REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Tome Skalice 2

35000 Slavonski Brod

Poslovni broj: Kž-393/2025-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca Vedrana Pavelića, kao predsjednika vijeća, te sudaca Silvije Sajfert i Mirka Svirčevića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Biljane Boček, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optužene DF, zbog kaznenih djela protiv časti i ugleda – uvredom iz članka 147. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18; dalje: KZ/11), odlučujući o žalbama privatnih tužitelja VF i DFZ, izjavljene po opunomoćeniku Mariu Biondiću, odvjetniku iz Pule, podnesenima protiv presude Općinskog suda u Puli- Pola broj K-361/2019- od 26. veljače 2025., u sjednici vijeća održanoj 17. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe privatnih tužitelja VF i DFZ kao neosnovane, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Puli-Pola broj K-361/2019- od 26. veljače 2025., na temelju odredbe članka 453. točka 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/17, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25 - dalje: ZKP/08) optužena DF oslobođena je optužbe da bi počinila tri kaznena djela protiv časti i ugleda – uvredom, opisano i kažnjivo po članku 147. stavku 1. KZ/11, činjenično opisano izrekom te presude.

1.1. Na temelju članka 158. ZKP/08 privatni tužitelji HF i DFZ sa imovinskopravnim zahtjevima upućeni su u parnicu.

1.2. Na temelju članka 149. stavka 3. ZKP/08 privatni tužitelji HF i DFZ obvezani su naknaditi troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1- do 6. ZKP/08, nužne izdatke okrivljenika, nužne izdatke i nagradu njegova branitelja i dužni su solidarno podmiriti paušalnu svotu u iznosu od 300,00 eura u korist državnog proračuna Republike Hrvatske, a o ostalim troškovima odlučit će se posebnim rješenjem.

2. Protiv te presude žalbu su podnijeli privatni tužitelji po opunomoćeniku Mariu Biondić, odvjetniku iz Pule uvodno najavljujući žalbu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o troškovima postupka. Obrazlažući bitne povrede odredaba kaznenog postupka žalitelj HF smatra da su mu povrijeđena procesna prava jer mu nije omogućeno da iskazuje u postupku, odnosno da dokazuje svoje tvrdnje jer je prvostupanjski sud smatrao da je njegovo saslušanje nevažno, a kako presuda ne sadrži obrazloženje o tome zašto je odbijen dokazni prijedlog privatnog tužitelja da bude ispitan kao svjedok smatra da je ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točka 11. ZKP/08. Ostvarenje bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08 vidi i u tome što je prvostupanjski sud naveo da prihvaća iskaz optužene kao vjerodostojan, a iskaz privatne tužiteljice DFZ kao nevjerodostojan, ali to ničim ne obrazlaže niti njihove iskaze konfrontira. Nadalje žalitelji smatraju da je sud pogrešno utvrdio činjenično stanje kada je utvrdio iskaz privatne tužiteljice DFZ nevjerodostojnim, a iskaz optužene DF logičnim, životnim i uvjerljivim. Predlaže se žalbu uvažiti, pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti drugom sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, ali pred drugim sucem.

3. Optužena je podnijela odgovor na žalbu s prijedlogom da se odbije žalba privatnih tužitelja i u cijelosti potvrdi prvostupanjska presuda.

4. Žalbe privatnih tužitelja VF i DFZ nisu osnovane.

5. Privatni tužitelj HF neosnovano smatra da su mu povrijeđena procesna prava jer mu nije omogućeno da iskazuje u postupku, odnosno da dokazuje svoje tvrdnje jer je prvostupanjski sud smatrao da je njegovo saslušanje nevažno. Uvidom u zapisnik sa rasprave 27. siječnja 2025. utvrđeno je da je opunomoćenik privatnih tužitelja predložio da se izvede dokaz ispitivanjem privatnog tužitelja VF, koji dokazni prijedlog je sudac nakon konstatacije da su među strankama nesporne činjenice da je dana 20. studenog 2019. kod Općinskog suda u Puli, Stalna služba u Rovinju sastavljen zapisnik, da je na toj raspravi ispitana optužena DF u svojstvu svjedoka i da je nesporan sadržaj zapisnika, onoga što je na raspravi rečeno i izgovoreno pa i od strane optužene DF, a očito uvažavajući okolnost da je privatni tužitelj HF narušenog zdravlja i u teškom zdravstvenom stanju zbog kojeg je njegov opunomoćenik i predložio da se isti ispita u svom stanu, a ne u zgradi suda, a izvođenje dokaza ispitivanjem privatnog tužitelja na predloženi način bi bilo na određeni način otežano, iziskivalo bi dodatne troškove i moguće angažman drugih osoba (informatičar u slučaju ispitivanja putem audio-vizualnog uređaja), odbio kao nevažan taj dokazni prijedlog privatnog tužitelja da se ispita privatni tužitelj HF, a čije bi se ispitivanje očito moglo učiniti samo na predloženi način (ispitivanjem u stanu), jer iz priloženog zapisnika sa rasprave održane kod Općinskog suda u Puli, Stalna služba u Rovinju u postupku broj P-706/2016, koja isprava je pročitana u dokaznom postupku je u dovoljnoj mjeri vidljiv sadržaj i kontekst u kojem je izrečen inkriminirani sadržaj. Iako u samom obrazloženju presude nije obrazloženo iz kojih razloga je odbijen taj dokazni prijedlog, na samom zapisniku sa rasprave od 27. siječnja 2025. je ipak dano obrazloženje za odluku da se odbije predloženi dokazni prijedlog. Pravo predlaganja dokaza ne znači da sud mora prihvatiti sve dokazne prijedloge jer je sud ovlašten odbiti dokazne prijedloge stranaka ako smatra da postoji neki od razloga predviđenih u članku 421. stavak 1. ZKP/08, a tu svoju odluku je, sukladno stavku 2. iste norme dužan obrazložiti, kako je prvostupanjski sud u ovom predmetu i postupio. Naime, odluka hoće li se ili neće izvesti neki dokaz ovisi o ocjeni suda u svakom pojedinačnom slučaju, shodno stanju dokazne građe te može biti predmet žalbenog pobijanja s osnova pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Stoga nema govora o povredi procesnih prava privatnih tužitelja, odnosno nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 3. ZKP/08 i članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08.

6. Daljnju bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08 žalitelj vidi i u tome što je prvostupanjski sud naveo da prihvaća iskaz optužene kao vjerodostojan, a iskaz privatne tužiteljice DFZ kao nevjerodostojan, ali da to ničim ne obrazlaže niti njihove iskaze konfrontira. Suprotno tvrdnji žalitelja prvostupanjski je sud pod točkom 11. obrazloženja obrazložio zašto iskaz privatne tužiteljice DFZ ne prihvaća kao vjerodostojan dok s druge strane obranu optužene DF prihvaća kao vjerodostojnu. Kako je među strankama nesporno da je optužena DF izgovorila inkriminirane riječi što je i konstatirano na zapisniku sa rasprave održane 20. studenog 2019. kod Općinskog suda u Puli, Stalna služba u Rovinju u postupku broj P-706/2016, prvostupanjski se sud u obrazloženju presude bazirao na iznošenje razloga je li optužena postupala s namjerom vrijeđanja privatnih tužitelja i u tom smislu pod točkom 11. obrazloženja iznio jasne i argumentirane razloge za zaključak da optužena nije postupala s namjerom vrijeđanja privatnih tužitelja. Stoga nije ostvarena bitna povreda kaznenog postupka na koju upire žalitelj.

7. Sadržajno se podnesena žalba svodi na žalbenu osnovu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i tzv. posrednu povredu kaznenog zakona koja proizlazi iz pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja ukazujući na pogrešan zaključak prvostupanjskog suda kako optužena nije postupala s namjerom vrijeđanja privatnog tužitelja, odbijajući i dokazni prijedlog da se ispita privatni tužitelja HF.

8. Drugostupanjski je sud pažljivo analizirao ocjenu rezultata provedenog dokaznog postupka i smatra da je prvostupanjski sud, na temelju savjesne analize i ocjene obrane optužene, dovodeći je u vezu sa provedenim dokazima ispravno i zakonito donio oslobađajuću presudu, ne nalazeći dokazanim da je optužena počinila terećena kaznena djela.

9. Prema tome, suprotno tvrdnji žalitelja, pobijana presuda sadrži jasan i određen razlog zbog kojeg, a s obzirom da u postupanju optužene, nije utvrđena subjektivna komponenta odnosno namjera optužene da uvrijedi privatne tužitelje, što predstavlja bitno zakonsko obilježje kaznenog djela iz članka 147. stavka 2. KZ/11, pa stoga nije dokazano da bi počinila ova kaznena djela.

9.1. I po ocjeni ovog suda drugog stupnja ispravno je prvostupanjski sud utvrdio da optužena, kada je u sklopu svog svjedočkog iskaza dala naprijed navedene izjave, nije postupala u cilju da uvrijedi privatne tužitelje. Naime, iz zapisnika sa rasprave održane 20. studenog 2019. kod Općinskog suda u Puli, Stalna služba u Rovinju u postupku broj P-706/2016, po tužbi tužitelja RF, supruga optužene protiv tuženika VF, svekra optužene, radi utvrđenja, nesporno proizlazi da je optužena kao svjedok iskazivala o okolnostima vezano za imovinu, ulaganja u imovinu konkretno nekretninu u kojoj su tužitelj i tuženik živjeli i obiteljskim okolnostima. Iz sadržaja raspravnog zapisnika je razvidno da je optužena opisivala odnose u obitelji VF, okolnosti oko nekretnine u kojoj su živjeli, dogovore oko korištenja nekretnine, okolnosti ulaganja u istu. Inkriminirana izjava " Dogovor je bio kada se završi sa radovima da će to prepisati na RF, ali to nije učinjeno, gospodin je lažov, lagao je" je izdvojena iz jednog dijela svjedočkog iskaza optužene (sa str. 7. odlomak 8. zapisnika od 20. studenog 2019.) u kojem je ista navela da dogovor između VF i RF, da se nakon završetka radova na nekretnini na RF prepiše vlasništvo, ali do toga nije došlo i da je HF lagao i da je lažov, dok je inkriminirana izjava " Iako je zabrana bila povučena nama je HF mahao sa tim govoreći da smo ubojice i luđaci. To je sve jedan veliki kokošinjac" izdvojena iz jednog dijela svjedočkog iskaza optužene (sa str. 8. odlomak 7. zapisnika od 20. studenog 2019.) da ni ona ni suprug RF nisu bili na sprovodu bake (koja je s njima živjela u istoj nekretnini), da ju se optuživalo da je baku pokušala ugušiti jastukom, da su ona i suprug RF imali zabranu od strane prekršajnog suda koja je odbačena, a da im HF to svejedno spočitavao i da im je govorio da su ubojice i luđaci, te da u takvim okolnostima nisu mogli ići na sprovod bake jer su smatrali da bi privatna tužiteljica na to reagirala na način koji je optužena opisala kao cirkus, a cjelokupnu situaciju da je opisala da je to jedan veliki kokošinjac.

9.2. Kada se uzme u obzir da su odnosi u obitelji HF bili duže vrijeme narušeni, da su se prethodno vodili prekršajni i kazneni postupci protiv sudionika ovog postupka i kada se uzme u obzir cjelokupan kontekst – mjesto, vrijeme i svojstvo optužene, u kojem su inkriminirane izjave iznijete, a posebno činjenica da je svjedočki iskaz optužene dat vrlo opširno, na dvije i pol stranice zapisnika, onda je očito da te izjave predstavljaju samo uzgrednu i nebitnu opasku, a iz načina kako su izgovorene je razvidno da se radilo o spontanoj emotivnoj reakciji u kojoj se optužena kritički osvrnula na postupke privatnog tužitelja VF koji je u tom postupku bio tuženik i privatne tužiteljice DFZ, njegove supruge, te je, kako je to ispravno utvrdio i sud prvog stupnja, tom izjavom izrazila svoje trenutno negodovanje i subjektivne osjećaje spram privatnih tužitelja. Za ostvarenje kaznenog djela iz članka 147. KZ/11 nije potrebna namjera da se drugog uvrijedi, međutim, na subjektivnoj strani ovog kaznenog djela potrebno je utvrditi da je počinitelj bio svjestan da je dana izjava uvredljiva za privatnog tužitelja i da je postupao u tom cilju, što u konkretnom slučaju, iz razloga koji su naprijed izneseni, nije utvrđeno.

10. Suprotno tvrdnjama privatnih tužitelja ispravno je prvostupanjski sud na temelju odredbe članka 453. točka 3. ZKP/08 optuženu DF oslobodio optužbe i za takva svoja utvrđenja u pobijanoj presudi iznio u cijelosti valjane i logične razloge.

11. Budući je postupak završen presudom kojom se optužena oslobađa optužbe u skladu s odredbom članka 149. stavak 3. ZKP/08 privatni tužitelji obvezni su naknaditi troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 6. ZKP/08, nužne izdatke okrivljenika, nužne izdatke i nagradu njegova branitelja pa je odluka o troškovima postupka pravilna i zakonita.

12. Zbog navedenog nije osnovana žalba privatnih tužitelja zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a ne postoje povrede zakona iz članka 476. stavka 1. ZKP/08, na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, tako da je žalbu valjalo odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu (članak 482. ZKP/08).

Slavonski Brod, 17. rujna 2025.

Predsjednik vijeća

Vedran Pavelić