Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž-178/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Tanje Novak- Premec kao predsjednice vijeća, Dijane Hofer kao članice vijeća te Ivane Čačić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĐŽ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa] i GŽ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], oboje zastupani po punomoćniku Bruni Spizu, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Pocrnić i Spiz j.t.d. iz Zagreba protiv tuženika Croatia osiguranja d.d. Zagreb (OIB:26187994862), Vatroslava Jagića 33, radi naknade štete, povodom žalbi parničnih stranaka izjavljenih protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-478/2023-17 od 17. siječnja 2025. ispravljene rješenjem broj Pn-478/2023-24 od 28. siječnja 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 17. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

Prihvaća se žalba tuženika, preinačuje se toč.I. izreke presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-478/2023-17 od 17. siječnja 2025. ispravljene rješenjem broj Pn-478/2023-24 od 28. siječnja 2025. i sudi:

Odbija se tužbeni zahtjev nalogom tuženiku Croatia osiguranju d.d. da tužiteljima ĐŽ i GŽ isplati iznos od po 6.271,16 Eur svakome, sa zateznom kamatom, kao neosnovan.

r i j e š i o  j e

I/Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje se navedena presuda u odluci o troškovima postupka sadržanoj u toč.III. izreke.

II/Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu troškova postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom, ispravljenom rješenjem broj Pn-478/2023-24 od 28. siječnja 2025., u toč.I izreke naloženo je tuženiku da svakom tužitelju ispati iznos od po 6.271,16 Eur s osnova neimovinske štete zbog gubitka bliske osobe sa zateznom kamatom tekućom od 28. prosinca 2021. do isplate, a toč.III. izreke određeno je da svaka stranka snosi svoj trošak postupka. Nepobijanom toč.II. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu zatražene isplate s istog osnova svakome daljnjeg iznosa 7.133,84 Eur sa zateznom kamatom.

2. Navedenu presudu u odnosu na odluku o troškovima postupka sadržanu u toč.III. izreke pravovremenom žalbom u smislu odredbe čl.167.stav.1. Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP – „Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22) pobijaju tužitelji iz svih zakonskih žalbenih razloga propisanih odredbom čl.353.stav.1. toč.1.do 3. ZPP s prijedlogom ovom sudu da je preinači podredno ukine i predmet vrati istom sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

2.1. Toč.I. izreke prvostupanjske presude pravovremenom žalbom pobija tuženik, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl.354.stav.2.toč.11. Zakona o parničnom postupku i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom ovom sudu da pobijanu presudu preinači i odbije tužbeni zahtjev tužitelja, uz dosudu tuženiku troška žalbenog postupka – sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 172,53 Eur.

3. Žalba tuženika je osnovana, dok je žalba tužitelja neosnovana.

4. Naime, polazeći od pravno-relevantnih činjenica koje su između parničnih stranaka nesporne - da je majka tužitelja FŽ dana **.**.2020. preminula uslijed tjelesnih ozljeda zadobivenih u prometnoj nesreći koju je dana 20.veljače 2020. skrivila osiguranica tuženika OŽ, da je doprinos oštećene FŽ u nastanku prometne nesreće iskaziv u opsegu od 10%, da je tužena u mirnom postupu isplatila svakom tužitelju s osnova neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na duševno zdravlje zbog smrti majke iznos od po 26.876,67 Eur (po umanjenju za 10%) i to prema kriteriju "djeteta " koje nije na odgoju i skrbi roditelja, da su tužitelji u vrijeme smrti majke imali prebivalište na adresi majke, da je tužitelj ĐŽ rođen **.**.1994. i da je na dan smrti majke imao 26 godina i mjesec dana te bio izvanredni student preddiplomskog sveučilišnog studija na Fakultetu strojarstva Sveučilišta u Slavonskom Brodu, da je tužiteljica GŽ rođena **.**.1992. te da je na dan majčine smrti bila u dobi od 27 godina i šest mjeseci te bila redovni student diplomskog sveučilišnog studija na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, prvostupanjski sud je iz iskaza tužitelja i svjedoka EŽ utvrdio da su tužitelji živjeli zajedno sa majkom u istom kućanstvu na adresi [adresa], da su bili financijski ovisni o majci i da su za nju bili izrazito emocionalno vezani.

4.1. Pri ocjeni osnovanosti tužbenog zahtjeva prvostupanjski sud se rukovodio odredbom čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO - "Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22) koja propisuje da će sud u slučaju povrede prava osobnosti ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema te da će pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom te na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 29. studenog 2002. (broj Su-1331-VI/02 i 1372- 11/02) prihvaćenim Orijentacijskim kriterijima za utvrđivanje pravične novčane naknade neimovinske štete zbog smrti roditelja (dalje: Orijentacijski kriteriji) koji su nominalno povišeni na sjednici 5. ožujka i 15. lipnja 2020. (broj Su-47/2020-5) kojima se pravi razlika u visini naknade koja se može dosuditi djetetu koje se nalazi na odgoju i skrbi kod roditelja i djetetu koje više nije na roditeljskoj skrbi pri čemu je visina novčane naknade za dijete koje se nalazi na odgoju i skrbi kod roditelja viša od one za dijete koje više nije na roditeljskoj skrbi.

4.2. Razmatrajući kriterij "djeteta na roditeljskoj skrbi" i "djeteta koje nije na roditeljskoj skrbi" iz aspekta odredbe čl.290.stav.1. Obiteljskog zakona (dalje: OBZ - "Narodne novine" br. 103/15, 98/19 i 47/20) kojom je propisano da su roditelji dužni uzdržavati punoljetno dijete koje se školuje u srednjoj školi, odnosno polazi sveučilišni ili stručni studij u skladu s posebnim propisima, odnosno program za osnovno obrazovanje ili program srednjoškolskog obrazovanja odraslih te redovito i uredno ispunjava svoje obveze, a najdulje do navršene dvadeset šeste godine života djeteta te odredbe čl. 117. OBZ-a prema kojoj roditeljska skrb prestaje kad dijete stekne potpunu poslovnu sposobnost, posvojenjem djeteta i smrću roditelja, da potpunu poslovnu sposobnost dijete stječe punoljetnošću ili sklapanjem braka prije punoljetnosti a da je punoljetna osoba ona koja je navršila osamnaest godina života – prvostupanjski sud na osnovu rezultata provedenog dokaznog postupka zaključuje da tužitelji nisu bili pod roditeljskom skrbi u zakonskom smislu te riječi u vrijeme smrti njihove majke FŽ, međutim isti su se školovali te su bili financijski ovisni majci, slijedom čega su zbog njezine smrti osjećali nesigurnost, veći strah za budućnost i strah za vlastitu egzistenciju budući da su izgubili roditelja koji im je faktično pružao zadovoljavanje osnovnih životnih potreba u smislu kuhanja, stanovanja te financiranja života i školovanja. Ističući da Orijentacijski kriteriji Vrhovnog suda Republike Hrvatske ne predstavljaju matematičku formulu koja pukim automatizmom služi za izračunavanje pravične novčane naknade jer prilikom odmjeravanja pravične novčane naknade valja uvijek imati na umu okolnosti i specifičnosti slučaja to prvostupanjski sud zaključuje da iako su tužitelji u času majčine smrti bili stariji od 26 godina, da su ipak živjeli u zajedničkom kućanstvu te su se školovali i bili financijski ovisni o majci te su s njom bili i snažno emocionalno povezani.

4.3. Zbog svih navedenih specifičnosti konkretnog slučaja sud smatra da pravična novčana naknada u konkretnom slučaju uz nesporno plaćeni iznos od 26.876,67 Eur svakom tužitelju (po kriteriju djeteta koje nije na roditeljskoj skrbi umanjen za doprinos pok. oštećenice od 10%) iznosi i daljnji iznos od 6.271,16 Eura (imajući u vidu kriterij djeteta koje jest na roditeljskoj skrbi roditelja te kojemu prema Orijentacijskim kriterijima pripada ukupan iznos od 43.798,53 Eur) pa je navedene novčane iznose tužiteljima i dosudio (toč.I. izreke prvostupanjske presude).

5. Ističući u žalbi bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl.354.stav.2.toč.11. ZPP-a tuženik smatra da izreka presude proturječi razlozima presude, odnosno da presuda nema razloga o odlučnim činjenicama, no pri tom navedeno ne konkretizira niti razrađuje u odnosu na pobijanu presudu pa valja odgovoriti da ispitujući pobijanu presudu iz aspekta navedenog žalbenog razloga, ovaj sud nije našao da bi isti bio ostvaren – naprotiv – izreka presuda je rezultat sadržaja obrazloženja prvostupanjske presude te je podudarna njime izraženog stajališta prvostupanjskog suda.

5.1. Nastavno ispitujući pobijanu presudu i u okviru ovlasti iz odredbe čl.365.stav.2. ZPP-a ovaj sud je utvrdio da nije ostvarena niti jedna bitna povreda odredaba parničnog postupka na koje u žalbenom stadiju pazi po službenoj dužnosti.

6. No osnovano tuženik žalbom osporava stajalište prvostupanjskog suda da bi tužitelji imali pravo na dosuđenje neimovinske štete za duševne boli zbog smrti majke prema kriteriju „djeca koja se nalaze na odgoju i skrbi kod roditelja“ obzirom da činjenica emotivne povezanosti i ekonomske ovisnosti te zajednički život u kućanstvu odraslih tužitelja sa pok. majkom, suprotno mišljenju prvostupanjskog suda, ne daje osnova za isplatu daljnjeg iznosa po utuženom kriteriju. Ističe i da prvostupanjski sud zanemaruje da je pojam roditeljske skrbi kao i uzdržavanje djece regulirano odredbama Obiteljskog zakona zbog čega prvostupanjski sud ne može izvan zakonskih okvira stvarati vlastite prosudbe u pogledu „djeteta koje se nalazi na odgoju i skrbi kod roditelja“. To više što je tužiteljima prestala roditeljska skrb punoljetnošću sukladno odredbi čl. 117. OBZ, a obzirom da su navršili 26 godina da više nisu ulazili niti u kategoriju uzdržavane punoljetne djece sukladno odredbi čl. 290. stav. 1., stav. 2. i stav. 3. OBZ. Smatrajući da je isplaćena odšteta tužiteljima pravilno odmjerena sukladno važećim Orijentacijskim kriterijima i da je tuženik u potpunosti ispunio svoju obvezu isplate neimovinske štete za duševne boli zbog smrti majke s osnova povrede prava osobnosti na duševno zdravlje iz čl. 19. st. 2. u vezi sa čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima, predložio je preinačiti pobijanu presudu i odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.

7. Osnovano tuženik u žalbi osporava materijalno-pravno stajalište prvostupanjskog suda jer ni po ocjeni ovoga suda tužiteljima ne pripada naknada neimovinske štete zbog smrti majke po kriteriju djeteta koje je na roditeljskoj skrbi.

7.1. Naime, prema Orijentacijskim kriterijima, razlikovni kriterij za dosudu neimovinske štete djetetu zbog smrti roditelja jest kriterij roditeljske skrbi pa je tako za dijete koje je u času smrti roditelja na njegovoj roditeljskoj skrbi predviđena pravična novčana naknada u visini od 43.798,53 Eur, dok je takva naknada za dijete (koje nije na odgoju i skrbi) predviđena u iznosu od 29.862,63 Eur.

7.2. U primjeni Orijentacijskih kriterija stoga zakonski priznat stupanj povezanosti između djece i roditelja (roditeljsku skrb) valja tumačiti i prosuđivati primjenom odredbi OBZ koji u odredbi čl.91. stav.1. OBZ roditeljsku skrb određuje odgovornostima, dužnostima i pravima roditelja u svrhu zaštite i promicanja djetetovih osobnih i imovinskih prava te dobrobiti koje su roditelji dužni ostvarivati u skladu s djetetovim razvojnim potrebama i mogućnostima, time da roditeljska skrb prestaje kada dijete stekne potpunu poslovnu sposobnost, posvojenjem djeteta i smrću roditelja (čl.117.stav.1. OBZ) a dijete potpunu poslovnu sposobnost stječe punoljetnošću ili sklapanjem braka prije punoljetnosti (stav.2.). Obzirom da u sadržaj roditeljske skrbi ulazi i pravo i dužnost zaštite osobnih prava djeteta na odgoj i obrazovanje valja kratko navesti i da je obveza uzdržavanja punoljetnog djeteta propisana odredbom čl. 290.stav.1. OBZ u smislu da su roditelji dužni uzdržavati punoljetno dijete koje (....) polazi sveučilišni ili stručni studij u skladu s posebnim propisima (...) te redovito i uredno ispunjava svoje obveze, a najdulje do navršene dvadeset šeste godine života djeteta.

7.3. Primjenjujući iznesenu zakonodavnu regulativu na konkretna činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda - da je tužitelj ĐŽ na dan majčine smrti imao 26 godina i mjesec dana te bio izvanredni student, a tužiteljica GŽ da je u tom trenutku bila u dobi od 27 godina i šest mjeseci i redovni student, prihvaćajući pri tom kako emocionalnu povezanost sa majkom pa i tvrdnju da ih je manjka uzdržavala, po ocjeni ovoga suda navedene okolnosti ne određuju tužitelje djecom na roditeljskoj skrbi ni prema odredbama o roditeljskoj skrbi sadržanim u OBZ- a, a posljedično tome niti prema Orijentacijskim kriterijima. Tome valja nadodati da je točno da Orijentacijski kriteriji nisu matematička formula za dosuđenje visine pravične novčane naknade, no u njima sadržani kvalifikatorni kriteriji (pa i razlikovni kriterij koji se odnosi na djecu u slučaju smrti roditelja (roditeljska skrb)) po ocjeni ovoga suda ne podliježu tumačenju izvan zakonskih okvira (tako npr. i kriterij izvanbračne zajednice).

8. Obzirom na činjenicu da je neprijeporno da je tužiteljima u mirnom postupku isplaćena pravična novčana naknada prema kriteriju djece izvan roditeljske srbi uz umanjenje opsega doprinosa oštećenice u iznosima od po 202.500,00 (tada važeće valute) kn svakome, te da tužitelji niti ne smatraju da im po tom kriteriju pripada eventualna daljnja novčana naknada, to je prihvaćanjem žalbe tuženika valjalo preinačiti pobijanu presudu u toč.I. izreke i odbiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti – pozivom na odredbu čl.373.stav.3. ZPP-a.

9. Imajući u vidu da tuženik ne pobija odluku o troškovima niti u žalbenom prijedlogu postupanja sa izjavljenom žalbom zahtijeva troškove provedenog prvostupanjskog postupka, valjalo je žalbu tužitelja odbiti i potvrditi toč.III. izreke kojom je određeno da svaka stranka snosi svoje troškove (prvostupanjskog) postupka.

10. Tuženiku nije dosuđen zatraženi izdatak pristojbe na žalbu obzirom da iz sadržaja prvostupanjskog spisa ne proizlazi da je istu platio niti ga je prvostupanjski sud na plaćanje iste pozvao (istovjetno pravno shvaćanje izraženo je i u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-450/2024 od 9. travnja 2024. i Rev 236/2023-2 od 28. ožujka 2023.).

11.U nepobijanom odbijajućem dijelu toč.II izreke, prvostupanjska presuda nije bila predmetom žalbenog ispitivanja (odredba čl.365.stav.1. ZPP-a).

U Varaždinu 17. rujna 2025.

Predsjednica vijeća

Tanja Novak-Premec