REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Tome Skalice 2, Slavonski Brod

Poslovni broj: Gž-234/2025-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Irene Dikanović-Terzić, predsjednice vijeća, Mirjane Šebalj Meglajec, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Lidije Klašnja-Petrović, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja OC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Vinki Brundula Tadić, odvjetnici u Donjoj Stubici, protiv tuženika HRVATSKA POŠTANSKA BANKA d.d., Zagreb, Jurišićeva 4, OIB: 87939104217, zastupan po punomoćniku Mihovilu Graniću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Žurić i partneri d.o.o. u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, od 13. prosinca 2024., poslovni broj: P-3532/2023-13, ispravljene rješenjem od 14. travnja 2025., poslovni broj: P-3532/2023-20, u sjednici vijeća održanoj 17. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Žalba tuženika HRVATSKA POŠTANSKA BANKA d.d., odbija se kao neosnovana te se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, od 13. prosinca 2024., poslovni broj: P-3532/2023-13, ispravljena rješenjem od 14. travnja 2025., poslovni broj: P-3532/2023-20, potvrđuje u pobijanim točkama VII, VIII i IX izreke.

II Tuženik se odbija sa zahtjevom za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda od 13. prosinca 2024. ispravljenom rješenjem od 14. travnja 2025., odlučeno je:

"I Utvrđuje se ništetnim dio odredbe sadržan u članku 2. točka 1. Ugovora o kreditu broj 217987 od dana 18. lipnja 2008. godine, ovjeren kod Javnog bilježnika Mladena Matoša pod brojem Ov-17246/2008 od 19. lipnja 2008. godine, koji glasi:“ u skladu s Odlukom o kamatama i naknadama Kreditora.“

II Utvrđuje se ništetnim dio odredbe sadržan u članku 2. točka 4. Ugovora o kreditu broj 217987 od dana 18. lipnja 2008. godine, ovjeren kod Javnog bilježnika Mladena Matoša pod brojem Ov-7246/2008 od 19. lipnja 2008. godine, koji glasi: “po stopi utvrđenoj Odlukom o kamatama i naknadama Kreditora.“

III Nalaže se tuženiku Hrvatska poštanska banka d.d., Zagreb, Jurišićeva 4, OIB: 87939104217, da tužitelju OC, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime razlike preplaćenih iznosa kamata isplati iznos od 123,14 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 01. rujna 2009. godine do 31. srpnja 2015. godine u skladu s čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. godine do isplate, po stopi po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja baka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, koje kamate teku kako slijedi:

- na iznos od 31,55 kuna 4,19 EUR od 01.10.2009. pa do isplate

- na iznos od 41,89 kuna 5,56 EUR od 02.11.2009. pa do isplate

- na iznos od 20,12 kuna 2,67 EUR od 01.12.2009. pa do isplate

- na iznos od 41,55 kuna 5,52 EUR od 02.01.2010. pa do isplate

- na iznos od 19,91 kuna 2,64 EUR od 01.02.2010. pa do isplate

- na iznos od 29,91 kuna 3,97 EUR od 01.03.2010. pa do isplate

- na iznos od 30,00 kuna 3,98 EUR od 01.04.2010. pa do isplate

- na iznos od 49,47 kuna 6,57 EUR od 03.05.2010. pa do isplate

- na iznos od 9,01 kuna 1,20 EUR od 01.06.2010. pa do isplate

- na iznos od 30,11 kuna 4,00 EUR od 01.07.2010. pa do isplate

- na iznos od 38,95 kuna 5,17 EUR od 02.08.2010. pa do isplate

- na iznos od 19,60 kuna 2,60 EUR od 01.09.2010. pa do isplate

- na iznos od 28,35 kuna 3,76 EUR od 01.10.2010. pa do isplate

- na iznos od 36,18 kuna 4,80 EUR od 02.11.2010. pa do isplate

- na iznos od 18,53 kuna 2,46 EUR od 01.12.2010. pa do isplate

- na iznos od 47,34 kuna 6,28 EUR od 03.01.2011. pa do isplate

- na iznos od 8,65 kuna 1,15 EUR od 01.02.2011. pa do isplate

- na iznos od 25,93 kuna 3,44 EUR od 01.03.2011. pa do isplate

- na iznos od 24,83 kuna 3,30 EUR od 01.04.2011. pa do isplate

- na iznos od 32,56 kuna 4,32 EUR od 02.05.2011. pa do isplate

- na iznos od 16,45 kuna 2,18 EUR od 01.06.2011. pa do isplate

- na iznos od 24,14 kuna 3,20 EUR od 01.07.2011. pa do isplate

- na iznos od 25,02 kuna 3,32 EUR od 01.08.2011. pa do isplate

- na iznos od 23,55 kuna 3,13 EUR od 01.09.2011. pa do isplate

- na iznos od 21,56 kuna 2,86 EUR od 01.10.2011. pa do isplate

- na iznos od 27,54 kuna 3,65 EUR od 02.11.2011. pa do isplate

- na iznos od 13,25 kuna 1,76 EUR od 01.12.2011. pa do isplate

- na iznos od 25,40 kuna 3,37 EUR od 02.01.2012. pa do isplate

- na iznos od 12,31 kuna 1,63 EUR od 01.02.2012. pa do isplate

- na iznos od 17,48 kuna 2,32 EUR od 01.03.2012. pa do isplate

- na iznos od 21,63 kuna 2,87 EUR od 02.04.2012. pa do isplate

- na iznos od 15,39 kuna 2,04 EUR od 02.05.2012. pa do isplate

- na iznos od 9,78 kuna 1,30 EUR od 01.06.2012. pa do isplate

- na iznos od 17,58 kuna 2,33 EUR od 02.07.2012. pa do isplate

- na iznos od 8,31 kuna 1,10 EUR od 01.08.2012. pa do isplate

- na iznos od 11,15 kuna 1,48 EUR od 01.09.2012. pa do isplate

- na iznos od 10,02 kuna 1,33 EUR od 01.10.2012. pa do isplate

- na iznos od 11,94 kuna 1,59 EUR od 02.11.2012. pa do isplate

- na iznos od 5,42 kuna 0,72 EUR od 01.12.2012. pa do isplate

- na iznos od 9,08 kuna 1,20 EUR od 02.01.2013. pa do isplate

- na iznos od 3,86 kuna 0,51 EUR od 01.02.2013. pa do isplate

- na iznos od 4,67 kuna 0,62 EUR od 01.03.2013. pa do isplate

- na iznos od 4,62 kuna 0,61 EUR od 02.04.2013. pa do isplate

- na iznos od 2,36 kuna 0,31 EUR od 02.05.2013. pa do isplate

- na iznos od 0,82 kuna 0,11 EUR od 01.06.2013. pa do isplate.

IV Utvrđuje se ništetnim dio odredbe sadržane u članku 4. Ugovora o kreditu broj: 217987 od dana 18. lipnja 2008. godine, ovjeren kod Javnog bilježnika Mladena Matoša pod brojem Ov-17246/2008 od 19. lipnja 2008. godine, koji glasi: "u valuti“.

V Utvrđuje se ništetnim dio odredbe sadržane u članku 8. Ugovora o kreditu broj: 217987 od dana 18. lipnja 2008. godine, ovjeren kod Javnog bilježnika Mladena Matoša pod brojem Ov-17246/2008 od 19. lipnja 2008. godine, koji glasi: “ u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB za devize važećem na dan dospijeća.“

VI Nalaže se tuženiku Hrvatska poštanska banka d.d., Zagreb, Jurišićeva 4, OIB: 87939104217, da tužitelju OC, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zbog ništetne odredbe o valutnoj klauzuli isplati iznos od 2.737,41 eura, sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 01. srpnja 2008. godine do 31. srpnja 2015. godine u skladu s čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. godine do isplate, po stopi po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja baka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve kamate teku kako slijedi:

- na iznos od 21,59 kuna 2,86 EUR od 01.07.2008. pa do isplate

- na iznos od 20,45 kuna 2,71 EUR od 01.10.2008. pa do isplate

- na iznos od 130,53 kuna 17,32 EUR od 03.11.2008. pa do isplate

- na iznos od 48,17 kuna 6,39 EUR od 01.12.2008. pa do isplate

- na iznos od 151,22 kuna 20,07 EUR od 02.01.2009. pa do isplate

- na iznos od 163,92 kuna 21,76 EUR od 02.02.2009. pa do isplate

- na iznos od 173,23 kuna 22,99 EUR od 02.03.2009. pa do isplate

- na iznos od 156,57 kuna 20,78 EUR od 01.04.2009. pa do isplate

- na iznos od 152,92 kuna 20,30 EUR od 02.05.2009. pa do isplate

- na iznos od 133,31 kuna 17,69 EUR od 01.06.2009. pa do isplate

- na iznos od 108,09 kuna 14,35 EUR od 01.07.2009. pa do isplate

- na iznos od 116,82 kuna 15,50 EUR od 01.08.2009. pa do isplate

- na iznos od 129,57 kuna 17,20 EUR od 01.09.2009. pa do isplate

- na iznos od 95,12 kuna 12,63 EUR od 01.10.2009. pa do isplate

- na iznos od 81,75 kuna 10,85 EUR od 02.11.2009. pa do isplate

- na iznos od 126,38 kuna 16,77 EUR od 01.12.2009. pa do isplate

- na iznos od 125,37 kuna 16,64 EUR od 02.01.2010. pa do isplate

- na iznos od 162,61 kuna 21,58 EUR od 01.02.2010. pa do isplate

- na iznos od 148,84 kuna 19,75 EUR od 01.03.2010. pa do isplate

- na iznos od 186,85 kuna 24,80 EUR od 01.04.2010. pa do isplate

- na iznos od 155,73 kuna 20,67 EUR od 03.05.2010. pa do isplate

- na iznos od 216,10 kuna 28,68 EUR od 01.06.2010. pa do isplate

- na iznos od 290,46 kuna 38,55 EUR od 01.07.2010. pa do isplate

- na iznos od 258,31 kuna 34,28 EUR od 02.08.2010. pa do isplate

- na iznos od 359,10 kuna 47,66 EUR od 01.09.2010. pa do isplate

- na iznos od 309,02 kuna 41,01 EUR od 01.10.2010. pa do isplate

- na iznos od 264,11 kuna 35,05 EUR od 02.11.2010. pa do isplate

- na iznos od 388,19 kuna 51,52 EUR od 01.12.2010. pa do isplate

- na iznos od 416,81 kuna 55,32 EUR od 03.01.2011. pa do isplate

- na iznos od 402,95 kuna 53,48 EUR od 01.02.2011. pa do isplate

- na iznos od 392,12 kuna 52,04 EUR od 01.03.2011. pa do isplate

- na iznos od 370,06 kuna 49,12 EUR od 01.04.2011. pa do isplate

- na iznos od 388,87 kuna 51,61 EUR od 02.05.2011. pa do isplate

- na iznos od 488,68 kuna 64,86 EUR od 01.06.2011. pa do isplate

- na iznos od 503,27 kuna 66,80 EUR od 01.07.2011. pa do isplate

- na iznos od 640,68 kuna 85,03 EUR od 01.08.2011. pa do isplate

- na iznos od 598,49 kuna 79,43 EUR od 01.09.2011. pa do isplate

- na iznos od 514,36 kuna 68,27 EUR od 01.10.2011. pa do isplate

- na iznos od 510,23 kuna 67,72 EUR od 02.11.2011. pa do isplate

- na iznos od 517,14 kuna 68,64 EUR od 01.12.2011. pa do isplate

- na iznos od 544,09 kuna 72,21 EUR od 02.01.2012. pa do isplate

- na iznos od 565,89 kuna 75,11 EUR od 01.02.2012. pa do isplate

- na iznos od 579,98 kuna 76,98 EUR od 01.03.2012. pa do isplate

- na iznos od 558,77 kuna 74,16 EUR od 02.04.2012. pa do isplate

- na iznos od 571,95 kuna 75,91 EUR od 02.05.2012. pa do isplate

- na iznos od 587,75 kuna 78,01 EUR od 01.06.2012. pa do isplate

- na iznos od 568,97 kuna 75,52 EUR od 02.07.2012. pa do isplate

- na iznos od 579,18 kuna 76,87 EUR od 01.08.2012. pa do isplate

- na iznos od 566,19 kuna 75,15 EUR od 01.09.2012. pa do isplate

- na iznos od 548,55 kuna 72,80 EUR od 01.10.2012. pa do isplate

- na iznos od 569,52 kuna 75,59 EUR od 02.11.2012. pa do isplate

- na iznos od 584,34 kuna 77,56 EUR od 01.12.2012. pa do isplate

- na iznos od 577,35 kuna 76,63 EUR od 02.01.2013. pa do isplate

- na iznos od 549,18 kuna 72,89 EUR od 01.02.2013. pa do isplate

- na iznos od 571,52 kuna 75,85 EUR od 01.03.2013. pa do isplate

- na iznos od 576,87 kuna 76,56 EUR od 02.04.2013. pa do isplate

- na iznos od 568,71 kuna 75,48 EUR od 02.05.2013. pa do isplate

- na iznos od 548,02 kuna 72,74 EUR od 01.06.2013. pa do isplate

sve u roku od 15 dana.

VII Utvrđuje se ništetnim odredba sadržana u članku 6.1. Ugovora o kreditu broj: 217987 od dana 18. lipnja 2008. godine, ovjeren kod Javnog bilježnika Mladena Matoša pod brojem Ov-17246/2008 od 19. lipnja 2008. godine, koja glasi: “Naknada za obradu zahtjeva i administraciju kredita: Jednokratno 1,50 % (slovima: jedancijelihdesetposto) od iznosa kredita, minimalno kn 500,00 (kn petsto) naplaćuje se neposredno prije isplate kredita.“.

VIII Nalaže se tuženiku Hrvatska poštanska banka d.d., Zagreb, Jurišićeva 4, OIB: 87939104217, da tužitelju OC, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime plaćane naknade za obradu kreditnog zahtjeva isplati iznos od 133,39 eura, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 20. lipnja 2008. godine do 31. srpnja 2015. godine, po stopi u skladu s čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, tekućom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate, a od 30. prosinca 2023. godine do isplate, po stopi po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja baka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

IX Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove postupka u iznosu od 1.562,50 eura, sa zakonskom zateznom kamatom, tekućom od dana 13. prosinca 2024.g. do isplate, po stopi po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja baka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana."

2. Protiv prvostupanjske presude točke VII, VIII i IX izreke, žalbu je pravovremeno podnio tuženik zbog žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. točke 2.-3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; - dalje: ZPP).

2.1. U žalbi tuženik navodi da prvostupanjsku presudu pobija zbog pogrešne primjene materijalnog prava jer da sud pogrešno ocjenjuje nepoštenim članak Ugovora koji se odnosi na naknadu za obradu zahtjeva i administraciju pozivajući se na odredbu članka 81. ZZP/07 prema kojoj da bi se ugovorna odredba mogla utvrditi ništetnom, potrebno je da se kumulativno ispune sljedeći uvjeti: - da se o toj odredbi nije pojedinačno pregovaralo; - da je odredba i/ili nejasna, i/ili teško razumljiva i/ili teško uočljiva; te naposljetku, - da je odredba suprotna načelu savjesnosti i poštenja i da stoga uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (ovdje tužitelja), a tuženik smatra da se već samim pregledom Ugovora može zaključiti da su ispunjene dvije pretpostavke - jasna i lako uočljiva odredba. Glede tvrdnje tužitelja da se o predmetnim odredbama Ugovora o kreditu nije pojedinačno pregovaralo navodi da tužitelj ovu tvrdnju nije potkrijepio niti jednim dokazom, zatim da tužitelj zanemaruje značenje pojma „formularni, tj. standardizirani ugovori, te da sporna ugovorna odredba nije mogla uzrokovati znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Poziva se i na odredbu članka 219. ZPP-a kojom je određeno da je svaka stranka dužna predložiti dokaze na kojima temelji svoje tvrdnje. Zaključno navodi da ne postoji uporište niti u jednom pravnom propisu iz kojeg bi proizlazila čak i najmanja sumnja da je u bilo kojem trenutku postupao nedopušteno, tj. protivno prisilnim propisima ili Ustavu Republike Hrvatske, a tužitelj da nije predložio niti jedan dokaz kojim bi dokazao suprotno.

2.2. Ističe i prigovor pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja jer da je sud pogrešno utvrdio da se radi o formularnom (tipskom) ugovoru te da se o odredbama ugovora o kreditu nije pojedinačno pregovaralo.

2.3. Navodi i da pobija odluku o troškovima jer je prvostupanjska presuda neosnovana, ali isto ne obrazlaže.

3. Predlaže da se pobijana presuda preinači u skladu sa navodima žalbe na način da se odbije tužbeni zahtjev u pobijanom dijelu i da mu se dosude troškovi parničnog postupka, podredno da se presuda ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

Traži trošak sastava žalbe.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba tuženika nije osnovana.

6. Pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni niti proturječni provedenim dokazima te se može sa sigurnošću ispitati, a nisu počinjene niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti prema članku 365. stavka 2. ZPP-a. Nije osnovan ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je odlučne činjenice sud prvog stupnja pravilno utvrdio i raspravio u smislu članka 8. ZPP-a. Na utvrđeno činjenično stanje, prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je zaključio da je ništetna odredba Ugovora o kreditu kojom je ugovorena jednokratna naknada za obradu kredita i naložio tuženiku da tužitelju isplati iznos od 133,39 eura zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama.

7. Predmet ovoga spora u pobijanom dijelu presude je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnom odredbe članka 6.1. Ugovora o kreditu broj: 217987 od 18. lipnja 2008., ovjerenog kod Javnog bilježnika Mladena Matoša pod brojem Ov-17246/2008 od 19. lipnja 2008., koja glasi: “Naknada za obradu zahtjeva i administraciju kredita:

Jednokratno 1,50 % od iznosa kredita, minimalno kn 500,00 (kn petsto) naplaćuje se neposredno prije isplate kredita.“, te zahtjev za isplatu naknade za obradu kredita u iznosu od 133,39 eura.

8. U žalbenom postupku sporna je osnovanost tužbenog zahtjeva, uz tuženikovo isticanje identičnih prigovora i argumenata koje je isticao i u tijeku prvostupanjskog postupka.

8.1. Visina utuženog iznosa na ime naknade za obradu kredita nije sporna.

9. Suprotno žalbenim navodima tuženika, prvostupanjski sud ispitao je sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu, te je na temelju izvedenih dokaza i njihove valjane ocjene (članak 8. ZPP-a) pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje:

- da je tužitelj kao korisnik kredita sa pravnim prednikom tuženika Volksbank d.d., kao kreditorom (dalje u tekstu: tuženik), 18. lipnja 2008., zaključio Ugovor o kreditu kojim mu je kreditor odobrio i stavio na raspolaganje kredit u iznosu od 14.951,64 CHF u kunskoj protuvrijednosti, prema srednjem tečaju HNB na dan isplate kredita na rok otplate od 60 mjeseci, u svrhu kupnje osobnog vozila,

- da je ugovoren kredit u kunskoj protuvrijednosti koji je vezan uz valutu švicarski franak (CHF), te da je tijekom otplate kredita došlo do promjene tečaja valute CHF i do promjene kamatne stope koju je banka jednostrano mijenjala, što je dovelo do povećanja anuiteta koje je tužitelj otplaćivao,

- da je u članku 6.1. Ugovora ugovorena obveza tužitelja - korisnika kredita da plati kreditoru naknadu za obradu zahtjeva i administraciju u iznosu od 1,50 % od iznosa kredita,

- da je predmetna naknada naplaćena 20. lipnja 2008., u iznosu od 1.005,05 kuna, odnosno 133,39 eura,

- da se radi o potrošačkom kreditu,

- da se radi o standardnom ugovoru čiji sadržaj je odredio tuženik (pravni prednik tuženika),

- da se prije sklapanja Ugovora nije pojedinačno pregovaralo vezano za spornu ugovornu odredbu, pa tužitelj na bilo koji način nije mogao utjecati na sadržaj te odredbe koja ga obvezuje na uplatu troškova obrade kredita, a posebno da nije bio upoznat u čemu se ti troškovi sastoje,

- da sporna odredba Ugovora nije sadržavala podatke o tome temeljem kojih je parametara pravni prednik tuženika kao kreditor svojom odlukom odredio visinu naknade za obradu kredita, te koji su mu troškovi nastali radi obrade kredita,

- da pravni prednik tuženika tijekom postupka nije predložio dokaze na okolnost da je imao stvarne troškove obrade tužiteljevog zahtjeva za kredit, slijedom čega nije dokazao visinu troškova koje je eventualno imao.

10. Tuženik se u žalbi poziva na odredbu članka 81. ZZP-a ("Narodne novine" broj 79/07) iako je ta odredba propisana Zakonom o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/03), a ne Zakonom o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 79/07) što u konačnici nije od značaja jer je odredba članka 81. ZZP/03 sadržajno identična odredbi članka 96. ZZP/07.

10.1. Naime, Zakonom o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/03; - dalje ZZP/03) odredbom članka 81. stavka 1., 2., 3. i 4., propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, time da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, te da ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to i dokazati, dok je odredbom članka 87. stavka 1. ZZP/03 propisano da je nepoštena ugovorna odredba ništava.

11. Zakonom o zaštiti potrošača koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja Ugovora („Narodne novine“ broj 79/07, 125/07; - dalje: ZZP/07) odredbom članka čl. 96. stavka 1., 2, 3. i 4., propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, ako se pojedinačno pregovaralo o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi, a cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da je riječ o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca, to neće utjecati na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima, ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati, dok je odredbom članka 99. ZZP/07 propisano da nije dopušteno ocjenjivati jesu li ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni poštene ako su te odredbe jasne, lako razumljive i uočljive.

12. Ovdje treba imati u vidu i presudu suda Europske unije u spojenim predmetima C-224/19 i C-259/19 od 16. srpnja 2020., povodom dva zahtjeva za prethodnu odluku, a koje pitanje se odnosi na primjenu članka 3. stavka 1. Direktive 93/13 EEZ od 5. travnja 1993., koje glasi - da li odredba o „naknadi za obradu kredita“ kada se o njoj nije pojedinačno pregovaralo i kada financijska institucija nije dokazala da ona odgovara uslugama koje su stvarno pružene i troškovima koji su joj stvarno nastali uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranaka iz ugovora, zbog koje bi je nacionalni sud trebao poništiti. Sud Europske unije je presudom u tim predmetima zaključio da članak 3. stavak 1. Direktive 93/13 treba tumačiti na način da ugovorne odredbe ugovora o zajmu sklopljenog između potrošača i financijske institucije kojom se potrošaču nalaže plaćanje naknade za otvaranje kredita može stvoriti na štetu potrošača znatniju neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka u suprotnosti sa zahtjevom dobre vjere, kad financijska institucija ne dokaže da ta naknada odgovara stvarno pruženim uslugama i nastalim troškovima.

12.1. Direktivom 93/13 EEZ određeno je da zaštita potrošača od nepoštenih ugovornih odredbi ukazuje na podređen položaj potrošača jer nemaju mogućnost pregovaranja o općim uvjetima poslovanja banke, a prema presudi suda Europske unije od 30. travnja 2014. u predmetu broj C-26/13 navodi se da članak 4. stavak 2. Direktive 93/13 (koji iz testa poštenosti isključuje odredbe koje definiraju glavni predmet ugovora i adekvatnost cijene, pod uvjetom da su izražene jasnim i razumljivim jezikom) treba tumačiti na način da ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva.

13. Iz iskaza tužitelja kojem je prvostupanjski sud pravilno poklonio vjeru, jer je njegov iskaz sukladan materijalnoj dokumentaciji koja priliježe spisu, proizlazi da je tužitelja kod pravnog prednika tuženika dočekao već pripremljeni ugovor, sa zaposlenicima banke je razgovarao samo o tome koliki će biti iznos kredita i kolika će biti mjesečna rata tj. anuitet koji će otplaćivati, a vezano za plaćanje naknade za obradu kredita izjavio je da je znao da mora platiti naknadu za obradu kredita i da bez plaćanje naknade neće dobiti kredit, te da mu u pogledu te ugovorne odredbe zaposlenici banke nisu dali detaljnija objašnjenja tako da nije znao na koje troškove i radnje se odnosi naknada za obradu kredita koju je platio.

13.1. Tužitelju je trebalo na temelju jasnih i razumljivih kriterija objasniti odredbu ugovora kako bi mogao predvidjeti posljedice koje iz toga ugovora proizlaze, što podrazumijeva i predmetnu odredbu ugovora o kojoj tužitelj očito nije bio u poziciji pregovarati, slijedom čega se radi o znatnoj neravnoteži u pravima i obvezama između stranaka, na štetu tužitelja, jer načelo savjesnosti i poštenja općenito znači da su svi sudionici u postupku obveznih odnosa, kao u konkretnom slučaju, dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obiju strana vodeći pri tome računa o smislu i svrsi obveznih odnosa, što je u konkretnom slučaju izostalo.

13.2. Vezano za solemnizaciju ugovora ističe se da su solemnizirani ugovori o kreditu privatne isprave, da za njih vrijedi presumpcija istinitosti dok se ne dokaže suprotno i da javni bilježnik pri solemnizaciji ugovora nije trebao niti mogao tužitelju objasniti rizike koji proizlaze iz ugovora. Uloga javnih bilježnika u postupku solemnizacije ugovora, pa tako i ugovora o kreditu je ocijeniti jesu li ugovorne stranke ovlaštene i sposobne poduzeti i sklopiti taj pravni posao, objasniti im smisao toga posla i uvjeriti se o postojanju njihove volje za sklapanje tog pravnog posla, što je javni bilježnik koji je ovjeravao predmetni ugovor i učinio što dokazuje potvrda o solemnizaciji bez upozorenja u smislu odredbe članka 58. Zakona o javnom bilježništvu. (presuda Visokog trgovačkog suda broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., presuda Vrhovnog suda RH broj Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015.)

14. U vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu nije postojalo zakonsko ograničenje za ugovaranje predmetne naknade, već je stupanjem na snagu Zakona o stambenom potrošačkom kreditiranju (“Narodne novine“ broj 101/17) od 12. listopada 2017., propisana zabrana naplate naknade za obradu i/ili odobravanje stambenog potrošačkog kredita, koja zabrana se ne odnosi na ugovore o kreditima sklopljenim prije stupanja na snagu tog Zakona, dok su Pravilnikom o naknadama za potrošačke kredite („Narodne novine“ broj 15/14) kojim je izrijekom dopuštena naknada za obradu kredita, preciznije definirane te naknade.

14.1. Tuženik koji je nesporno sastavio predmetnu ugovornu odredbu o troškovima naknade za obradu kredita, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, nije dokazao opravdanost postotka od odobrenog iznosa kredita ugovorene visine naknade, što rezultira time da je ta ugovorna odredba suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača.

15. Činjenica da je trošak naknade za obradu kredita određen u postotku od odobrenog iznosa kredita, znači da korisnicima kredita kojima je odobren veći iznos kredita plaćaju višu naknadu, što govori u prilog tome da tako ugovorenom naknadom za obradu zahtjeva i odobravanje kredita nisu „pokriveni“ stvarni troškovi koje je tuženik imao pri obradi svakog pojedinog zahtjeva i odobravanju kredita, slijedom čega neutemeljeno tuženik u žalbi ističe prigovore da odredba članka 3. Ugovora nije nepoštena ni ništetna, jer da se radi o jasnoj i preciznoj odredbi koja kao takva ne može biti ništetna.

16. Slijedom utvrđenog činjeničnog stanja da se o odredbi o plaćanju naknade za obradu kredita nije pojedinačno pregovaralo, da je ta odredba, iako jasna i uočljiva, bila unaprijed formulirana od strane banke jer na nju tužitelj kao potrošač nije imao utjecaja, pa ona suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača jer tužitelju nije razjašnjena relacija odnosa između iznosa naknade te zauzvrat pruženih usluga (u smislu koji su to objektivno nastali konkretni troškovi koji bi se trebali pokriti iz iznosa naknade za obradu i odobravanje kredita), prvostupanjski sud je pravilno zaključio da je sporna odredba članka 6.1. Ugovora o kreditu broj: 217987 od 18. lipnja 2008., kojom je ugovorena jednokratna naknadu troškova obrade kredita u visini od 1,50 % iznosa kredita, ništetna u smislu članka 96. i članka 99. ZZP/07, te članka 322. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 63/08, 134/09, 94/13, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23; - dalje: ZOO), u vezi s člankom 324. ZOO-a. Navedeno shvaćanje o ništetnosti ugovorne odredbe o naknadi za obradu kredita sukladno je pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u više odluka, primjerice Rev-715/2024-2 od 22. svibnja 2024. i Rev-673/2023-2 od 13. veljače 2024.

17. Kako je navedena ugovorna odredba ništetna, a člankom 323. stavka 1. ZOO-a propisano je da je u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, to je po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo, kada je prihvatio tužbeni zahtjev i utvrdio ništetnom odredbu o plaćanju naknade za obradu kredita i naložio tuženiku vraćanje stečenog bez osnova na temelju članaka 1111. i 1115. ZOO-a, budući da je tuženik kao novčarska institucija nepošteni stjecatelj jer je sastavio ugovor sa nepoštenom odredbom, pa je tužitelju pravilno dosuđena zatezna kamata od dana stjecanja (plaćanja) navedenog iznosa naknade tuženiku, po stopi propisanoj člankom 29. ZOO-a.

17.1. Pravilno prvostupanjski sud utvrđuje da je tuženik povrijedio prava i interese tužitelja kao potrošača, jer je u ugovoru o kreditu koristio nepoštenu ugovornu odredbu za obradu kredita u visini od 1,50 % od iznosa kredita o kojoj ugovornoj odredbi se nije pojedinačno pregovaralo, a koja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, te da je stoga ta ugovorna odredba nepoštena, a time i ništetna, što rezultira time da je tuženik koji odgovoran za ugovaranje ništetne ugovorne odredbe jer je istu nametnuo tužitelju bez mogućnosti pregovaranja, nepošten stjecatelj.

18. Žalbeni navodi tuženika glede sporne odredbe ugovora te činjenica da je tužitelj bio upoznat sa visinom naknade za obradu kreditu nisu osnovani i ne dovode u sumnju odluku prvostupanjskog suda, jer je tužitelju kao potrošaču onemogućeno pregovaranje o visini iste, o čemu se izjasnio i Vrhovni sud RH na sastanku predsjednika Građanskih odjela Županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda RH od 5. studenog 2020., a isto tako žalbeni navodi tuženika glede dospjelosti novčane obveze, pa time i tijeka zakonske zatezne kamate razriješeni su odlukom Vrhovnog suda RH Revd-1294/21 iz koje proizlazi da kada se vraća ono što je stečeno bez osnove moraju se vratiti plodovi i platiti zatezna kamata, i to ako je stjecatelj nesavjestan od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Početak tijeka zateznih kamata stoga ovisi o savjesnosti stjecatelja što se procjenjuje prema okolnostima svakog konkretnog slučaja. Stoga je prvostupanjski sud prema mišljenju ovog suda pravilno utvrdio tijek zakonske zatezne kamate tj. pitanje nepoštenog stjecanja.

19. Budući da tuženik u žalbi posebno ne obrazlaže žalbene razloge zbog kojih pobija odluku o troškovima postupka sadržanu u točki IX prvostupanjske presude, a kako na žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava drugostupanjski sud u odluci o troškovima postupka ne pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavka 2. ZPP-a), a niti su u tom dijelu počinjene bitne povrede iz članka 354. stavka 2. ZPP-a na koje žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti, to žalba tuženika kojom se pobija odluka o parničnom trošku nije osnovana.

20. Odluka o parničnom trošku u točki IX izreke presude sukladna je odredbi članka 154. stavka 1. ZPP-a, te je tuženik odbijen sa zahtjevom za naknadu parničnog troška, a tužitelju je osnovano dosuđen trošak u iznosu od 1.562,50 eura sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od presuđenja pa do isplate, primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23, - dalje: OT) koja je bila na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka.

21. Zbog svega naprijed navedenog ovaj sud je odbio žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrdio pobijanu presudu u točkama VII, VIII i IX izreke, na temelju članka 368. stavka 1. ZPP-a.

22. Na temelju članka 166. stavka 1. ZPP-a zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka odbijen je kao neosnovan jer nije uspio sa žalbom.

Slavonski Brod, 17. rujna 2025.

Predsjednica vijeća

Irena Dikanović-Terzić