REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: III Kr-124/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u Vijeću sastavljenom od sudaca Damira Kosa, predsjednika Vijeća te dr. sc. Marina Mrčele, izv. prof. i dr. sc. Branka Brkića, članova Vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Martine Slunjski kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog FZ i dr. zbog kaznenog djela iz članka 326. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/2011., 144/2012., 56/2015., 61/2015. – ispravak, 101/2017., 118/2018., 126/2019., 84/2021. i 114/2022. - dalje: KZ/11.), odlučujući o zahtjevu osuđenog FZ za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog suda u Zlataru od 31. srpnja 2023. broj K-192/2023-18 i presuda Županijskog suda u Zagrebu od 8. travnja 2025., broj Kž-693/2024-8, u sjednici Vijeća održanoj 17. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e:

Odbija se kao neosnovan zahtjev osuđenog FZ za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.

Obrazloženje

1. Pravomoćnom presudom koju čine presuda Općinskog suda u Zlataru od 31. srpnja 2023. broj K-192/2023-18 i presuda Županijskog suda u Zagrebu od 8. travnja 2025., broj Kž-693/2024-8 proglašen je krivim osuđeni FZ za počinjenje kaznenog djela iz članka 326. stavka 1. KZ/11. te je na temelju članka 326. stavka 1. KZ/11., osuđen na kaznu zatvora jedna godina i četiri mjeseca. Na temelju članka 57. KZ/11. izrečena mu je djelomična uvjetna osuda tako da će se osam mjeseci izrečene kazne izvršiti, a osam mjeseci se neće izvršiti ako osuđenik u roku od 4 godine ne počini novo kazneno djelo.

2. Osuđeni FZ je po branitelju, odvjetniku Tihomiru Zebecu, podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje presude zbog „pogrešne primjene kaznenog zakona odredba čl. 469. st. 1. toč. 2. i 5. ZKP-a“. Predložio je „presudu preinačiti oslobađajućom odlukom, a podredno ukinuti prvo- i drugostupanjsku presudu te predmet vratiti na ponovno suđenje“.

2.1. Osuđenik navodi da je „zatraženo od drugostupanjskog suda da prilikom odlučivanja po žalbi od 21. kolovoza 2023. godine u razmatranje uzme i … žalbu od 05. lipnja 2023., to iz razloga jer su uz žalbu od 05. lipnja 2023. godine bili priloženi i relevantni dokazi koji [ga] ekskulpiraju da bi počinio terećeno kazneno djelo i učinkovito pobijaju obrazloženje osuđujuće presude [ali] drugostupanjski sud navedene nije uzeo u obzir. Da su predmeti dokazi uzeti u obzir zasigurno bi bilo dokazano da … nije kriv za terećeno kazneno djelo“.

2.2. Nadalje, osuđenik navodi da je „nesporno da … ni na koji način nije“ pomagao migrantima prilikom njihova nezakonita ulaska u Republiku Hrvatsku jer tome „nije bio prisutan“. Smatra da je „logično da na poziv svoje obitelji, odnosno rođaka … istima dolazi istima u pomoć“ te da je dokaz da su ilegalni migranti rođaci osuđenika „suviše lako odbačen od strane suda, a što samo ukazuje na arbitrarnost pri provođenju postupka i donošenja odluke(a).“ Također smatra da je zaključak sudova da je krenuo u Republiku Sloveniju „temeljen isključivo na indicijskog pretpostavci“ te da koristoljublje „nije dokazano“. Na kraju ističe da je kazna „prestrogo određena“.

3. Zahtjev je sa spisom u skladu s člankom 518. stavkom 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/2008., 76/2009., 80/2011., 121/2011. – pročišćeni tekst, 91/2012. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019., 130/2020. - Odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske, 80/2022., 36/2024. i 72/2025. - dalje: ZKP) dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske koje je podnijelo odgovor na zahtjev, smatrajući da zahtjev treba kao neosnovan odbiti. Taj je odgovor dostavljen osuđeniku i branitelju (list 1128 spisa).

4. Zahtjev nije osnovan.

5. Osuđenik ne obrazlaže koju bi povredu predstavljala okolnost da pri razmatranju žalbe nije uzeta u obzir žalba s prilozima iz prethodnog kaznenog postupka. Iz zahtjeva bi slijedilo da je riječ o povredi zakona, jer je zahtjev podnesen samo zbog dvije povrede zakona (odlomak 2.1.).

5.1. Najprije treba navesti da je u prethodnom postupku prvostupanjska presuda bila ukinuta pa je dokaze trebalo iznova provesti na novoj raspravi. Tako je i postupio prvostupanjski sud. Osuđenik na raspravi koja je uslijedila u novom postupku nakon ukidne odluke nije predlagao dokaze na koje se u prethodnom postupku pozivao i koje je priložio uz žalbu na prethodnu prvostupanjsku presudu niti je na provedeni dokazni postupak imao primjedbe (list 881 i 882 spisa). Drugostupanjski je sud obrazložio zašto u drugostupanjskom postupku, kada ne provodi raspravu prema članku 475.a ZKP-a, ne može ocjenjivati nove dokaze ili dokaze koji nisu izvedeni na raspravi nakon koje je donesena prvostupanjska presuda, a koji se moguće prilažu uz žalbu (odlomak 12. drugostupanjske odluke). To obrazloženje prihvaća i Vrhovni sud Republike Hrvatske kao najviši sud u Republici Hrvatskoj s tim da treba naglasiti i sljedeće.

5.1. Naime, prvostupanjski sud temelji presudu samo na činjenicama i dokazima koji su izneseni na raspravi (članak 350. ZKP-a). Primjena te odredbe se po logici stvari proteže i na drugostupanjsko odlučivanje i kada je riječ o odlučivanju bez provođenja rasprave pred drugostupanjskim sudom (vidi odluku ovoga suda III Kr- 137/2024. od 29. listopada 2024.). S obzirom na to, kada drugostupanjski sud odlučuje o žalbi bez provođenja rasprave pred drugostupanjskim sudom, tada ne može razmatrati dokaze iz prijašnjeg ili iz drugog postupka niti nove dokaze koji nisu bili predmet ocjenjivanja prvostupanjskog suda, a koji bi mu bili priloženi uz žalbu. U toj situaciji drugostupanjski sud može samo ocjenjivati logičnost, potpunost i razumnost obrazloženja vjerodostojnosti dokaza koje je prvostupanjski sud izveo na raspravi nakon koje je donio prvostupanjsku presudu. Stoga je pravilno postupio i obrazložio to postupanje drugostupanjski sud kada nije uzeo u obzir žalbu iz prethodnog postupka i dokaze koji su tada uz žalbu priloženi, a koji, treba ponoviti, nisu predloženi niti izvedeni na raspravi nakon koje je u ponovljenom postupku donesena nova prvostupanjska presuda.

5.2. Osuđenikovi prigovori o nedokazanosti počinjenja kaznenog djela te činjeničnih zaključaka sudova (odlomak 2.2.) prigovori su činjenične naravi koji u biti ne naznačuju niti jednu okolnost koja isključuje osuđenikovu krivnju (namjera, svijest o protupravnosti, ubrojivost i nepostojanje ispričavajućih razloga; članak 23. KZ/11.), a zbog koje je povrede zakona zahtjev podnesen (članak 469. točka 2. ZKP-a). No, prema odredbama članka 515. stavka 1. ZKP-a i članka 517. stavka 1. ZKP-a, u okviru ovog izvanrednog pravnog lijeka nije dopušteno pobijati činjenična utvrđenja u pravomoćnoj presudi.

5.2.1. Jednako se odnosi i na prigovore izrečenoj kazni koji također ne mogu biti predmet razmatranja u povodu ovog izvanrednog pravnog lijeka. Naime, povreda iz članka 469. točke 5. ZKP-a na koju se osuđenik poziva u zahtjevu, postoji ako je sud odlukom o kazni prekoračio ovlast koju ima po zakonu, odnosno ako je izrekao kaznenopravnu sankciju koju po zakonu nije smio izreći. No, o tome ovdje nije riječ jer je izrečena kaznenopravna sankcija na temelju i u okviru ovlasti koje sud ima po zakonu.

5.2.2. Prigovor „arbitrarnosti“, za koji osuđenik ne navodi o kojoj bi to povredi bilo riječi, a koji osuđenik navodi u odnosu na odbijanje dokaznog prijedloga na temelju kojih bi se utvrdilo da su ilegalni imigranti njegovi rođaci, nije osnovan. Naime, prvostupanjski je sud obrazložio odbijanje tog dokaznog prijedloga jer se odnosi na nevažnu činjenicu (odlomak 16.1. prvostupanjske presude). Drugostupanjski je sud takvo obrazloženje prihvatio navodeći, između ostaloga, da je „neodlučno“ jesu li ilegalni imigranti u srodstvu s optuženicima (odlomak 21. drugostupanjske presude). Obrazloženja nisu samovoljna jer su detaljna i razumna, a osuđenikovo nezadovoljstvo takvim obrazloženjima ne predstavlja niti jedan o zakonskih razloga zbog kojih je osuđenik podnio zahtjev.

6. Slijedom svega navedenog, u pravomoćnoj presudi nisu ostvarene povrede koje se ističu u zahtjevu za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, zbog čega je trebalo osuđenikov zahtjev odbiti kao neosnovan i, na temelju članka 519. u svezi s člankom 512. ZKP-a, odlučiti kao u izreci.

Zagreb, 17. rujna 2025.

Predsjednik vijeća

Damir Kos