REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-7011/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Karmen Novak-Hrgović kao predsjednice vijeća te Davorka Kučana i Renate Popović kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Mirne Prišlin kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika ZT, zbog prekršaja iz čl. 196. st. 5. i dr. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine broj 67/2008, 48/2010, 74/2011, 80/2013, 158/2013, 92/2014, 64/2015, 108/2017, 70/2019, 42/2020, 85/2022,114/2022, 133/2023), odlučujući o žalbi okrivljenika, protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, poslovni broj Pp-2949/2024-4 od 16. lipnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 17. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba okrivljenika ZT kao neosnovana i potvrđuje se pobijana presuda.

II. Temeljem članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona (Narodne novine broj: 107/2007, 39/2013, 157/2013, 110/2015, 70/2017, 118/2018, 114/2022), okrivljenik ZT je obvezan naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu 30,00 (trideset) eura u roku od 15 dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu, okrivljenik ZT proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci počinio prekršaj iz članka 43. stavak 3. u vezi s člankom 293. stavak 1. i članka 176. stavak 5. te članka 196. stavak 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, pa je na temelju citiranog propisa, uz primjenu instituta ublažavanja kazne, kažnjen ukupnom novčanom kaznom u iznosu od 520,00 eura koju je dužan platiti u roku od 2 mjeseca od pravomoćnosti presude, a ako u navedenom roku plati dvije trećine izrečene novčane kazne ista će se smatrati plaćenom u cijelosti.

1.1. Istom presudom okrivljenik je obvezan naknaditi troškove prekršajnog postupka u iznosu od 58,40 eura te mu je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 3 mjeseca.

2. Protiv prvostupanjske presude okrivljenik je pravodobno, podnio žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji i to kako iz žalbe proizlazi, odluke o izrečenoj novčanoj kazni. U žalbi se navodi kako nije u mogućnosti platiti novčanu kaznu te je voljan raditi na „državnim poslovima“ kako bi podmirio svoje financijske obveze.

2.1. Žalitelj predlaže da se žalba prihvati.

3. Žalba nije osnovana.

4. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu sukladno odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (NN 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.) po službenoj dužnosti, vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske je utvrdilo da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika te da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona.

5. Međutim, razmotrivši odluku o izrečenoj novčanoj kazni, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud okrivljeniku za počinjeni prekršaj izrekao vrstu i mjeru kazne primjerenu stupnju njegove krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona. Prvostupanjski sud je okrivljeniku za sva tri prekršaja izrekao novčanu kaznu ispod zakonom propisanog minimuma, te vijeće ovog Suda izrečenu novčanu kaznu smatra razmjernom težini počinjenog prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika.

6. Naime, okrivljenika je opisanim ponašanjem, nakon prometne nesreće napustio mjesto događaja, a da vlasniku oštećenog vozila nije ostavio podatke o sebi ili o vozilu kojim je upravljao i time počinio teži prometni prekršaj.

7. Nadalje, cijeneći da se radi o prekršaju koji predstavlja težak oblik kršenja prometnih propisa, kao i cijeneći da su vrlo izraženi zahtjevi generalno preventivnog djelovanja te da nisu utvrđene naročito izražene olakotne okolnosti, pa tako u konkretnom slučaju nema osnove za daljnju primjenu instituta ublažavanja kazne, jer se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz čl. 6. Prekršajnog zakona i svrha kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona ne bi mogla postići blažim kažnjavanjem.

8. U odnosu na navod okrivljenika iz žalbe kojim traži da se novčana kazna zamijeni radom za opće dobro, odnosno da je voljan raditi „državne poslove“ ističe se da je rad za opće dobro institut koji je uz zakonom propisane uvjete moguće primijeniti samo u postupku izvršenja pravomoćnih odluka.

9. Troškovi žalbenog postupka temelje se na odredbi članka 138. st. 2. toč. 3.c Prekršajnog zakona, koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljene, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Stoga je paušalni iznos tog postupka odmjeren u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN 18/13.), s obzirom na složenost i trajanje tog postupka.

10. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

Zagreb, 17. rujna 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Mirna Prišlin, v.r.

Karmen Novak-Hrgović, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 3 ovjerena prijepisa: za spis, okrivljenika, ovlaštenog tužitelja