je tužitelj tužbeni zahtjev konačno uredio sukladno nalazu i mišljenju vještaka, sud je dopustio preinaku tužbe.

5. Odredbom čl. 190 st. 2 ZPP-a propisano je da iznimno od odredbe stavka 1. toga članka, tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka, a st. 2 da nakon dostave tužbe tuženiku za preinaku tužbe potreban je pristanak tuženika; ali i kad se tuženik protivi, sud može dopustiti preinaku ako smatra da bi to bilo svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama. Stoga je sud dopustio takvu preinaku tužbe i riješio kao u izreci rješenja, sukladno čl. 190. st. 3 ZPP-a.

6. Radi utvrđenja činjeničnog stanja proveden je dokaz uvidom u cjelokupnu dokumentaciju koja prileži spisu, i to Ugovor o kreditu broj 2402006- 1031262160 / 51400607- 51027955669 od 9. siječnja 2006 otplatna tablica, pregled uplata po kreditu, nalaz i mišljenje vještaka financijske struke, te saslušanje tužitelja kao stranke.

7. U postupku je odlučno utvrditi je li tužitelj kao potrošač bio upozoren od tuženika o mogućnosti rizika promjene tečaja (CHF i EURO), te valutnoj klauzuli, a što tuženik nije dokazao predloženim dokazima, kao i je li osnovan prigovor radi prijeboja koji u odgovoru na tužbu ističe tuženik. Sporno je i je li zaključenjem ugovora o konverziji prestalo pravo tužitelja na obeštećenje, kao posljedica ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i ništetnoj kamatnoj stopi u ugovoru o kreditu.

8. Uvidom u Ugovor o kreditu broj 2402006-1031262160/51400607- 5102171373 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 10. svibnja 2005., utvrđeno je da je tužitelj potrošač, kao i da se radi o stambenom kreditu , dakle proizlazi iz sadržaja samog ugovora da je tužitelj potrošač, a isto je utvrđeno iz iskaza tužitelja kao stranke.

9. U svom iskazu tužitelj kao stranka navodi da je ugovor zaključio 9. siječnja 2006. u Požegi s referentom banke koji je u tom trenutku ondje radio. Može reći da je ugovor sastavljao odnosno pripremao njegov sadržaj upravo navedeni referent, te da nije sudjelovao u sastavljanju odnosno pripremanju sadržaja ugovora. Vezano uz informacije u pogledu promjenjivosti kamatne stope odnosno kriterija i pretpostavki od kojih zavisi promjena kamata o istome nije bio informiran. Jednako tako ističe kako nije bio informiran niti o rizicima koje za sobom povlači ugovaranje valutne klauzule vezane uz valutu CHF te koliko se sjeća, nitko u banci nije rekao niti dao informaciju da je CHF rizična valuta kao ni informaciju o eventualnim razlikama u odnosu na valutu euro. Napominje kako je sredstva iz kredita uložio u djelom izgradnju a djelom u adaptaciju kuće, odnosno jedine stambene jedinice u kojoj su živjeli on i obitelj. Rate kredita otplaćivao je od svoje mirovine Niti on a niti članovi njegove obitelji u to vrijeme nisu bili vlasnici kakve pravne osobe ili obrta niti se ikad bavili turizmom ili iznajmljivanjem već isključivo žive od primanja njega supruge, mirovine odnosno njene place. Vezano uz aneks ugovora o kreditu br. 1, ne sjeća se je li pročitao, odnosno da je on postojao te da nije sklopljen na njegovu inicijativu. Sjeća se samo osnovnog ugovora o kreditu i da je njega pročitao 2006., kada i sklapao.Problemi vezani uz predmetni ugovor o kreditu nastali su kada je švicarski franak počeo rasti te su se anuiteti povećavali Nije mogao pregovarati vezano uz sadržaj ugovora o kreditu , sve po načelu "prihvati ili ne prihvati". Po zanimanju je stolar sa završenom Obrtničkom školom. Na poseban upit zamjenika punomoćnika tužitelja ne razumije pojam obračun kamata direktnom metodom te ne razumije niti mu je to tko objasnio ili to pokušao. Supruga da je bila na dugotrajnom bolovanju, kćer na školovanju u Zagrebu a sin na školovanju u Policijskoj akademiji. Aneksom da se nije mislio odreći svojih potraživanja vezanih uz ranije sklopljeni ugovor. Ne sjeća se niti koje je informacije u to vrijeme dobio o pojmu valutne klauzule. Jednako tako navodi da je osnovni ugovor pročitao ali se ne sjeća da je imao primjedbe na neku od njegovih odredbi. Napominje kako mu osobni bankar nije rekao u kojim granicama može varirati kretanje tečaja.

10. Na temelju spisu priležeće dokumentacije i to ugovora o kreditu broj 2402006- 1031262160 / 51400607- 5102795566 od 9. siječnja 2006.kojim ugovorom je tuženik odobrio tužitelju kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 23.300 CHF uz kamatnu stopu od 5,490 % godišnje, na rok otplate 180 mjeseci, i tuženika kao kreditora a što među strankama nije ni sporno, utvrđeno je;

- da su stranke, i to tužitelj, kao korisnik kredita, i tuženik, kao davatelj kredita, sklopili ugovor o kreditu na iznos od 23.300 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju tuženika, rok vraćanja 180 mjeseci

- kamatna stopa ugovorena da je kao promjenjiva i iznosila je 5,490 % godišnje i da se može mijenjati u skladu sa važećim odlukama banke, a ugovorena je i valutna klauzula,

- da je 26. siječnja 2016. zaključen Aneks broj 1 Ugovora o kreditu broj 5102795566 radi usklađenja sa ZID ZPK kojim se utvrđuje nedospjela glavnica kredita u iznosu od 7.324,62 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a na dan podmirenja.

- da ugovor jest konvertiran prema Zakonu o potrošačkom kreditiranju u euro s danom 30. rujan 2015 . te je na taj način matematički izjednačio tužitelj sa jednakim kreditom podignutim sa valutnom klauzulom EUR

- radi utvrđenja visine tužbenog zahtjeva izveden je dokaz financijskim vještačenjem, na koji matematički izračun, po izvršenim pisanim očitovanjima niti tužitelj niti tuženik nisu imali primjedbi te ovaj sud isti prihvaća kao objektivan i u skladu s pravilima struke,

- da preplata tečaja (pozitivne tečajne razlike), kada je tečaj bio veći od početnog, iznosi 2.200,71 EUR. Negativne tečajne razlike, kada je tečaj bio manji od početnog, iznose 196,43 EUR. Neto preplata tečaja, kao razlika pozitivnih i negativnih tečajnih razlika, iznosi 2.004,28 EUR.

- da preplata kamate (više plaćena kamata) iznosi 96,81 EUR Manje plaćena kamata iznosi 402,10 EUR. Neto preplata kamate, kao razlika više i manje plaćene kamate, iznosi 305,29 EUR.

- da je razlika glavnice po tečaju na dan 30. rujan 2015. i neotplaćene glavnice u chf po početnom tečaju 798,12 eura,

- da zatezna kamata na više plaćene iznose preplaćene kamate i tečajne razlike iznosi 519,48 eura,

- da se pretplata u konverziji računa na temelju dospjelih obveza kamate i glavnice po simuliranom otplatnom planu kredita u EUR i stvarnih uplata anuiteta u kunama po chf kreditu,

- da je tuženik tužitelju u obračunu konverzije kredita na dan 30. rujan 2015. utvrdio preplatu u iznosu od 306,53 EUR, za namirenje do 50% budućih anuiteta konvertiranog kredita s vk u EUR do potpunog iskorištenja

- da tuženik u ovom postupku nije dokazao da je tužitelja kao potrošača i slabiju ugovornu stranu prije i tijekom sklapanja ugovora obavijestio te informirao o rizicima vezano uz valutu CHF time da iz sadržaja iskaza tužitelja proizlazi da mu na rizike te mogućnost znatnog povećanja tečaja CHF u odnosu na kunu nije ukazano te da tužitelj s obzirom na dane mu informacije nije mogao predvidjeti da će doći do znatnog povećavanja tečaja u odnosu na početni, a niti o kojim parametrima ovisi promjena kamatne stope

- da iz spisu priležećeg Ugovora o kreditu proizlazi da se radi o standardnom tipskom ugovoru,

11. Nije sporno da je

- u postupku pred Trgovačkim sudom u Zagrebu koji se je vodio pod posl.br. P-1401/12 presudom od 4. srpnja 2013., koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014. pravomoćno utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 1. studenog 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita. zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tužene i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tužena kao trgovac i korisnici kreditnih usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metode izračuna tih parametara koji utječu na odluku tužene banke o promjeni stope ugovorne kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, čime je tužena postupila suprotno tada važećim Zakonima o zaštiti potrošača (NN 96/03) u razdoblju od 10. rujna 2003. pa do 6. kolovoza 2007., a nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09 te suprotno odredbama);

- u kolektivnom sporu radi zaštite prava i interesa potrošača Visoki trgovački sud Republike Hrvatske pod posl.br. Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. potvrdio presudu Trgovačkog suda u Zagrebu, a koje shvaćanje prihvaća i Vrhovni sud RH u odluci Rev- 2221/2018 od 3. rujna 2019. te je u navedenom postupku pravomoćno utvrđeno da su tužene banke među kojima je i ovdje tuženik u razdoblju od 1.11.2004. do 31.12.2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe tako da je u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti a tijekom pregovora i u vezi sklapanja tih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka čime su banke postupile suprotno odredbama čl. 81., čl. 82. i čl. 90. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03) u razdoblju do 6.08.2007. da od 7.08.2007. do 31.12.2008. suprotno odredbama čl. 96. i čl. 97. Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07 i dr.),

12. Iz nalaza i mišljenja vještaka u ovom postupku, kojeg ovaj sud u cijelosti prihvaća kao stručan, objektivan i u skladu s pravilima struke, utvrđeno je

- da je tuženik matematički izjednačio tužitelja sa jednakim kreditom podignutim sa valutnom klauzulom EUR , da su u obzir uzete sve uplate tužitelja, pa tako i one iznose koji su iskazani kao preplata po kamati i valuti u odnosu na ništetnost promjene kamate i valutne klauzule CHF, ali samo ako se gleda kao usporedba sa kreditom podignutim sa valutnom klauzulom EUR, ali ne i sa CHF kreditom sa ništetnim odredbama o promjeni kamate i valutnom klauzulom

- da provedbom konverzije, a uzevši pri tome sve efekte provedene konverzije u obzir, tužiteljeva obveza po kreditu nije svedena na onaj iznos kolika bi bila prema početnim uvjetima kredita uz eliminaciju ništetnih ugovornih odredbi (ništetne odredbe kojom je ugovorna valutne klauzula vezano uz valutu CHF i odredba o načinu promjenjivosti kamatne stope), jer konverzija po ZIDZPK/15 ne polazi od ništetnosti kamate i tečaja po kreditu u CHF, nego se u konverziji kredit u CHF zamjenjuje kreditom u EUR..

13. Temeljem tako provedenih dokaza ocjena je ovoga suda da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja kao u podnesku od 22. travnja 2025. osnovan u odnosu na zahtjev za utvrđenje ništetnim ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi jednostranom odlukom banke iz osnovnog ugovora o kreditu, kao i zahtjev za isplatu razlike tečaja zbog ništetnih ugovornih odredbi iz osnovnog ugovora o kreditu do dana zaključenja dodatka ( 2.200,71 eura), sve kao u točki I. i II. izreke presude, dok nije osnovan zahtjev za isplatu više plaćene kamate ( 96,81 eura) kao i zahtjev za isplatu razlike glavnice ( 798,12 eura) ( nepriznati iznos umanjenja glavnice u provedenoj konverziji), sve pobliže opisano kao u točki VII. izreke presude, a niti prigovor radi prijeboja koji ističe tuženik.

14. Neosnovano tuženik smatra da tužitelj nema pravni interes za podnošenje tužbe u ovoj pravnoj stvari.

15. Iako je u konkretnom slučaju između stranka sklopljen dodatak ugovoru o kreditu s danom 26. siječanj 2016. kojim je izvršena konverzija tužiteljevog kredita iz CHF u kredit vezan uz valutu EUR, nakon stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN br. 143/2013), tužitelju pripada pravo zahtijevati isplatu više plaćenih iznosa na ime ništetnih odredaba osnovnog ugovora o kreditu ( kamata i valuta).

16. Ovo iz razloga jer je kogentnom odredbom čl. 327 ZOO-a izričito propisano da na ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti i da se na nju može pozivati svaka zainteresirana osoba time da je odredbom čl. 328 ZOO-a propisano da se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi dok je prema odredbi čl. 323 st. 1 ZOO-a u slučaju ništetnosti svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora time da ništetnost neke odredbe ugovora kako je to propisano odredbom čl. 324 st. 1 ZOO-a ne povlači ništetnost cijelog ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe i ako ona nije bila ni uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen.

17. Kako se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi te kako ništetnost djeluje ex tunc, konkretno od samog sklapanja ugovora, to tužitelju pripada pravo zahtijevati isplatu pretplate, i utvrđenje ništetnosti među strankama sklopljenog ugovora o kreditu u dijelu kojim je ugovorena promjenjivost kamatne stope te u dijelu odredbi kojima je ugovorena valutna klauzula vezano uz valutu CHF unatoč činjenici što je sklopljen dodatak ugovora o kreditu.

18. Iako je u konkretnom slučaju sporazumom stranaka izvršena konverzija kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit uz valutnu klauzulu u EUR nakon stupanja na snagu ZIDZPK-a, isto nije od odlučnog značenja za tužbeni zahtjev tužitelja u ovoj pravnoj stvari u dijelu kojem zahtjeva isplatu. Ovo iz razloga jer tužitelj po ocjeni ovoga suda time nije izgubio pravo zahtijevati utvrđenje bilo ništetnosti odredbi ugovora o kreditu u ovom postupku, niti je izgubio pravo na potpunu restituciju u situaciji kao što je konkretna kada su dijelovi ugovora o kreditu sklopljenog između stranka ništetni, te kada sklopljenim Dodatkom potpuna restitucija nije provedena a pravo na koju restituciju tužitelju pripada temeljem odredi ZOO-a a sve kao posljedicu ništetnosti predmetnog Ugovora.

19. Ovo osobito kada se ima u vidu utvrđenje vještaka u ovom postupku da prilikom zaključenja dodatka ugovora o kreditu, provedbom konverzije, a uzevši pri tome sve efekte provedene konverzije u obzir, tužiteljeva obveza po kreditu nije svedena na onaj iznos kolika bi bila prema početnim uvjetima kredita uz eliminaciju ništetnih ugovornih odredbi (ništetne odredbe kojom je ugovorna valutne klauzula vezano uz valutu CHF i odredba o načinu promjenjivosti kamatne stope), Međutim, stav je ovog suda da tužitelju kao potrošaču pripada pravo na potpunu restituciju , kao posljedicu zaključenja ugovora o kreditu s ništetnim ugovornim odredbama.

20. Pored toga, niti odredbe sklopljenog dodatka ugovora o kreditu ne spominju način rješavanja ništetnih ugovornih odredbi kojima se u ugovorima o kreditu s valutom CHF nepošteno te ništetno ugovarala promjenjivost kamatne stope te nepošteno i ništetno ugovarala valutna klauzule vezano uz valutu chf , kao što se ne spominje na koji način bi se trebala riješiti ništetnost tih odredbi, a sve kao posljedicu nepoštenog postupanja tužene banke prilikom ugovaranja istih.

21. Stoga, unatoč tako provedenoj konverziji kojim je tužitelj samo izjednačen s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u euro, tužitelj samo takvim izjednačavanjem po ocjeni ovoga suda nije izgubio pravo na potpunu restituciju tj. zahtijevati naknadu iznosa koji su više naplaćeni od strane tužene banke temeljem ništetnih odredbi ugovora o kreditu, unatoč tome što je tužitelj dodatkom ugovora o kreditu izjednačen s položajem potrošača u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u EUR. Unatoč zaključenju dodatka ugovora o kreditu kojim je izvršena konverzija predmetnog ugovora iz chf u euro, po stavu ovog suda tužitelj ima pravo te pravni interes zahtijevati utvrđenje ništetnosti odredbe Ugovora, te ima pravo do dana konverzije zahtijevati od tuženika povrat onih iznosa koje je tuženik naplatio temeljem ništetne odredbe ugovora.

22. Odredbom čl. 19.b Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine br. 75/2009, 112/2012, 143/2013, 147/2013, 9/2015, 78/2015, 102/2015, 52/2016, 128/2022, 156/2023, dalje ZPK) propisano je načelo konverzije kredita te je tom odredbom propisano da konverzija kredita denominiranog u CHF u kredit denominiran u EUR i kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR podrazumijeva konverziju kredita radi promjene valute, odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i provodi se na način da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u EUR, a položaj potrošača s kreditom denominiranim u kunama s valutnom klauzulom u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR, dok odredba čl. 19.c ZPK-a propisuje način izračuna konverzije kredita.

23. Činjenica provođenja konverzije sama za sebe ne može i ne smije po ocjeni ovoga suda isključiti provođenje kontrole nepoštenosti ugovornih odredbi iz Ugovora o kreditu vezanog uz valutu CHF sklopljenog između stranaka, već u situaciji kada je provedena konverzija u skladu sa odredbama ZID ZPK-a te s tim u vezi između stranaka sklopljen Dodatak ugovora o kreditu temeljem kojeg je izvršena konverzija kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u EUR valja cijeniti je li provedenom konverzijom u cijelosti uspostavljena ravnoteža narušena nepoštenim ugovornim odredbama sadržanim u Ugovoru o kreditu, te je li provedena potpuna restitucija, jer ukoliko nije tužitelj kao potrošač po ocjeni ovoga suda ima pravo ostvarivanja pune zaštite kako bi se njegov položaj u materijalnom smislu doveo u situaciju kao da iz ništetnih ugovornih odredbi nije bilo te konverzija ne može tužitelju po ocjeni ovoga suda smanjiti stupanj zaštite koji mu pripada.

24. Odredbom članka 2. Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 05. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima propisano je da pojam potrošač znači svaku fizičku osobu koja u ugovorima nastupa za potrebe izvan okvira svojeg obrta, poduzeća ili profesije.

25. Zakon o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 19/2022, 59/2023) u st 4. st. 1. točka 21. ZZP/22) propisuje da je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu izvan svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti. Čl. 3 Zakona o zaštiti potrošača ( Nn 96/03 , dalje ZZP/03-a) koji je bio na snazi u vrijeme zaključenja ugovora o kreditu bilo je propisano da je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti.

26. Iz iskaza tužitelja proizlazi kako su mu novčana sredstva bila potrebna za kupnju i adaptaciju kuće u kojoj živi i danas sa obitelji. Kako tuženik nije pružio dokaz o tome da je tužitelj nekretninu koristio u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju i poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti, ili za iznajmljivanje radi ostvarivanje novčane dobiti, niti to ne proizlazi iz drugih dokaza izvedenih u postupku ocjena je ovog suda da je tužitelj dokazao svoj status potrošača, i da se radi o potrošačkom ugovoru.

27. U odnosu na visinu zahtjeva izveden je dokaz vještačenjem po vještaku financijske struke, te je tužitelj uredio tužbu i tužbeni zahtjev u skladu s nalazom vještaka.

28. Na nalaz i mišljenja primjedbe nisu imali niti pun. tužitelja niti pun. tuženika (matematički dio), pa je sud nalaz prihvatio u cijelosti kao stručan i objektivan u skladu s pravilima struke.

29. Navedeni ugovor o kreditu zaključen je 9. siječnja 2006. pa se na sadržaj tog ugovora u pogledu primjene materijalno pravnog propisa glede pitanja jesu li neke odredbe istoga nepoštene s obzirom na činjenice i okolnosti koje tužitelj iznosi u ovoj tužbi po ocjeni ovoga suda imaju primijeniti odredbe Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03; dalje ZZP/03) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ovog ugovora.

30. Odredbom čl. 81 ZZP/03 propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, smatra nedopuštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

31. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radio o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca (čl. 81 st. 2 ZZP/03).

32. Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati (čl. 81 st. 4 ZZP/03).

33. Prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena uzimat će se u obzir narav robe ili usluge koje predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije ili prilikom sklapanja ugovora, ostale ugovorne odredbe kao i neki drugi ugovor koji, u odnosu na ugovor koji se ocjenjuje, predstavlja glavni ugovor (čl. 83 ZZP/03).

34. Nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive (čl. 84 ZZP/03). Nadalje odredbom čl. 87 st. 1 ZZP/03 propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništava. Ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost i samog ugovora ako on može opstati bez ništave odredbe (čl. 87 st. 1 i 2 ZZP/03).

35. Polazeći od stava izraženog u presudi Visokog trgovačkog suda RH od 16. srpnja 2014. pod posl.br. Pž-7129/2013-4 ovaj sud utvrđuje da se prije sklapanja ugovora o kreditu o spornoj ugovornoj odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi jednostranom odlukom banke nije pregovaralo, s time da je iz sadržaja spisu priležećeg ugovora vidljivo da se radi o standardnom ugovoru o kreditu.

36. Kako se o toj odredbi nije pregovaralo prije potpisivanja istog, a iz iskaza tužitelja proizlazi da se radilo o tipskom standardnom ugovoru o kreditu te da se o jednostranoj promjeni kamatne stope odlukom banke nije pregovaralo, to tuženik nije dokazao da je jasno i razumljivo predočio tužitelju sve parametre prije zaključenja Ugovora o kreditu iz kojih bi bila razvidna formula po kojoj se kamatna stopa mijenja. Kako je to utvrđeno na temelju sadržaja iskaza tužitelja kao stranke, tužitelj kao korisnik kredita nije imao utjecaj na sadržaj ugovora u dijelu kojim je ugovorena mogućnost promjena kamatne stope sukladno odluci banke, niti je ista u situacijama kada su ugovori o kreditu bili vezani uz valutu CHF klijentima ukazivala na bilo kakve posebne rizike koje ta valuta nosi niti im je bilo što govorila po odnosu HNB a prema valuti CHF. Utvrđeno je i to da je među strankama zaključeni ugovor standardni, tipski ugovor sadržaj kojeg je unaprijed pripremljen od strane banke, kako to u konačnosti proizlazi iz iskaza tužitelja, a što je u konačnosti vidljivo i iz sadržaja Ugovora.

37. Okolnost što je predmetni Ugovor o kreditu solemniziran po javnom bilježniku ne predstavlja dokaz činjenice da se o spornim odredbama ugovora o kreditu pregovaralo te okolnosti zbog kojih bi naprijed navedene odredbe Ugovora bile valjane pri čemu se napominje da javni bilježnik, prilikom solemnizacije ugovora, nije osoba koja sa potrošačem pregovara o sadržaju ugovora te o pojedinim odredbama ugovora.

38. Valja napomenuti da tuženik kao banka u ovom postupku nije dokazao, a teret dokaza koje činjenice je ležao na istom, da su u pogledu sklapanja konkretnog Ugovora o kreditu u pogledu ugovaranja valutne klauzule vezano uz valutu CHF okolnosti bile drugačije u odnosu na one utvrđene u kolektivnom sporu, kako u pogledu pregovaranja, tako i u pogledu informiranosti u ovom postupku tužitelja kao potrošača u pogledu valutne klauzule vezano uz valutu CHF.

39. Okolnost je li u vrijeme sklapanja spornog ugovora eventualno postojala mogućnost s tuženom bankom sklapanja i ugovora o kreditu vezano uz valutu EUR sama po sebi ne predstavlja okolnost temeljem koje se može zaključiti i koja dokazuje da su stranke o valutnoj klauzuli vezano u valutu CHF sadržanoj u spornom Ugovoru o kreditu pregovarale.

40. Ovo iz razloga jer je među strankama sporni Ugovor o kreditu, tipski ugovor koji je bio unaprijed sastavljen po tuženoj kao trgovcu te jačoj ugovornoj strani pri čemu ovaj sud u cijelosti prihvaća vjerodostojnim iskaz tužitelja obzirom da tuženik suprotno nije dokazao da tuženik vezano uz valutu CHF prije sklapanja i u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora nije kao trgovac u cijelosti informirao tužitelja o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi sklapanja predmetnog ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

41. Slijedom naprijed iznijetog tuženik nije dokazao da se je po odredbi među strankama sklopljenog Ugovora o kreditu u dijelu kojim je istim ugovorena valutna klauzula vezano uz valutu CHF pregovaralo te nije dokazao da je tuženik kao banka tj. kao trgovac te jača ugovorna strana, prije sklapanja Ugovora i u vrijeme sklapanja Ugovora kao trgovac, informirao tužitelja kao potrošača o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenjem valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti teret kojih dokaza je ležao na istom.

42. Načelo konverzije te načelo navedenog Zakona bio je da se položaj potrošača te korisnika kredita u valuti CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u valuti EUR. Činjenica provođenja konverzije sama za sebe ne može i ne smije po ocjeni ovoga suda isključiti provođenje kontrole nepoštenosti ugovornih odredbi iz Ugovora o kreditu vezanog uz valutu CHF sklopljenog između stranaka , već u situaciji kada je provedena konverzija u skladu sa odredbama ZID ZPK-a te s tim u vezi između stranaka sklopljen Dodatak ugovora o kreditu temeljem kojeg je izvršena konverzija kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u EUR, valja cijeniti je li provedenom konverzijom u cijelosti uspostavljena ravnoteža narušena nepoštenim ugovornim odredbama sadržanim u Ugovoru o kreditu , te je li provedena potpuna restitucija, jer ukoliko nije tužitelj kao potrošač po ocjeni ovoga suda ima pravo ostvarivanja pune zaštite kako bi se njegov položaj u materijalnom smislu doveo u situaciju kao da iz Ugovora o kreditu ništetnih ugovornih odredbi nije bilo, te konverzija ne može tužitelju po ocjeni ovoga suda smanjiti stupanj zaštite koji mu pripada.

43. Sklopljenim Dodatkom Ugovora tužitelj je izjednačen s položajem potrošača u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u EUR. Kako iznosi razlike pretplaćene valute nisu nadoknađeni te nisu vraćeni tužitelju te mu nisu priznati provedenom konverzijom u situaciji kao što je konkretna kada su ništetne odredbe u Ugovoru o kreditu u dijelu kojim je ugovorena promjenjivosti kamatna stope te u dijelu kojim je ugovorena valutna klauzula vezano uz valutu CHF to je tuženik sukladno odredbi čl. 323. st.1. ZOO-a u obvezi tužitelju naknaditi iste, pa je tužbeni zahtjev tužitelja konačno preciziran te određen nakon provedenog financijskog vještačenja podneskom od 22. travnja 2025. za utvrđenje ništetnim, te utvrđenje ništetnosti ugovornih odredbi , kao i isplatu predmetnih iznosa s osnova ništetne valutne klauzule, valjalo prihvatiti te odlučiti kao u toč. I. i II. izreke presude, sve pozivom na odredbu čl. 323.st.1. ZOO-a.

44. Posljedica ništetnosti je upravo eliminacija negativnih učinaka nepoštenih ugovornih odredbi te primjena početno valjano ugovorenih uvjeta otplate kredita te naknada tužitelju svih iznosa koji mu je unatoč provedenoj konverziji nisu priznati te naknađeni prema početno valjano ugovorenim uvjetima otplate kredita. Provedenim financijskim vještačenjem nedvojbeno je utvrđeno da provedbom konverzije tužitelj nije ostvario ona prava koja potražuje ovom tužbom a to je povrat u onu činjeničnu i pravnu poziciju u kojoj bi se nalazio da ništetnih ugovornih odredbi nije bilo i to kroz povrat te naknadu svih koristi koje je tuženik neosnovano stekao temeljem istih.

45. Po tuženiku istaknuti prigovor zastare osnovan je u odnosu na zahtjev za isplatu razlike ništetne kamatne stope, ali ne u odnosu na zahtjev za isplatu ništetne valutne klauzule. Zastarijevanje počinje teći prvog dana nakon dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, kako je to propisano odredbom čl. 215 ZOO- a. Visoki trgovački sud RH donio je pravomoćnu presudu u kolektivnom sporu u kojem je utvrđena povreda prava potrošača od strane tuženika između ostalog i u dijelu vezanom za nedopuštenost odredbi o promjenjivim kamatnim stopama u ugovorima o kreditu, kakav je bio Ugovor o kreditu od 9. siječnja 2006., a koja presuda je postala pravomoćna 14. lipnja 2014. to se ima smatrati kako vjerovniku odnosno tužitelju pravo na zahtjev za isplatu teče zapravo od tog datuma.

46. S obzirom na navedeno ocjena je ovoga suda, a sve i s obzirom na činjenicu da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača sukladno odredbi čl. 118 sada važećeg Zakona o zaštiti potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade koja mu je uzrokovana postupanjem tužene, to je ocjena ovoga suda da se u konkretnom slučaju početak tijeka zastare za isplatu tužitelju stečenog bez osnove u odnosima prema tuženoj ne vezuje uz sam trenutak kada je došlo do povećanja imovine na strani dužnika – banke već od trenutka pravomoćnosti presude donesene u kolektivnom sporu.

47. Kako je presuda u kolektivnom sporu vezano uz nedopuštenost odredbi o promjenjivim kamatnim stopama postala pravomoćna 14. lipnja 2014. a vezano uz ništetnost valutne klauzule 14. lipnja 2018., a tužitelj zahtjev za isplatu prema tuženiku postavio u tužbi podnijetoj ovome sudu ovome sudu 8. rujna 2020. to proizlazi da je njegov zahtjev za isplatu razlike temeljem ništetne valutne klauzule podnesen unutar zastarnog roka od 5 godina, ali ne i u odnosu na zahtjev za isplatu razlike ništetne kamatne stope.

48. Stoga je zahtjev za isplatu razlike temeljem ništetne kamatne stope valjalo odbiti i presuditi kao u točki VII. Izreke presude.

49. Konačno, valja ukazati da je obveza restitucije u slučaju ništetnosti propisana odredbom čl. 323 st. 1 ZOO-a, pa se obveza restitucije ne može promatrati odvojeno od ništetnost.

50. Valja ukazati na stav Županijskog suda u Rijeci izražen u odluci posl.br. Gž- 666/13, prema kojem zahtjev za povrat onoga što je dano na temelju ugovora koji je utvrđen ništetnim ne podliježe zastari jer bi ograničenje restitucije zastarom obezvrijedilo institut ništavosti koji je bezvremenski. Tako Županijski sud u Rijeci ističe da "utvrđenje (apsolutne) ništavosti ne podliježe zastari niti se samim protekom vremena ugovor može osnažiti, pa odluka suda ima samo deklaratoran značaj.

51. Utvrđenje ništavim ugovora poduzima se , bez obzira na to predlaže li to stranka ili to čini sud po službenoj dužnosti, radi zaštite općeg interesa i stoga bi ograničavanje njegovih učinaka zastarnim rokovima za restituciju njegovih učinaka obezvrijedilo taj institut. Ništavost je, osim toga, sredstvo pomoću kojeg se sprječava pravno djelovanje učinaka ugovora koji je u suprotnosti prinudnim propisima. Pravna posljedica ništavosti u ovom slučaju da je jednostrana restitucija u dvostrano obveznom ugovoru vraćanjem u prijašnje stanje i ona se ne može vezati uz institut zastare. Kako je ugovor ništav, ne može se zahtijevati ispunjenje ugovorenih prestacija jer se smatra da ugovor nije niti nastao, pa je onda takva posljedica posve razumljiva. U obzir dolazi samo jednostrana restitucija jer ugovor od samog početka ne proizvodi nikakav učinak i po njemu ne može doći do nikakvih davanja. Svaka ugovorna strana mora vratiti svojem sugovorniku ono što je od njega primila. Dakle, vrijedi pravilo o povratu u prijašnje stanje, koje se obzirom na prirodu restitucije kod ništavosti razlikuje od restitucije kod drugih obvezno pravnih instituta koji su ograničeni prekluzivnim i zastarnim rokovima. Ograničenje zastarom obezvrijedilo bi institut ništavosti koji je bezvremenski (na što upućuje i retroaktivno djelovanje kao jedno od bitnih obilježja). Ugovorne strane su znale (ili trebale znati) da su ugovorile nešto nedopušteno i da (vrijednost) prestacija ne može biti zadržana u njihovoj imovini, niti zbog digniteta druge ugovorne strane, niti zbog općeg interesa, koji je sastavnica ništavosti. Prihvaćanjem zastare za restituciju, s početkom tijeka od dana primitka stvari (novca), izostala bi faktična posljedica tog instituta koji upravo zbog sprječavanja nedopuštenih pojava sklapanja ništavih ugovora djeluje retroaktivno i bez vremenskog je ograničenja. Dakle, u slučaju ništavosti, koja djeluje (ex tunc) od trenutka zaključenja ugovora, restitucija je dio tog instituta, ne može se odvojeno od njega promatrati i ne može podlijegati zastari."

52. Činjenica je da je tužitelju u vrijeme sklapanja ugovora bilo poznato, a kako je to i naznačeno u ugovoru da će se povrat obveza iz ugovora vršiti po srednjem tečaju banke za CHF te je tužitelj kao korisnik kredita bio upoznat s mogućim promjenama iznosa anuiteta u kunama nastalih uslijed promjene tečaja, no ta činjenica sama po sebi ne predstavlja okolnost zbog kojih bi među strankama ugovorena valutna klauzula u CHF u konkretnom slučaju bila valjana. Ono što je odlučno u konkretnom slučaju je činjenica da je predmetni ugovor o kreditu za kupnju nekretnine sklopljen na duže vremensko razdoblje, a da tužena banka kako je to konačno i utvrđeno u postupku radi zaštite prava i interesa potrošača, prilikom sklapanja ugovora kao što je konkretni povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti a tijekom pregovora i u vezi sklapanja tih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka čime su banke postupile suprotno odredbama čl. 81., čl. 82. i čl. 90. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN-96/03 ) u razdoblju do 6.08.2007. da od 7.08.2007. do 31.12.2008. suprotno odredbama čl. 96. i čl. 97. Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07 i dr.).

53. Pravne posljedice ništetnosti propisane su odredbom čl. 323 ZOO-a tako da je u slučaju ništetnosti svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a kada to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje.

54. Po ocjeni ovog suda, ugovor o kreditu ne bi prerastao u ugovor sa fiksnom kamatom stopom, pa da tužitelj više ne uživa zaštitu zakonskog fiksiranja kamatne stope koja važi za kredite sa ugovorenom promjenjivom kamatnom stopom. Sud je usvojio zahtjev samo u dijelu u kojem je takva mogućnost jednostrane promjene kamatne stope prepuštena tuženiku (na štetu potrošača), jer se o tome nije pregovaralo, nema jasnih i razumljivih kriterija načina promjene stope, a osobito jer to uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obveza ugovornih strana na štetu potrošača. Ovaj sud smatra da izračun visine tražbine tužitelja sukladno početno ugovorenoj kamatnoj stopi, ne znači da je kamata ugovorena kao fiksna, i da je sud intervenirao u ugovorni odnos stranaka. Kamatna stopa koja je ponuđena tužiteljici kao potrošaču od strane tuženika kao kreditora prilikom zaključenja ugovora o kreditu, je jasna i određena, prihvaćena od obije govorne strane. Sud u ovom postupku ocjenjuje ništetnim kasnije izmjene kamatne stope, i nije ovlašten intervenirati u ugovorni odnos stranaka na način da određuje kamatnu stopu u nekoj sasvim drugoj visini od one o kojoj stranke nisu međusobno pregovarale, i time zadire u sadržaj odredbi ugovora o kreditu. Stoga je stav suda, da je ispravno vještak utvrdio visinu tražbine u skladu s početno ugovorenom kamatnom stopom, te sud ne prihvaća prigovor tuženika u tom dijelu. Isto tako, u situaciji kada je vjerovnik samostalno ponudio potrošaču smanjenje kamatne stope, ocjena je ovog suda da time nije došlo do povrede interesa potrošača, niti je time narušena ravnoteža u njihovom ugovornom odnosu, pa da bi takva odluka o smanjenju kamatne stope bila ništetna.

55. Međutim, po ocjeni ovog suda, tužitelju ne pripada pravo na isplatu razlike glavnice u iznosu od 798,12 eura ( koji konačni matematički izračun ovaj sud ocjenjuje stručnim i objektivnim u odnosu na visinu), slijedom čega je valjalo odlučiti kao u točki VII. izreke presude.

56. Sud pri tome polazi od utvrđenja da su stranke zaključenju Aneksa br. 1 pristupile sporazumno i dobrovoljno, s time da je dodatak Ugovoru o kreditu sklopljen sukladno odredbama ZID ZPK koji predstavlja prisilan propis.

57. Obveza trgovca da potrošaču ponudi sklapanje Dodatka ugovora o kreditu, čiji je sadržaj u pogledu načina izračuna konverzije u cijelosti određen ZID ZPK, određena je prisilnom zakonskom odredbom, dok je potrošaču sklapanje Dodatka ostavljeno na izbor. Tužitelj je prihvatio ponudu i Dodatak Ugovoru o kreditu je zaključen i izvršen u skladu s odredbama ZID ZPK/15 te, kao takav izaziva pravne učinke.

58. Iz sadržaja članka 5. Aneksa br. 1 ovaj sud zaključuje da su odredbe o predmetu obveze transparentne, lako razumljive i uočljive, te ne ostavljaju nikakvu dvojbu o visini glavnice koju tužitelj mora vratiti tuženiku, niti visini anuiteta koju mora plaćati mjesečno u otplati kredita. Kako dakle, odredbe Aneksa br 1 nisu utvrđene ništetnim, pa niti u odnosu na odredbu o otplati glavnice, ovaj sud ocjenjuje da tužitelj neosnovano zahtijeva isplatu razlike glavnice, odnosno „ nepriznati iznos umanjenja glavnice u provedenoj konverziji, tj. novčanu razliku između stanja neotplaćene glavnice u kreditu euro prema novom otplatnom planu na dan konverzije“ u iznosu od 798,12 eura.

59. Stoga je u tom dijelu zahtjev tužitelja valjalo odbiti i presuditi kao u točki VII izreke presude.

60. Odredbom čl. 1115. ZOO-a propisano je da kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

61. Kako se po osnovi povrata stečenog bez osnove, moraju vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, to je osnovan zahtjev tužitelja za isplatu sa zakonskom zateznom kamatom počevši od dana svakog pojedinog plaćanja pa do isplate, sve pobliže opisano kao u točki II. izreke ove presude sve pozivom na čl. 1115. ZOO-a.

62. U odnosu na istaknuti prigovor radi prijeboja, ovaj sud ocjenjuje da je neosnovan u cijelosti.

63. Naime, ocjena je ovoga suda da tuženik nema pravo na isplatu iznosa u vidu razlike tečaja za iznos tzv. minusa tj. za razdoblja otplate kredita, kada je tuženik obračunavao tužitelju i naplaćivao anuitete kredita po tečaju nižem od prodajnog tečaja tuženika za CHF koji je vrijedio na dan korištenja kredita, i po nižoj kamatnoj stopi. Unatoč tome što je tužitelj u tom razdoblju vršio otplatu anuiteta kredita po tečaju nižem od tečaja važećem na dan korištenja kredita, i nižoj kamatnoj stopi, tuženik nema pravo zahtijevati isplatu i naknadu predmetnog iznosa od tužitelja niti za taj iznos postoji tražbina tuženika prema tužitelju pa kako za taj iznos ne egzistira novčano potraživanje tuženika prema tužitelju, to je po tuženiku istaknuti prigovor rad prebijanja, neosnovan.

64. Pravne posljedice ništetnosti propisane su odredbom čl. 323 ZOO-a tako da je u slučaju ništetnosti svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a kada to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Tužitelj ništa nije primio od tuženika već je tuženiku izvršio isplatu kako je on od njega zatražio i obračunao te je u tom razdoblju došlo isključivo do prijelaza imovine tužitelja u imovinu tuženika a ne i do prijelaza imovine tuženika u imovinu tužitelja da bi tuženiku pripadalo pravo bilo što zahtijevati od tužitelja i primjenom pravila o stjecanju bez osnove iz odredbe čl. 1111 ZOO-a.

65. Osim toga, odredbom čl. 323 st. 2 ZOO-a propisano je da je ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovoran svom suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora ako ovaj nije znao ili prema okolnostima, nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti.

66. U konkretnom slučaju, tuženik je kao jača ugovorna strana povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o krediti koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne obveze u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije kao trgovac potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača, kako je to konačno i utvrđeno u kolektivnom sporu, to tuženik, kao trgovac, koji je kriv za sklapanje ništetnih odredba ugovora, konkretno odredbe o valutnoj klauzuli, nema pravo od tužitelja kao potrošača, zahtijevati bilo kakvu naknadu ni s osnove naknade štete koju je eventualno sam pretrpio zbog djelomične ništetnosti ugovora obzirom da takvo pravo, a sve u smislu odredbe čl. 323 st. 2 ZOO-a, pripada samo onoj ugovornoj strani koja nije odgovorna za sklapanje ništetnog ugovora, a što je konkretno tužitelj, a ne i tuženik koji je odgovoran za ugovaranje ništetnih odredbi ugovora.

67. Sud je odmjerio tužitelju parnični trošak u cijelosti, iako je dijelom uspio s tužbenim zahtjevom, jer je tužitelj tek po provedenom financijskom vještačenju mogao urediti tužbeni zahtjev glede visine, a imajući u vidu legitimna očekivanja tužitelja u vrijeme podnošenja tužbe. Naime, imajući u vidu (Europsku) Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (pročišćeni tekst MU 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10, 13/17), i to čl. 6 prema kojoj svaka stranka ima pravo na pristup sudu, da je tužitelj radi ostvarenja svojeg prava na novčanu naknadu od tuženika morao ustati tužbom pred sudom, da je tuženik tijekom postupka osporavao kako visinu, tako i osnovanost zahtjeva tužitelja, da je u vezi sa zahtjevom tužitelja održano pet ročišta, i izveden dokaz financijskim vještačenjem, da u konačnici tuženik nije uspio sa istaknutim prigovorom radi prijeboja, ovaj sud ocjenjuje opravdanim trošak tužitelja kako je odmjeren ovom presudom Kako bi ostvario svoj zahtjev, tužitelj je morao podnijeti tužbu, te su po ocjeni ovog suda opravdani troškovi zastupanja po punomoćniku odvjetniku, jer u protivnom ne bi došlo do donošenja obvezujuće sudske odluke.

68. Tužitelju je temeljem odredbe čl. 154. stavak 5. ZPP-a priznat parnični trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku budući u sporu nije uspio u razmjerno neznatnom dijelu svoga zahtjeva a zbog kojeg nisu nastali posebni troškovi, i to imajući u vidu vrijednost predmeta spora (vrijednost boda 100), i trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 7. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika), trošak pristupa na četiri ročišta u iznosu 200,00 eura svako (Tbr. 9. t. 1. Tarife), trošak sastava podneska od 22. travnja 2025. i 26. lipnja 2025., u iznosu od 200,00 eura svaki (Tbr. 8. t. 1 Tarife), uvećano za pdv 25% (350,00 eura), kao i trošak predujma za vještačenje u iznosu od 800,00 eura, odnosno parnični trošak u iznosu od 2.550,00 eura. Stoga je valjalo presuditi kao u točki V. izreke presude.

69. S preostalim dijelom zahtjeva za naknadu parničnog troška kao previsoko postavljenim i budući podnesci nisu bili nužni za vođenje postupka, sud je odbio previsoko postavljen zahtjev tužitelja. Stoga je valjalo presuditi kao u točki VI. izreke presude.

U Rijeci 17. rujna 2025.

Sutkinja:

Danijela Mandekić Lerga

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, a o istoj odlučuje Županijski sud.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika