REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Tome Skalice 2

35000 Slavonski Brod

Poslovni broj: Kž-185/2023-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca Vedrana Pavelića, kao predsjednika vijeća, te sudaca Silvije Sajfert i Mirka Svirčevića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Biljane Boček, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog ES, zbog kaznenog djela iz članka 227. stavka 2. u svezi stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17 i 118/18; dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika ES izjavljenoj po branitelju Karlu Suriću, odvjetniku iz Zadra, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Zadru broj K-660/19 od 01. ožujka 2022., u sjednici vijeća održanoj 17. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba optuženog ES kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Općinski sud u Zadru presudom poslovnog broja: K-660/19 od 01. ožujka 2022., zbog kaznenog djela protiv sigurnosti prometa, izazivanjem prometne nesreće u cestovnom prometu iz članka 227. stavka 2. u svezi stavka 1. KZ/11 optuženog ES osudio je na kaznu zatvora u trajanju od sedam mjeseci te je temeljem članka 56. KZ/11 prema optuženiku primijenio uvjetnu osudu na način da se izrečena kazna neće izvršiti ukoliko optuženik u roku od dvije godine ne počini novo kazneno djelo.

1.2. Na temelju članka 148. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11 – pročišćeni tekst, 91/12 – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 dalje: ZKP/08) optuženom ES naloženo je da naknadi trošak kaznenog postupka u iznosu od 4.598,00 kuna u roku od trideset dana od dana pravomoćnosti presude u korist državnog proračuna Republike Hrvatske.

2. Protiv te presude žalbu je podnio optuženi ES po branitelju Karlu Surić, odvjetniku iz Zadra, zbog povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kaznenoj sankciji i odluke o troškovima postupka, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način ga se oslobodi optužbe, a podredno da se pobijana presuda ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. U smislu članka 474. stavka 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Slavonskom Brodu na obvezno razgledavanje, nakon čega je isti podneskom broj: KŽ-DO-25/2023-4 od 25. svibnja 2023. vraćen ovom drugostupanjskom sudu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Optuženik smatra da se povreda kaznenog zakona ostvaruje u tome jer iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da optuženik nije počinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret, a obrazlažući tu žalbenu tvrdnju može se zaključiti da ostvarenje te žalbene osnove nalazi kao posljedicu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer se ne slaže sa zaključcima koje prvostupanjski sud izvodi na temelju rezultata provedenog dokaznog postupka, što, međutim, ne uzlazi u okvire citirane povrede kaznenog zakona, već žalbene osnove pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a o kojoj će više riječi biti u daljnjem tekstu. U takvom slučaju ne radi se o povredi kaznenog zakona. Naime, o toj žalbenoj osnovi je riječ samo u situaciji kada žalitelj u svemu prihvaća činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda, ali smatra da je na ista pogrešno primijenjen kazneni zakon.

7. Povodom žalbe optuženika, a sukladno ovlaštenju iz članka 476. stavka 1. ZKP/08, ovaj žalbeni sud je ispitao pobijanu presudu i po službenoj dužnosti, te nije utvrdio da bi prvostupanjski sud ostvario neku od bitnih povreda odredaba kaznenog postupka taksativno navedenih u članku 476. stavku 1. točka. 1. ZKP/08, niti da bi na štetu žalitelja povrijedio kazneni zakona (članak 476. stavak 1. točka 2. ZKP/08).

8. Optuženik nije u pravu niti kada se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

8.1. Ostvarenje te žalbene osnove žalitelj nalazi u tome što je prvostupanjski sud zaključak o kaznenoj odgovornosti optuženika za kazneno djelo izazivanja prometne nesreće u cestovnom prometu utemeljio na dva provedena prometna vještačenja koja je prihvatio u cijelosti, premda su ista manjkava na što je obrana ukazivala i tijekom postupka, u nekim dijelovima potpuno različita pa čak i proturječna i kao takva se nisu smjela koristiti kao odlučujući dokaz prilikom utvrđivanja okolnosti je li optuženik kršio prometne propise što je konstitutivno obilježje terećenog kaznenog djela. Optuženiku se na teret stavljalo da je prekršio odredbe članka 34., 43. i 44. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, a žalitelj smatra da nije bilo dovoljno podataka u spisu na temelju kojih bi vještaci mogli izvesti zaključak da se kontakt vozila i motocikla dogodio nam lijevoj prometnoj traci, o brzini kretanja i je li se vozilo optuženika kritičnog događaja kretalo, te da je u svrhu utvrđivanja odlučnih činjenica sud trebao uvažiti i cijeniti iskaze svjedoka ČS, AS i FS, koji su iskazivali suprotno onome što su vještaci zaključili, a koje iskaze je sud smatrao neuvjerljivima premda su isti u potpunosti nezainteresirani za ishod postupka. Žalitelj nadalje ističe da osim personalnih dokaza u vidu iskaza oštećenika nema drugih dokaza koji bi opravdali donošenje osuđujuće presude, pa s obzirom na postojanje dvojbe glede odlučnih činjenica, odnosno oprečne dokaze o krivnji optuženika sud je trebao primijeniti načeli in dubio pro reo.

9. Takvim žalbenim navodima optuženik nije doveo u pitanje pravilnost utvrđenja prvostupanjskog suda koji je za svoju odluku dao jasne, argumentirane i provjerljive razloge koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, pravilno zaključivši da se u ponašanju optuženika stječu obilježja kaznenog djela iz članak 227. stavka 1. i 2. KZ/11. Naime, ono što je u ovom postupku sporno je pitanje je li optuženik krećući se Liburnijskom obalom u Zadru iz smjera istoka u smjeru zapada postupio protivno blanketnim odredbama članka 34. stavak 1., članka 43. stavak 1. i 2. i članka 44. stavak 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine", broj 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15 i 108/17; dalje. ZOSPC) kada je usporio kretanje bez uključivanja lijevog pokazivača smjera i bez adekvatne provjere stanja prometa iza sebe započeo skretati ulijevo na parkiralište u neposrednoj blizini poslovnice Jadrolinija zbog čega je prouzročio prometnu nesreću u kojoj su oštećenici ZS i BS zadobili teške tjelesne ozljede. Predmetna sporna okolnost i sporna činjenica utvrđena je prometnim vještačenjima i to po stalnom sudskom vještaku prometne struke dipl. ing. Slobodanu Erslan i vještaku za analize prometnih nesreća, tehniku i procjenu motornih vozila dipl. ing Zvonku Ivašić. Premda se prometna vještačenja u nekim dijelovima razlikuju ona su suglasna u bitnim dijelovima i glede bitnih i odlučnih činjenica pa je tako prema mišljenju oba prometna vještaka prometna nesreća nastala naletom prednjeg dijela motocikla oštećenog na prednji lijevi kotač vozila optuženika i u trenutku sudarnog kontakta motocikl oštećenika nalazio se na sebi lijevoj prometnoj traci u fazi pretjecanja osobnog vozila optuženika, motocikl se nalazio u položaju gotovo paralelno sa uzdužnom osi kolnika dok se vozilo optuženika nalazilo zakošeno prednjim dijelom ulijevo na način da je prednjim lijevim vrhom vozila ulazilo u dubinu lijeve polovice kolnika dok je stražnji dio vozila optuženika u potpunosti bio na svojoj desnoj polovici kolnika, tako da su u trenutku sudarnog kontakta osi motocikla i vozila međusobno zatvarale kut od 10°. Iako postoji razlika u njihovim nalazima pa tako prometni vještak Slobodan Erslan govori o naletu prednjeg kotača motocikla na prednji lijevi kotač i prednji lijevi blatobran vozila optuženika, dok vještak Zvonko Ivašić govori o naletu desnim bočnim branikom motocikla na prednji lijevi kotač vozila optuženika koji je bio zakrenut ulijevo, izvan gabarita lijeve bočne strane vozila, ta razlika u njihovim nalazima glede mehanizma nastanka nesreće na utječe na zaključak kojeg su izveli i jedan i drugi vještak o daljnjoj dinamici događaja, a to je da je nakon ostvarenog kontakta motocikl momentalno usporen te se zbog toga počeo zanašati stražnjim dijelom ulijevo, oko prednjeg desnog bočnog dijela pri čemu je došlo do pada motocikla desnim bokom na kolnik i odbacivanja ulijevo nastalog zanašanjem stražnjeg dijela motocikla ulijevo, a svakako ne utječe na zaključak do kojeg su došla oba prometna vještaka, a to je da se kontakt dogodio na lijevoj prometnoj traci gledano u smjeru kretanja oba sudionika. Oba vještaka su na temelju oštećenja na vozilima i drugim posljedica prometne nesreće (zanašenje motocikla, struganje motocikla po kolniku, izostanak tragova kočenja, mjesto odbačaja motocikla) utvrdila da je brzina kretanja motocikla bila oko 30 km/h (prema vještaku Slobodana u Erslan između 30-40 km/h, a prema vještaku Zvonku Ivašić 31,5 km/h), dok se vozilo optuženika kretalo brzinom oko 10 km/h (prema vještaku Slobodana u Erslan između 15-20 km/h, a prema vještaku Zvonku Ivašić 10-15 km/h). Vještak Zvonko Ivašić je dodatno i pojasnio da je bočni odbačaj motocikla (u bočnom smislu odbačen je 3,5 m) rezultat kretanja oba vozila i osobnog automobila i motocikla i to osobnog automobila ulijevo, da je osobni automobil stajao odbačaj motocikla ne bi bio toliko ulijevo, a da je motocikl vozio većom brzinom odbačaj bi bio i veći. Vještak Slobodan Erslan je izveo zaključak na temelju provedene analize nastanka ove prometne nesreće da je oštećeni vozač motocikla svoju radnju pretjecanja započeo prije nego je optuženik započeo sa prelaskom prednjeg lijevog dijela svoga vozila preko središnje bijele linije na kolniku. Vještak Zvonko Ivešić je pak izveo zaključak da je optuženik prije nego je započeo radnju skretanja na lijevu polovicu kolnika provjeravao prometnu situaciju iza svojeg vozila mogao je vidjeti motocikl oštećenika u fazi pretjecanja po lijevoj prometnoj traci i do nesreće ne bi došlo da je prije skretanja na lijevu polovicu kolnika propustio oštećenika na motociklu. O činjenici je li optuženik na osobnom automobilu upalio lijevi pokazivač smjera vještaci se na temelju raspoloživih podataka nisu mogli očitovati.

9.1. Žalbenim navodima nije osporena stručnost nalaza i mišljenja prometnih vještaka, vještaci su na raspravi snagom stručne argumentacije odgovorili na sve upite i s pravom je prvostupanjski sud odluku utemeljio na nalazima i mišljenjima oba prometna vještaka, jer su nalazi i mišljenja oba prometna vještaka jasni, potpuni, stručni, objektivni i dani u skladu s pravilima struke.

9.2. S obzirom na takva utvrđenja prometnih vještaka, a imajući u vidu iskaze oštećenika ZS i HS, koji su naveli da je motocikl kojim je upravljao oštećenik ZS već bio u fazi pretjecanja osobnog automobila kojim je upravljao optuženik, da se motocikl nalazio na lijevoj prometnoj traci, a da je osobni automobil na kojem prethodno nije bio upaljen lijevi pokazivač smjera, skrenuo ulijevo tako da se kontakt između motocikla i osobnog automobila dogodio na lijevoj prometnoj traci i za ovaj sud nema dvojbe da je optuženik kritične zgode postupio protivno odredbi članka 43. stavak 1. i 2. ZOSPC koja mu je nalagala da kao vozač koji namjerava na cesti ili drugog prometnoj površini obaviti neku radnju vozilom (uključiti se u promet, prestrojiti, odnosno mijenjati prometnu traku, pretjecati, obilaziti, zaustavljati se, skretati u lijevo ili u desno, okretati se polukružno, voziti unatrag i sl.) ne smije početi takvu radnju ako time dovodi u opasnost druge sudionike u prometu, a prije započinjanja radnje da se dužan uvjeriti da to može učiniti bez opasnosti za druge sudionike u prometu vodeći pri tome računa o položaju vozila te o smjeru i brzini kretanja, kao i protivno odredbi članka 44. stavak 1. ZOSPC koja mu je nalagala da je prije toga dužan ove jasno i pravodobno upozoriti o svojoj namjeri dajući im znak pomoću pokazivača smjera, pa je upravljajući svojim osobnim automobilom marke BMW registarske oznake i broja [registarska oznaka] iz smjera istoka u smjeru zapada usporio kretanje bez uključivanja lijevog pokazivača smjera i bez adekvatne provjere stanja prometa iza sebe i započeo skretati u lijevo na parkiralište u neposrednoj blizini poslovnice Jadrolinija u trenutku kada je iza njega krećući se motociklom marke Yamaha XYR 1300, registarske oznake [registarska oznaka] vozač ZS već lijevom prometnom trakom započeo pretjecanje njegovog vozila zbog čega je oštećenik naletio desnim bočnim branikom svog motocikla na prednji lijevi kotač vozila optuženika uslijed čega je motocikl zajedno s vozačem ZS i njegovom suputnicom BS pao na desnu bočnu stranu, kojom prigodom su oštećenici ZS i oštećena BS zadobili teške tjelesne ozljede tj. frakture desne nadlaktične kosti.

9.3. U odnosu na žalbeni navod žalitelja da je u svrhu utvrđivanja odlučnih činjenica sud trebao uvažiti i cijeniti iskaze svjedoka ČS, AS i FS, koji su iskazivali suprotno onome što su vještaci zaključili ističe se da svjedoci i nisu iskazivali suprotno od zaključaka prometnih vještaka jer svjedokinja FS je navela da se vozilo optuženika nalazilo na desnoj prometnoj traci, a svjedok AS je naveo da se vozilo optuženika nalazilo u desnoj prometnoj traci, blago iskošen, a prema nalazima prometnih vještaka vozilo optuženika se nalazilo zakošeno prednjim dijelom ulijevo na način da je prednjim lijevim vrhom vozila ulazilo u dubinu lijeve polovice kolnika dok je stražnji dio vozila optuženika u potpunosti bio na svojoj desnoj polovici kolnika, pa kada su navedeni svjedoci koji i nisu bili očevici događaja, već su na mjesto nesreće došli naknadno nakon što su čuli udar, u taj prvi mah i vidjeli vozilo optuženika na desnoj prometnoj traci, a ono je većim dijelom i bilo pozicionirano na desnoj prometnoj traci onda njihov iskaz i ne odudara od zaključka prometnih vještaka. Svjedok ČS iskazao je da se ne sjeća je li optuženik upalio lijevi pokazivač smjera, iskazao je da ne zna je li optuženik osobnim automobilom prešao središnju razdjelnu crtu, a ako je onda je to bilo malo sa lijevim kotačem i iskazao je da je optuženik u trenutku nezgode stajao na kolniku. Prometni vještaci se i nisu mogli očitovati o tome je li optuženik upalio lijevi pokazivača smjera, a zaključak o tome sud je izveo prihvaćajući iskaze oštećenika na te okolnosti kao istinite. S obzirom da je prvostupanjski sud zaključak o tome, da se kontakt između motocikla i osobnog automobila dogodio na lijevoj prometnoj traci i da se osobni automobil kojim je upravljao optuženik kretao, a ne stajao kako je to naveo svjedok GS, izveo na temelju prihvaćenih, objektivnih, stručnih, logičnih nalaza i mišljenja danih u skladu s pravilima struke te sačinjenih na temelju objektivnih parametara koje su prometni vještaci imali u vidu prilikom sačinjavanja nalaza i mišljenja, kao i iskaza oštećenika koje je prvostupanjski sud također cijenio istinitima, onda s pravom prvostupanjski sud nije prihvatio iskaz svjedoka ČS koji je u suprotnosti s utvrđenima odlučnim činjenicama temeljem nalaza i mišljenja prometnih vještaka i iskaza oštećenika.

9.4. Kada je prvostupanjski sud obranu optuženika doveo u vezu sa iskazima oštećenika ZS i BS i nalazima i mišljenjima prometnih vještaka dipl. ing. Slobodana Erslan i dipl. ing Zvonka Ivašića, tada ju je pravilno ocijenio u potpunosti neprihvatljivom.

9.5. Iako se optuženik žali i zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, ne navodi u obrazloženju žalbe koju odlučnu činjenicu prvostupanjski sud nije utvrdio, a niti dokaz koji nije izveo, a po stajalištu obrane je trebao biti izveden.

9.6. Stoga je prvostupanjski sud na temelju izvedenih dokaza potpuno i pravilno utvrdilo postojanje svih odlučnih činjenica, te savjesnom ocjenom svih izvedenih osnovano zaključio da je optuženik ES počinio kazneno djelo izazivanje prometne nesreće u cestovnom prometu opisano u članku 227. stavku 1. i 2. KZ/11, a kažnjivo po članku 227. stavku 2. KZ/11 upravo na način kako je to navedeno u izreci pobijane presude, a za svoja je utvrđenja dao valjane i logične razloge, koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

9.7. Budući u ovom konkretnom slučaju nije bilo dvojbi glede postojanja odlučnih činjenica i nije bilo mjesta primjeni pravnog pravila in dubio pro reo, jer ono kao pravno logičko pomagalo primjenjuje se tek ako dvojbe oko postojanja neke odlučne činjenice nije moguće otkloniti i tada se (ne)postojanje takve činjenice uzima u korist okrivljenika. Sumnja u smislu članka 3. ZKP/08 postoji tek kada iz dokaza nije moguće izvesti zaključak o (ne)postojanju neke pravno odlučne činjenice ili kada dokaz dopušta mogućnost zaključiti da neka činjenica postoji, ali i da ne postoji.

Ovdje nije riječ o tome.

10. Žalitelj smatra da mu je rok provjeravanja od dvije godine prestrog, da sud nije pravilno primijenio odredbu članka 47. KZ/11 i da pored utvrđene olakotne okolnosti ranije neosuđivanosti nije cijenio optuženikovo ponašanje nakon spornog događaja pa je tako on osobno zvao policiju, hitnu, pomogao je oštećenicu podići s poda i unijeti u vozilo hitne, kao i da je bio u stresu.

10.1. Upravo suprotno takvoj tvrdnji žalitelja, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio sve okolnosti vezane za proces individualizacije kazne, odnosno, pravilno je vrednovao odlučne okolnosti za izbor vrste i mjere kazne kada je optuženika za kazneno djelo iz članka 227. stavka 2. KZ/11 osudio na kaznu zatvora od 7 (sedam) mjeseci te mu temeljem članka 56. KZ/11 izrekao uvjetnu osudu s rokom provjeravanja od 2 (dvije) godine. Naime, olakotnom okolnošću na strani ličnosti optuženika prvostupanjski je sud cijenio da do sada nije osuđivan, dok posebno otegotnih okolnosti na strani ličnosti optuženika nije našao. Cijeneći utvrđenu olakotnu okolnost na strani ličnosti optuženika i dovodeći je u vezu s težinom i posljedicama počinjenog kaznenog djela jer su u predmetnoj prometnoj nesreći čak dvije osobe zadobile teške tjelesne ozljede, ovaj drugostupanjski sud drži da će se upravo izrečenom kaznom po prvostupanjskom sudu djelovati na optuženika da shvati svu nedopustivost takvog svog ponašanja i da će ubuduće uskladiti svoje ponašanje s društveno prihvatljivim normama. Osim na optuženika, na ovaj će se način djelovati i na sve ostale da shvate pogibeljnost činjenja kaznenih djela i pravednost kažnjavanja njihovih počinitelja. Izrečena kazna, po uvjerenju ovoga suda, ukazuje se adekvatna svrsi kažnjavanja i društvenoj opasnosti kaznenog djela te svakako izražava društvenu osudu zbog počinjenog kaznenog djela.

10.2. Okolnost da je optuženik bio pod stresom kao i njegovo ponašanje nakon spornog događaja jer je zvao policiju, hitnu i pomogao je oštećenicu podići s poda, ne mogu se smatrati odlučnim okolnostima za izbor vrste i mjere kazne, jer su to uobičajena stanja i ponašanja svakog prosječnog čovjeka kojima ne može bit dan takav značaj da bi utjecale na izbor vrste i mjere kazne.

11. Žaleći se na odluku o troškovima postupka, žalitelj tu žalbenu osnovu ne obrazlaže. Budući je optuženik proglašen krivim u presudi mu je naloženo da podmiri troškove kaznenog postupka i oni se odnose na paušalnu svotu iz članka 145. stavak 2. točka 6. ZKP/08 i troškove provedenih prometnih vještačenja iz članka 145. stavak 2. točka 1. ZKP/08, u visinama koje su pravilno odmjerene, paušalna svota sukladno Rješenju o određivanju paušalnog iznosa za troškove kaznenog postupka i troškovi vještačenja prema priznatim i isplaćenim nagradama vještacima, stoga nije dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost odluke o troškovima postupka.

12. Kako žalba optuženika nije osnovana, a budući ovo vijeće nije utvrdilo da bi sud prvog stupnja ostvario neku od povreda iz članka 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08 na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju članka 482. ZKP/08 odlučiti kao u izreci ove presude.

Slavonski Brod, 17. rujna 2025.

Predsjednik vijeća

Vedran Pavelić