Broj: Ppž-8222/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca: Karmen Novak-Hrgović kao predsjednice vijeća, Davorka Kučana i Renate Popović, kao članova vijeća uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marcele Soljačić-Prester, kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika IĆ, zbog prekršaja iz članka 216. stavka 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj: 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 89/15, 108/17, 70/19, 42/20, 85/22 i 114/22), i zbog prekršaja iz članka 199. stavka 6. istog Zakona, odlučujući o žalbi okrivljenika IĆ, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Zadru od 29. srpnja 2025., poslovni broj: Pp-3721/2025, na sjednici vijeća održanoj 17. rujna 2025.,

p r e s u d i o j e:

I. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenika IĆ i potvrđuje prvostupanjska presuda.

II. Temeljem odredbe članka 139. stavka 6. u vezi članka 138. stavka 2. točke 3.c) Prekršajnog zakona, okrivljenik IĆ oslobađa se obveze naknade paušalnog iznosa troška ovog drugostupanjskog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom, okrivljenik je proglašen krivim da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaje iz članka 216. stavka 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama i prekršaj iz članka 199. stavka 6. istog Zakona. Okrivljeniku je za prekršaj iz članka 216. stavka 3. cit. Zakona izrečena kazna zatvora u trajanju od 15 dana, dok mu je za prekršaj iz članka 199. stavka 6. cit. Zakona izrečena novčana kazna u iznosu od 390,00 eura. Temeljem članka 40. stavka 1. Prekršajnog zakona okrivljeniku je uračunato vrijeme provedeno u zadržavanju po naredbi o smještaju u posebnu prostoriju do prestanka djelovanja opojnog sredstva PU zadarske; postaje prometne policije Zadar i po rješenju o određivanju mjere zadržavanja prvostupanjskog suda u trajanju od 13. srpnja 2025. u 23,05 sati do 27. srpnja 2025. do 10,20 sati, pa mu se tako sveukupno vrijeme zadržavanja izjednačava sa 15 dana kazne zatvora čime je izrečena kazna zatvora izvršena.

2. Istom presudom, temeljem članka 76.a Prekršajnog zakona, okrivljeniku je određeno oduzimanje predmeta i marke „Škoda Octavia" reg. oznake [registarska oznaka] koji predmet je privremeno oduzet temeljem potvrde o privremenom oduzimanju predmeta PU zadarske, Postaje prometne policije Zadar od 13. srpnja 2025. godine broj: 00259619. Oduzeto vozilo postaje vlasništvo RH.

3. Istom presudom okrivljenik je oslobođen obveze naknade troškova prekršajnog postupka.

4. Protiv navedene presude okrivljenik je pravodobno podnio žabu zbog odluke o oduzimanju vozila i izrečenoj kazni.

5. U žalbi okrivljenik navodi okolnosti pod kojima je došlo do počinjenja prekršaja, pri čemu ističe da je oduzeto vozilo vlasništvo njegove majke. Smatra da zbog počinjenog prekršaja njegova majka koja ima 76 godina ne treba biti kažnjena i ostati bez svog automobila čiji je zakoniti vlasnik. Moli da se predmetni automobil vrati majci. Ističe kako njegova majka i on žive skromno od njezine mirovine od 420,00 eura i naknade za njegov invaliditet u iznosu od 230,00 eura.

6. Predlaže da se, iz žalbenih razloga, žalba prihvati.

7. Žalba nije osnovana.

8. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22) uz ocjenu navoda žalbe, ovaj sud je utvrdio da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

9. Suprotno žalbenim tvrdnjama, iz same obrane okrivljenika koji je izričito priznao počinjenje prekršaja za koje je proglašen krivim, proizlazi da je počinio prekršaje na način činjenično i pravno opisan pod točkama 1. i 2. izreke prvostupanjske presude, a što je utvrđeno i provedenim materijalnim dokazima, kako je to sve u pobijanoj presudi valjano obrazložio prvostupanjski sud dajući jasne razloge o odlučnim činjenicama, koje u potpunosti prihvaća i ovaj sud.

10. Prvostupanjski sud nije propustio ni o jednoj odlučnoj činjenici u obrazloženju presude iznijeti razloge, jer je, nakon vjernog iznošenja dokaznog materijala, vrlo decidirano, jasno i bez proturječja iznio koje odlučne činjenice i iz kojih razloga je uzeo dokazanima, pri čemu je dao ocjenu vjerodostojnosti dokaza na temelju kojih je došao do zaključka o počinjenju prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika, kao i kojim se razlozima rukovodio kod donošenja odluke o kazni, te oduzimanju predmeta, dakle pobijana presuda sadrži sve potrebne, jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama.

11. Kako žalbenim razlozima nije objektivno i argumentirano osporena pravilnost odlučnih činjeničnih utvrđenja i zaključaka suda prvog stupnja, neosnovanom se ukazuje žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pa samim time i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

12. Naime, iz stanja spisa proizlazi da je prvostupanjski sud utvrdio sve odlučne činjenice o kojima ovisi pravilna primjena materijalnog prekršajnog prava odnosno iz provedenih dokaza je utvrdio da u konkretnom slučaju postoji opasnost da će se navedeni predmet prekršaja ponovno uporabiti za počinjenje prekršaja i da je njegovo oduzimanje potrebno radi zaštite opće sigurnosti, javnog poretka, zaštite zdravlja ljudi ili iz moralnih razloga kako je to propisano odredbom članka 76.a stavka 1. u svezi sa stavkom 2. i 3. Prekršajnog zakona, vodeći računa i o razmjernosti između zahtjeva općeg interesa javnosti i zahtjeva zaštite temeljnih prava pojedinca sukladno postojećoj sudskoj praksi (U-III-195/2006 od 18. lipnja 2008).

12. Slijedom navedenog, ovaj Sud smatra da je oduzimanje vozila, kao krajnja mjera kojom se zadire u ustavno pravo vlasništva, u predmetnom slučaju opravdana i nužna kako bi se okrivljenika onemogućilo u ponavljanju prekršaja, budući da je država dužna poduzeti sve raspoložive mjere radi izbjegavanja neželjenih posljedica.

13. Okolnosti konkretnog slučaja opravdavaju odnos razmjernosti između primijenjene mjere oduzimanja vozila i zaštite prava vlasnika na mirno uživanje vlasništva, budući da se radi o višestrukom specijalnom povratniku na kojeg do sada izricane sve propisane vrste sankcija nisu djelovale da promjeni ponašanje u skladu s pravomoćnim sudskim odlukama i poštuje pozitivne propise, jer je očito da ga se na drugi način ne može odvratiti od upravljanja vozilom.

14. Nadalje, vezano za navode žalbe valja istaknuti da pitanje vlasništva automobila nije relevantno za trajno oduzimanje predmeta.

15. Prvostupanjski sud je shodno ovlaštenju da dokaze ocjenjuje po slobodnom uvjerenju (članak 88. stavak 2. Prekršajnog zakona) svoje saznanje o djelima za koje je okrivljenik proglašen krivim zasnovao na ocjeni u postupku svih provedenih dokaza, a što je u pobijanoj presudi i valjano obrazložio, te je provođenje daljnjih dokaza nepotrebno.

16. Izrečena novčana kazna za prekršaj iz članka 199. stavka 6. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ne ukazuje se prestrogom, pogotovo ako se ima u vidu da je okrivljenik višestruki počinitelj najtežih prometnih prekršaja, te je kažnjavan i kaznom zatvora, a prvostupanjski sud mu je unatoč tome za djelo pod točkom 2. izrekao novčanu kaznu u visini posebnog zakonskog minimuma.

17. Nadalje, s obzirom na prijelazne i završne odredbe članka 58. stavka 7. Zakona o izmjenama i dopunama Prekršajnog zakona, valjalo je u konkretnom slučaju primijeniti odredbu članka 138. stavka 2. točke 3. c) Prekršajnog zakona, koja predviđa da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, te temeljem članka 139. stavka 6. Prekršajnog zakona, osloboditi okrivljenika obveze plaćanja paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog postupka, uzimajući u obzir imovinske prilike okrivljenika.

18. Slijedom navedenog, nije bilo osnove za prihvaćanje okrivljenikove žalbe, pa je, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 17. rujna 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Marcela Soljačić-Prester v.r.

Karmen Novak-Hrgović, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Zadru, u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.