REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD SLAVONSKI BROD

Tome Skalice 2, Slavonski Brod

Poslovni broj: Gž-156/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Irene Dikanović-Terzić predsjednice vijeća, Mirjane Šebalj Meglajec članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Lidije Klašnja-Petrović, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja PV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Stipi Vuletiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika HRVATSKA POŠTANSKA BANKA d.d., Zagreb, Jurišićeva 4, OIB: 87939104217, zastupan po odvjetnicima iz OD Žurić i Partneri d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Krapini, od 22. siječnja 2025., poslovni broj: P-78/2024-34, na sjednici vijeća održanoj dana 17. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Žalba tužitelja PV, djelomično se prihvaća kao osnovana, a djelomično se odbija kao neosnovana, te se presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Krapini, od 22. siječnja 2025., poslovni broj: P-78/2024-34;

1.) preinačava u točki III izreke, i sudi:

Nalaže se tuženiku HRVATSKA POŠTANSKA BANKA d.d., Jurišićeva 4, Zagreb, OIB: 87939104217, isplatiti tužitelju LV, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime neosnovano naplaćenih iznosa s osnova nepoštene odredbe o promjenama kamatnih stopa iznos od 4.368,83 Eura sa zakonskom zateznom kamatom sukladno ZOO i Zakonu o zateznim kamatama koja teče na iznos od:

148,39 Eura od dana 16.1.2009.godine

151,90 Eura od dana 17.2.2009.godine

140,78 Eura od dana 17.3.2009.godine

135,89 Eura od dana 21.5.2009.godine

138,89 Eura od dana 21.5.2009.godine

134,91 Eura od dana 25.6.2009.godine

133,60 Eura od dana 23.7.2009.godine

139,68 Eura od dana 18.8.2009.godine

121,73 Eura od dana 29.9.2009.godine

126,82 Eura od dana 27.10.2009.godine

130,44 Eura od dana 24.11.2009.godine

119,70 Eura od dana 17.12.2009.godine

124,60 Eura od dana 22.1.2010.godine

124,46 Eura od dana 23.3.2010.godine

122,06 Eura od dana 22.4.2010.godine

121,91 Eura od dana 21.5.2010.godine

122,81 Eura od dana 29.6.2010.godine

120,67 Eura od dana 27.7.2010.godine

123,40 Eura od dana 25.8.2010.godine

126,63 Eura od dana 24.9.2010.godine

122,73 Eura od dana 19.10.2010.godine

121,73 Eura od dana 25.11.2010.godine

121,35 Eura od dana 29.12.2010.godine

124,63 Eura od dana 25.1.2011.godine

123,25 Eura od dana 23.2.2011.godine

120,24 Eura od dana 16.3.2011.godine

119,59 Eura od dana 16.4.2011.godine

118,08 Eura od dana 18.5.2011.godine

123,21 Eura od dana 16.6.2011.godine

118,92 Eura od dana 16.7.2011.godine

125,84 Eura od dana 16.9.2011.godine

133,15 Eura od dana 16.11.2011.godine

111,48 Eura od dana 16.11.2011.godine

88,96 Eura od dana 16.11.2011.godine

86,40 Eura od dana 16.11.2011.godine

pa do isplate za razdoblje do 31. srpnja 2015. po kamatnoj stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, za razdoblje od 1. kolovoza 2015. pa do 31.12.2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za tri postotna poena, a od 1.1.2023.godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koje je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koja je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.;

2.) potvrđuje u točki V izreke u odluci o troškovima postupka.

II Nalaže se tuženiku HRVATSKA POŠTANSKA BANKA d.d., Zagreb, Jurišićeva 4, OIB: 87939104217, da tužitelju PV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime troškova žalbenog postupka naknadi iznos od 312,50 eura, u roku od 15 dana.

III Tužitelj PV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], odbija se sa preostalim dijelom zahtjeva za naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 1.250,00 eura.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda odlučeno je:

„I. Utvrđuje se ništetnom odredbe čl. 4 Ugovora o kreditu br.310445 sa Sporazumom radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava koju je prednik tužitelja HV [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] kao korisnik kredita i prednik tuženika HRVATSKE POŠTANSKE BANKE d.d., Jurišićeva br. 4, Zagreb, OIB 87939104217 ( tadašnja VOLKSBANK d.d., Varšavska br. 9, Zagreb ), kao kreditor zaključili dana 26.11.2004. godine u dijelu u kojem je određena promjenjivost redovne kamatne stope, te su nezakonite odluke tuženika o promjenama kamatnih stopa, pa odredbe Ugovora o kreditu br. 310445 sa Sporazumom radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava od 26.11.2004. godine u tom dijelu ne proizvode pravne učinke za ugovorne strane.

II. Utvrđuje se da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu br.310445 sa Sporazumom radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava koji su dana 26.11.2004. godine sklopili HV prednik tužitelja LV, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] kao korisnik kredita i prednik tuženika HRVATSKE POŠTANSKE BANKE d.d., Jurišićeva br. 4, Zagreb, OIB 87939104217, kao kreditor u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF, pa u tom dijelu ugovorne odredbe ne proizvode pravne učine za ugovorne strane

III. Odbija se tužitelj sa tužbenim zahtjevom koji glasi:

"Nalaže se tuženiku HRVATSKA POŠTANSKA BANKA d.d., Jurišićeva br. 4, Zagreb, OIB 87939104217 isplatiti tužitelju LV, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] na ime neosnovano naplaćenih iznosa s osnova nepoštene odredbe o promjenama kamatnih stopa iznos od 4.368,83 Eura sa zakonskom zateznom kamatom sukladno ZOO i Zakonu o zateznim kamatama koja teče na iznos od:

148,39 Eura od dana 16.1.2009.godine

151,90 Eura od dana 17.2.2009.godine

140,78 Eura od dana 17.3.2009.godine

135,89 Eura od dana 21.5.2009.godine

138,89 Eura od dana 21.5.2009.godine

134,91 Eura od dana 25.6.2009.godine

133,60 Eura od dana 23.7.2009.godine

139,68 Eura od dana 18.8.2009.godine

121,73 Eura od dana 29.9.2009.godine

126,82 Eura od dana 27.10.2009.godine

130,44 Eura od dana 24.11.2009.godine

119,70 Eura od dana 17.12.2009.godine

124,60 Eura od dana 22.1.2010.godine

124,46 Eura od dana 23.3.2010.godine

122,06 Eura od dana 22.4.2010.godine

121,91 Eura od dana 21.5.2010.godine

122,81 Eura od dana 29.6.2010.godine

120,67 Eura od dana 27.7.2010.godine

123,40 Eura od dana 25.8.2010.godine

126,63 Eura od dana 24.9.2010.godine

122,73 Eura od dana 19.10.2010.godine

121,73 Eura od dana 25.11.2010.godine

121,35 Eura od dana 29.12.2010.godine

124,63 Eura od dana 25.1.2011.godine

123,25 Eura od dana 23.2.2011.godine

120,24 Eura od dana 16.3.2011.godine

119,59 Eura od dana 16.4.2011.godine

118,08 Eura od dana 18.5.2011.godine

123,21 Eura od dana 16.6.2011.godine

118,92 Eura od dana 16.7.2011.godine

125,84 Eura od dana 16.9.2011.godine

133,15 Eura od dana 16.11.2011.godine

111,48 Eura od dana 16.11.2011.godine

88,96 Eura od dana 16.11.2011.godine

86,40 Eura od dana 16.11.2011.godine

pa do isplate za razdoblje do 31. srpnja 2015. po kamatnoj stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, te za razdoblje od 1. kolovoza 2015. pa do 31.12.2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za tri postotna poena, a od 1.1.2023.godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koje je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koja je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

IV. Nalaže se tuženiku HRVATSKA POŠTANSKA BANKA d.d., Jurišićeva br. 4, Zagreb, OIB 87939104217 isplatiti tužitelju LV, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] na ime neosnovano naplaćenih iznosa s osnova nepoštene odredbe o valutnoj klauzuli iznos od 35.977,48 Eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na iznos od

115,41 Eura od dana 16.1.2009.godine

124,17 Eura od dana 17.2.2009.godine

26,48 Eura od dana 17.3.2009.godine

61,52 Eura od dana 21.5.2009.godine

65,44 Eura od dana 21.5.2009.godine

16,29 Eura od dana 25.6.2009.godine

28,31 Eura od dana 23.7.2009.godine

9,14 Eura od dana 18.8.2009.godine

39,26 Eura od dana 29.9.2009.godine

31,12 Eura od dana 24.11.2009.godine

17,90 Eura od dana 17.12.2009.godine

87,76 Eura od dana 22.1.2010.godine

135,85 Eura od dana 23.3.2010.godine

126,22 Eura od dana 22.4.2010.godine

177,44 Eura od dana 21.5.2010.godine

259,63 Eura od dana 29.6.2010.godine

208,35 Eura od dana 27.7.2010.godine

298,87 Eura od dana 25.8.2010.godine

309,55 Eura od dana 24.9.2010.godine

442,97 Eura od dana 19.10.2010.godine

355,26 Eura od dana 25.11.2010.godine

379,78 Eura od dana 29.12.2010.godine

492,88 Eura od dana 25.1.2011.godine

496,40 Eura od dana 23.2.2011.godine

460,49 Eura od dana 16.3.2011.godine

482,62 Eura od dana 16.4.2011.godine

484,00 Eura od dana 18.5.2011.godine

553,42 Eura od dana 16.6.2011.godine

938,90 Eura od dana 16.7.2011.godine

1.157,73 Eura od dana 16.9.2011.godine

1.396,53 Eura od dana 16.11.2011.godine

1.021,75 Eura od dana 16.11.2011.godine

896,15 Eura od dana 16.11.2011.godine

24.279,89 Eura od dana 16.11.2011.godine

pa do isplate za razdoblje do 31. srpnja 2015. po kamatnoj stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, te za razdoblje od 1. kolovoza 2015. pa do 31.12.2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za tri postotna poena, a od 1.1.2023. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koje je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koja je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

V. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu 9.837,50 EUR-a, uzrokovan ovom parnicom sa zakonskom zateznom kamatom sukladno ZOO i Zakonu o zateznim kamatama tekućom od 22. siječnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koje je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koja je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

VI. Utvrđuje se da ne postoji tražbina tuženika prema tužitelju za iznos od 6.880,72 EUR sa zakonskom zateznom kamatom za svaki iznos:

od dana za iznos (EUR)

15.3.2005 12,40

15.4.2005 48,33

16.5.2005 53,34

15.6.2005 45,89

15.7.2005 84,90

16.8.2005 65,11

15.9.2005 26,93

15.10.2005 53,41

15.11.2005 39,27

15.12.2005 19,79

16.1.2006 41,71

15.2.2006 90,49

15.3.2006 108,30

15.4.2006 119,41

15.5.2006 91,20

16.6.2006 96,92

15.7.2006 120,25

16.8.2006 147,69

15.9.2006 112,73

16.10.2006 112,60

15.11.2006 154,44

15.12.2006 143,45

15.1.2007 166,65

15.2.2007 198,02

15.3.2007 159,78

16.4.2007 200,72

15.5.2007 256,12

15.6.2007 259,14

16.7.2007 277,97

16.8.2007 244,94

15.9.2007 245,19

15.10.2007 301,30

15.11.2007 235,81

15.12.2007 285,56

15.1.2008 199,43

15.2.2008 213,25

15.3.2008 133,94

15.4.2008 151,16

15.5.2008 248,54

16.6.2008 211,77

15.7.2008 234,85

16.8.2008 246,67

15.9.2008 247,76

15.10.2008 137,22

15.11.2008 69,99

15.12.2008 165,56

15.10.2009 0,82

sa zakonskom zateznom kamatom na svaki pojedinačni iznos po stopi od 15 % godišnje od 15.03.2005. do 31.12.2007, po stopi od 14 % godišnje od 01.01.2008. do 30.06.2011., od 01.07.2011. do 31.07.2015. po stopi koju određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a, a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine pa do 31.12.2022.godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za tri postotna poena, a od 1.1.2023.godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koje je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koja je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.“

2. Protiv odbijajućeg dijela prvostupanjske presude pod točkom III izreke i odluke o troškovima postupka pod točkom V izreke presude u dijelu koji se odnosi na razliku između dosuđenog i zatraženog troška, žalbu je pravovremeno podnio tužitelj, ne konkretizirajući niti jedan zakonom propisani žalbeni razlog.

2.1. Tužitelj u žalbi u bitnom ističe da je prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude pogrešno zaključio da je zastarni rok u odnosu na njegovu tražbinu s osnova preplaćenih iznosa zbog ništetnosti odredbi predmetnog Ugovora o kreditu, o promjenjivoj kamatnoj stopi, istekao 14. lipnja 2019., te da je osnovan prigovor zastare tuženika, to iz razloga što je za sve utužene banke, osim za prednika tuženika Sberbank d.d., presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-1401/2012, postala pravomoćna 13. lipnja 2014. u odnosu na ništetnost odredbi o jednostrano promjenjivoj kamati, dok je u odnosu na ništetnost odredbi o valutnoj klauzuli postala pravomoćna 14. lipnja 2018., dok je u odnosu na Sberbank d.d. (pravnog prednika tuženika) navedena presuda postala pravomoćna 14. lipnja 2018. i u odnosu na ništetnost odredbi o valutnoj klauzuli i u odnosu na ništetnost odredbi o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi, obrazlažući da je Visoki trgovački sud presudom poslovni broj: Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018., odbio žalbe tuženika poslovnih banaka i potvrdio presudu, poslovni broj: P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., između ostalog i u točki 8. izreke i utvrdio da je Sberbank d.d. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što je u potrošačkim ugovorima koristila nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovornog odnosa promjenjiva u skladu s jednostranim odlukama Sberbank d.d., a o kojoj se odredbi nije pojedinačno pregovaralo, pa da iz navedenog jasno proizlazi da nije nastupila zastara potraživanja za tražbinu tužitelja s osnova preplaćenih iznosa kredita zbog ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi, obzirom da je rok zastare potraživanja počeo teći od 14. lipnja 2018., a tužba je podnesena u petogodišnjem roku od dana utvrđenja nepoštenosti ugovorne odredbe u postupku povodom kolektivne tužbe.

2.2. Nadalje ističe da mu je slijedom prethodno navedenog prvostupanjski sud pogrešno dosudio trošak zaključujući da je u postupku uspio sa ¾ dijela odnosno 75%, što da je netočno, jer je jasno da je trebao uspjeti sa 100% obzirom da predmetna tražbina nije u zastari, a sve i da je u zastari, što nije, da bi njegov uspjeh iznosio 95% (u odnosu na osnov da je uspio sa 100%, a u odnosu na visinu sa 90%), pa kako je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio uspjeh stranaka u postupku, da je pogrešno dosudio i trošak.

2.3. Predlaže da se presuda u pobijanoj točki III izreke preinači i u cijelosti usvoji tužbeni zahtjev, kao i da se preinači točka V izreke na način da mu se dosudi zatraženi trošak u cijelosti, podredno da se presuda u pobijanom dijelu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. Traži trošak sastava žalbe u iznosu od 1.250,00 eura uvećan za PDV odnosno ukupan iznos od 1.562,00 eura.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tužitelja je osnovana u odnosu na točku III izreke pobijane presude, a nije osnovana u odnosu na odluku o troškovima postupka sadržanu u točki V izreke.

5. Ovaj drugostupanjski sud je ispitao pobijanu presudu u smislu žalbenih navoda i u smislu članka 365. stavka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14-Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22; - dalje: ZPP), te je utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, na koje pazi po službenoj dužnosti, međutim prvostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo kada je uvažavajući prigovor zastare odbio dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na isplatu iznosa od 4.368,83 eura s osnova ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi (točka III izreke).

6. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnosti odredbi predmetnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli vezanoj za CHF (točka I i II izreke), te isplata po tim osnovama (točka III i IV izreke).

7. Uvidom u spis predmeta prvostupanjskog suda utvrđeno je da među strankama nije sporno da su pravna prednica tužitelja (pok. HV, majka tužitelja) kao korisnica kredita i prednik tuženika (Volksbank d.d.) kao kreditor, dana 26. studenog 2004. zaključili Ugovor o kreditu br. 310445 sa Sporazumom radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini, čija je namjena bila refinanciranje duga po drugom kreditu i dovršenje nekretnine (stambeni kredit), i to na iznos od 424.000,00 CHF, da se prednica tužitelja obvezala kredit vratiti u roku od devet godina, u 108 mjesečnih anuiteta, plativih u kunama po prodajnom tečaju Banke važećem na dan dospijeća, da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa u skladu s Odlukom o kamatama i naknadama Banke, koja je u trenutku zaključenja Ugovora iznosila 4,80 % godišnje, da se visina anuiteta i kamatne stope tijekom otplate mijenjala, da je kredit prijevremeno otplaćen, te da je na temelju nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka financijske struke Darka Prpića iz Zagreba, utvrđeno da je zbog promjene kamatne stope preplaćen iznos od 4.368,83 eura, a zbog promjene tečaja CHF iznos od 35.977,48 eura.

8. U žalbenom postupku sporno je je li nastupila zastara potraživanja s osnova ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi u iznosu od 4.368,83 eura, te visina dosuđenih troškova postupka.

9. Mišljenje prvostupanjskog suda da je potraživanje tužitelja radi preplate po osnovi ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi u zastari zbog pogrešnog pravnog pristupa nije pravilno, pa su žalbeni navodi tužitelja osnovani.

10. Naime, presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž- 7129/13-4 od 13. lipnja 2014., u dijelu koji se odnosi na nezakonitu primjenu promjenjive kamatne stope u odnosu na prednika tuženika Sberbank d.d., preinačena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/12 od 4. srpnja 2013. i tužbeni zahtjev je odbijen (točka 8. izreke). Vrhovni sud Republike Hrvatske je rješenjem poslovni broj: Revt-575/16-5 od 3. listopada 2017. ukinuo citiranu presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, u dijelu koji se odnosi na nezakonitu primjenu valutne klauzule CHF i kamatne stope i predmet u tom dijelu vratio na ponovni postupak. Nakon toga, presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-6632/17-10 od 14. lipnja 2018., u cijelosti je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/12 od 4. srpnja 2013., dakle i u dijelu kojim je utvrđeno da je ugovorna odredba u potrošačkim ugovorima o kreditima kojima je osmotuženik Sberbank d.d. (pravni slijednik Volksbank d.d., te prednik Hrvatske poštanske banke d.d.) ugovorio redovnu kamatnu stopu koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom osmotuženika, nepoštena jer se o istoj nije pojedinačno pregovaralo, a time i ništetna, te je tuženiku naloženo prekinuti s opisanim postupanjem.

10.1. Ovdje valja navesti i da je Volksbank d.d. sklopila Ugovor o kreditu sa pravnom prednicom tužitelja, te da je pravni slijednik navedene banke bila Sberbank d.d., a potome Nova hrvatska banka d.d. koja je rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj Tt-23/25802 od 3. srpnja 2023. pripojena tuženiku, te da je tužitelj podneskom od 27. listopada 2023. kao tuženika pravilno naznačio Hrvatsku poštansku banku d.d.

11. Iz navedenog proizlazi da je petogodišnji zastarni rok propisan člankom 225. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 63/08, 134/09, 94/13, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22; - dalje: ZOO) u odnosu na ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, u odnosu na Sberbank d.d. kao pravnog slijednika Volksbank d.d., sada tuženika Hrvatsku poštansku banku d.d., počeo teći prvog dana od pravomoćnosti presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P- 1401/12 od 4. srpnja 2013., tj. od 15. lipnja 2018., te da je zastara nastupila 15. lipnja 2023.

12. Člankom 214. stavka 1. i 2. ZOO-a, propisano je da zastarom prestaje pravo zahtijevati ispunjenje obveze. Zastara nastupa kad protekne zakonom određeno vrijeme u kojem je vjerovnik mogao zahtijevati ispunjenje obveze. Člankom 215. stavka 1. ZOO-a, propisano je da zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano, a člankom 241. ZOO-a, da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine. Nakon prekida zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru. Kad je prekid zastare nastao podnošenjem tužbe ili pozivanjem u zaštitu, ili isticanjem prijeboja tražbine u sporu, odnosno prijavljivanjem tražbine u nekom drugom postupku, zastara počinje teći iznova od dana kad je spor okončan ili završen na neki drugi način što je propisano člankom 245. stavka 1. i 3. ZOO-a. Prema članku 225. ZOO-a, tražbine zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare, a kako u odnosu na institut stjecanja bez osnove nije određen neki drugi rok zastare to se u ovome slučaju primijenjuje opći zastarni rok.

13. Prema stajalištu Vrhovnog suda Republike Hrvatske pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju članka 241. ZOO-a, te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe (odluke VSRH broj Rev-2245/2017-2 od 20. ožujka 2018., Rev-2245/2017-2 od 20. ožujka 2018., Rev-953/2020-2 od 11. siječnja 2023., Rev-1053/2022-2 od 31. siječnja 2023., Rev-210/2023-2 od 20. rujna 2023., Rev-425/2022-2 od 11. listopada 2023. i dr.). Na sjednici Građanskog odjela održanoj 30. siječnja 2020. (Su-IV-47/2020-2), Vrhovni sud Republike Hrvatske zauzeo je slijedeće pravno shvaćanje: "Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora." Vrhovni sud Republike Hrvatske je na sjednici Građanskog odjela održanoj 31. siječnja 2022. (Su- IV-33/22-2), izrazio mišljenje o potrebi dodatnog tumačenja i objašnjenja pravnog shvaćanja sa sjednice održane 30. siječnja 2020., te je na toj sjednici utvrđeno da ako je ništetnost ustanovljena u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF, odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite.

14. Uobzirujući navedene odredbe o zastari propisane ZOO-om, te objedinjena pravna shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske, može se zaključiti da je podnošenjem kolektivne tužbe Trgovačkom sudu u Zagrebu u sporu za zaštitu kolektivnih prava koji je vođen pod brojem P-1401/2012, u kojem je tužba podnesena 4. travnja 2012., prekinut tijek zastare do pravomoćnog okončanja toga spora, koji je pravomoćno završen donošenjem presude poslovni broj: Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., u odnosu na na ništetnost ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli, a samo u odnosu na osmotuženika iz toga spora tj. Sberbank d.d., i u odnosu na ništetnost odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi, tako da je u odnosu na ništetnost tih odredbi zastara počela teći iznova 15. lipnja 2018., pa obzirom da je tužba u ovome predmetu podnesena 13. lipnja 2023., zastara u odnosu na predmetni restitucijski zahtjev na ime ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi, nije nastupila.

15. Zbog naprijed navedenih razloga, prvostupanjski sud pogrešno je primijenio materijalno pravo kada je zbog zastare odbio zahtjev za isplatu iznosa od 4.368,83 eura preplaćenog po osnovi promjenjive kamatne stope, pri čemu se ističe da visina utuženog iznosa i tijek kamata, nisu sporni, slijedom čega je pravilnom primjenom materijalnog prava odredbi članka 1111. i 1115. ZOO-a, valjalo usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži isplatu iznosa od 4.368,83 eura, odnosno mjesečne iznose pobliže navedene u izreci prvostupanjske presude pod točkom III, sa pripadajućim zateznim kamatama od dana plaćanja mjesečnih anuiteta, te na temelju članka 373. točke 3. ZPP-a odlučiti kao u stavku I alineja 1. izreke ove drugostupanjske odluke.

16. Ovaj drugostupanjski sud ispitao je i pobijano rješenje o troškovima postupka sadržano u točki V izreke presude, u smislu žalbenih navoda i u smislu članka 365. stavka 2. u vezi s člankom 381. ZPP-a, te nije utvrdio da bi sud prvog stupnja donošenjem pobijanog rješenja počinio neku od bitnih povreda postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

17. Iako je prvostupanjski sud pod točkom 35. obrazloženja naveo da je tužitelj u parnici uspio sa ¾ dijela odnosno u omjeru od 75% (to obzirom da je odbio tužbeni zahtjev pod točkom III izreke pobijane presude), dosuđeni trošak nije umanjio za 25%, nego je na temelju članka 154. stavka 1. ZPP-a tužitelju dosudio troškove koji su bili potrebni za vođenje parnice, koje je obračunao sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ 138/23; - dalje: OT) koja je stupila na snagu 25. studenog 2023., dakle važećom u vrijeme donošenja odluke, pa je pobijanu odluku o troškovima postupka u točki V izreke valjalo potvrditi.

17.1. Naime, prema vrijednosti predmeta spora i Tbr. 7. točke 1. navedene Tarife, tužitelju pripada nagrada u iznosu od 500 bodova za svaku izvršenu odvjetničku radnju (za radnje koje se određuju u punom iznosu), što prema vrijednosti boda od 2,00 eura iznosi 1.000,00 eura, kako je tužitelj u specifikaciji troškova i naznačio.

17.2. Prvostupanjski sud dosudio je tužitelju naknadu za slijedeće troškove: sastava tužbe (Tbr. 7/1 OT) u iznosu od 1.000,00 eura, zastupanja po punomoćniku na ročištima održanim 15. svibnja 2024., 19. lipnja 2024. i 3. prosinca 2024. (Tbr. 9/1 OT), sastava podnesaka od 27. listopada 2023., 22. siječnja 2024. i 5. rujna 2024. (Tbr. 8/1 OT), za svaku navedenu radnju u iznosu od 1.000,00 eura, te pravilno i za sastav podneska od 3. siječnja 2024. (Tbr. 8/4 OT), 25 bodova odnosno naknadu u iznosu 50,00 eura, a ne kako je u troškovniku traženo 1.000,00 eura, jer se ne radi o obrazloženom podnesku iz Tbr. 8/1 OT, te za odgođeno ročište od 3. lipnja 2024. (Tbr. 9/5 OT), 250 bodova odnosno naknadu u iznosu od 500,00 eura, a ne kako je u troškovniku traženo 1.000,00 eura, sve uvećano za pripadajući PDV u iznosu od 1.887,50 eura, te trošak financijskog vještačenja u iznosu od 400,00 eura, što ukupno iznosi 9.837,50 eura.

17.3. Tužitelj troškovnikom potražuje trošak u iznosu od 11.650,00 eura, a dosuđen mu je trošak u iznosu od 9.837,50 eura, dakle odbijen je sa razlikom iznosa od 1.812,50 eura, i to ne zbog toga što mu je dosuđen trošak u omjeru od 75% (što je očito sud propustio učiniti), već zbog toga što je prvostupanjski sud opravdano umanjio zatraženu naknadu za sastav podneska od 3. siječnja 2024. i ročište od 3. lipnja 2024., a time i zatraženi PDV, zbog čega se u konačnici odluka o troškovima ne treba preinačavati. Stoga, žalba tužitelja nije osnovana jer mu pripada parnični trošak u iznosu od 9.837,50 eura koji je prvostupanjski sud pravilno odmjerio.

18. Budući je tužitelj uspio sa žalbom u odnosu na tražbinu u visini od 4.368,83 eura, dosuđen mu je trošak sastava žalbe po Tbr. 10/1 u vezi Tbr. 7. točke 1. OT u iznosu od 250,00 eura uvećan za PDV u iznosu od 62,50 eura, što ukupno iznosi 312,50 eura, to prema vrijednosti predmeta spora žalbenog dijela postupka, a odbijen je sa preostalim dijelom zahtjeva za naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 1.250,00 eura, pa je na temelju članka 166. stavka 2. ZPP-a odlučeno kao u izreci pod točkom II i III.

Slavonski Brod, 17. rujna 2025.

Predsjednica vijeća

Irena Dikanović-Terzić