Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Kž-168/2023-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Karlovcu u vijeću sastavljenom od sudaca Ante Ujevića, predsjednika vijeća, te Elme Kaleb Mamić i Jasmine Štrucelj, članova vijeća, uz sudjelovanje Gordane Mikšić, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženika MB, zbog kaznenih djela iz članka 235. stavka 1. i članka 139. stavka 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21.-dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Virovitici od 23. veljače 2023., broj K-165/2022-11, u sjednici vijeća održanoj 17. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

i

r i j e š i o  j e

I. Djelomično se prihvaća žalba optuženika MB, ukida se prvostupanjska presuda u odnosu na kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavka 2. KZ/11. na štetu TB pod točkom V. te se predmet u tom dijelu vraća sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje.

II. Uslijed odluke pod točkom I. preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni tako da mu se prihvaćaju pojedinačno utvrđene kazne zatvora po sudu prvog stupnja za kazneno djelo pod točkom I. iz članka 235. stavak 1. KZ/11., kazna zatvora u trajanju od 4 (četiri) mjeseca te za kazneno djelo pod točkom III. iz članka 139. stavak 2. KZ/11. kazna zatvora u trajanju od 5 (pet) mjeseci pa se optuženi MB uz primjenu članka 51. KZ/11. osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci te mu se na temelju članka 56. KZ/11. izriče uvjetna osuda na način da se izrečena kazna zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci neće izvršiti ako optuženik u roku od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo.

III. U preostalom dijelu, odbija se žalba optuženika MB, kao neosnovana te se u pobijanom, a neukinutom i nepreinačenom dijelu, potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Virovitici, broj K-165/2022-11 od 23. veljače 2023., optuženik MB proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv imovine iz članka 235. stavak 1. KZ/11. te mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od četiri mjeseca te zbog počinjenja dva kaznena djela protiv osobne slobode – prijetnjom iz članka 139. stavka 2. KZ/11. te mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od pet mjeseci za svako djelo pa je na temelju članka 51. KZ/11. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od deset mjeseci. Na temelju članka 56. KZ/11. optuženom MB izrečena je uvjetna osuda na način da se izrečena kazna zatvora u trajanju od deset mjeseci neće izvršiti ako optuženi u roku od dvije godine ne počini novo kazneno djelo, koje vrijeme počinje teći od dana pravomoćnosti presude. Na temelju članka 158. stavka 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13. i 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20., 80/22. – dalje: ZKP/08.) oštećena IB i oštećenik TB upućeni su u parnicu radi ostvarivanja imovinsko pravnog zahtjeva u iznosu od 92,91 eura / 700,00 kuna. Na temelju članka 148. stavak 6. ZKP/08. optuženi MB oslobođen je od obaveze da nadoknadni troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. -6. ZKP/08. te nagradu i nužne izdatke postavljenog branitelja, a isti padaju na teret proračunskih sredstava ovog suda.

2. Protiv te presude žalbu je pravovremeno podnio optuženi po branitelju Željku Palatinušu, odvjetniku u Virovitici, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava.

3. Postupajući u skladu s odredbom članka 474. stavka 1. ZKP/08. spis je prije dostave sucu izvjestitelju dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu.

4. Žalba optuženika je djelomično osnovana.

5. Žaleći se zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja neosnovano žalitelj navodi da nema dokaza da bi optuženi počinio kazneno djelo oštećenja tuđe stvari te da prvostupanjski sud izvodi pogrešan zaključak na temelju iskaza oštećenika te da činjenično stanje nije u potpunosti razjašnjeno jer nema dokaza da oštećenja nisu postojala već dulji niz godina, a oštećenici se nisu mogli očitovati o visini eventualne štete.

6. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je utvrdio sve odlučne činjenice za koje je dao dostatne razloge i izveo pravilan zaključak u odnosu na počinjenje kaznenog djela oštećenja tuđe stvari. Pravilno je ocijenio iskaze oštećenika IB i TB koji su detaljno opisali način postupanja optuženika kritičnog dana, čuli su lom i buku, izašli iz kuće i vidjeli optuženika koji je sa čekićem ili sjekirom udarao po zidu i krovu njihove drvarnice pri čemu je oštetio nekoliko cigli i ploča na krovu. Pravilno je prvostupanjski sud otklonio obranu optuženika na raspravi kojom pokušava prikazati da su oštećenici sami sebi oštetili drvarnicu, a tijekom prvog ispitivanja je priznao da je u rukama imao macolu i razbio cigle oštećenicima no na raspravi je prikazao da je tim priznanjem htio isprovocirati policijskog službenika, iako se to nije dogodilo. Imajući u vidu da su oštećenici i optuženi u lošim odnosima, što proizlazi iz njihovih iskaza, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je optuženi počinio kazneno djelo za koje se tereti budući to bez razumne dvojbe proizlazi iz provedenih dokaza ne samo iskaza oštećenika već i materijalne dokumentacije, zapisnika o očevidu s fotodokumentacijom. U odnosu na visinu prouzročene štete s obzirom da se nisu oštećenici mogli usuglasiti je li šteta u iznosu 700,00 ili 500,00 kuna to je pravilno prvostupanjski sud ne prekoračivši time optužbu izmijenio činjenični opis, a u odnosu na ostvarenje imovinsko pravnog zahtjeva oštećenike uputio u parnicu.

7. Nadalje, suprotno žalbenim navodima, da nema okolnosti iz kojih bi proizlazilo da je prijetio oštećenicima neosnovano žalitelj ističe da nema dokaza da bi prijetio oštećenoj IB, no osnovano žalitelj navodi da je pogrešno utvrđeno činjenično stanje u odnosu na postojanje kaznenog djela na štetu TB te prijetnje upućene njemu. Naime, u odnosu na IB iz iskaza oštećene pravilno prvostupanjski sud utvrđuje da se radi o nastavnom postupanju optuženika koji je nakon oštećenja krovišta drvarnice kada mu se IB približila obratio riječima "pisneš mi, ubit ću te, ubit ću vas", a koje riječi su kod nje izazvale osjećaj straha, što je ispričala i svom suprugu TB, koji je potvrdio iskaz IB, navodeći da je pri tom bila jako uplašena i uznemirena kad je ušla u kuću. S obzirom na navedeno, u odnosu na IB pravilno prvostupanjski sud utvrđuje da je optuženi počinio kazneno djelo prijetnje imajući u vidu izrečene riječi koje kod svake prosječne osobe izazivaju osjećaj straha čime su u cijelosti ispunjeni svi elementi kako subjektivni tako i objektivni u odnosu na kazneno djelo prijetnje na štetu IB.

7.1. Međutim u odnosu na TB pravilno žalitelj ističe da prvostupanjski sud za sada izvodi pogrešan zaključak da bi optuženi prijetio i njemu. Naime, kritičnog dana samo je IB osobno čula riječi koje joj je uputio optuženi i to "pisneš mi, ubit ću te, ubit ću vas" pri čemu nije spominjao nikoga drugoga od njene obitelji ni TB, a ni njihovoj sina PB, s kojim je imao sukob, kako to proizlazi iz iskaza oštećene IB, uz navode da nitko od njezine obitelji ne priča s optuženikom i da ga svi izbjegavaju, a niti na bilo kojeg drugog člana obitelji oštećene IB. Same riječi koje je uputio optuženi, a koje je oštećena IB prenijela TB, koje su i kod njega izazvale strah, za sada bez razumne dvojbe ne predstavljaju prijetnju i TB radi čega je u odnosu na kazneno djelo prijetnje na štetu TB zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja valjalo ukinuti pobijanu presudu.

8. S obzirom na navedeno te da žalba zbog činjeničnog stanja u sebi zadrži i žalbu zbog odluke o kazni, vijeće je utvrdilo da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio kazne za kazneno djelo oštećenje tuđe stvari u trajanju od četiri mjeseca te za kazneno djelo prijetnje na štetu IB u trajanju pet mjeseci. Naime, pravilno je utvrđeno od suda prvog stupnja da su kaznena djela počinjena s izravnom namjerom i to samo radi provokacije oštećenika s obzirom da iz obrane optuženika proizlazi da nije u dobrim odnosima ni sa drugim susjedima, što potvrđuje da je osoba koja provocira i izaziva sukobe radi čega ga ostali izbjegavaju te mu je pravilno olakotno cijenio raniju kaznenu neosuđivanost, tešku materijalnu situaciju, činjenicu da živi s majkom za koju skrbi, da je nezaposlen s povremenim radom u nadnicama, bez zvanja i zanimanja, nedostatnih komunikacijskih sposobnosti i vještina, što je očito doprinjelo čestim sukobima i nerazumijevanju drugih osoba kao i oštećenika, te otegotno brojnu prekršajnu kažnjavanost, pa i ovo vijeće drži da je uvjetna osuda primjerena kazna optuženiku sa stajališta specijalne i generalne prevencije.

9. Imajući u vidu tako utvrđene okolnosti, težinu kaznenih djela i jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra, te svrhu kažnjavanja u smislu specijalne prevencije i generalne prevencije to je jedinstvena kazna zatvora u trajanju sedam mjeseci, s rokom provjeravanja dvije godine, primjerena kazna optuženiku.

10. Kako je svrha kažnjavanja izraziti društvenu osudu zbog počinjenog kaznenog djela, jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecati na optuženika i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja to će se ostvariti izrečenom uvjetnom osudom, a imajući u vidu uz sve okolnosti i protek vremena od počinjenja kaznenih djela.

11. S obzirom na naprijed navedeno odlučeno je kao u izreci.

U Karlovcu 17. rujna 2025.

Predsjednik vijeća

Ante Ujević