Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26 D

Poslovni broj: Gž Ob-73/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Tatjane Ledinšćak-Babić predsjednice vijeća, te Snježane Šaško sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Amalije Švegović članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice BO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćniku Krešimiru Harambašiću, odvjetniku u Osijeku, protiv tuženika EO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], sada s boravištem na adresi: [adresa]. 6, Heidenheim an der Brenz, SR Njemačka, zastupanog po punomoćniku Draženu Srbu, odvjetniku u Osijeku, uz sudjelovanje maloljetne djece ĐO, OIB: [osobni identifikacijski broj] i MO, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanih po posebnoj skrbnici CO, dipl. iur. iz Centra za posebno skrbništvo, Podružnica Osijek, radi donošenja odluke o roditeljskoj skrbi, osobnim odnosima i uzdržavanju djece, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj: P Ob-133/2022-64 od 23. svibnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 17. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj: P Ob-133/2022-64 od 23. svibnja 2025. u točkama VI., VIII., X. i XII. izreke.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

III. U nepobijanim točkama I., II., III., IV., V., VII., IX. i XI. izreke prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud je donio presudu kojom je u točki I. izreke odredio da će zajednička mlt. djeca stranaka ĐO, rođen **.**.2009. i MO, rođen **.**.2014. stanovati s majkom BO na adresi [adresa]. Točkom II. izreke određeno je da će majka BO ostvarivati djelomično samostalnu roditeljsku skrb u odnosu na mlt. ĐO i mlt. MO u pogledu zdravstvene zaštite, ishođenja svih potrebnih dokumenata, svih potreba za školovanje djece, kao i promjene prebivališta i boravišta unutar [adresa] (dalje: RH). Točkom III. izreke određeno je da će se osobni odnosi oca EO i mlt. ĐO i mlt. MO odvijati po dogovoru roditelja, kada otac dođe u RH, uz obvezu da dolazi po djecu i vraća ih na adresu majke po završetku osobnih odnosa. Točkom IV. izreke određeno je da će roditelji informacije u vezi s djecom razmjenjivati telefonski i elektroničnom poštom, a točkom V. izreke da će buduća sporna pitanja u odnosu na roditeljsku skrb rješavati sporazumno, a u suprotnom u postupku medijacije. Točkom VI. izreke naloženo je tuženiku da na ime uskraćenog uzdržavanja za mlt. ČO plati iznos od 208,11 EUR počev od 1. travnja 2022. do 1. svibnja 2022., a od 2. svibnja 2022. do 28. srpnja 2023. da plaća svakomjesečni iznos od 56,89 EUR, te od 28. srpnja 2023. do 29. rujna 2023. svakomjesečni iznos od 111,73 EUR, sve s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa prvog dana u mjesecu za prethodni mjesec, na tekući račun majke i z.z. BO broj: [broj bankovnog računa] otvoren kod PBZ d.d. Zagreb, dok je preostali dio tužbenog zahtijeva u odnosu na ČO odbijen (točka VII. izreke). Točkom VIII. izreke naloženo je tuženiku da na ime uskraćenog uzdržavanja mlt. ĐO plati iznos od 199,08 EUR počev od 1. travnja 2022. do 1. svibnja 2022., a od 2. svibnja 2022. do 28. srpnja 2023. da plaća svakomjesečni iznos od 199,08 EUR, te od 28. srpnja 2023. do presuđenja 23. svibnja 2025. svakomjesečni iznos od 138,27 EUR, a od 23. svibnja 2025. pa ubuduće svakomjesečni iznos od 250,00 EUR i to dospjele obroke odjednom u roku od 15 dana, a dospijevajuće najkasnije do zadnjeg dana u mjesecu za tekući mjesec, sve sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa prvog dana u mjesecu za prethodni mjesec, na tekući račun majke i z.z. BO broj: [broj bankovnog računa] otvoren kod PBZ d.d. Zagreb, dok je preostali dio tužbenog zahtijeva u odnosu na mlt. ĐO odbijen (točka IX. izreke). Točkom X. izreke naloženo je tuženiku da na ime uskraćenog uzdržavanja mlt. MO plati iznos od 132,72 EUR počev od 1. travnja 2022. do 1. svibnja 2022., a od 2. svibnja 2022. do 28. srpnja 2023. da plaća svakomjesečni iznos od 132,72 EUR, te od 28. srpnja 2023. do presuđenja 23. svibnja 2025. svakomjesečni iznos od 128,43 EUR, a od 23. svibnja 2025. pa ubuduće svakomjesečni iznos od 230,00 EUR i to dospjele obroke odjednom u roku od 15 dana, a dospijevajuće najkasnije do zadnjeg dana u mjesecu za tekući mjesec, sve sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa prvog dana u mjesecu za prethodni mjesec, na tekući račun majke i z.z. BO broj: [broj bankovnog računa] otvoren kod PBZ d.d. Zagreb, dok je preostali dio tužbenog zahtijeva u odnosu na mlt. MO odbijen (točka XI. izreke). Točkom XII. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 500,00 EUR sa zateznom kamatom od presuđenja

23. svibnja 2025. do isplate.

2. Navedenu presudu u odnosu na točke VI., VIII., X. i XII. izreke pravovremeno izjavljenom žalbom pobija tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da drugostupanjski sud uvaži žalbu i ukine pobijanu presudu te predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, a podredno da presudu preinači u pobijanom dijelu glede visine doprinosa za uzdržavanja, te mu dosudi trošak sastavljanja žalbe s PDV-om.

3. U odgovoru na žalbu tužiteljica je osporila žalbene navode tuženika, ističući da je tuženik kroz cijeli postupak prikrivao svoju imovinu, te nije dostavio tražene podatke o zaposlenju, plaći i prometu po bankovnim računima, a osim plaće u Njemačkoj da prima vojnu mirovinu u RH u visini oko 650,00 EUR. Predložila je odbiti žalbu kao neosnovanu.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Predmet spora nakon donošenja djelomične presude poslovni broj: P Ob-133/2022- 48 od 8. travnja 2024. kojom je razveden brak stranaka je zahtjev tužiteljice da zajednička djeca mlt. ĐO i mlt. MO stanuju s njom, te da ostvaruje djelomično samostalnu roditeljsku skrb u odnosu na mlt. djecu (u pogledu zdravstvene zaštite, ishođenja svih dokumenata, potreba školovanja, te promjene prebivališta i boravišta unutar [adresa]), a da djeca s ocem ostvaruju osobne odnose sukladno dogovoru roditelja kada će otac doći u RH, zatim da otac plati naknadu za uskraćeno uzdržavanje, te od podnošenja tužbe plaća redovito zakonsko uzdržavanje i to za mlt. ČO do njegove punoljetnosti (29. rujna 2023.) u mjesečnom iznosu od 265,45 EUR, za mlt. ĐO u iznosu od 199,08 EUR mjesečno, odnosno od 1. listopada 2023. u iznosu od 250,00 EUR mjesečno, te za mlt. MO u iznosu od 132,72 EUR mjesečno, odnosno od 1. listopada 2023. u iznosu od 230,00 EUR mjesečno.

6. Pobijanu presudu prvostupanjski sud temelji na slijedećem nespornom i tijekom postupka utvrđenom činjeničnom stanju:

- da je zajedničko dijete parničnih stranaka ČO tijekom postupka postao punoljetan, tako da su stranke roditelji još dvoje zajedničke maloljetne djece i to ĐO rođenog **.**.2009. (u trenutku zaključenja glavne rasprave učenika prvog razreda srednje škole) i MO rođenog **.**.2014. (u trenutku zaključenja glavne rasprave učenika četvrtog razreda osnovne škole)

- da je privremenom mjerom poslovni broj: P Ob-133/2022-37 od 28. srpnja 2023. naloženo tuženiku - protivniku osiguranja da na ime uzdržavanja mlt. ČO i mlt. ĐO plaća za svakog svakomjesečni iznos od 111,73 EUR/841,83 kn, te na ime uzdržavanja mlt. MO svakomjesečni iznos od 101,57 EUR/765,28 kn počev od 28. srpnja 2023. pa ubuduće najkasnije do posljednjeg dana u mjesecu za tekući mjesec sa zateznim kamatama koje teku na svaki dospjeli, a neplaćeni iznos doprinosa od prvog dana u mjesecu za prethodni mjesec do isplate, na tekući račun majke i z.z. BO

- da se tuženik tijekom postupka suglasio da mlt. ĐO i mlt. MO stanuju s majkom, da majka djelomično samostalno ostvaruje roditeljsku skrb u odnosu na djecu i to u pogledu zdravstvene zaštite, ishođenja svih potrebnih dokumenata, u pogledu svih potreba za školovanje djece, te o promjeni prebivališta i boravišta unutar [adresa], kao i sa načinom i dinamikom ostvarivanja osobnih odnosa s mlt. djecom, te načinom razmjenjivanja informacija u vezi djece, dok se protivio visini zatraženog uzdržavanja

- da iz iskaza tužiteljice proizlazi da je tuženik u siječnju 2021. otišao u Njemačku i od tada pa do donošenja privremene mjere nije doprinosio za uzdržavanje zajedničke mlt. djece, osim što je znao donijeti slatkiše i odjeću, te djeci dati neki novac, a mlt. djeca da imaju uobičajene potrebe djece te dobi

- da iz iskaza tuženika proizlazi da je 12. siječnja 2021. napustio bračnu zajednicu i od tada nije na račun tužiteljice uplaćivao uzdržavanje za djecu, ali je svojim roditeljima slao novac pa su oni vodili djecu da kupe odjeću, a osim toga njegov otac da je neko vrijeme s njegovog računa podizao novac i kupovao djeci hranu, inače njegova plaća u Njemačkoj da je 1.700,00 EUR, dok u RH ostvaruje mirovinu 531,00 EUR, te nema drugih obveza uzdržavanja, a stan u [adresa] plaća 1.200,00 EUR, odnosno sa režijama 1.400,00 EUR, te živi sa izvanbračnom suprugom koja je zaposlena i njezine dvije kćeri, međutim, troškove stanovanja snosi sam

- da je na ročištu 9. travnja 2025. učinjeno nespornim da ukupni mjesečni prihodi tuženika iznose 2.600,00 EUR, što uključuje plaću u SR Njemačkoj i mirovinu u RH.

7. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, prvostupanjski sud je zaključio da tuženik nakon napuštanja bračne zajednice pa do donošenja privremene mjere, nije doprinosio za uzdržavanje mlt. djece, tako da je u obvezi sukladno preciziranom tužbenom zahtjevu (iz podneska tužiteljice od 8. travnja 2024. i na ročištu 9. travnja 2025.) za razdoblje od 1. travnja 2022. do 1. svibnja 2022. platiti na ime uskraćenog uzdržavanja za mlt. ČO iznos od 208,11 EUR, za mlt. ĐO iznos od 199,08 EUR i za mlt. MO iznos od 132,72 EUR. Za daljnje razdoblje prvostupanjski sud je tuženika obvezao da od podnošenja tužbe 2. svibnja 2022. do 28. srpnja 2023. za uzdržavanje mlt. ČO plaća svakomjesečni iznos od 56,89 EUR, te od 28. srpnja 2023. do njegove punoljetnosti 29. rujna 2023. svakomjesečni iznos od 111,73 EUR, nadalje da za uzdržavanje mlt. ĐO od podnošenja tužbe do donošenja privremene mjere 28. srpnja 2023. plaća svakomjesečni iznos od 199,08 EUR, te od 28. srpnja 2023. do presuđenja 23. svibnja 2025. svakomjesečni iznos od 138,27 EUR, a od 23. svibnja 2025. pa ubuduće svakomjesečni iznos od 250,00 EUR, te da za uzdržavanje mlt. MO od podnošenja tužbe do donošenja privremene mjere 28. srpnja 2023. plaća svakomjesečni iznos od 132,72 EUR, te od 28. srpnja 2023. do presuđenja 23. svibnja 2025. svakomjesečni iznos od 128,43 EUR, a od 23. svibnja 2025. pa ubuduće svakomjesečni iznos od 230,00 EUR, sve to imajući u vidu potrebe mlt. djece i s tim u vezi sadržaj Odluka o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta („Narodne novine“ broj 37/22, 48/23, 49/24), te ukupne mogućnosti tuženika kao obveznika uzdržavanja, a osim toga i iznose uzdržavanja određene privremenom mjerom poslovni broj: P Ob-133/2022-37 od 28. srpnja 2023., za koje iznose je umanjio određeni doprinos za uzdržavanje (do presuđenja 23. svibnja 2025.), pa je pozivom na odredbe čl. 306. do 313. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj 103/15, 98/19, 47/20, 49/23, 156/23, dalje: ObZ-a) o uzdržavanju mlt. djece stanaka odlučio kao u točkama VI. do XI. izreke.

8. U žalbi tuženik ističe bitnu povredu odredaba parničkog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14-Odluka USRH, 70/19, dalje: ZPP-a koji se na ovaj predmet primjenjuje u skladu sa čl. 107. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, NN 80/22, s izuzecima iz čl. 107. st. 2., 3., 4. i 5. tog Zakona), navodeći da pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka je nerazumljiva, proturječi sama sebi i razlozima presude, te su razlozi o odlučnim činjenicama izostavljeni, nejasni ili proturječni. Navodi da prvostupanjski sud odlučujući o uzdržavanju nije uzeo u obzir njegovo vlastito uzdržavanje, odnosno hoće li plaćanjem traženih iznosa biti dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje. Osim toga, navodi da je zaključak prvostupanjskog suda da je u mogućnosti doprinositi tražene iznose nepravilan i donesen isključivo na njegovu štetu, jer se radi o iznosima koji su previsoki i nisu u skladu s njegovim primanjima. Ističe da pored mjesečne plaće nema dodatne ušteđevine ili imovine, a ima obvezu plaćanja najamnine stana u [adresa] od 1.200,00 EUR zajedno sa režijskim troškovima što dosegne iznos i preko 1.400,00 EUR, a što plaća isključivo sam, time da s njim žive izvanbračna supruga i njezina kćerka, a otplaćuje i kredit za automobil u iznosu od 450,00 EUR mjesečno. Stoga da mu mjesečno ostane manje od cca 500,00 EUR, što je nedostatno za život u Njemačkoj i dovodi u pitanje njegovo vlastito uzdržavanje, kada uz ovako određene iznose uzdržavanja podmiri troškove kredita, režija, najma, hrane, goriva. Ističe da prvostupanjski sud niti jednu od navedenih činjenica nije uzeo u obzir prilikom donošenja odluke o visini uzdržavanja, te da su u konkretnom slučaju ostvareni svi zakonom propisani žalbeni razlozi.

9. Ispitujući pobijani dio prvostupanjske presude u smislu žalbenih navoda tuženika i po službenoj dužnosti, ovaj sud utvrđuje da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju tuženik neargumentirano ukazuje u žalbi, a niti neku drugu bitnu povredu na koje ovaj sud u žalbenom postupku pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP- a u vezi čl. 346. ObZ-a. Naime, pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, razumljiva je, sadrži razloge o odlučnim činjenicama, te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i iskaza danih u postupku i samih tih isprava i iskaza.

10. Također, prvostupanjski sud je ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u uzdržavanju mlt. djece stranaka, te je ocjenom izvedenih dokaza sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje. Na tako utvrđeno činjenično stanje, prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo.

11. Odredbom čl. 281. ObZ-a propisano je da je uzdržavanje dužnost i pravo roditelja i djece, te prema odredbi čl. 283. tog Zakona uzdržavanje djece ima prednost pred uzdržavanjem bračnog ili izvanbračnog druga i roditelja. Prema čl. 288. st. 1. ObZ-a roditelji su prvi dužni uzdržavati svoje maloljetno dijete, te se radno sposoban roditelj ne može osloboditi dužnosti uzdržavanja maloljetnog djeteta. Odredbom čl. 289. st. 1. ObZ-a propisano je da roditelj koji ne stanuje s maloljetnim djetetom i nije plaćao uzdržavanje za svoje maloljetno dijete dužan je isplatiti naknadu za uskraćeno uzdržavanje od nastanka tog prava pa do podnošenja tužbe, time da se sukladno stavku 2. istog članka smatra da je obveza uzdržavanja za pojedini mjesec nastala krajem mjeseca za koji je uzdržavanje trebalo dati, a u visini koja se može odrediti prema čl. 314. ovog Zakona. Također, odredbom čl. 310. ObZ-a propisano je da roditelj s kojim dijete stanuje svoj udio u obvezi uzdržavanja djeteta ispunjava kroz svakodnevnu skrb o djetetu, a roditelj koji ne stanuje s djetetom obvezu uzdržavanja djeteta ispunjava zadovoljavanjem materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja, pri čemu se svakodnevna skrb o djetetu smatra jednakovrijednom zadovoljavanju materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja.

12. Stoga se neosnovanim ukazuju žalbeni navodi tuženika kojima osporava odluku prvostupanjskog suda o plaćanju naknade za uskraćeno uzdržavanje i doprinosa za redovito zakonsko uzdržavanje mlt. djece, sadržajno ju pobijajući isključivo u dijelu koji se tiče utvrđenih ukupnih mogućnosti njega kao obveznika uzdržavanja, odnosno bazirajući cijelu žalbu na tvrdnji da bi plaćanjem određenih iznosa bilo dovedeno u pitanje njegovo vlastito uzdržavanje.

13. Suprotno žalbenim navodim tuženika, pravilo je prvostupanjski sud zaključio da je obzirom na svoje materijalno stanje tuženik u mogućnosti doprinositi zatražene, odnosno dosuđene iznose uzdržavanja za mlt. djecu, za što je dao dovoljno jasne i prihvatljive razloge u točki 15. obrazloženja, uvjerljivost kojih nije uspio umanjiti tuženik izjavljenom žalbom, neosnovano osporavajući pravilan zaključak prvostupanjskog suda o njegovim mogućnostima i obvezama, zbog čega žalba tuženika u tom pogledu nije osnovana.

14. Naime, u odnosu na žalbene navode tuženika valja navesti da nije sporno da isti u vezi rada i boravka u SR Njemačkoj ima povećane troškove, međutim, jednako tako nedvojbeno je da ostvaruje redovite mjesečne prihode u vidu plaće u SR Njemačkoj i mirovine u RH (sada ukupno oko 2.600,00 EUR), da prema podacima u spisu sada ima obvezu uzdržavanja dvoje mlt. djece u odnosu na koje nije dokazao da na drugi način sudjeluje u njihovom uzdržavanju, te da je obveza uzdržavanja djece iznad svake druge financijske obveze (primjerice kreditne obveze). Osim toga, u odnosu na navod kojeg tuženik ponavlja i u žalbi - da živi sa izvanbračnom suprugom i njezinom kćerkom, te da stanarinu i režije plaća sam, valja reći, a kako to pravilno navodi i prvostupanjski sud, da se radi o zajedničkim troškovima života, koje tuženik nije u obvezi snositi samostalno. Stoga je i prema ocjeni ovoga suda, tuženik u mogućnosti plaćati zatražene, odnosno dosuđene iznose uzdržavanja za svako mlt. dijete, jer se radi o iznosima koji su manji (čak i znatno) od minimalnih novčanih iznosa potrebnih za mjesečno uzdržavanje djece te dobi propisanih Odlukama o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta i Odlukama o tablici o prosječnim potrebama maloljetnog djeteta („Narodne novine“ broj 37/22, 48/23, 49/24, 75/25), ako se ima u vidu visina primitka - plaće roditelja obveznika uzdržavanja, te dostatnim tek za podmirenje najosnovnijih životnih potreba mlt. djece, plaćanjem kojih, suprotno žalbenim navodima tuženika, neće biti dovedeno u pitanje njegovo vlastito uzdržavanje.

15. Iz navedenih razloga, valjalo je primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a u vezi čl. 346. ObZ-a odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanim točkama VI., VIII., X. i XII. izreke, primjenjujući pri tom u odnosu na odluku o troškovima postupka (točka XII. izreke) odredbu čl. 365. st. 2. ZPP-a prema kojoj drugostupanjski sud ne pazi na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka, jer tuženik u žalbi sadržajno uopće ne pobija odluku o troškovima.

16. Kako je žalba tuženika neosnovana, odbijen je i njegov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka (čl. 166. st. 1. u vezi čl. 154. st. 1. ZPP-a).

17. Točke I., II., III., IV., V., VII., IX. i XI. izreke nisu osporavane žalbom, pa prvostupanjska presuda u tom dijelu ostaje neizmijenjena.

Varaždin, 17. rujna 2025.

Predsjednica vijeća

Tatjana Ledinšćak-Babić