Poslovni broj: Pn-1799/2024-13

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Goranu Goluži, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja PR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Meliti Babić, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 2. rujna 2025. godine, u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja Pavla Lesara, odvjetnika iz Zagreba i punomoćnika tuženika BR, dana 17. rujna 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, isplatiti tužitelju PR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 546,00 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 13. veljače 2024. godine do 31. prosinca 2023. godine, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2024. godine do isplate, po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja 2024. godine, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja 2024. godine, sve u roku od petnaest dana.

II. Odbija se tužitelj CR sa zahtjevom za isplatu zatezne kamate na dosuđeni iznos od 546,00 EUR, za razdoblje od 28. listopada 2023. do 12. veljače 2024. godine.

III. Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, isplatiti tužitelju PR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak parničnog postupka u iznosu od 602,31 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 17. rujna 2025. godine do isplate, po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja 2024. godine, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja 2024. godine, sve u roku od petnaest dana.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja PR za naknadu parničnog troška preko dosuđenog iznosa, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 13. rujna 2024. godine navodi da je u prometnoj nezgodi koja se dogodila dana 24. listopada 2023. godine nastala šteta na vozilu marke TOYOTA COROLLA, reg. oznake [registarska oznaka], u vlasništvu tužitelja. Navodi da je predmetnu štetu tuženik obvezan nadoknaditi sukladno polici kasko osiguranja oštećenika koju isti ima ugovorenu kod tuženika, broj police [broj police]/00 Laqo Kasko by Croatia osiguranje, prema odredbama Zakona o osiguranju (NN 30/15., 112/18., 63/20.,133/20., 151/22.) te Zakona o obveznim odnosima ( NN 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22.). Tužitelj navodi da je štetni događaj prijavio tuženiku dana 27. listopada 2023. godine te da su djelatnici tuženika dana 17. studenoga 2023. godine procijenili štetu i napravili zapisnik o izvidu štete, referentni broj: 90-AK-38341/2023. Visina štete sukladno izvidu štete tuženika ne obvezuje niti osiguranje niti tužitelja (niti servis koji vrši popravak), što i sam tuženik navodi na svom izvidu štete, a isto nije sukladno niti pozitivnim propisima RH. Tužitelj ističe da je tuženik utvrdio da je šteta pravno osnovana te je o istom obavijestio tužitelja, međutim, tuženik je samo djelomično podmirio iznos predmetne štete. Naime, tužitelj navodi da je nakon štetnog događaja svoje vozilo odlučio popraviti kod pravne osobe TOYOTA CENTAR ZAGREB d.o.o. sa sjedištem u [adresa], a koja je predmetno vozilo popravila sukladno zahtjevu tužitelja te je vozilo vraćeno u stanje kakvo je bilo prije nastanka štetnog događaja, a sve sukladno pravilima struke. Tužitelj navodi da kao potrošač ima pravo svojom slobodnom voljom odabrati gdje će svoje vozilo popraviti i da ne treba odabrati za popravak vozila onaj servis koji je ugovorni partner tuženika. Djelatnici TOYOTA CENTAR ZAGREB d.o.o. su vozilo preuzeli i izvršili limarski i lakirerski popravak prema pravilima struke te su za svoju uslugu ispostavili račun br. 519/01/67, a koji račun u ukupnom iznosu od 1.729,30 EUR je bio dužan podmiriti tuženik kako bi nadoknadio štetu tužitelju. Tuženik je u svojoj obavijesti o obračunu i isplati štete obavijestio tužitelja o iznosu za isplatu u visini od 953,30 EUR, a koji je iznos isplatio na račun tužitelja dana 13. veljače 2024. godine. Naime, tužitelj je dana 12. veljače 2024. godine platio iznos od 1.729,30 EUR pravnoj osobi TOYOTA CENTAR ZAGREB d.o.o., a sve kako bi naknadio razliku po računima popravka u cijelosti. Razliku od 546,00 EUR koju tuženik nije isplatio tužitelju po navedenim računima pravne osoba TOYOTA CENTAR ZAGREB d.o.o., isti opravdava da je to cijena sata rada limara i lakirera koju oni priznaju. Upravo ta razlika iznosa u cijeni sata rada koja nije plaćena tužitelju po računima je predmet ovoga spora. Dakle, tužitelj je platio usluge popravka po računima radionica, međutim tuženik mu nije u istom tom iznosu nadoknadio štetu. Slijedom navedenog, tužitelj tužbom traži isplatu iznosa od 546,00 EUR zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 28. listopada 2023. godine do isplate, te parnični trošak zajedno sa zateznom kamatom koja teče od donošenja prvostupanjske presude do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu priznaje da je automobil reg. oznake [registarska oznaka] u vrijeme nastanka štetnog događaja bio osiguran kod tuženika po polici osiguranja automobilskog kaska broj 803000684538, kao i nastanak štetnog događaja. Ističe da je dana 27. listopada 2023. godine zaprimio zahtjev za isplatu osigurnine, te da je po obradi zahtjeva, temeljem procjene i dokumentacije štete na automobilu reg. oznake [registarska oznaka], isplatio iznos od 953,30 EUR, čime je u cijelosti ispunio svoju obvezu zbog čega svako daljnje potraživanje smatra neosnovanim. Predlaže odbiti u cijelosti tužbeni zahtjev. Međutim, na ročištu dana 2. rujna 2025. godine tuženik ističe da ne osporava osnovnost i visinu tužbenog zahtjeva u iznosu od 546,00 eura zajedno sa zateznim kamatama od 13. veljače 2024. do isplate, međutim da osporava zatraženi tijek kamata preko ovog priznatog, dakle za razdoblje od 28. listopada 2023. do 12. veljače 2024. godine, jer smatra da kamate teku od dana nakon dospijeća računa odnosno plaćanja od strane tužitelja.

3. Na navedenom ročištu dana 2. rujna 2025. godine punomoćnik tužitelja ističe da kamata teče od 28. listopada 2023. godine, budući da je tužitelj postavio odštetni zahtjev prema tuženiku 27. listopada 2023. godine.

4. Isto tako, stranke na navedenom ročištu suglasno ističu da nije sporno da je tužitelj podnio odštetni zahtjev tuženiku dana 27. listopada 2023. te da je tužitelj putem e-zabe platio predmetni račun za popravak vozila dana 13. veljače 2024. godine.

5. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u Račun broj 519/01/67 od 12.02.2024. godine (list 9 spisa), u Zapisnik o izvidu štete (list 10 spisa), u policu Kasko osiguranja (list 12-13 spisa), u Obavijest o utvrđenoj obvezi isplate odštete (list 14 spisa), u Obavijest o procjeni štete (list 16-17 spisa), u Obavijest o obračunu i isplati (list 18-19 spisa), u Cjenik usluga (list 20 spisa), u Gmail korespodenciju stranaka (list 21-22 spisa), te u podatke o plaćanju (list 24-27 spisa).

6. Druge dokaze sud nije izvodio budući da stranke nisu stavljale dokaznih prijedloga, a što su dužne temeljem čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP).

7. Temeljem ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a, sud je odlučio kao u izreci.

8. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 546,00 EUR zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 28.10.2023. godine do isplate, a sve na ime dijela neplaćenog računa za popravak tužiteljevog automobila koji je oštećen u nezgodi, a koji je bio osiguran policom kasko osiguranja.

9. Budući tuženik na ročištu dana 2. rujna 2025. godine ističe da ne osporava osnovnost i visinu tužbenog zahtjeva u iznosu od 546,00 eura zajedno sa zateznim kamatama od 13. veljače 2024. do isplate, sud je prihvatio tužbeni zahtjev u tom dijelu i dosudio tužitelju iznos od 546,00 eura zajedno sa zateznim kamatama od 13. veljače 2024. do isplate pod točkom I. izreke, a sve temeljem čl. 943. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine" br. 35/05, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – dalje ZOO).

10. Naime, Odredbom članka 943. ZOO-a propisano je da kad se dogodi osigurani slučaj, osiguratelj je dužan isplatiti osigurninu određenu ugovorom u ugovorenom roku koji ne može biti dulji od četrnaest dana, računajući otkad je osiguratelj dobio obavijest da se osigurani slučaj dogodio. Stavkom 2. istog članka propisano je da ako je za utvrđivanje postojanja osigurateljeve obveze ili njezina iznosa potrebno stanovito vrijeme, osiguratelj je dužan isplatiti osigurninu određenu ugovorom u roku od trideset dana od dana primitka odštetnog zahtjeva ili ga u istom roku obavijestiti da njegov zahtjev nije osnovan. Stavkom 3. istog članka propisano je da ako iznos osigurateljeve obveze ne bude utvrđen u rokovima određenim u stavku 1. i 2. ovoga članka, osiguratelj je dužan bez odgađanja isplatiti iznos nespornog dijela svoje obveze na ime predujma, dok je stavkom 4. određeno da ne ispuni li osiguratelj svoju obvezu u rokovima iz tog članka, duguje osiguraniku zatezne kamate od dana primitka obavijesti o osiguranom slučaju, kao i naknadu štete koja mu je uslijed toga nastala.

11. Stranke su na ročištu 2.09.2025. godine učinile nespornim da je tužitelj podnio odštetni zahtjev tuženiku dana 27. listopada 2023. te da je tužitelj putem e-zabe platio predmetni račun za popravak vozila dana 13. veljače 2024. godine. Međutim iz podataka o plaćanju (list 24-26 spisa) proizlazi da je tužitelj račun za popravak vozila platio dana 12.02.2024. godine, a da je tuženik tužitelju, nakon što mu je tužitelj očigledno dostavio taj plaćeni račun, isplatio dana 13.02.2023. godine nesporan iznos od 953,30 eur.

12. Slijedom navedenog, a kako je tuženik postupio sukladno čl. 943. st. 3. ZOO-a i bez odgađanja (sutradan) isplatio tužitelju iznos nespornog dijela svoje obveze, po mišljenju ovog suda dužan je i na preostalu utuženu razliku od 546,00 eura platiti zateznu kamatu od slijedećeg dana nakon što je tužitelj platio račun popravka vozila, odnosno od 13. veljače 2023. godine do isplate, a kako je to i dosuđeno tužitelju pod točkom I. izreke presude. Naime, tuženik nije ni mogao točno znati visinu troška popravka vozila dok mu tužitelj nije predočio plaćeni račun, a tužitelju nije ni nastala šteta dok svojim novcem nije platio taj račun, pa i u ovom utuženom dijelu. Naime, odredbom čl. 1086. ZOO-a propisano je da se obveza naknade štete smatra dospjelom od trenutka nastanka štete. Stoga je tužitelj i odbijen pod točkom II. izreke presude sa zahtjevom za isplatu zatezne kamate na dosuđeni iznos od 546,00 EUR, za razdoblje od 28. listopada 2023. (od dana nakon podnošenja odštetnog zahtjeva) do 12. veljače 2024. godine (dana plaćanja računa od strane tužitelja).

13. Stopa zatezne kamate određena je sukladno čl. 29. ZOO-a.

14. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 3. ZPP-a, budući da tužitelj nije uspio samo u neznatnom dijelu svog zahtjeva koji se odnosi na tijek zateznih kamata, a imajući u vidu vrijednost predmeta spora i zatraženi trošak od strane tužitelja. Tako je tužitelju za sastav tužbe od 13.09.2024. godine priznato 50 bodova (Tbr. 7. toč. 1. OT), za sastav podneska od 8.11.2024. godine 50 bodova (Tbr. 8. toč. 3. OT), za zastupanje na ročištu dana 18.02.2025. godine 50 bodova (Tbr. 9. toč. 1. OT), za zastupanje na ročištu dana 2.09.2025. godine 50 bodova (Tbr. 9. toč. 1. OT), te za zastupanje na ročištu za objavu presude dana 17.09.2025. godine 25 bodova (Tbr. 9. toč. 3. OT), što ukupno čini 225 bodova, a pomnoženo s vrijednošću jednog boda od 2,00 eur i uvećano za PDV od 25% ukupno iznosi 562,50 eur. Kada se navedenom iznosu doda trošak sudske pristojbe na tužbu od 13,27 eur (koliko je platio tužitelj) i trošak sudske pristojbe na presudu od 26,54 eur, dobije se iznos od 602,31 eur, a koliko je i dosuđeno tužitelju pod točkom II. izreke presude.

15. Tužitelju temeljem čl. 155. ZPP-a nije priznat trošak zastupanja na ročištu dana 14.05.2025. godine, budući da isti nije bio potreban za vođenje parnice. Naime, navedeno je ročište odgođeno zbog nedolaska tužitelja na ročište, pa taj trošak ne može nikako pasti na teret tuženika.

16. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 17. rujna 2025. godine

Sudac:

Goran Goluža

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa iste. Žalba se podnosi putem ovog suda Županijskom sudu, pismeno u četiri istovjetna primjerka.

DNA:

1. tužitelju po punomoćniku uz rješenje o pristojbi na presudu od 26,54 eur

2. tuženiku