REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: III Kr-94/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u Vijeću sastavljenom od sudaca Damira Kosa kao predsjednika Vijeća te dr. sc. Branka Brkića i dr. sc. Marina Mrčele, izv. prof. kao članova Vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Martine Slunjski kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenika LN zbog kaznenih djela iz članka 228. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - ispravak i 101/17.; dalje: KZ/11.), odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu od 26. svibnja 2023. broj K-471/2019-96 i presuda Županijskog suda u Puli-Pola od 17. rujna 2024. broj Kž-424/2023-9, u sjednici Vijeća održanoj 17. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e:

Odbija se kao neosnovan zahtjev osuđenika LN za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.

Obrazloženje

1. Pravomoćnom presudom koju čine presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu od 26. svibnja 2023. broj K-471/2019-96 i presuda Županijskog suda u Puli-Pola od 17. rujna 2024. broj Kž-424/2023-9, LN proglašen je krivim zbog tri kaznena djela protiv imovine i to dva kaznena djela krađe iz članka 228. stavka 1. KZ/11. (točke 1. i 3. izreke prvostupanjske presude) te jednog produljenog kaznenog djela krađe iz članka 228. stavka 1. u vezi s člankom 52. KZ/11. (točka 2. izreke prvostupanjske presude).

1.1. Na temelju članka 228. stavka 1. KZ/11. osuđeniku su za kaznena djela krađe iz točaka 1. i 3. utvrđene kazne zatvora osam i deset mjeseci, dok mu je za produljeno kazneno djelo krađe utvrđena kazna zatvora jedna godine pa je osuđenik za ta djela i uz primjenu članka 51. KZ/11. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora dvije godine i četiri mjeseca. Na temelju članka 57. KZ/11. osuđeniku LN izrečena je djelomična uvjetna osuda na način da se od kazne na koju je osuđen izvršava jedna godina, dok se preostali dio kazne jedna godine i četiri mjeseca neće izvršiti, ako osuđenik u vremenu provjeravanja pet godina ne počini novo kazneno djelo.

2. Osuđenik LN je pravovremeno po branitelju, odvjetniku Josipu Čičeku, podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude „ … zbog čl. 517. st. 1. t. 3. ZKP-a - zbog povrede odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku, koja povreda je mogla utjecati na presudu.“. U zahtjevu se predlaže Vrhovnom sudu Republike Hrvatske da „ …ukine presudu Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj: K-471/2019-96 od dana 26.05.2023. godine i presudu Županijskog suda u Puli, poslovni broj: Kž-424/2023-9 od dana 17.09.2024. godine u cijelosti, i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, odnosno podredno da ukine presudu Županijskog suda u Puli, poslovni broj: Kž-424/2023-9 od dana 17.09.2024. godine u cjelosti i predmet vrati nadležnom Županijskom sudu na ponovno odlučivanje.“.

3. Prvostupanjski je sud po zaprimanju zahtjeva za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude postupio u skladu s člankom 518. stavkom 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22., 36/24. i 72/25.; dalje: ZKP) tako što je zahtjev dostavio državnom odvjetniku koji se na zahtjev očitovao podneskom od 20. svibnja 2025. broj Ksm-DO- 112/2025-3, a koji odgovor na zahtjev osuđenika je dostavljen na znanje osuđeniku i njegovom branitelju (potvrde o otpravku priložene su u spisu na listu 775.).

4. Zahtjev osuđenika LN nije osnovan.

5. Osuđenik u zahtjevu tvrdi da je u žalbenom postupku počinjena povreda odredaba kaznenog postupka koja je mogla utjecati na presudu iz članka 517. stavka 1. točke 3. ZKP-a. Ovo stoga jer da je „…Sud propustio ispitati prvostupanjsku presude u dijelu u kojem je obvezatan po službenoj dužnosti, a sukladno obvezi iz čl. 476. st. 1. ZKP-a. Konkretno, Sud je bio dužan provjeriti pravilnu primjenu materijalnog prava, odnosno Kaznenog zakona, a posebice da li se u konkretnom slučaju radi o stjecaju kaznenih djela u smislu čl. 51. Kaznenog zakona (NN 125/11, i dr.; u daljnjem tekstu: KZ) ili o produljenom kaznenom djelu u smislu čl. 52. KZ-a. … Kako djela iz izreke presude predstavljaju produljeno kazneno djelo krađe, Sud je po službenoj dužnosti dužan paziti da li se radi o pravomoćnoj presuđenoj stvari. Na glavnoj raspravi održanoj dana 24.05.2023. godine branitelj okrivljenika je, na okolnost pravomoćno presuđene stvari, dostavio u sudski spis dvije pravomoćne presude, i to: pravomoćnu presudu Općinskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj: K-170/2019-31 od dana 06.03.2023. godine i pravomoćnu presudu Općinskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj: K- 43/2019-17 od dana 06.04.2023. godine.“.

5.1. Međutim, protivno ovakvim navodima, nije počinjena navedena povreda odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku jer je drugostupanjski sud, odgovarajući na osuđenikove žalbene navode, jasnim, dostatnim i razumnim argumentima koji nisu proizvoljni, u svojoj presudi odgovorio na osuđenikove navode iz žalbe, obrazloživši zbog čega smatra da u konkretnoj situaciji nije riječ, kako o produljenom djelu (odlomak 19.), tako niti o presuđenoj stvari (odlomak 20.). Te argumenta prihvaća i ovaj sud.

5.2. Naime, radnje dva kaznena djela krađe iz članka 228. stavka 1. KZ/11. i jednog produljenog kaznenog djela krađe iz članka 228. stavka 1. u vezi s člankom 52. KZ/11. za koje je osuđenik pobijanom pravomoćnom presudom proglašen krivim počinjene su 30. kolovoza 2018. u [adresa], zatim od 18. ožujka do 8. travnja 2019. u [adresa] i [adresa] te 25. listopada 2019., također u Zagrebu. Premda u konkretnoj situaciji doista postoje neki sjedinjujući elementi koji bi upućivali na to da je u odnosu na sve te radnje riječ o jednom produljenom kaznenom djelu (riječ je o kaznenim djelima krađe te produljenom kaznenom djelu krađe počinjenima na bitno istovjetan način ulaženjem u različite trgovine te iznošenjem stvari i proizvoda koji nisu plaćeni i to na području istog grada te drugog prostorno povezanog grada), vremenski razmaci između pojedinih djela su predugi da bi se mogli podvesti pod jednu produljenu namjeru na počinjenje kaznenih djela krađe. Stoga ta sva djela ne predstavljaju jedno produljeno djelo, kako je to pravilno potvrđeno i valjano obrazloženo u drugostupanjskoj presudi.

5.3. Također, nije riječ niti o presuđenoj stvari. Naime, ranijom pravomoćnom presudom Općinskog suda u Velikoj Gorici od 6. ožujka 2023. broj K-170/2019-31 osuđenik je proglašen krivim za počinjenje jednog djela krađe počinjenog 22. ožujka 2019. u [adresa], kojim je pribavljena imovinska korist 2.190,19 kuna. Nadalje je osuđenik ranijom pravomoćnom presudom Općinskog suda u Velikoj Gorici od 6. travnja 2023. proglašen krivim da je u razdoblju od 2. listopada do 13. listopada 2018. u [adresa] počinio jedno produljeno kazneno djelo krađe iz članka 228. stavka 1. u vezi s člankom 52. KZ/11., a tim je djelom pribavljena ukupna imovinska korist

2.808,20 (1.523,60 kuna + 1.284,60 kuna)

5.4. Naknadnom pobijanom pravomoćnom presudom osuđenik je proglašen krivim, kao što je već navedeno, zbog tri kaznena djela krađe, od kojih je jedno produljeno. Tim je djelima pribavljena imovinska korist 2.840,63 kune (točka 1. izreke prvostupanjske presude), zatim 2.583,70 kuna (1.484,70 + 1.099,00 kuna; točka 2. izreke prvostupanjske presude) te 1.499,95 kuna (točka 3. izreke prvostupanjske presude).

5.5. Prema ustaljenoj sudskoj praksi ovog suda (odluke VSRH brojevi: I Kž-169/2018- 4 od 16. listopada 2018., III Kr 53/2021-3 od 9. prosinca 2021., III Kr 99/2020-3 od 25. studenog 2021.), kod ocjene je li kod produljenog kaznenog djela riječ u novom postupku o presuđenoj stvari treba voditi računa o pojmu „znatne novootkrivene kriminalne količine“ kod koje se ocjenjuje razmjer koji ta novootkrivena kriminalna količina ima u odnosu na onu kriminalnu količinu za koju već postoji pravomoćna sudska presuda. Da bi mogli govoriti o pojmu „znatne novoutvrđene kriminalne količine“ potrebno je da ona bude veća ili barem ista onoj koja je već sadržana u pravomoćnoj osuđujućoj presudi, a upravo je to ovdje slučaj. Produljeno kazneno djelo krađe iz članka 228. stavka 1. u vezi s člankom 52. KZ/11. iz naknadne pobijane presude, s obzirom na vrijeme i mjesto počinjena (od 18. ožujka do 8. travnja 2019. u [adresa] i [adresa]), podudara se s mjestom i vremenom počinjenja kaznenog djela krađe iz ranije presude Općinskog suda u Velikoj Gorici od 6. ožujka 2023. broj K- 170/2019-31 pa bi se moglo reći da sve te radnje ulaze u jedno produljeno djelo. Međutim, prema ocjeni ovog vijeća, nije riječ o presuđenoj stvari jer je tim ranijim djelom pribavljena imovinska korist 2.190,19 kuna, dok ukupan iznos koristi pribavljene produljenim djelom krađe iz točke 2. pobijane presude iznosi 2.583,70 kuna. Stoga su i broj poduzetih radnji produljenog kaznenog djela krađe iz točke 2. pobijane presude i ukupna pribavljena korist veći, kako od iznosa, tako i od broja radnji opisanih u činjeničnom opisu kaznenog djela krađe za koje je ovaj osuđenik pravomoćno osuđen ranijom presudom Općinskog suda u Velikoj Gorici od 6. ožujka 2023. broj K-170/2019- 31. Upravo se stoga kriminalna količina koja je opisana u radnjama produljenog djela krađe iz točke 2. u naknadnoj presudi ima smatrati „znatno većom“ u odnosu na njegove radnje kojima je ostvario bitna obilježja istih kaznenih djela, za koja je već pravomoćno osuđen navedenom presudom. Stoga se za naknadno pronađena djela ne može tvrditi da su presuđena ranijim presudama jer ta djela predstavljaju „znatno veću“ kriminalnu količinu u odnosu na ranije pravomoćno presuđene radnje.

5.6. U odnosu na kaznena djela krađe iz točaka 1. i 3. pobijane presude također nije riječ o presuđenoj stvari u odnosu na kazneno djelo krađe iz ranije pravomoćne presude Općinskog suda u Velikoj Gorici od 6. ožujka 2023. broj K-170/2019-31, s obzirom na to da u odnosu na ta djela nema niti vremenske niti prostorne povezanosti.

6. Jednaka je situacija i u odnosu na pravomoćne presudu Općinskog suda u Velikoj Gorici od 6. travnja 2023., kojom je osuđenik proglašen krivim da je u razdoblju od 2. listopada do 13. listopada 2018. u [adresa] počinio jedno produljeno kazneno djelo krađe iz članka 228. stavka 1. u vezi s člankom 52. KZ/11.. Naime, u odnosu na tu presudu niti jedno od djela iz pobijane pravomoćne presude ne ostvaruje uvjete nužne da bi bilo riječi o produljenom djelu u odnosu na raniju presudu jer nema niti vremenske niti prostorne povezanosti između ijedne od radnji iz pobijane presude s radnjama iz ranije presude, kako je to obrazloženo u drugostupanjskoj presudi Županijskog suda u Puli-Pola od 17. rujna 2024. broj Kž-424/2023-9. Stoga niti u odnosu na ovu presudu nije riječ o presuđenoj stvari.

7. Slijedom svega navedenog, budući da u pravomoćnoj presudi nisu ostvarene povrede koje se ističu u zahtjevu za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, trebalo je osuđenikov zahtjev odbiti kao neosnovan i na temelju članka 519. u svezi s člankom 512. ZKP-a odlučiti kao u izreci.

Zagreb, 17. rujna 2025.

Predsjednik vijeća:

Damir Kos