Zakon.hr

Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž-774/2025-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Dijane Hofer predsjednice vijeća, Tanje Novak-Premec članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Ivane Čačić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ŠO, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Marko Ramljak, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika EO, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Petar Petrić, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja, odlučujući povodom žalbi tužiteljice i tuženika izjavljenih protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici od 22. travnja 2025. poslovni broj: P-307/2021-62, u sjednici vijeća održanoj 17. rujna 2025.,

p r e s u d i o j e

I. Prihvaćaju se žalbe tužiteljice i tuženika pa se presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj: P-307/2021-62 od 22. travnja 2025.:

- potvrđuje u stavku 1. i stavku 3. izreke

- preinačuje u stavku 4. izreke kojim je utvrđeno da je tužiteljica ŠO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], temeljem Ugovora o darovanju nekretnina zaključenog u Velikoj Gorici dana **.**.2003. sa ČO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao darovateljem, broj ovjere OV-378/03, stekla valjanu pravnu osnovu za stjecanje neodređenog suvlasničkog dijela nekretnine označene kao zk.č.br. 1316, Ul. Stjepana Fabijančića Jape, dvorište površine 399 m2, izgrađeno zemljište površine 91 m2, stambena zgrada, [adresa] površine 110 m2, k. o. [katastarska općina], upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], s kojim suvlasničkim dijelom je u naravi povezano vlasništvo stambene zgrade bez fasade koja je u zemljišnoj knjizi upisana kao izgrađeno zemljište površine 91 m2, a koja stambena zgrada je označena brojem 2 na skici lica mjesta zk.č.br. 1316, k. o. [katastarska općina] od 16.05.2023., izrađenoj po stalnom sudskom vještaku za geodeziju Vladimiru Zeleniki kao sastavni dio Nalaza i mišljenja vještaka geodetske struke od 16.05.2023., koja skica je sastavni dio izreke ove presude, te je tuženik EO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], dužan trpjeti brisanje svojeg prava vlasništva u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] u dijelu koji odgovara opisanom vlasničkom dijelu tužiteljice i trpjeti upis prava vlasništva tužiteljice na navedenoj nekretnini u opisanom dijelu te se u tom dijelu odbija tužbeni zahtjev

- preinačuje u stavku 2. izreke i sudi:

Utvrđuje se da je tužiteljica ŠO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], temeljem Ugovora o darovanju nekretnina zaključenog u Velikoj Gorici dana **.**.2003. sa ČO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao darovateljem, broj ovjere OV-378/03, stekla valjanu pravnu osnovu za stjecanje vlasništva 252/600 dijela nekretnine označene kao zk.č.br. 1316, UL. Stjepana Fabijančića Jape, dvorište površine 399 m2, izgrađeno zemljište površine 91 m2, stambena zgrada, [adresa] površine 110 m2, k. o. [katastarska općina], upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], s kojim suvlasničkim dijelom je u naravi povezano vlasništvo stambene zgrade bez fasade koja je u zemljišnoj knjizi upisana kao izgrađeno zemljište površine 91 m2, a koja stambena zgrada je označena brojem 2 na skici lica mjesta zk.č.br. 1316 k. o. [katastarska općina] od 16.05.2023., izrađenoj po stalnom sudskom vještaku za geodeziju Vladimiru Zeleniki kao sastavni dio Nalaza i mišljenja vještaka geodetske struke od 16.05.2023., koja skica je sastavni dio izreke ove presude, te je tuženik EO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], dužan trpjeti brisanje svojeg prava vlasništva u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u dijelu koji odgovara opisanom vlasničkom dijelu tužiteljice i trpjeti upis prava vlasništva tužiteljice na navedenoj nekretnini u opisanom dijelu.

r i j e š i o j e

1. Žalba tuženika djelomično se odbija kao neosnovana i djelomično se uvažava te se presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj: P-307/2021-62 od 22. travnja 2025. u odluci o troškovima postupka sadržana u stavku 4. izreke:

- potvrđuje u dijelu kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici trošak postupka u iznosu od 7.100,90 EUR EUR sa zateznom kamatom od 22. travnja 2025. do isplate

- preinačuje u preostalom dijelu na način da se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 2.742,76. EUR odbija kao neosnovan.

2. Svaka stranka snosi svoje troškove žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

" Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice postavljen pod točkom 3) podneskom od 6. rujna 2024. koji glasi:

"I. Utvrđuje se da je tužiteljica ŠO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnica 252/600 dijela nekretnine označene kao zk.č.br. 1316, Ul. Stjepana Fabijančića Jape, dvorište površine 399 m2, izgrađeno zemljište površine 91 m2, stambena zgrada, [adresa] površine 110 m2, k. o. [katastarska općina], upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], s kojim suvlasničkim dijelom je u naravi povezano vlasništvo stambene zgrade bez fasade koja je u zemljišnoj knjizi upisana kao izgrađeno zemljište površine 91 m2, a koja stambena zgrada je označena brojem 2 na skici lica mjesta zk.č.br. 1316, k. o. [katastarska općina] od 16.05.2023. godine, izrađenoj po stalnom sudskom vještaku za geodeziju Vladimiru Zeleniki kao sastavni dio Nalaza i mišljenja vještaka geodetske struke od 16.05.2023. godine, koja skica je sastavni dio izreke ove presude, te je tuženik EO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], dužan trpjeti brisanje svojeg prava vlasništva u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] u dijelu koji odgovara opisanom vlasničkom dijelu tužiteljice i trpjeti upis prava vlasništva tužiteljice na navedenoj nekretnini u opisanom dijelu.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici trošak postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja presude do isplate, po stopi iz čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023 i 155/2023), koja se računa, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, i to kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana."

Odbija se alternativno postavljeni tužbeni zahtjev tužiteljice postavljen pod točkom 4) podneskom od 6. rujna 2024 koji glasi:

"I. Utvrđuje se da je tužiteljica ŠO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], temeljem Ugovora o darovanju nekretnina zaključenog u [adresa] dana **.**.2003. godine sa ČO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao darovateljem, broj ovjere OV- 378/03, stekla valjanu pravnu osnovu za stjecanje vlasništva 252/600 dijela nekretnine označene kao zk.č.br. 1316, UL. Stjepana Fabijančića Jape, dvorište površine 399 m2, izgrađeno zemljište površine 91 m2, stambena zgrada, [adresa] površine 110 m2, k. o. [katastarska općina], upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], s kojim suvlasničkim dijelom je u naravi povezano vlasništvo stambene zgrade bez fasade koja je u zemljišnoj knjizi upisana kao izgrađeno zemljište površine 91 m2, a koja stambena zgrada je označena brojem 2 na skici lica mjesta zk.č.br. 1316, k. o. [katastarska općina] od 16.05.2023. godine, izrađenoj po stalnom sudskom vještaku za geodeziju Vladimiru Zeleniki kao sastavni dio Nalaza i mišljenja vještaka geodetske struke od 16.05.2023. godine, koja skica je sastavni dio izreke ove presude, te je tuženik EO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], dužan trpjeti brisanje svojeg prava vlasništva u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] u dijelu koji odgovara opisanom vlasničkom dijelu tužiteljice i trpjeti upis prava vlasništva tužiteljice na navedenoj nekretnini u opisanom dijelu.

Odbija se alternativno postavljeni tužbeni zahtjev tužiteljice postavljen pod točkom 5) podneskom od 6. rujna 2024 koji glasi:

"I. Utvrđuje se da je tužiteljica ŠO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnica neodređenog suvlasničkog dijela nekretnine označene kao zk.č.br. 1316, Ul. Stjepana Fabijančića Jape, dvorište površine 399 m2, izgrađeno zemljište površine 91 m2, stambena zgrada, [adresa] površine 110 m2, k. o. [katastarska općina], upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], s kojim suvlasničkim dijelom je u naravi povezano vlasništvo stambene zgrade bez fasade koja je u zemljišnoj knjizi upisana kao izgrađeno zemljište površine 91 m2, a koja stambena zgrada je označena brojem 2 na skici lica mjesta zk.č.br. 1316, k. o. [katastarska općina] od 16.05.2023. godine, izrađenoj po stalnom sudskom vještaku za geodeziju Vladimiru Zeleniki kao sastavni dio Nalaza i mišljenja vještaka geodetske struke od 16.05.2023. godine, koja skica je sastavni dio izreke ove presude, te je tuženik EO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], dužan trpjeti brisanje svojeg prava vlasništva u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] u dijelu koji odgovara opisanom vlasničkom dijelu tužiteljice i trpjeti upis prava vlasništva tužiteljice na navedenoj nekretnini u opisanom dijelu.

Usvaja se alternativno postavljeni tužbeni zahtjev tužiteljice postavljen pod točkom 6) podneskom od 6. rujna 2024 koji glasi:

"I. Utvrđuje se da je tužiteljica ŠO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], temeljem Ugovora o darovanju nekretnina zaključenog u [adresa] dana **.**.2003. godine sa ČO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao darovateljem, broj ovjere OV-378/03, stekla valjanu pravnu osnovu za stjecanje neodređenog suvlasničkog dijela nekretnine označene kao zk.č.br. 1316, Ul. Stjepana Fabijančića Jape, dvorište površine 399 m2, izgrađeno zemljište površine 91 m2, stambena zgrada, [adresa] površine 110 m2, k. o. [katastarska općina], upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], s kojim suvlasničkim dijelom je u naravi povezano vlasništvo stambene zgrade bez fasade koja je u zemljišnoj knjizi upisana kao izgrađeno zemljište površine 91 m2, a koja stambena zgrada je označena brojem 2 na skici lica mjesta zk.č.br. 1316, k. o. [katastarska općina] od 16.05.2023. godine, izrađenoj po stalnom sudskom vještaku za geodeziju Vladimiru Zeleniki kao sastavni dio Nalaza i mišljenja vještaka geodetske struke od 16.05.2023. godine, koja skica je sastavni dio izreke ove presude, te je tuženik EO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], dužan trpjeti brisanje svojeg prava vlasništva u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] u dijelu koji odgovara opisanom vlasničkom dijelu tužiteljice i trpjeti upis prava vlasništva tužiteljice na navedenoj nekretnini u opisanom dijelu.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 9.843,66 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja presude 22. travnja 2025. do isplate, po stopi iz čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023 i 155/2023), koja se računa, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, i to kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana."."

2. Navedenu presudu pravodobnom žalbom pobija tužiteljica u odbijajućem dijelu stavka 1., 2. i 3. izreke ne navodeći određene zakonske žalbene razloge predlažući drugostupanjskom sudu da preinači pobijanu presudu na način da usvoji tužbeni zahtjev za utvrđenje suvlasništva tužiteljice u 252/600 dijela kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a podredno da istu ukine i predmet vrati na ponovni postupak. Traži trošak žalbe.

3. Prvostupanjsku presudu u dosuđujućem dijelu pobija tuženik "zbog svih zakonom propisanih razloga“ s prijedlogom drugostupanjskom sudu istu preinačiti, odnosno ukinuti i vratiti na ponovni postupak i obvezati tužiteljicu na naknadu troškova postupka uključujući i trošak sastava žalbe.

4. Stranke na žalbu protivne stranke nisu odgovorile.

5. Žalbe stranaka su osnovane.

6. Predmet postupka zahtjev je tužiteljice da se utvrdi suvlasnicom nekretnine kčbr. [katastarska čestica] Ul. Stjepana Fabijančića Jape, dvorište površine 399 m2, izgrađeno zemljište površine 91 m2, stambena zgrada u [adresa] površine 110 m2 upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] s kojim suvlasničkim dijelom je u naravi povezano vlasništvo stambene zgrade bez fasade koja je u zemljišnim knjigama upisana kao izgrađeno zemljište od 91 m2 i pobliže označena u skici sudskog vještaka za geodeziju od 16. svibnja 2023., te da je tuženik dužan trpjeti brisanje svog prava vlasništva na toj nekretnini u dijelu koji odgovara opisanom suvlasničkom dijelu tužiteljice i trpjeti upis prava vlasništva tužiteljice u tom dijelu. Tužbeni zahtjev tužiteljica temelji na tvrdnji da joj je Ugovorom o darovanju sklopljenim 21. siječnja 2003. predmetni dio nekretnine, tada kčbr. [katastarska čestica] sa 701 m2 upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u naravi dvorišni objekt od dvije sobe, kuhinje i kupaone, darovao otac ČO na kojem ugovoru je ovjeren njegov potpis po javnoj bilježnici Nives Milčetić iz [adresa] pod brojem OV-378/03 dana 21. siječnja 2003. Tužiteljica je uz osnovni tužbeni zahtjev za utvrđenje da je suvlasnica u 252/600 dijela kčbr. [katastarska čestica] s kojim suvlasničkim dijelom je povezani naprijed opisani posebni dio postavila i eventualno kumulirane tužbene zahtjeve i to da se utvrdi da je na temelju Ugovora o darovanju nekretnine od 21. siječnja 2003. stekla valjanu pravnu osnovu za stjecanje vlasništva 252/600 dijela nekretnine kčbr. [katastarska čestica] s kojim suvlasničkim dijelom je u naravi povezano vlasništvo stambene zgrade upisane u zemljišnim knjigama kao izgrađeno zemljište od 91 m2, zatim da se utvrdi da je vlasnica neodređenog suvlasničkog dijela iste te nekretnine s kojim je povezano vlasništvo stambene zgrade upisano u zemljišnim knjigama kao izgrađeno zemljište površine 91 m2 te konačno da se utvrdi da je temeljem ugovora o darovanju nekretnina zaključeno 21. siječnja 2003. stekla valjanu pravnu osnovu za stjecanje neodređenog suvlasničkog dijela nekretnine kčbr. [katastarska čestica] s kojim suvlasničkim dijelom je u naravi povezano vlasništvo stambene zgrade upisano u zemljišnim knjigama kao izgrađeno zemljište površine 91 m2.

7. Ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva istaknutog kao eventualnog pod stavkom 4. izreke pobijane presude te neosnovanost osnovnog tužbenog zahtjeva i eventualnih tužbenih zahtjeva pobliže određenih u stavku 2. i 3. izreke prvostupanjski sud utemeljio je na provedenim dokazima utvrđenom činjeničnom stanju:

- da je u Ugovoru o darovanju od 21. siječnja 2003. sklopljenim između ČO kao darovatelja i tužiteljice kao daroprimateljice u članku 1. navedeno da darovatelj daroprimatelju daruje svoje nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kčbr. [katastarska čestica] koja se u naravi sastoji od dvorišnog objekta od dvije sobe, kuhinje, kupaone, veličine u promjeru 12,5x6 m

- da je naprijed navedeni Ugovor o darovanju ovjeren od strane javne bilježnice Nives Mirčetić iz [adresa] pod brojem OV-378/2003 21. siječnja 2003.

- da su ČO kao prodavatelj i tuženik kao kupac 3. ožujka 2006. sklopili kupoprodajni ugovor kojim prodavatelj prodaje, a kupac kupuje 1/3 nekretnine i to kuće, dvorišta i oranice Lopačenica u Belevicama na kčbr. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] površine 195 čhv odnosno 701 m2 i to u naravi zidanu garažu uz kuću te suvlasnički dio zemljišta (1/3 dijela dvorišta i oranica)

- da je u tom kupoprodajnom ugovoru navedeno da prodavatelj jamči kupcu da je predmetna nekretnina isključivo njegovo vlasništvo i da ista nije opterećena nikakvim utuženim ili neutuženim teretima ili potraživanjima trećih osoba te je isti ovjeren kod javnog bilježnika Ranke Spevec iz [adresa] pod brojem OV-2576/2006 od 3. ožujka 2006.

- da su ČO i tuženik **.**.2006. sklopili Aneks kupoprodajnom ugovoru od 3. ožujka 2006. u kojem u članku 1. ugovorne strane suglasno utvrđuju da su prethodno sklopile kupoprodajni ugovor od 3. ožujka 2006. te istim mijenjaju članak 1. u podatku o nekretnini koja je predmet kupoprodajnog ugovora na način da prodavatelj prodaje kupcu, a kupac kupuje nekretnine kčbr. [katastarska čestica] u naravi kuća i oranica Loparčenica u Belavicama upisanim u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] površine 195 čhv odnosno 701 m2 te je i taj Aneks ovjeren kod javnog bilježnika Ivana Malekovića iz [adresa] pod brojem OV-13362/06 18. kolovoza 2006.

- da su rješenjem istog prvostupanjskog suda poslovni broj Z-785/10 od 18. veljače 2010. od kčbr. [katastarska čestica] nastale dvije čestice i to kčbr. [katastarska čestica] sa 600 m2 koja je upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (prijeporna nekretnina – ops. ovog suda) i kčbr. [katastarska čestica] sa 186 m2 od čega dvorište u [adresa] i izgrađeno zemljište u [adresa] koja je upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k.o. [adresa]

- da je provedenim dokazom vještačenjem utvrđeno da se na predmetnoj nekretnini kčbr. [katastarska čestica] u Ul. Stjepana Fabijančića Jape nalazi stambena zgrada s fasadom kbr. 49 površine 110 m2 označene brojem 1, stambena zgrada bez fasade koja je u zemljišnoj knjizi upisana kao izgrađeno zemljište površine 91 m2 označena brojem 2 te drveni objekt površine 14 m2 koji nije upisan u zemljišnoj knjizi, a označen je brojem 3 dok se ostatak čestice koristi kao dvorište označeno brojem 4 i da zbroj površine pod objektima iznosi 214 m2, a odnos površine objekta opisan kao izgrađeno zemljište površine 91 m2 u ukupnoj površini pod objektima na predmetnoj čestici iznosi 91/215 odnosno 42%

- da je za darovanje ČO svojoj kćeri ŠO ovdje tužiteljici dvorišnog objekta tuženik znao prije nego što je išao kupovati cijelu nekretninu od ČO

- da ČO nije mogao raspolagati predmetnom nekretninom u cijelosti budući da više nije ni bio vlasnik cijele nekretnine imajući u vidu ugovor o darovanju ovjeren 21. siječnja 2003. po javnom bilježniku i koji je bio na snazi u vrijeme zaključenja kupoprodajnog ugovora već da je mogao raspolagati samo onim dijelom nekretnine koji mu je bio tada u vlasništvu, a na što upućuje i činjenica da je u kupoprodajnom ugovoru navedeno da prodavatelj prodaje nekretninu samo u 1/3 dijela dok naknadni aneks kojim prodaje cijelu nekretninu kčbr. [katastarska čestica] nije u skladu s ranijim kupoprodajnim ugovorom

- da je tijekom postupka nedvojbeno utvrđeno da tužiteljici temeljem ugovora o darovanju od 21. siječnja 2003. pripada pravo vlasništva odnosno suvlasništvo idealnog dijela, a koji u naravi predstavlja stambeni objekt kao posebni dio i koji predstavlja samostalnu uporabnu cjelinu

te zaključno utvrđuje da je stoga što ugovorom o darovanju opisani predmet vlasničko- pravnog raspolaganja nije podoban za uknjižbu u zemljišnoj knjizi jer nekretnina nije etažirana bilo potrebno utvrditi koliko suvlasničkog dijela cijele nekretnine pripada tužiteljici uzimajući u obzir darovani stambeni objekt i odnos tog objekta prema ostalim stambenim objektima na nekretnini. Posljedično navedenim utvrđenjima zaključuje da je alternativni (pravilno eventualni) tužbeni zahtjev tužiteljice iz točke 6. osnovan u cijelosti dok su tužbeni zahtjev iz točke 3. te alternativno postavljeni tužbeni zahtjevi u točkama 4. i 5. iz podneska od 6. rujna 2004. neosnovani.

8. Žalba tužiteljice u bitnome se svodi na tvrdnju da prvostupanjski sud nije dao razloge zbog kojih se priklonio zahtjevu koji glasi na neodređenu veličinu suvlasništva umjesto na onu koja je određena u 252/600 dijela predmetne nekretnine iako u obrazloženju navodi da je u postupku utvrdio "koliko suvlasničkog dijela" cijele nekretnine pripada tužiteljici da bi potom usvojio zahtjev koji glasi na neodređenu veličinu suvlasničkog dijela. U navedenom nalazi kontradiktornost između obrazloženja i izreke presude. Daljnjim sadržajem iznosi razloge zbog kojih je trebalo odrediti vlasništvo tužiteljice u određenom suvlasničkom dijelu.

9. Tuženik, pobijajući prvostupanjsku presudu u dosuđujućem dijelu ističe da je pobijana presuda kontradiktorna da ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, proturječi sama sebi i da o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se navodi u obrazloženju presude.

10. Ispitivanjem pobijane presude i postupak koji je prethodilo donošenju iste s aspekta, po obje stranke, sadržajno isticane bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 - ispravak, koji se u ovom postupku primjenjuje na temelju prijelaznih odredaba članka 53. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 23/11), članka 102. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 25/13), članka 117. stavka 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku – „Narodne novine“ broj: 70/19 uz izuzetke propisane stavkom 2. i 3. istog članka i na temelju članka 107. stavka 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku

– „Narodne novine“ broj: 80/22 uz izuzetke propisane stavkom 2., 3., 4. i 5. tog članka

- dalje u tekstu: ZPP), na koju bitnu povredu ovaj sud pazi i po službenoj dužnosti na temelju članka 365. stavka 2. ZPP, utvrđeno je da tužiteljica osnovano ukazuje na počinjenje te bitne povrede jer je, kako to ističe tužiteljica u žalbi, izreka presude u usvajajućem dijelu u kojem je tužiteljica stekla valjanu pravnu osnovu za stjecanje neodređenog suvlasničkog dijela predmetne nekretnine u protivnosti sa obrazloženjem u kojem se u točki 24. navodi da je u postupku utvrđeno koliko suvlasničkog dijela cijele nekretnine pripada tužiteljici. Ujedno je utvrđeno da je izreka presude u usvajajućem dijelu neodređena, a to imajući u vidu da je utvrđeno da je tužiteljica stekla valjanu pravnu osnovu za stjecanje neodređenog suvlasničkog dijela predmetne nekretnine te da je tuženik dužan trpjeti brisanje svojeg prava vlasništva u dijelu koje odgovara opisanom suvlasničkom dijelu tužiteljice i trpjeti upis prava vlasništva tužiteljice na navedenoj nekretnini u opisanom dijelu budući opisani dio nekretnine nije upisan u zemljišne knjige, a niti presuda prema kojoj je tuženik dužan trpjeti brisanje svog prava vlasništva u neodređenom dijelu nije provediva u zemljišnoj knjizi.

10.1. Tuženik ne iznosi konkretne razloge u kojima nalazi presudu kontradiktornom, ne ukazuje na konkretne nedostatke zbog kojih se ne može ispitati, u kojim dijelovima proturječi sama sebi, a niti koje odlučne činjenice su proturječne onome što se navodi u obrazloženju presude, a pazeći po službenoj dužnosti na tu bitnu povredu, osim iznesenog u točki 10. ovog obrazloženja, ovaj sud nije našao druge nedostatke pobijane presude koji bi bili u takvom opsegu da se presuda ne bi mogla ispitati.

10.2. Obzirom da su u prvostupanjskom postupku utvrđene sve odlučne činjenice za predmet spora ovaj sud je usvajanjem žalbi stranaka stekao mogućnost primjenom članka 373.a ZPP preinačiti pobijanu presudu, a koji razlozi za preinačenje će biti iznijeti u nastavku ovog obrazloženja.

11. U žalbi tuženik ističe da je tužiteljica nakon desetak pokušaja preinake tužbenih zahtjeva i na kraju postupka još uvijek namjeravala postavljati nove tužbene zahtjeve od kojih svaki sljedeći predstavlja preinaku ranijeg tužbenog zahtjeva, kojim preinakama se tuženik svaki put protivio, a da o tim preinakama sud nije odlučivao. Tvrdi da se radi o preinakama jer su tužbeni zahtjevi potpuno međusobno različiti, a da se niti jedan od njih ne temelji na činjenicama niti dokazima iako je tužiteljica tijekom postupka osporavala da se radi o preinakama tužbenog zahtjeva već da se radi o "uređenju" tužbenih zahtjeva. Ističe da je preinaka tužbenog zahtjeva u ovoj istoj stvari već jednom utvrđena nedopuštenom i to kako subjektivna tako i objektivna i da ponovni pokušaj objektivne preinake tužbenog zahtjeva zapravo predstavlja ponovni nedopušteni preinačeni tužbeni zahtjev pri tome se pozivajući na članak 191. stavak 1. ZPP jer se radi o promjeni istovjetnosti zahtjeva te povećanju postojećeg tužbenog zahtjeva. Pri tome reproducira tužbeni zahtjev kojeg je tužiteljica odredila na ročištu 16. studenog 2021., zatim u podnesku predanom na ročištu 30. ožujka 2022., tvrdeći da pokušaj preinake sud nije spriječio niti je reagirao na ovakvu zlouporabu procesnih ovlaštenja tužiteljice već joj je omogućio da i dalje to čini ističući da se protivio preinakama tužbenog zahtjeva te opetovano ukazujući da je preinaka tužbenog zahtjeva u ovoj pravnoj stvari već jednom utvrđena nedopuštenom. Tvrdi i da tužiteljica navodima o "uređenju tužbe" izravno prikriva činjenicu da se radi o traženju objektivne preinake tužbe pa tako i u podnesku od 6. rujna 2024. u kojem postavlja međusobno potpuno različite tužbene zahtjeve, a i različite od prethodnih tužbenih zahtjeva. Ukazuje da je radi zaštite tuženika propisano da je nakon dostave tužbe tuženiku za preinaku tužbe potreban pristanak tuženika ali da i kad se protivi sud može dopustiti preinaku ako smatra da bi to bilo svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama kao i da kad dopusti preinaku tužbe, sud je dužan ostaviti tuženiku vrijeme potrebno da se može pripremiti za raspravljanje o preinačenoj tužbi, ako za to nije imao dovoljno vremena te s tim u vezi tvrdi da je sud trebao dopustiti objektivnu preinaku o kojoj nije odlučio iako se ne radi o uređivanju tužbe i sl. kako je to tvrdila tužiteljica.

11.1. Nadalje u žalbi tuženik ističe da se pred istim sudom vodi postupak pod brojem P-431/2017 koji je prekinut do pravomoćnog okončanja postupka u ovom predmetu te s tim u vezi tvrdi da je tužiteljica postavila "preinačene" tužbene zahtjeve i traži preinaku na način da su ti tužbeni zahtjevi isti kao i tužbeni zahtjevi postavljeni u postupku u kojem je postupak prekinut pa da je zlouporaba procesnih ovlaštenja i manipulacija suda od strane tužiteljice više nego očita. Tvrdi da je u trenutku kada je prvostupanjski sud počeo raspravljati o preinačenim tužbenim zahtjevima umjesto o osnovnom tužbenom zahtjevu postavljenom u tužbi (brisovna tužba) došlo do istovjetnosti spora u ovom predmetu i predmetu P-141/2010 pa stoga ističe prigovor dvostruke litispendencije u odnosu na identitet stranaka i identitet tužbenog zahtjeva, a što je isticao i tijekom postupka. Ponovno ističe da je preinaka tužbenog zahtjeva u ovoj pravnoj stvari već jednom utvrđena nedopuštenom i to kako subjektivna tako i objektivna, a da ponovni pokušaj objektivne preinake koju tužiteljica netočno naziva uređenjem, zapravo predstavlja ponovno nedopuštenu preinaku tužbenog zahtjeva.

11.2. U žalbi tuženik inzistira da je tužiteljica inicijalno podnijela brisovnu tužbu o kojoj se nije odlučivalo, osporava činjenične navode tužbe o stjecanju njezinog prava vlasništva na temelju ugovora o darovanju nekretnina sklopljenim sa ocem ČO i tvrdi da je on stekao pravo vlasništva nekretnine kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] temeljem ugovora o kupoprodaji od 3. ožujka 2006. i aneksa tom ugovoru od 17. kolovoza 2006. sklopljenim sa zemljišnoknjižnim vlasnikom ČO, da je on prije zaključenja ugovora o kupoprodaji i aneksa provjerio upis prava vlasništva na nekretnini i rukovodeći se povjerenjem u zemljišne knjige zaključio te ugovore sa ČO, da nije bio obavješten o postojanju bilo kakvog ugovora temeljem kojeg bi ČO već raspolagao s nekretninom koja je predmet ovog postupka, da ugovor o darovanju nekretnina nije bio niti je mogao biti osnov stjecanja vlasništva, a niti je jasno na koju nekretninu se odnosi ugovor o darovanju, da se pozvao na povjerenje u zemljišne knjige iz članka 122. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima i članaka 8. stavka 2. i 3. Zakona o zemljišnim knjigama kao i na odredbu članka 123., 124. i 125. ZV te ukazuje na članak 129. stavak 2. ZZK kojim je uređena brisovna tužba i rokovi ističući pri tome da je tužiteljica u ovom postupku podnijela brisovnu tužbu na podnošenje koje nije ovlaštena jer nije bila nositelj knjižnog prava te da joj je protekao zakonski rok od tri godine za podnošenje tužbe ujedno tvrdeći da je isključivi motiv tužiteljice za serijsko postavljanje novih tužbenih zahtjeva zapravo prekrivanje propuštenog roka za podnošenje brisovne tužbe i zaključuje da nije ispunjen niti jedan o traženih uvjeta niti ga tužiteljica dokazuje zbog čega je takva tužba u cijelosti neosnovana. Daljnjim sadržajem osporava kompetenciju vještaku geodetske struke za utvrđivanje suvlasničkih omjera koji neki objekt ima u ukupnoj površini i vrijednosti cijele nekretnine zbog čega je neosnovano utvrđivanje po vještaku bilo kakvog suvlasničkog omjera pri tome još tvrdeći da je pogrešno utvrđeno suvlasništvo objekta temeljeno na površini od 600 m2 kada je tužiteljica u spis priložila ugovor o darovanju od 21. siječnja 2003. kada je čestica kčbr. [katastarska čestica] imala površinu od 701 m2. Osporava i nalaz i mišljenje građevinskog vještaka koji je utvrđivao vrijednost građevinskih objekata na predmetnoj nekretnini. Konačno osporava valjanost ugovora o darovanju obzirom da nije navedeno mjesto zaključenja niti dan, mjesec i godina kada je zaključen ukazujući da se u ovjeri javnog bilježnika navodi da javni bilježnik potvrđuje da je ČO u nazočnosti javnog bilježnika priznao potpis na pismenu kao svoj na koji način nije dokazana činjenica da je ugovor zaključen te reproducira dio iskaza svjedokinje KO zaključujući da je iz tog dokaza razvidno da je izgrađenost parcele tada bila potpuno različita u odnosu na vrijeme kada je obavljeno vještačenje o vrijednosti i suvlasničkim omjerima, da je katastarsko i zemljišnoknjižno stanje bilo različito kako u pogledu broja katastarskih i zemljišnoknjižnih čestica tako i u pogledu površina kao što je i razvidna činjenica da je upravo tuženik uredio i dogradio predmetni dvorišni objekt i stvorio stambenu zgradu veličine 116,03 m2

12. Imajući u vidu činjenični supstrat tužbe na kojem tužiteljica temelji tužbeni zahtjev u tužbi i koji glasi: „Utvrđuje se da je tužiteljica temeljem Ugovora o darovanju nekretnina zaključenog u [adresa] 21. siječnja 2003. sa ocem ČO stekla 1/3 dijela nekretnina iz zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] koji se sastoji od u naravi od zidanog dvorišnog objekta veličine 12,5 x 6 m koji se sastoji od jedne sobe, kuhinje, kupaone i dnevnog boravka – naravi adaptirana garaža i da je tuženik dužan trpjeti brisanje upisa 1/3 svojeg vlasništva“, a potom, u skladu s promjenama nastalim u zemljišnim knjigama u svezi nekretnine čkbr. [katastarska čestica] kuća, dvorište i oranica Loparčenica u Belavicama sa 701 m2, u vrijeme podnošenja tužbe upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], na način da je od te nekretnine nastala čkbr. [katastarska čestica] dvorište [adresa], stambena zgrada kbr.49 [adresa], izgrađeno zemljište [adresa] sada upisana u zk. ul [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i čkbr. [katastarska čestica] [adresa] od čega dvorište [adresa], izgrađeno zemljište površine 68 m2 i sada upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te rezultatom provedenog dokaza vještačenjem po sudskom vještaku geodetske struke Vladimiru Zeleniki, u konačnici određenim tužbenim zahtjevima pa i onim eventualno kumuliranim, a kojima je osnova isti nepromijenjeni činjenični supstrat, to se po ocjeni ovog suda ne radi o preinaci tužbe kako to navodi tuženik pogrešno označavajući u žalbi da se radi o preinaci "tužbenog zahtjeva", o kojoj bi prvostupanjski sud trebao odlučiti.

12.1. Naime, prema članku 191. stavku 1. ZPP preinaka tužbe jest promjena istovjetnosti zahtjeva, povećanje postojećeg ili isticanje drugog zahtjeva uz postojeći (stavak 1.), dok je stavkom 2. istog članka propisano da ako tužitelj preinačuje tužbu tako da, zbog okolnosti koje su nastale nakon podnošenja tužbe, zahtijeva iz iste činjenične osnove drugi predmet ili novčanu svotu, tuženik se takvoj preinaci ne može protiviti, a prema stavku 3. tog članka tužba nije preinačena ako je tužitelj promijenio pravnu osnovu tužbenog zahtjeva, ako je smanjio tužbeni zahtjev ili ako je promijenio, dopunio ili ispravio pojedine navode, tako da zbog toga tužbeni zahtjev nije promijenjen.

12.2. U konkretnom slučaju tužbeni zahtjevi određeni u podnesku tužiteljice od 6. rujna 2024. varijante su tužbenog zahtjeva iz tužbe uvjetovane zemljišnoknjižnim promjenama prvotne čestice broj 2008/17 koja je egzistirala u vrijeme sklapanja Ugovora o darovanju između oca tužiteljice TO i tužiteljice 2003. i Kupoprodajnog ugovora s Aneksom koji je tuženik sklopio sa ocem tužiteljice TO 2006. te potom i rezultata provedenog geodetskog vještačenja kojima je ista svrha i cilj, a to je da se tužiteljica utvrdi suvlasnicom darovane nekretnine, sada kčbr. [katastarska čestica] s kojim suvlasničkim dijelom je povezani posebni dio – dvorišna stambena zgrada označena kao izgrađeno zemljište [adresa] sada upisana u zk. ul [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], da se to i suvlasništvo i vlasništvo posebnog dijela upiše u zemljišne knjige i ujedno briše vlasništvo tuženika u dijelu u kojem je tužiteljica stekla suvlasnički dio u nekretnini kčbr. [katastarska čestica].

13. Ispitivanjem žalbenih navoda o tome da je već prethodno odbijena preinake tužbe iz stanja spisa predmeta utvrđeno je da je tužiteljica podneskom 28. studenog 2013. preinačila tužbu na način da je uz postojeći tužbeni zahtjev proširila tužbu na oca GO te uz tužbeni zahtjev iz tužbe kojeg određuje prema novonastalom zemljišnknjižnom stanju nekretnine kčbr. [katastarska čestica], zahtijeva utvrđenje Kupoprodajnog ugovora sklopljenog 3. ožujka 2006. između ČO i tuženika i Aneksa tom Kupoprodajnom ugovoru od 17. kolovoza 2006. ništetnim, a potom da se odredi i brisanje uknjižbe prava vlasništva tuženika ĐO dopušten rješenjem Općinskog suda u velikoj Gorici posl.broj: Z-718/07 na tadašnjoj kčbr. [katastarska čestica] i naloži uspostava prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja.

14. Takvu subjektivnu preinaku u odnosu na novog tuženika ČO i objektivnu preinaku tužbe u odnosu na tuženika ĐO prvostupanjski sud odbio je rješenjem poslovni broj: P-142/2010 od 22. siječnja 2015. te je žalba tužiteljice izjavljena protiv tog rješenja odbijena i citirano rješenje potvrđeno rješenjem Županijskog suda u velikoj Gorici broj: Gž-1057/15-2 od 30. svibnja 2016.

15. Imajući u vidu iznijeto u točki 13. i 14. ovog obrazloženje bespredmetnim se ukazuje pozivanje tuženika da je preinaka tužbe već pravomoćno odbijena budući se ne radi o istovjetnim „preinakama“ već o subjektivnoj preinaci proširenjem tužbe na novog tuženika i objektivnoj preinaci tužbe u odnosu na dosadašnjeg tuženika isticanjem novih tužbenih zahtjeva uz postojeći.

16. Tužiteljica je nakon što joj je pravomoćno odbijena preinaka tužbe u ovom postupku podnijela novu tužbu protiv ovdje tuženika i ŽO kao drugotuženika radi utvrđenja Kupoprodajnog ugovora sklopljenog 3. ožujka 2006. između ČO i tuženika i Aneksa tom Kupoprodajnom ugovoru od 17. kolovoza 2006. ništetnim, a potom da se odredi i brisanje uknjižbe prava vlasništva tuženika ĐO dopušten rješenjem Općinskog suda u velikoj Gorici posl.broj: Z-718/07 na tadašnjoj kčbr. [katastarska čestica] i naloži uspostava prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja te da se utvrdi da je tužiteljica ŠO stekla temeljem ugovora o darovanju sklopljenog 21. siječnja 2003. pravni osnov za uknjižbu prava suvlasništva na 1/3 dijela nekretnina koje se sastoje od kčbr. [katastarska čestica] sa 600 m2 upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] i čkbr. [katastarska čestica] sa 186 m2 upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k.o. sve k. o. [katastarska općina] što je tuženik dužan priznati. I u toj tužbi tužiteljica postavlja eventualno kumulirani tužbeni zahtjev koji se razlikuje u odnosu na glavni zahtjev na način da umjesto brisanja uknjižbe prava vlasništva tuženika ĐO dopušten rješenjem Općinskog suda u velikoj Gorici posl.broj: Z-718/07 na tadašnjoj kčbr. [katastarska čestica] i naloži uspostava prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja zahtjeva da se utvrdi da je tuženik EO nesavjesni stjecatelj nekretnina koje se sastoje od kčbr. [katastarska čestica] sa 600 m2 upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] i čkbr. [katastarska čestica] sa 186 m2 upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k.o. sve [adresa].

17. Postupak povodom te tužbe vodi se kod istog prvostupanjskog suda pod poslovnim brojem: P-431/17 (ranije poslovni broj: P-375/2014) te je isti prekinut rješenjem od 5. rujna 2016. do pravomoćnog okončanja ovog postupka. Rješenje o prekidu postupka je povodom žalbe tuženika EO ukinuto rješenjem Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj: Gž-949/2017-2 od 6. srpnja 2017., a nakon toga je postupak prekinut rješenjem poslovni broj: P-431/2017-11 od 6. studenog 2018. zbog smrti ČO te je još uvijek u prekidu. Navedeno proizlazi iz stanja spisa tog predmeta u koji je ovaj sud izvršio uvid. Kako u tom postupku pod poslovnim brojem P-431/2017 koji je započeo podnošenjem tužbe 25. veljače 2014. tužiteljica zahtjeva i utvrđenje da je temeljem ugovora o darovanju sklopljenim **.**.2003. s ČO stekla valjani pravni osnov za uknjižbu prava suvlasništva u 1/3 dijela na obje nekretnine (kčbr. [katastarska čestica] i kčbr. [katastarska čestica]), a da je ovaj postupak započeo podnošenjem tužbe 5. veljače 2010., to u ovom postupku nije trebalo odlučivati o prigovoru dvostruke litispendencije već će o tome odlučiti prvostupanjski sud u postupku poslovni broj: P-431/2017, odnosno, obzirom na ovu drugostupanjsku presudu, odlučiti će da li se radi sada o djelomično presuđenoj stvari u tom dijelu tužbenog zahtjeva.

18. Tuženik u žalbi višekratno tvrdi da je tužiteljica podnijela brisovnu tužbu iz članka 129. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10, 55/13, 60/13 – ispravak i 108/17 – dalje u tekstu: ZZK) za koju nisu ispunjene pretpostavke budući tužiteljica u smislu tog članka nije bila knjižni prednik kao i da je istekao rok od tri godine za podnošenje takve tužbe propisan stavkom 2. tog članak.

19. Takve tvrdnje tuženika bez uporišta su u činjeničnim navodima tužbe iz kojih se nedvojbenim nameće zaključak da zahtijevanu sudsku zaštiti valja prosuđivati primjenom odredbi o dvostrukom ugovaranju otuđenja koji je uređen člankom 125. Zakona o vlasništvu drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 – pročišćeni tekst i 94/17 – Ispravak pročišćenog teksta – dalje u tekstu: ZV) i u kojem pravcu je prvostupanjski sud provedenim dokazima utvrđivao odlučne činjenice.

20. Odredbom članka 125. stavkom 1. ZV propisano je: „Kad je više osoba sklopilo s otuđivateljem pravne poslove radi stjecanja vlasništva iste nekretnine, vlasništvo će steći ona koja je u dobroj vjeri prva zatražila upis u zemljišnu knjigu, ako su ispunjene i sve ostale pretpostavke za stjecanje vlasništva. Stavkom 2. istog članka propisano je da brisanje upisa vlasništva osobe iz stavka 1. tog članka i uknjižbu u svoju korist može zahtijevati osoba kojoj je otuđivatelj otuđio nekretninu i predao joj u samostalni posjed, ako dokaže da stjecateljica nije postupila u dobroj vjeri jer je u trenutku kad je sklopila pravni posao s otuđivateljem znala da je nekretnina drugomu već valjano otuđena i predana u samostalni posjed. Zahtjev za brisanje može se postaviti u roku od tri godine od upisa čije se brisanje zahtijeva.

21. Prvostupanjski sud je pravilnom ocjenom provedenih dokaza utvrdio da je ČO, prijašnji vlasnik kčbr. [katastarska čestica], darovao tužiteljici Ugovorom o darovanju od 21. siječnja 2003. dio te nekretnine, u naravi dvorišni objekt koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje i kupaone; da je taj dvorišni stambeni objekt predan tužiteljici u posjed, da je potom Kupoprodajnim ugovorom od **.**.2006. ČO prodao tuženiku 1/3 dijela iste kčbr. [katastarska čestica] u naravi zidanu garažu uz kuću te suvlasnički dio zemljišta (1/3 dijela dvorišta i oranice), a Aneksom tom Kupoprodajnom ugovoru od 17. kolovoza 2006. cijelu nekretninu kčbr. [katastarska čestica] upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] površine 701 m2; da je tuženik znao da je ČO svojoj kćeri ŠO, ovdje tužiteljici, darovao predmetnu dvorišnu zgradu koja se sastoji od kuhinje, dvije sobe i kupaone te da je unatoč tome sa ČO sklopio Aneks Kupoprodajnom ugovoru kojim kupuju cijelu kčbr. [katastarska čestica] znajući da je ČO otuđio taj dio kupljene nekretnine i da stoga nije vlasnik i tog prethodno otuđenog dijela koji je i bio u posjedu tužiteljice te je na temelju Kupoprodajnog ugovora i njegovog Aneksa zatražio upis u zemljišnu knjige cijele kčbr. [katastarska čestica] koji upis je povodom prijedloga od 6. veljače 2007. u zemljišnoj knjizi proveden pod brojem Z- 718/07, a potom je tražio i iseljenje tužiteljice u sudskom ovršnom postupku.

22. Činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda ovaj sud prihvaća pravilnim budući su posljedica sveobuhvatne analize i ocjene svakog dokaza zasebno, svih dokaza zajedno kao i rezultata cjelokupnog postupka, te ista nisu dovedena u sumnju žalbenim navodima tuženika kojima tvrdi suprotno bez uporišta u cjelokupnoj procesnoj građi na kojoj je činjenično stanje pravilno temeljeno.

22.1. U utvrđenim okolnostima tuženik se ne može s uspjehom pozivati na povjerenje u zemljišne knjige iz članka 122. ZV i članka 8. ZZK budući je tužiteljica dokazala da nije postupio u dobroj vjeri jer je u trenutku kad je sklopio Aneks kupoprodajnom ugovoru od **.**.2006. s ČO znao da je dio nekretnine, u naravi dvorišna stambena zgrada tužiteljici već valjano darovana i predana u samostalni posjed.

23. Imajući u vidu da je tuženik upis svojeg prava vlasništva na cijelog kčbr. [katastarska čestica] upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] zatražio prijedlogom zaprimljenim u zemljišnoknjižnom sudu 6. veljače 2007. (Izvadak iz zemljišne knjige na listu 91 spisa) pod brojem Z-718/07, a da je tužiteljica predmetnu tužbu podnijela 5. veljače 2010., to se sa sigurnošću može zaključiti da od upisa do podnošenja predmetne tužbe nije protekao rok od tri godine propisan člankom 125. stavkom 2. ZV u kojem je tužiteljica mogla zatražiti brisanje upisa prava vlasništva tuženika u zahtijevanom suvlasničkom dijelu, poglavito ako se ima na umu da rok od tri godine u kojem se može podnijeti tužba sa zahtjevom za brisanje upisa u smislu odredbe čl. 125. st. 2. ZVDSP počinje teći od dana kada je donesena odluka o prijedlogu za upis čije se brisanje zahtijeva, a što je svakako poslije 6. veljače 2007. kojeg dana je tek zaprimljen prijedlog za upis.

23.1. Iz razloga navedenih u prethodnoj točki neosnovanim su ocijenjeni i svi žalbeni navodi izneseni u smislu proteka prekluzivnog roka za podnošenje predmetne brisovne tužbe.

24. Po ocjeni ovog suda prvostupanjski sud je na temelju provedenog dokaza vještačenjem po sudskom vještaku geodetske struke pravilno utvrdio izgrađenost nekretnine kčbr. [katastarska čestica] ukupne površine od 600 m2 u odnosu na dvorište od 399 m2 te da ta izgrađenost u odnosu na predmetnu dvorišnu stambenu zgradu bez fasade od 91 m2 u korelaciji s ukupnom izgrađenosti cijele čestice od 215 m2 iznosi 42 % i što u odnosu na cijelu nekretninu čini suvlasnički od 252/600 dijela. Žalbenim navodima tuženika da zbog dogradnje i nadogradnje ranije garaže u kojoj je bio podstanar ukupna površina sada dvorišnog objekta bez fasade iznosi 116,03 m2 nije odlučna za ocjenu izgrađenosti cijele nekretnine.

25. Građevinska vrijednost izgrađenih dijelova na nekretnini kčbr. [katastarska čestica] od 600 m2 (kuća od 110 m2, izgrađeno zemljište od 91 m2 i neupisani drveni objekt od 14 m2), a koju vrijednost je utvrđivao prvostupanjski sud građevinskim vještačenjem nije odlučna za određivanje suvlasničkog dijela tužiteljice, pa su stoga i žalbeni navodi tuženika kojima iznosi primjedbe na nalaz i mišljenje građevinskog vještaka neodlučni. Zbog toga se na te primjedbe tuženika primjenom članka 375. stavka 1. ZPP ovaj sud neće referirati.

26. Navodima da u Ugovoru o darovanju nije navedeno vrijeme i mjesto sklapanja te da se u potvrdi javnog bilježnika navodi da javni bilježnik potvrđuje da je ČO u nazočnosti javnog bilježnika priznao potpis na pismenu kao svoj, tuženik neosnovano dovodi u pitanje činjenicu da je taj Ugovor o darovanju sklopljen. Mjesto i vrijeme sklapanja nisu bitni sastojci ugovora, a činjenica da je ČO priznao kod javnog bilježnika da se na pisanom Ugovora o darovanju nalazi njegov potpis nedvojbeno ukazuje na njegovu suglasnost da se taj ugovor sklopi.

U odnosu na osporavanje prvostupanjske presude u odluci o glavnom i eventualno kumuliranim tužbenim zahtjevima

27. Glavni tužbeni zahtjev koji glasi na utvrđenje da je tužiteljica vlasnica 256/600 dijela nekretnine označene kao kčbr. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] s kojim suvlasničkim dijelom je u naravi povezano vlasništvo stambene zgrade bez fasade označena kao izgrađeno zemljište površine 91 m2 i po ocjeni ovog suda nije osnovan budući se vlasništvo na temelju pravnog posla stječe upisom u zemljišne knjige (članak 119. stavak 1. ZV) što se u konkretnom slučaju nije dogodilo.

28. Isti razlozi vrijede i za ocjenu neosnovanosti tužbenog zahtjeva koji je odbijen pod stavkom 3. izreke, a koji se glasi na utvrđenje da je tužiteljica vlasnica neodređenog suvlasničkog dijela nekretnine označene kao kčbr. [katastarska čestica] s koji suvlasničkim dijelom je u naravi povezano vlasništvo stambene zgrade bez fasade koja je u zemljišnim knjigama upisano kao izgrađeno zemljište površine 91 m2 te da je tuženik dužan trpjeti brisanje svog prava vlasništva u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] koji odgovara opisanom dijelu nekretnine. Takav zahtjev (neodređeni suvlasnički dio i „opisani dio nekretnine“) ne udovoljava ni zahtjevu određenosti propisanom člankom 10. stavku ZZK prema kojem odluke sudova i druge vlasti o knjižnim pravima moraju sadržavati oznake i podatke o katastarskom broju i površini katastarskih čestica, kao i o katastarskoj općini u kojoj leže, onako kako su ti podaci označeni u zemljišnoj knjizi.

29. Nije osnovan ni tužbeni zahtjev pod stavkom 4. izreke pobijane presude koji je prvostupanjski sud usvojio budući isti, kao i onaj iz stavka 3. nije određen na način propisan člankom 10. ZZK pa se stoga ne može niti naložiti tuženiku da trpi brisanje svojeg prava vlasništva u neodređenom omjeru, a niti se taj neodređeni suvlasnički omjer može povezati sa posebnim dijelom koji kao etaža nije upisan u zemljišne knjige.

30. Osnovan je međutim tužbeni zahtjev iz stavka 2. pobijane presude koji glasi na utvrđenje da je tužiteljica na temelju Ugovora o darovanju sklopljenim s ocem ČO **.**.2003. stekla valjanu pravnu osnovu za stjecanje suvlasništva u 252/600 dijela nekretnine označene kao kčbr. [katastarska čestica] upisane u zk. ul [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] s kojim suvlasničkim dijelom je u naravi povezano vlasništvo stambene zgrade bez fasade koja je u zemljišnoj knjizi upisana kao izgrađeno zemljište površine 91 te da je tuženik dužan trpjeti brisanje svog prava vlasništva u tom suvlasničkom dijelu i upis prava vlasništva tužiteljice. Iako utvrđenje prava vlasništva posebnog dijela (koji je povezan sa suvlasničkim dijelom) nije podoban za upis u zemljišne knjiga takva odluka osnova je za etažiranje predmetne nekretnine ako se stranke za to odluče.

31. Iz naprijed navedenih razloga prihvaćena je žalba tuženika i tužiteljice te je na temelju članka 368. stavka 1. ZPP i članka 373.a stavka 3. istog Zakona preinačena prvostupanjska presuda u odluci o glavnoj stvari u dosuđujućem dijelu stavka 4. izreke na način da je odbijen treći po redu eventualno kumulirani tužbeni zahtjev iz tog stavka i u stavku 2. izreke na način da je usvojen prvo eventualno kumulirani tužbeni zahtjev iz tog stavka izreke prvostupanjske presude i ujedno potvrđena presuda prvog stupnja kojom je odbijen glavni tužbeni zahtjev i treći po redu eventualno kumulirani tužbeni zahtjev.

32. Tuženik osporava i odluku o troškovima postupka posljedično osporavanju odluke o glavnoj stvari ujedno tvrdeći da tužiteljica nije uspjela u sporu da bi joj se priznao cjelokupni trošak budući su tužbeni zahtjevi postavljeni pod točkom 3. te „alternativno postavljeni tužbeni zahtjevi" (pravilno eventualno kumulirani) pod točkom 4. i 5. podneska od 6. rujna 2024. u cijelosti odbijeni dok je usvojen onaj pod točkom 6. podneska pa da je on uspio na način da je odbijeno više tužbenih zahtjeva i neosnovano usvojen jedan zbog čega je sud njemu morao dosuditi parnični trošak. Ukazuje i da je tužiteljici dosuđen trošak za sve poduzete radnje bez ikakvog ograničenja što je suprotno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

33. Točno je da je prvostupanjski sud odbio glavni tužbeni zahtjev i dva eventualno kumulirana tužbena zahtjeva, a usvojio jedan od eventualno kumuliranih zahtjeva. Prihvaćanjem žalbi tužiteljice i tuženika potvrđeno je odbijanje glavnog tužbenog zahtjeva i eventualno kumuliranog iz stavka 3. izreke prvostupanjske presude te je preinačenjem pobijane presude usvojen eventualno kumulirani tužbeni zahtjev iz stavka 2. izreke i odbijen ovaj usvojen pod stavkom 4. izreke.

34. Člankom 188. stavkom 2. ZPP propisano je da tužitelj može dva ili više tužbenih zahtjeva u međusobnoj vezi istaknuti u jednoj tužbi i tako da sud slijedeći od tih zahtjeva prihvati ako nađe da onaj koji je ispred njega istaknut nije osnovan, dok je stavkom 3. propisano da se zahtjevi mogu, prema stavku 2. tog članka, istaknuti u jednoj tužbi samo ako je sud stvarno nadležan za svaki od istaknutih zahtjeva i ako je za sve zahtjeve određena ista vrsta postupka. Dakle, kod eventualne kumulacije, postoji prvi ("glavni") zahtjev i drugi, podredni, ( eventualno kumulirani) za kojeg tužitelj traži da ga sud prihvati tek ako ustanovi da onaj koji je prije njega istaknut nije osnovan, a tužitelj određuje redoslijed prema kojem će sud odlučivati o tim zahtjevima, te, kao u konkretnom slučaju i tužiteljica, ne traži da sud prihvati glavni i sve eventualno kumulirane tužbene zahtjeve nego traži da se udovolji samo jednome od njih. Ti zahtjevi temeljeni su na istoj činjeničnoj osnovi i u odnosu na eventualno kumulirane tužbene zahtjeve nisu nastali nikakvi posebni troškovi niti je u odnosu na njih bilo potrebno provoditi druge dokaze koji su već provedeni u odnosu na glavni zahtjev. Stoga je, imajući na umu da je odbijen glavni tužbeni zahtjev, a usvojen jedan od eventualno kumuliranih zahtjeva, tužiteljica uspjela u sporu u cijelosti te joj pripada parnični trošak u cijelosti primjenom članka 154. stavka 1. ZPP. (Tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odlikama broj: Rev-172/2008-2 od 15. siječnja 2013. Rev- 1172/2021-2 od 30. kolovoza 2022. i Rev-451/2022-2 od 3. listopada 2023.)

35. Ispitivanjem odluke o parničnom trošku u pravcu daljnjih žalbenih navoda te pravilne primjene članka 155. ZPP i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23 – dalje u tekstu: Tarifa) utvrđeno je su tužiteljici neosnovano priznati troškovi za zastupanje na ročištu održanom 22. siječnja 2015. u iznosu od 200,00 EUR s PDV-om od 50,00 EUR budući se na tom ročištu raspravljalo samo o procesnim pitanjima pa joj stoga za to ročište primjenom Tbr.9. točke 2., Tbr. 46. i Tbr. 54. Tarife pripada trošak od 125,00 EUR, a za ročište od 9. studenog 2017. iznos od 62,50 EUR primjenom Tbr. 9. točke 5. Tarife umjesto priznatih 250,00 EUR budući je isto odgođeno prije početka raspravljanja, dok na ročištu održanom 10. rujna 2013. tužiteljicu nije zastupao punomoćnik pa joj za to ročište ne pripada trošak zastupanja. Nepotrebnim za vođenje parnice ocijenjen je trošak za sastav podnesaka od 23. studenog 2021., 30. ožujka 2023. i 3. listopada 2023. u kojem opetovano tužiteljica uređuje tužbeni zahtjev, sastav podneska od 6. prosinca 2013. kojeg nema u spisu, sastav podneska od 6. rujna 2024. kojeg dana je održano ročište za koje joj je priznat trošak zastupanja, sastav podneska od 14. listopada 2024. i sastav podneska od 2. siječnja 2025. u kojima ponavlja navode iz ranijih podnesaka te se nepotrebno očituje na navode iz podneska tuženika. Takvim je ovaj sud ocijenio i trošak sastava žalbe od 2. veljače 2015. izjavljene protiv rješenja kojim je odbijena preinaka tužbe u iznosu od 125,00 EUR budući je žalba tužiteljice odbijena. Neosnovano je tužiteljici priznat trošak sudske pristojbe na tužbu budući istu nije platila i pristojba na presudu budući u spisu nema podataka o plaćanju iste. Stoga je ukupno prvostupanjski sud neosnovano tužiteljici dosudio trošak postupka u iznosu od 2.742,76 EUR.

36. Iz navedenih razloga je djelomičnim odbijanjem žalbe tuženika na temelju članka 380. točka 2. ZPP valjalo potvrditi prvostupanjsku presudu u odluci o troškovima postupka sadržanoj u stavku 4. izreke u dijelu kojom je tuženik obvezan naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 7.100,90 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od 22. travnja 2025. do isplate i na temelju članka 380. točke 3. ZPP djelomičnim uvažanjem žalbe rješenjem preinačiti odluku o troškovima za iznos od 2.742,76 EUR i u tom dijelu odbiti zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka.

37. Budući usvajanjem žalbi parničnih stranaka njihov uspjeh u sporu nije izmijenjen dok se djelomični uspjeh žalbe tuženika u svezi troškova postupka odnosi na sporedno potraživanje, to je odlučeno sa svaka stranka snosi svoje troškove žalbenog postupka (članak 154. stavak 4. ZPP).

U Varaždinu 17. rujna 2025.

Predsjednica vijeća

Dijana Hofer

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte