REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 1004/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana
Vučemila predsjednika vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i suca izvjestitelja,
Jasenke Žabčić članice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Dragana Katića člana
vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, OIB
02958272670, Zagreb, Margaretska 3, Regionalni ured Rijeka, Područna služba
Pazin, Prolaz Otokara Keršovanija 2, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., OIB
26187994862, Zagreb, Miramarska 22, Podružnica Pula, Marulićeva 1, kojeg
zastupaju punomoćnici, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Hanžeković & partneri
d.o.o. iz Zagreba, Radnička cesta 22, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za
dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske
poslovni broj Pž-3850/2021-4 od 17. listopada 2022., kojom je potvrđena presuda
Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-1410/2015-90 od 26. veljače 2021., u
sjednici održanoj 12. rujna 2023.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije odbacuje se u odnosu na prvo i drugo pitanje.
II. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije odbija se u odnosu na treće i četvrto pitanje.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog
trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3850/2021-4 od 17. listopada
2022., kojom je potvrđena toč. III. i IV. izreke presude Trgovačkog suda u Pazinu
poslovni broj P-1410/2015-90 od 26. veljače 2021.
2. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
3. Prijedlog je podnesen u odnosu na pitanja:
„I. Imaju li fizičke osobe prednost kod razmjernog namirenja temeljem članka
26. stavak. 3. Zakon o obveznim osiguranjima u prometu ( „Narodne novine“ broj
151/2005, u nastavku: ZOOP)?
II. Ima li društvo za osiguranje temeljem članka 26. stavka 4. ZOOP obvezu
poduzimanja mjera radi saznanja činjenice postojanja drugih oštećenih osoba po
štetnom događaju odnosno da li društvo za osiguranje temeljem navedene odredbe
ima obvezu obratiti se nositeljima socijalnog osiguranja prema kojima je društvo za
osiguranje u obvezi naknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i
u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju temeljem članka 27. ZOOP, a
radi primjene razmjernog namirenja svih oštećenih osoba?
III. Postupa li društvo za osiguranje u dobroj vjeri kada je visina osiguranog
limita 3.500.000,00 kuna i kada zna da postoji više oštećenih osoba (izravno oštećeni
suvozač, njegova obitelj i sudionik u štetnom događaju) od čega izravno oštećeni
suvozač u štetnom događaju s iznimno teškim ozljedama ima višemilijunsku tražbinu
pa unatoč tome ostalim oštećenicima (njegovoj obitelji i ostalom sudioniku u štetnom
događaju) koji su prvi postavili zahtjev za naknadu štete isplati 100% iznosa štete?
IV. Ima li sud u parničnom postupku ovlasti sam utvrđivati da li je šteta
počinjena kaznenim djelom kada do pokretanja kaznenog postupka nije došlo jer je
počinitelj smrtno stradao u istom štetnom događaju a radi primjene duljeg roka
zastare temeljem članka 231. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj
35/2005, u nastavku: ZOO)?“.
4.1. U odnosu na prva dva postavljena pitanja predlagatelj nije određeno izložio
razloge važnosti naznačenih pitanja za osiguranje jedinstvene primjene prava i
ravnopravnosti svih u njihovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, u
skladu s odredbom čl. 385.a. st. 1. toč. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne
novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08,123/08,
57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP).
4.2. Naime, u prijedlogu za dopuštenje revizije nema određeno naznačenih podataka
iz kojih bi se sa sigurnošću moglo zaključiti postoje li u istoj ili sličnoj pravnoj stvari
različite (konkretne) odluke drugostupanjskih sudova, a niti da je pobijana
drugostupanjska odluka, u odnosu na postavljena pitanja nepodudarna s nekom
revizijskom odlukom.
4.3. Za dopuštenost prijedloga za dopuštenje revizije nije dovoljno samo navesti da
ne postoji praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske o postavljenom pitanju i da je
odgovor na postavljeno pitanje važan zbog zauzimanja općenitog stava za sve
buduće sudske postupke za isplatu naknade za prekovremene sate. Naprotiv, u
prijedlogu za dopuštenje revizije se moraju iznijeti argumenti za tezu da je riječ o
pitanju o kojem bi praksa drugostupanjskih sudova mogla biti različita i to takvi koji će
uvjeriti revizijski sud da postoji visoki stupanj vjerojatnosti, da će se osim ovog
pravnog shvaćanja zauzetog u pobijanoj odluci, o istom pravnom pitanju u
budućnosti pojaviti i drugostupanjske odluke u kojima će biti zauzeto drugačije
pravno shvaćanje.
5.1. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i 387. revizijski sud je ocijenio da
treće i četvrto pravno pitanje u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna u smislu
odredbe čl. 385.a ZPP za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti
svih u njihovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi.
5.2. Naime, u odnosu na treće postavljeno pitanje predlagatelj polazi od pogrešne
pretpostavke s obzirom da je utvrđenje sudova da tuženik u vrijeme ranije izvršenih
isplata drugim oštećenim osobama iz štetnog događaja (obitelji tužitelja i drugom
sudioniku u štetnom događaju) nije sa sigurnošću znao, niti je mogao znati da
postoje i druge oštećene osobe (tužitelj kao izravno oštećeni suvozač) odnosno da
time tuženik nije postupao u lošoj vjeri.
6. Četvrto postavljeno pitanje također nije važno, jer predlagatelj polazi od pogrešne
pretpostavke, jer niti prvostupanjski sud, a niti drugostupanjski sud nisu utvrđivali je li
šteta počinjena kaznenim djelom, pa stoga u pobijanoj odluci ne postoji niti pravno
shvaćanje koje bi se pobijalo navedenim postavljenim pitanjem, dok ovaj sud nema
ovlaštenje kreirati pitanje u korist jedne od parničnih strana (podnositelja prijedloga),
a na štetu druge strane.
7. U odnosu na sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije za prvo i drugo postavljeno
pitanje, nisu kumulativno ispunjene pretpostavke iz čl. 387. st. 2. ZPP, to je valjalo na
temelju odredbe čl. 389.a st. 3. ZPP riješiti kao u toč. I. izreke.
8. S obzirom da je ovaj sud ocijenio da treće i četvrto postavljeno pitanje nije važno
pravno pitanje u smislu čl. 385.a st.1. ZPP, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP
riješeno je kao u toč. II. izreke ovog rješenja.
Zagreb 12. rujna 2023.
Predsjednik vijeća
Ivan Vučemil
Kontrolni broj: 0e584-b9a70-0086c
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=IVAN VUČEMIL, L=ZAGREB, O=VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi: https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja
prikazati izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Vrhovni sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.
