Broj: Ppž-8380/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca: Karmen Novak-Hrgović kao predsjednice vijeća, Davorka Kučana i Renate Popović, kao članova vijeća uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marcele Soljačić-Prester, kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika ĐD, zbog prekršaja iz članka 216. stavka 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj: 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 89/15, 108/17, 70/19, 42/20, 85/22 i 114/22), prekršaja iz članka 181. stavka 8. cit. Zakona, prekršaja iz članka 46. stavka 3. istog Zakona uz primjenu članka 293. stavka 1. cit. Zakona i zbog prekršaja iz članka 163. stavka 8. istog Zakona, odlučujući o žalbi okrivljenika ĐD, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Sisku od 4. svibnja 2025., poslovni broj: Pp-1977/2025-6, na sjednici vijeća održanoj 17. rujna 2025.,

p r e s u d i o j e:

I. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenika ĐD i potvrđuje prvostupanjska presuda.

II. Temeljem članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22) okrivljenik ŠD je obvezan naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 (trideset) eura u roku od 15 (petnaest) dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom, okrivljenik je proglašen krivim okrivljenik da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaje iz članka 216. stavka 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, iz članka 181. stavka 8. cit. Zakona, iz članka 46. stavka 3. istog Zakona uz primjenu članka 293. stavka 1. cit. Zakona i prekršaj iz članka 163. stavka 8. istog Zakona. Okrivljeniku je za prekršaj iz članka 216. stavka 3. cit. Zakona izrečena kazna zatvora u trajanju od 15 dana, dok mu je za prekršaje iz članka 181. stavka 8. cit. Zakona, iz članka 46. stavka 3. istog Zakona uz primjenu članka 293. stavka 1. cit. Zakona i za prekršaj iz članka 163. stavka 8. istog Zakona izrečena novčana kazna u ukupnom iznosu od 1.610,00 eura s time da je okrivljeniku u izrečenu novčanu kaznu uračunato vrijeme koje je proveo u zadržavanju od 1. kolovoza 2025. u 19,25 sati do 2. kolovoza 2025 u 14,30 tako da se novčana kazna umanjuje za iznos od 79,64 eura, pa okrivljenik ima još za platiti 1530,36 eura.

2. Istom presudom, temeljem članka 76.a Prekršajnog zakona, okrivljeniku je određeno oduzimanje predmeta i to osobnog automobila reg. oznaka [registarska oznaka], marke „Renault Thalia“, sive boje, broja šasije [broj šasije], temeljem potvrde o privremenom oduzimanju predmeta Policijske postaje Petrinja broj: 01480296.

3. Istom presudom okrivljenik je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u ukupnom iznosu od 141,32 eura.

4. Protiv navedene presude okrivljenik je pravodobno podnio žabu „iz svih zakonom predviđenih razloga“.

5. U žalbi okrivljenik navodi da ostaje kod priznanja počinjenih prekršaja, a koja činjenica da nije pravilno vrednovana kod odmjeravanja kazne. Poriče inkriminaciju „upravljanja motornim vozilom bez položenog vozačkog ispita“ jer da je to pravno bitno drugačije od upravljanja motornim vozilom bez vozačke dozvole, što je priznao. Navodi da je davno položio vozački ispit u Bosni i Hercegovini i iza njega su desetljeća vozačkog iskustva. Samo po sebi neposjedovanje vozačke dozvole nije dokaz nesposobnosti pravilne vožnje i dovođenja sebe i druge u opasnost. Zbog toga je ova inkriminacija promašena i morao je biti oslobođen. To da nije jedina povreda zakona te pored toga priznaje da je izazvao sudar u tuđoj voznoj traci, ali nepostojanje vozačke dozvole s time nema nikakve veze. Uzrok skretanja na prvenstvo suprotnog pravca a time i materijalna šteta nisu utvrđeni, jer njegovo priznanje je priznanje posljedica, ali ne i uzroka, jer u trenutku skretanja da je već nastupio medicinski incident, gubitka svijesti i kome. Htio je stati i to je zadnje što je upamtio. Nema nikakve logike da bi sebe ugrozio i udario vozilo na drugoj strani, pogotovo jer je znao da vozi tuđi auto bez važeće vozačke dozvole. Svrha kažnjavanja na pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju da je jednako pogrešno ocijenjena te je oduzet tuđi auto ED, iz [adresa], čovjeka koji zna njegove vozačke sposobnosti. Ističe da prima 300,00 eura socijalne pomoći i nesposoban je za rad. Zatvorsku kaznu smatra također neprimjerenom, jer njegovo zdravstveno stanje o čemu je dostavio dokumentaciju bi ugrozilo njegovo zdravlje. Iako je svjestan počinjenih propusta zbog notorno teškog života bez auta olako nije pomislio na štetne posljedice i nepredviđeni događaj.

6. Predlaže da se, iz žalbenih razloga, žalba prihvati.

7. Žalba nije osnovana.

8. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22) uz ocjenu navoda žalbe, ovaj sud je utvrdio da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

9. Suprotno žalbenim tvrdnjama, iz same obrane okrivljenika koji je izričito priznao počinjenje prekršaja za koje je proglašen krivim, proizlazi da je počinio prekršaje na način činjenično i pravno opisane pod točkama 1., 2., 3. i 4. izreke prvostupanjske presude, a što je utvrđeno i provedenim materijalnim dokazima, kako je to sve u pobijanoj presudi valjano

obrazložio prvostupanjski sud dajući jasne razloge o odlučnim činjenicama, koje u potpunosti prihvaća i ovaj sud.

10. Prvostupanjski sud nije propustio ni o jednoj odlučnoj činjenici u obrazloženju presude iznijeti razloge, jer je, nakon vjernog iznošenja dokaznog materijala, vrlo decidirano, jasno i bez proturječja iznio koje odlučne činjenice i iz kojih razloga je uzeo dokazanima, pri čemu je dao ocjenu vjerodostojnosti dokaza na temelju kojih je došao do zaključka o počinjenju prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika, kao i kojim se razlozima rukovodio kod donošenja odluke o kazni, te oduzimanju predmeta, dakle pobijana presuda sadrži sve potrebne, jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, pri čemu treba naglasiti da je okrivljenik izričito priznao počinjenje svih djela prekršaja za koje ga se tereti.

11. Suprotno žalbenim tvrdnjama činjenično stanje pod točkom 1. izreke je pravilno navedeno, budući je odredbom članka 216. stavak 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama izričito propisano da će se novčanom kaznom u iznosu od 1320,00 do 2650,00 eura ili kaznom zatvora do 60 dana, kaznit za prekršaj osoba koja u prometu na cesti upravlja motornim vozilom prije stjecanja prava na upravljanje, a koja činjenica je navedena u činjeničnom opisu navedenog djela.

12. Kako žalbenim razlozima nije objektivno i argumentirano osporena pravilnost odlučnih činjeničnih utvrđenja i zaključaka suda prvog stupnja, neosnovanom se ukazuje žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pa samim time i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

13. Naime, iz stanja spisa proizlazi da je prvostupanjski sud utvrdio sve odlučne činjenice o kojima ovisi pravilna primjena materijalnog prekršajnog prava odnosno iz provedenih dokaza je utvrdio da u konkretnom slučaju postoji opasnost da će se navedeni predmet prekršaja ponovno uporabiti za počinjenje prekršaja i da je njegovo oduzimanje potrebno radi zaštite opće sigurnosti, javnog poretka, zaštite zdravlja ljudi ili iz moralnih razloga kako je to propisano odredbom članka 76.a stavka 1. u svezi sa stavkom 2. i 3. Prekršajnog zakona, vodeći računa i o razmjernosti između zahtjeva općeg interesa javnosti i zahtjeva zaštite temeljnih prava pojedinca sukladno postojećoj sudskoj praksi (U-III-195/2006 od 18. lipnja 2008).

14. Okolnosti konkretnog slučaja opravdavaju odnos razmjernosti između primijenjene mjere oduzimanja vozila i zaštite prava vlasnika na mirno uživanje vlasništva, budući da se radi o višestrukom specijalnom povratniku na kojeg do sada izricane sve propisane vrste sankcija nisu djelovale da promjeni ponašanje u skladu s pravomoćnim sudskim odlukama i poštuje pozitivne propise, jer je očito da ga se na drugi način ne može odvratiti od upravljanja vozilom.

15. Nadalje, vezano za navode žalbe valja istaknuti da pitanje vlasništva automobila nije relevantno za privremeno oduzimanje predmeta.

16. Prvostupanjski sud je shodno ovlaštenju da dokaze ocjenjuje po slobodnom uvjerenju (članak 88. stavak 2. Prekršajnog zakona) svoje saznanje o djelima za koje je okrivljenik proglašen krivim zasnovao na ocjeni u postupku svih provedenih dokaza, a što je u pobijanoj presudi i valjano obrazložio, te je provođenje daljnjih dokaza nepotrebno.

17. Ispitujući dalje pobijanu presudu povodom žalbe okrivljenika u odluci o kazni zatvora, ovaj sud je utvrdio da je prvostupanjski sud okrivljeniku za prekršaj iz članka 216. stavka 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama za koji je propisana novčana kazna u iznosu od 1320,00 do 2650,00 eura ili kaznom zatvora do 60 dana koja se propisuje u navedenom trajanju za najteže oblike prekršaja (članak 35. stavak 1. Prekršajnog zakona) pravilno i zakonito izrekao kaznu zatvora u trajanju od 15 dana. Kazne nisu prestroge i valjano su obrazložene, te ovaj sud smatra da su primjereno odmjerene težini počinjenih prekršaja, stupnju krivnje okrivljenika, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja. Naime, prvostupanjski je sud kao otegotnu okolnost ocijenio dosadašnju raniju prekršajnu kažnjavanost za prekršaje iz oblasti prometa, te da je okrivljenik u tri navrata osuđivan zbog prekršaja iz članka 199. stavka 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama u stjecaju sa prekršajem iz članka 216. stavka 3. cit. Zakona, što ga nije odvratilo od daljnjeg činjenja prekršaja. Stoga mu je pravilno za prekršaj pod tokom 1. izreke izrekao kaznu zatvora u trajanju od 15 dana, s obzirom da mu je već izrečena kazna zatvora od 30 dana uvjetno na 1 godinu, kako bi se na taj način preventivno utjecalo na njegovo ponašanje u prometu, pa i ovaj sud smatra da mu je opravdano izrečena kazna zatvora u navedenom trajanju.

18. Izrečene novčane kazne ne ukazuju se prestrogima, pogotovo ako se ima u vidu da je okrivljenik višestruki počinitelj najtežih prometnih prekršaja, kao posebnih otegotnih okolnosti, a prvostupanjski sud mu je unatoč tome za djela pod točkama 2. 3. i 4. izrekao novčane kazne u visini posebnog zakonskog minimuma.

19. S obzirom da je ovaj sud, odlučujući o žalbi okrivljenika, donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, sukladno odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, okrivljenik je obvezan na naknadu paušalne svote troškova žalbenog postupka. Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj: 18/13) propisan je opći okvir paušalne svote troškova prekršajnog postupka u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, visina paušalnog iznosa troškova žalbenog postupka određena u iznosu od 30,00 eura po mišljenju ovog suda, primjerena je složenosti i trajanju postupka i imovnom stanju okrivljenika.

20. Slijedom navedenog, nije bilo osnove za prihvaćanje okrivljenikove žalbe, pa je, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 17. rujna 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Marcela Soljačić-Prester v.r.

Karmen Novak-Hrgović, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Sisku, u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.