REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Tome Skalice 2

35000 Slavonski Brod

Poslovni broj: Kž-74/2025-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca Vedrana Pavelića, kao predsjednika vijeća, te sudaca Silvije Sajfert i Mirka Svirčevića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Biljane Boček, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog UT, zbog kaznenog djela iz članka 256. stavka 1. i 3. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21; dalje: KZ/11), odlučujući o žalbama Općinskog državnog odvjetništva u Zlataru i oštećenika Grada Zagreba izjavljenoj po opunomoćeniku Mari Mihočeviću, odvjetniku iz Zagreba, podnesenima protiv presude Općinskog suda u Zlataru broj K-90/2021-42 od 23. listopada 2023., u sjednici vijeća održanoj 17. rujna 2025.

r i j e š i o  j e

I. Prihvaća se žalba Općinskog državnog odvjetništva u Zlataru, a prihvaćanjem te žalbe i u povodu žalbe oštećenika Grada Zagreba i po službenoj dužnosti, ukida se prvostupanjska presuda te se predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku pred drugim sucem.

II. Uslijed odluke pod I. žalba oštećenika Grada Zagreba je bespredmetna.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Zlataru optuženi UT je na temelju članka 453. točke 3. Zakona o kaznenom postupku (“Narodne novine” broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 147/13, 152/14, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25 – dalje u tekstu: ZKP/08) oslobođen optužbe da bi počinio kazneno djelo protiv gospodarstva – utajom poreza ili carine iz članka 256. stavka 1. i 3. KZ/11

1.1. Na temelju članka 158. stavka 3. ZKP/08 Republika Hrvatska, Ministarstvo financija, zastupana po građansko-upravnom odjelu Općinskog državnog odvjetništva u Zlataru, Općina Marija Bistrica zastupana po punomoćnici ŽT, Miletić, odvjetnici iz Zagreba , te Grad Zagreb upućeni su da imovinskopravni zahtjev mogu ostvarivati u parnici.

1.2. Na temelju članka 149. stavka 1. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 5. ZKP/08, te nužni izdaci okrivljenika i nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava suda.

2. Protiv te presude žalbu je podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Zlataru zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točka 11. ZKP/08 jer se presuda ne može ispitati jer su razlozi o odlučnim činjenicama potpuno nejasni. Obrazlažući ovaj žalbeni razlog žalitelj navodi da je pod točkom 3. obrazloženja sud taksativno naveo dokaze koje koji su provedeni u kaznenom postupku, a da se u cijelom obrazloženju mogu pronaći svega dvije do tri rečenice o provedenim dokazima i to prvenstveno o nalazima i mišljenjima provedenog financijskog vještačenja po vještaku Mladenu Pavetiću i provedenog građevinskog vještačenja po vještakinji Eli Mihovilović Brkić, dok se preostali dio obrazloženja svodi na iznošenje teško razumljive teorije o poreznoj utaji lišene ikakvih konkretnih zaključaka i ocjene provedenih dokaza. Ističe da sud na više mjesta u obrazloženju presude navodi zbog čega smatra da nema krivnje optuženika za kazneno djelo koje mu se stavlja na teret iznoseći argumentaciju koja je nejasna i nepoveziva s bitnim obilježjima inkriminiranog kaznenog djela. Nadalje ističe da je nejasno iz kojih razloga sud pod točkom 6. obrazloženja, nakon ispravno iznesenog stava da se djelo utaje poreza ili carine može počiniti samo s izravnom namjerom, iznosi svoje mišljenje da za nezakonito stečeni prihod ne postoji nikakva obveza glede prijavljivanja poreza jer da bi takva obveza bila proturječna načelu da nitko nije dužan podnositi protiv sebe prijavu za kazneno djelo ili prekršaj, pa je nejasno zauzima li sud ovdje, a i u preostalom dijelu obrazloženja, stajalište da je okrivljenik stekao nezakoniti prihod u svojim gospodarskim aktivnostima kao direktor za trgovačko društvo Krisval Projekt, a koji prihod da nije bio dužan prijaviti kako se ne bi samoteretio, ili sud smatra da okrivljenik na nezakoniti prihod koji je stekao, ne svojom namjerom već krivnjom drugih (kroz presudu je razvidno da se težište odgovornosti stavlja na računovodstvo tog trgovačkog društva), nije prijavio poreznu obvezu koja je proizašla iz gospodarske aktivnosti trgovačkog društva Krisval Projekt. Kako se sud u ovom dijelu nije upustio u daljnje obrazlaganje prihoda kojeg smatra nezakonitim, nejasno je koji točno prihod sud smatra nezakonitim, no niti iz dokumentacije porezne uprave, niti iz provedenih vještačenja ne proizlazi da bi koji dio prihoda bio nezakonit, ali je jasno utvrđeno da je na određene zakonite prihode postojala zakonska obveza prijave takvog prihoda poreznim vlastima, a što okrivljenik kao odgovorna osoba kod poreznog obveznika (TD Krisval Projekt) nije učinio. Žalitelj nadalje ističe da je pod točkama 14. i 15. obrazloženja sud nastavio sa raspravom o odgovornosti i po sudu, spornom namjerom i svijesti okrivljenika UT, u kojoj nekritički i bezrezervno, daje povjerenje okrivljenikovom kategoričkom negiranju namjere za utajom poreza, jer da isti nije evidentirao račune, da isti nije bio računovođa, nije (sam) vodio poslovne knjige i evidencije o izdavanim računima, već da je sve te poslove radio ovlašteni knjigovodstveni servis za kojeg sud zaključuje da to nije odradio na valjani način. Tako žalitelj ističe da je nejasno na čemu sud temelji zaključak o isključivoj odgovornosti djelatnika knjigovodstvenog servisa (identitet kojeg se u presudi niti ne navodi, kao niti djelatnika tog knjigovodstva koji nisu niti ispitani na okolnost izraženih sumnji suda niti im je pružena mogućnost da sumnje suda argumentirano potvrde ili otklone), ali kada bi se i prihvatili zaključci suda u ovom predmetu o temelju neodgovornosti odgovorne osobe u trgovačkom društvu kao poreznom obvezniku, te kada bi takvi zaključci postali općeprihvaćeni standard u kaznenim postupcima, direktori trgovačkih društava bi bili apsolutno izuzeti od kaznene odgovornosti za kaznena djela utaje poreza, što žalitelj smatra neprihvatljivim. Za žalitelja je nelogično da optuženik kao direktor trgovačkog društva, koji kroz više poslovnih godina, temeljem svojih poduzetničkih sposobnosti inicira, organizira i provodi višemilijunske građevinske investicije, ostvari isto takvu zaradu, nema potrebnih znanja i sposobnosti da shvati da trgovačko društvo koje vodi ima određene obveze s osnove poreznih propisa prema poreznoj upravi. U svezi navedenih obveza okrivljenika kao direktora trgovačkog društva – poreznog obveznika, s osnove poreznih propisa, sud ne obrazlaže zapravo ništa iz provedenog financijskog vještačenja vještaka Mladena Pavetića, barem ne ono što je od ključne važnosti za nastanak, utvrđivanje i prijavljivanje nastale porezne obveze, već u točkama 11. i 12. iznosi dvije rečenice koje, istrgnute iz konteksta vještačenje, samo naizgled idu u prilog okrivljeniku pa tako sud navodi da iz nalaza i mišljenja financijskog vještaka proizlazi da TD Krisval Projekt nije moglo platiti iznos PDV-a (i drugih poreza za 2007. i 2008. godinu) jer da je bilo u neprekidnoj blokadi od 15.05.2008., a u idućem odlomku navodi mišljenje vještaka da samo neispunjavanje formalnosti za podnošenje prijave PDV-a do 15.01. nema automatsku posljedicu utaje poreza. Osim što je nejasno u kakvoj je vezi nemogućnost plaćanja poreza (što nije inkriminacija) s neprijavljivanjem porezne obveze (što je inkriminacija), te od kakve je važnosti pravno mišljenje financijskog vještaka (što samo po sebi nije sukladno pravilima struke) o utjecaju nepodnošenja porezne prijave na zaključak o ispunjavanju obilježja kaznenog djela utaje poreza ili carine (što je zadatak suda, a ne vještaka), uočava se da je sud u tom dijelu pogrešno reproducirao mišljenje vještaka sa strane 23. nalaza i mišljenja, točka 5., u kojoj vještak, očito vrlo oprezno kako se ne bi upustio u iznošenje pravnog mišljenja, što ipak u konačnici čini, navodi da „misli da neispunjavanje formalnosti za podnošenje prijave PDV-a do 15.01. nema automatsku posljedicu utaje poreza“. Osim navedena dva sporna zaključka financijskog vještaka koja sud iznosi, sud propušta iznijeti navode vještaka preuzete od Porezne uprave, koje vještak nije osporio, sa str. 7. i 8., da je porezni obveznik imao u 2007. i 2008 oporezivih isporuka radi kojih je bio dužan u Poreznu upravu do 15.01.2008. predati prijavu za upis u registar obveznika PDV-a, a da to nije učinio, da je obveza PDV-a za 2007. godinu iznosila 777.242,87 kn, a za 2008. godinu 1.265.778,99 kn, zatim sa str. 9. da porezni obveznik nije u svojim poslovnim knjigama evidentirao 10 kupoprodajnih ugovora niti prihode niti rashode, sa str. 10. da je porezni obveznik isplatio 22.077,51 eura više prodavatelju OT (temelj obveze poreza na dohodak iz činjeničnog opisa optužnice), temeljem čega je porezni obveznik trebao prijaviti i platiti porez i prirez na dohodak u iznosu od 68.731,51 kn. žalitelj nadalje navodi da sud ne ocjenjuje konstatacije sa str. 13. nalaza i mišljenja financijskog vještaka da je TD Krisval Projekt na dan 14. svibnja 2028. bilo u neprekidnoj blokadi u trajanju od 245 dana, da je 23. listopada 2028. pokrenut stečajni postupak, da je na dan 13. siječnja 2009. iznos blokade od 40.105.386,71 kuna, a upravo te konstatacije iz nalaza i mišljenja financijskog vještaka nisu u obrazloženju presude razmatrane i cijenjene iz jednog jednostavnog razloga što ih je teško tumačiti u prilog kaznene neodgovornosti okrivljenika, tj. iz razloga što iste zapravo dokazuju njegovu svijest i izravnu namjeru za utajom poreza. Žalitelj naglašava da je okrivljenik bio poduzetnik trgovačkog društva s višemilijunskim građevinskim investicijama, koje je očito zapalo u financijske probleme, a u kojim problemima je okrivljenik postupao na način da nije prijavljivao sklopljene kupoprodajne ugovore, na izlazne račune je iskazivao PDV iako nije bio obveznik tog poreza, a kada je te račune izdao nije o tome obavijestio nadležnu poreznu upravu. Za žalitelja je tako neprihvatljivo i nelogično da je okrivljenik poduzimao navedene inkriminirane porezne radnje iz bilo kojeg drugog razloga osim iz razloga želje za prikazivanjem manje dobiti kako bi se platio manji porez na dobit (temeljem neprijavljenih ugovora o prodaji nekretnina), za prikazivanjem manje osnovice za porez na dohodak (iz ugovora o kupnji nekretnine od OT) te za zadržavanjem iznosa PDV-a iskazanog u računima izdanim tokom 2007. i 2008., bez namjere da se taj PDV prijavi i proslijedi državnom proračunu. Žalitelj se nadalje osvrće i da sud u odnosu na nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za graditeljstvo, u prilog oslobađajuće presude bitnim smatra istaknuti zaključak vještaka o tome da je dio zemljišta izvan građevinske zone tek 1% ukupne vrijednosti zemljišta koja su bila predmet kupoprodaja u kojima je sudionik bilo TD Krisval Projekt, a koje kupoprodaje su bile osnova za uvećanje porezne osnovice za porez na dobit pa iz navedenog sud zaključuje da je porezna uprava izvršila pogrešan zaključak o troškovima uloženim u navedene nekretnine od strane TD Krisval Projekt te da ih je procijenila u znatno manjem iznosu od stvarnih troškova, a što da je vidljivo i iz činjenice iznosa kredita koji je TD Krisval Projekt dobilo za financiranje izgradnje stambene zgrade gdje se nalaze navedene prodane nekretnine. Takav zaključak suda žalitelj smatra pogrešnim jer iz nalaza i mišljenja vještaka za graditeljstvo se nigdje ne navodi da je porezna uprava ranije pogrešno procijenila troškove, tj. rashodovnu stranu u svezi predmetnih nekretnina za TD Krisval Projekt već vještak na str. 22. nalaza i mišljenja, pod 9. Zaključak za zadatak B navodi da ne može izračunati troškove za izgradnju objekata na navedenim nekretninama, dok na str. 21. i 22. iznosi podatke o tržišnim vrijednostima zemljišta na kojima su izgrađene zgrade, a prema kojima navedena zemljišta vrijede 616.684,60 eura (cca 4.646.410,12 kn). Kada se navedena procjena usporedi s navodima porezne uprave sa str. 5. Poreznog rješenja od 19.08.2008. gdje je navedeno da je okrivljeniku za prodanih 17 stambenih jedinica (prema 10 kupoprodajnih ugovora koje nije proknjižio, a zaradio je 15.628.036,58 kn), priznaje trošak od 10.288.296,44 kn i time ukupni rashodi u toj godini povećavaju za 9.703.451,78 kuna, nejasno je u čemu je porezna uprava išla na štetu okrivljenika kod priznavanja troškova. Općinsko državno odvjetništvu Zlataru stoga predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovni postupak pred drugo sudsko vijeće.

2.1. Protiv prvostupanjske presude žalbu je podnio i oštećenik Grad Zagreb po opunomoćeniku Mari Mihočeviću, odvjetnik iz Zagreba, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točka 11. ZKP/08, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona, odluke o imovinskopravnom zahtjevu. Oštećenik smatra da je ovlašten podnijeti žalbu zbog svih osnova zbog kojih se presuda može pobijati pozivajući se na odredbu članka 464. stavak 4. ZKP/08, koja to predviđa u situaciji kada je državni odvjetnik preuzeo progon od oštećenika kao tužitelja. Oštećenik smatra da sud nije odlučio o postavljenom imovinskopravnom zahtjevu, a budući je to propustio učiniti da je ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka.

3. Odgovor na žalbu Općinskog državnog odvjetništva u Zlataru podnio je branitelj optuženika Vladimir Terešak, odvjetnik iz Zagreba s prijedlogom da se odbiju žalbe Općinskog državnog odvjetništva u Zlataru i oštećenika Grada Zagreba kao neosnovane i potvrdi presuda suda prvog stupnja.

4. Županijski državni odvjetnik kojemu je spis u smislu članka 474. stavka 1. ZKP/08 dostavljen radi razgledavanja, vratio je isti na nadležno postupanje.

5. Žalba Općinskog državnog odvjetništva u Zlataru je osnovana.

6. Ponajprije valja istaknuti slijedeće.

6.1. Kazneno djelo utaje poreza ili carine čini neka osoba koja daje netočne ili nepotpune podatke o dohocima, predmetima ili drugim činjenicama koje su od utjecaja na utvrđivanje iznosa porezne ili carinske obveze s ciljem da ta ili druga osoba potpuno ili djelomično izbjegne plaćanje poreza ili carine ili tko s istim ciljem u slučaju obvezne prijave ne prijavi prihod, predmet ili druge činjenice koje su od utjecaja na utvrđivanje porezne ili carinske obveze pa zbog toga dođe do smanjenja ili neutvrđivanja porezne ili carinske obveze u iznosu koji prelazi 20.000,00 kuna/2.654,46 eura. Dakle dva su modaliteta počinjenja temeljnog oblika djela – činjenjem i nečinjenjem. Prvi modalitete koji je činjenje je davanje lažnih podataka (nepotpunih ili netočnih) o zakonito stečenim dohodcima i predmetima ili o drugim činjenicama koje utječu na utvrđivanje svote porezne obveze i drugi modalitet počinjenja je nečinjenjem tj. neprijavljivanje zakonito stečenog prihoda odnosno predmeta ili drugih činjenica koje utječu na utvrđivanje porezne obveze.

6.2. Počinitelj kaznenog djela utaje poreza ili carine je ponajprije porezni obveznik, ali može biti i druga osoba koja je ovlaštena davati podatke za poreznog obveznika na temelju kojih se razrezuje porez ili carina, a svaki zakon kojim se uređuje plaćanje određene vrste poreza određuje tko se može smatrati poreznim obveznikom.

6.3. Prema činjeničnom opisu inkriminacije optuženiku se stavlja na teret da je kazneno djelo utaje poreza počinio kao direktor trgovačkog društva Krisval Projekt d.o.o. koje je bilo porezni obveznik upisan u registar poreznih obveznika od 10. travnja 2006., pa njegova kaznena odgovornost proizlazi iz toga svojstva. Direktor je odgovorna osoba u trgovačkom društvu i u tom smislu kao osoba koja je dužna voditi poslove društva s pozornošću urednog i savjesnog gospodarstvenika, mora biti svjestan obveze prijave odgovarajućih poreza i u tom smislu poduzeti odgovarajuće radnje.

6.4. Prema činjeničnom opisu inkriminacije optuženiku kao odgovornoj osobi se stavlja na teret da je glede poreza na dobit počinio kazneno djelo utaje poreza u prvom modalitetu, a glede poreza na dohodak od drugog dohotka i glede poreza na dodanu vrijednost u drugom modalitetu.

6.5. Prema nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka za knjigovodstvo, financije i devizno poslovanje Mladena Pavetića, da je porezni obveznik U Projekt d.o.o. u prijavi poreza na dobit ispravno (potpuno i točno) iskazao sve poslovne događaje koji su od utjecaja na utvrđivanje porezne obveze, tada bi umjesto porezne osnovice (porezna osnovica je dobit koja se utvrđuje prema računovodstvenim propisima kao razlika prihoda i rashoda prije obračuna poreza na dobit, uvećana i umanjena prema odredbama Zakona o porezu na dobit) koju je porezni obveznik u prijavi poreza na dobit za 2007. prijavio u iznosu od 113.487,15 kuna, ista trebala biti utvrđena u iznosu od 7.158.819,00 kuna, odnosno umjesto obveze poreza na dobit (koji se plaća po stopi od 20% na utvrđenu poreznu osnovicu) u iznosu od 22.697,43 kune ista je trebala iznositi 1.437.163,00 kuna, te je tako došlo do razlike u utvrđivanju porezne obveze po osnovi poreza na dobit u iznosu od 1.414.466,37 kuna, odnosno na osnovu neispravne porezne osnovice porezni obveznik nije obračunao porez na dobit za 2005. u iznosu od 1.414,466, 37 kuna.

6.6. Isto tako prema nalazu i mišljenju financijskog vještaka budući je za nekretninu koju je Krisval Projekt kupio od OT, kupcu OT isplaćeno na ime kupoprodajne cijene više od ugovorne kupoprodajne cijene, ta razlika, a ona iznosi 22.077,51 eura/164.256,67 kuna predstavlja primatelju OT drugi dohodak na koji se imaju obračunati pripadajući porezi i doprinosi, a prema izračunu vještaka porez i prirez od dohotka na taj iznos iznosio bi 68.731,51 kunu. Budući za više isplaćenu razliku na ime kupoprodajne cijene prodavatelju OT nije bilo pokrića u vjerodostojnoj dokumentaciji, taj primitak na strani OT se smatra dohotkom, a isplatitelj dohotka (a što je ovdje Krisval Projekt ) je bio dužan prilikom isplate i istodobno s isplatom obračunati, obustaviti i uplatiti porez na dohodak sukladno Zakonu o porezu na dohodak.

6.7. S obzirom na činjenicu, da je kako to proizlazi iz nalaza i mišljenja financijskog vještaka, Krisval Projekt u 2007. godini izvršio isporuke koje bi bile oporezive u vrijednosti većoj od 85.000,00 kuna bio je dužan do 15. siječnja 2008. godine predati Prijavu za upis u registar obveznika poreza na dodanu vrijednost, što on nije učinio, a prema podacima u spisu učinio je to naknadno u lipnju 2008., ali je njegov zahtjev odbijen (strana 736 spisa). Krisval Projekt izdavao je tijekom 2007. godine račune na kojima je iskazivao porez na dodanu vrijednost. Temeljem Zakona o porezu na dodanu vrijednost („Narodne novine“ broj 47/95 do 76/07) i Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost („Narodne novine“ broj 60/96 do 34/08) porezni obveznik mora za obračunsko razdoblje sam utvrditi obvezu poreza na dodanu vrijednost i iskazati je u prijavi poreza koju prijavu poreza mora predati mjerodavnoj ispostavi Porezne uprave prema svome sjedištu na propisanom obrascu do zadnjega dana u tekućem mjesecu po proteku obračunskog razdoblja, a obračunska razdoblja su od prvog do posljednjeg dana u mjesecu. Propust upisa trgovačkog društva u sustav PDV-a ili kašnjenje u provedbi tog upisa ne predstavlja bitno obilježje bića kaznenog djela iz članka 256. KZ/11. Ono što je relevantno za ovaj gospodarski delikt su između ostalog objektivne činjenice je li trgovačko društvo u inkriminiranom razdoblju bilo porezni obveznik s osnove PDV-a i je li u tom kontekstu bila podnesena porezna prijava, a u konkretnom slučaju proizlazi da budući je Krisval Projekt u 2007. godini izvršio isporuke koje bi bile oporezive u vrijednosti većoj od 85.000,00 kuna bio je dužan do 15. siječnja 2008. godine predati Prijavu za upis u registar obveznika poreza na dodanu vrijednost, dakle bio je dužan upisati se u registar obveznika poreza na dodanu vrijednost i za obračunsko razdoblje, a obračunska razdoblja su od prvog do posljednjeg dana u mjesecu sam utvrditi obvezu poreza na dodanu vrijednost i iskazati je u prijavi poreza, koju prijavu poreza mora predati mjerodavnoj ispostavi Porezne uprave prema svome sjedištu na propisanom obrascu do zadnjega dana u tekućem mjesecu po proteku obračunskog razdoblja.

6.8. Da bi kod utaje poreza bila riječ o kaznenom djelu mora biti ispunjen objektivni uvjet kažnjivosti kao materijalno-pravna pretpostavka kažnjivosti tj. iznos utajenog poreza ili carine mora biti veći od 20.000,00 kuna/2.654,46 eura i djelo mora biti počinjeno s izravnom namjerom, a počinitelj mora postupati s ciljem izbjegavanja (potpunog ili djelomičnog) plaćanja poreza. Postojanje namjere se utvrđuje prema okolnostima slučaja.

7. Osnovano državni odvjetnik u podnesenoj žalbi ističe da je ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točka 11. ZKP/08 jer se presuda ne može ispitati jer su razlozi o odlučnim činjenicama potpuno nejasni, a ovaj drugostupanjski sud utvrdio da je ostvaren i drugi oblik bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točka 11. ZKP/08 jer nema razloga o odlučnim činjenicama, a obrazloženje pobijane presude svodi se na kritiziranje provedenog poreznog nadzora.

7.1. Kako se obrazloženje prvostupanjske presude svodi na kritiziranje provedenog poreznog nadzora, a za koji nadzor prvostupanjski sud smatra da je paušalno proveden, a zatim na obrazlaganje zašto smatra da nije dokazana namjera na počinjenje kaznenog djela koje se optuženiku stavlja na teret bez da se prvostupanjski sud osvrnuo na bitne činjenice koje se tiču objektivnog učina kaznenog djela iz članka 256. stavka 1. i 3. KZ/11, razlozi koje je iznio prvostupanjski sud o odlučnim činjenicama u odnosu na subjektivni element tog delikta, a to je da nije dokazano optuženikovo postupanje s izravnom namjerom su potpuno nejasni.

7.2. Prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude uopće nije dao ocjenu sadržaja obrane optuženog UT, iako je naveo sadržaj obrane optuženika pod točkom 5. obrazloženja presude. Pod točkom 3. obrazloženja presude prvostupanjski je sud taksativno naveo koje je dokaze proveo (personalni dokazi, brojna materijalna dokumentacija, provedeno financijsko vještačenje i građevinsko vještačenje), bez da je dokaznu građu podvrgnuo ikakvoj ocjeni i bez da ju je doveo u vezu s ostalim dokazima.

7.3. Uslijed toga pobijana presuda prvostupanjskog suda ne sadrži ocjenu izvedenih dokaza, niti zaključke prvostupanjskog suda koje činjenice i iz kojih razloga nalazi utvrđenim. Zbog toga pobijana presuda nema niti razloga o odlučnim i drugim važnim činjenicama, niti jasnih i valjanih razloga kojima se prvostupanjski sud rukovodio kod rješavanja pravnih pitanja opstojnosti kaznenog djela za koje je optuženika UT oslobodio optužbe. Zbog svega toga pobijana presuda je nerazumljiva i ima takvih nedostataka da se nije mogla ispitati.

8. Prihvaćanjem žalbe državnog odvjetnika zbog ostvarene bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točka 11. ZKP/08, a iz zbog ostvarene bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točka 11. ZKP/08 koju je ovaj drugostupanjski sud utvrdio, valjalo je ukinuti prvostupanjsku presudu, uslijed koje odluke je žalba Grada Zagreba postala bespredmetna.

9. U ponovljenom suđenju prvostupanjski sud će iznova provesti do sada izvedene dokaze, po potrebi provest će i druge dokaze, te će potom na temelju savjesne i brižljive ocjene cjelokupnog dokaznog materijala pravilno i potpuno utvrditi relevantno činjenično stanje u pogledu postojeće inkriminacije. Pri tome će prvostupanjski sud navesti jasne i razumljive razloge o svim odlučnim činjenicama, na koje će pravilno primijeniti kazneni zakon i donijeti novu pravilnu i zakonitu odluku, koju odluku će valjano obrazložiti, pri čemu će paziti da ne ponovi bitne povrede odredaba kaznenog postupka na koje mu je ukazano ovim rješenjem.

10. Slijedom svega navedenog na temelju članka 483. stavak 1. ZKP/08 riješeno je kao u izreci.

Slavonski Brod, 17. rujna 2025.

Predsjednik vijeća

Vedran Pavelić