Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Gž-303/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Karlovcu, u vijeću sastavljenom od sutkinje Vinke Vrančić, kao predsjednice vijeća, suca Josipa Štrucelja kao suca izvjestitelja i člana vijeća i sutkinje Vesne Stokrp, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja AČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Viktoru Barbiru, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika ADRIATIC osiguranje d.d. Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976, zastupanog po punomoćniku Rinaldu Mešinu, odvjetniku u OD Grgić & Partneri, Pisarnica I u Splitu, zbog naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja i o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-1251/2015- 76 od 16. prosinca 2022., u sjednici vijeća održanoj 17. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se djelomično žalba tužitelja i žalba tuženika te se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-1251/2015-76 od 16. prosinca 2022. potvrđuje u točkama I., II., III. i IV. izreke.

r i j e š i o  j e

I Uvažavaju se djelomično žalba tužitelja i žalba tuženika te se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-1251/2015-76 od 16. prosinca 2022. ukida u točkama V., VI. i VII. izreke i predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

II O troškovima žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-1251/2015-76 od 16. prosinca 2022. odlučeno je:

"I. Obvezuje se tuženik da plati tužitelju na ime pretrpljene neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje iznos od 14.000,00 kuna/ 1.858,11 EUR-a, sa zateznom zakonskom kamatom od podnošenja tužbe dana 02.10.2015. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II. Obvezuje se tuženik da plati tužitelju zateznu zakonsku kamatu koja na iznos od 10.000,00 kuna/ 1.327,22 EUR-a teče od 02.10.2015. do 07.08.2017., po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

III. Obvezuje se tuženik da plati tužitelju na ime imovinske štete po osnovu tuđe pomoći i njege iznos od 525,00 kuna / 69,67 EUR-a, sa zateznom zakonskom kamatom koja teče od 02.10.2015.godine do 31.07.2015. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. do isplate, zateznu kamatu po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

Za dulje zatraženi tijek kamata zahtjev se tužitelja odbija.

IV. Obvezuje se tuženik da plati tužitelju zateznu kamatu na iznos od 700,00 kuna / 92,90 EUR-a, koja teče od 02.10.2015. do 31.07.2015. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. do 24.06.2019., zateznu kamatu po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

Za dulje zatraženi tijek kamata zahtjev se tužitelja odbija.

V. Obvezuje se tuženik da plati tužitelju zateznu zakonsku kamatu koja na iznos od 909,79 EUR-a teče od 02.10.2015., na iznos od 2.490,75 EUR-a teče od 02.10.2015. i na iznos od 2.248,17 EUR-a teče od 02.10.2015., na sve iznose do 31.07.2015., po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. 08. 2015. do 24.06.2019., zateznu kamatu po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana. Za više zatražene iznose i tijek kamate zahtjev se tužitelj odbija.

VI. Obvezuje se tuženik da plati tužitelju na ime imovinske štete zbog izgubljene zarade iznos od 322,96 EUR-a, sa zateznom zakonskom kamatom koja teče od 08.02.2015. do 31.07.2015. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. do isplate, zateznu kamatu po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

Za više zatraženi iznos zahtjev se tužitelja odbija.

VII. Svaka stranka snosi svoje troškove postupka."

2. Pravovremenom žalbom navedenu presudu pobija tužitelj u odbijajućem dijelu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, dakle zbog svih žalbenih razloga propisanih člankom 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne Novine 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje ZPP) te pobija i odluku o trošku. Pobija prvostupanjsku presudu u točkama III. i IV. izreke u dijelu u kojem je odbijen dio zakonske zatezne kamate koja teče na iznos glavnice od 10. studenog 2014. do 1. listopada 2015. smatrajući da tužitelju zakonska zatezna kamata na tuđu pomoć i njegu pripada od dana kada su ukućani tužitelju pružili tuđu pomoć i njegu, a to je 10. studenog 2014. Pobija dosuđeni tijek zakonske zatezne kamate u točki V. izreke, navodeći da se radi o gubitku zarade tužitelja, izračunate po mjesecima, pa da tužitelju pripada zatezna kamata od dospjelosti svakog mjesečnog iznosa izgubljene zarade pa do isplate. Pobija presudu u točki VI. izreke zato što je prvostupanjski sud izgubljenu zaradu dosudio prema prosjeku plaća tužitelja u posljednjih šest mjeseci prije nesreće, a ne prema važećim ugovorima. Navodi da tužitelj nije zaposlenik u nekom trgovačkom društvu u kojem prima fiksnu mjesečnu plaću, već da je angažiran za rad prema važećim ugovorima koji su bili na snazi u času ukrcaja aktivne plovidbe. Zato smatra da je vještak financijske struke pravilno obračunao gubitak na zaradi tužitelja kada je istu izračunao temeljem važećih ugovora. Ističe da sud za svoju odluku kojom je prihvatio razdoblje od 6 mjeseci prije štetnog događaja za izračun gubitka na zaradi, sve isključivo po prijedlogu tuženika, nije dao nikakvo obrazloženje. Tužitelj navodi da presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati jer nema razloga o odlučnim činjenicama, jer da prvostupanjski sud nije postupio po važećim ugovorima pa smatra da je sud počinio apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a. Ističe da je odluka o parničnom trošku u cijelosti nezakonita jer da je tužitelj u kvalitativnom dijelu tužbenog zahtjeva uspio sa 100%, a u kvantitativnom sa 70% pa da je nezakonita odluka suda da svaka stranka snosi svoje troškove. Prigovara i da sud tužitelju nije priznao niti nužne troškove kao što su troškovi vještačenja i prijevoda po sudskom tumaču. Predlaže da drugostupanjski sud pobijanu presudu ukine, odnosno preinači na način da usvoji tužbeni zahtjev u cijelosti te da tužitelju prizna sve parnične troškove uvećane za trošak žalbe.

3. Predmetnu presudu pravovremenom žalbom pobija i tuženik i to u dosuđujućem dijelu u točkama I., u točkama II., III., IV. i V. u cijelosti, u točki VI. u dijelu dosuđenih zakonskih zateznih kamata i u točki VII. u dijelu u kojem tuženiku nije dosuđen trošak postupka, sve zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava i odluke o troškovima postupka. Smatra da je neimovinska šteta dosuđena u previsokom iznosu i da kamata treba teći od 15. listopada 2015. kada je tužba dostavljena tuženiku, a ne od podnošenja tužbe 2. listopada 2015. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev iz točke II. izreke kojom je dosuđena isplata zakonske zatezne kamate na nesporno isplaćeni iznos iz razloga što na dan podnošenja tužbe tuženik još nije znao za svoju obvezu. Pobija dosuđenu visinu imovinske štete s osnove tuđe pomoći i njege po cijeni sata od 35,00 kn (4,65 EUR) navodeći da je istu učinio nespornom u iznosu od 22,00 kn (2,92 EUR) te smatra da bi kamate na istu trebale teći od presuđenja. Predlaže preinačiti presudu u pobijanom dosuđujućem dijelu točaka III. i IV. izreke te odbiti tužbeni zahtjev s osnova imovinske štete za tuđu pomoć i njegu kao neosnovanu u cijelosti i preinačiti odluku o tijeku kamata. U odnosu na odluku o početku tijeka zakonskih zateznih kamama na nesporno isplaćenu naknadu izgubljene zarade tuženik ističe da između samih stranaka nije sporno da je tuženik isplatio tužitelju iznose od 258,65 EUR, 1.779,03 EUR I 2.270,11 EUR pa da ukoliko je prvostupanjski sud smatrao pravilnim i zakonitim dosuditi kamate na nesporno isplaćene iznose, da je tada dosuda mogla biti samo na upravo te plaćene iznose. Navodi da je očita pogreška suda dosuda kamate na neke druge tuženiku nepoznate iznose. Pobija i dosudu kamate od 2. listopada 2015. jer da je tužitelj tek podneskom od 30. studenog 2017. dostavio platne liste, a tek podneskom od 21. travnja 2022. iste preveo na hrvatski jezik. Ističe da u točki V. prekoračen tužbeni zahtjev. Navodi da presuda ne sadrži odluku o prigovorima tuženika u pogledu preinake tužbe i zastare, pa da se ista ne može ispitati. Pobija odluku o trošku u dijelu u kojem tuženiku nije dosuđen trošak. Predlaže da drugostupanjski sud preinači prvostupanjsku presudu na način da odbije tužbeni zahtjev tužitelja u pobijanom dijelu i da obveže tužitelja da naknadi tuženiku prouzročene parnične troškove, a podredno da istu ukine. Traži trošak sastava žalbe i pristojbe na žalbu.

4. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

5. Žalbe su djelomično osnovane.

6. Ispitujući zakonitost pobijane presude povodom žalbe tužitelja i žalbe tuženika i po služenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da pobijana odluka nije donesena uz počinjenje niti jedne od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, a materijalno pravo je pravilno primijenjeno u dijelu u kojem mu se presuda može ispitati pod točkama I., II., III. i IV. izreke.

7. Pravilno žalitelji pobijaju prvostupanjsku presudu u dijelu pod točkom V. i VI izreke zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka.

7.1. Naime, pravilno ukazuje tuženik da je u točki V. prvostupanjski sud prekoračio tužbeni zahtjev, odnosno da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 12. ZPP-a. Tužitelj je konačno postavljenim tužbenim zahtjevom (podnesak od 2. studenog 2022., list 273-275 spisa) potraživao da mu tuženik plati zateznu kamatu na iznose od 258,65 EUR, 1.779,03, EUR i 2.278,11 EUR (izgubljena zarada), a prvostupanjski sud je naložio tuženiku da plati zakonske zatezne kamate na iznose od 909,79 EUR, 2.490,75 EUR i 2.248,17 EUR, pa proizlazi da osnovano ističe tuženik da je u točki V. prekoračen tužbeni zahtjev.

7.2. Osnovane su žalbe i na dosuđenu imovinsku štetu zbog izgubljene zarade iz točke VI. izreke prvostupanjske presude. Prvostupanjski sud je proveo dva financijska vještačenja na tu okolnost (po vještaku Jasenki Bubić i po vještaku Matiji Trogrlić), no u obrazloženju samo navodi da niti jedan vještak nije do kraja razjasnio svoja gledišta u izgubljenoj zaradi. U obrazloženju se ne navodi što su angažirani vještaci utvrdili, njihovi nalazi nisu usuglašeni, nije postupljeno u skladu sa odredbom članka 261. stavak 3. ZPP-a, a prvostupanjski sud se sam upustio u izračunavanje izgubljene zarade iako to po mišljenju suda dva angažirana financijska vještaka nisu uspjela. Pravilno ukazuje tužitelj da prvostupanjski sud nije dao razloge zašto polazi od prosječne zarade tužitelja u prethodnih šest mjeseci niti kako je taj iznos utvrdio. Stoga se u dijelu u kojem je sud utvrđivao izgubljenu zaradu tužitelja prvostupanjska odluka ne može ispitati jer proturiječi neusuglašenim nalazima financijskih vještaka, pa je odluka u odnosu na točku VI. izreke presude zahvaćena bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a.

8. Predmet postupka je odlučivanje o zahtjevu tužitelja za naknadom neimovinske i imovinske štete koju je pretrpio kao posljedice prometne nesreće koja se dogodila 10. studenog 2014. u Ulici matice hrvatske u Splitu i koju je skrivio KČ vozeći pod utjecajem alkohola u vozilu osiguranom kod tuženika. Pravilno ističe tuženik da u odnosu na prigovor zastare preinačenog dijela tužbenog zahtjeva (sa osnova izgubljene zarade), koji je istaknut na zapisniku od 16. studenog 2022. (list 279-280 spisa) prvostupanjski sud nije dao nikakve razloge u obrazloženju presude, no u odnosu na potraživanje izgubljene zarade presuda je ukinuta zbog već ranije iznesenih razloga.

9. Neosnovano u žalbi tuženik ističe da o preinaci tuže prvostupanjski sud nije dao razloge (odlomak 1.1. obrazloženja) time da se smanjenje tužbenog zahtjeva ne smatra preinakom tužbe, kako je to propisano u članku 191. stavak 3. ZPP-a.

10. U odnosu na neimovinsku štetu prvostupanjski sud je na temelju dostavljene dokumentacije i provedenih medicinskih vještačenja, uz primjenu zakonskih odredbi Zakona o obveznim odnosima (Narodne Novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23 – dalje ZOO) koje citira i Orijentacijskih kriterija i iznosa za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete, pravilno utvrdio činjenično stanje. Tako je utvrđeno da je tužitelj trpio bolove u jakom intenzitetu 1 dan, srednjem intenzitetu 7 dana, i blagog intenziteta 30 dana, da je 5 tjedana odlazio na fizikalno liječenje zbog čega je imao povremene bolove oko 6 sati u danu, da je trpio zbog smanjenja životnih aktivnosti te da mu je zaostalo trajno smanjenje životnih aktivnosti od 3%, da je pretrpio primarni strah jakog intenziteta u trenutku samog štetnog događaja i sekundarni strah od 6 tjedana. Pritom je sud uzeo u obzir i posebne okolnosti slučaja i to da je tužitelj bio izložen rendgenskom zračenju vratne kralježnice i slabinsko križne kralježnice, da je radio CT i nosio ovratnik 3 tjedna. Uzevši u obzir ovako pravilno i potpuno utvrđeno stanje, pri čemu niti stranke nisu prigovarale nalazima medicinskih vještaka dr. Mira Jurinovića (neurokirurg) i dr. ŠČ (ortoped), prvostupanjski sud je po ocjeni ovog drugostupanjskog suda pravilno utvrdio visinu neimovinske štete u iznosu od 1.858,11 EUR, pri čemu je računat plaćeni iznos za neimovinsku štetu od 10.000,00 kn (1.327,22 EUR) koji je tuženik platio 7. kolovoza 2017. Stoga nije osnovana žalba u odnosu na točku I. izreke.

11. Na plaćeni iznos neimovinske štete od 1.327,22 EUR (10.000,00 kn) prvostupanjski sud je, suprotno naprijed iznesenim žalbenim navodima dosudio zakonsku zateznu kamatu tekuću od podnošenja tužbe 2. listopada 2015. do plaćanja 7. kolovoza 2017. Naime, obzirom da se radi o šteti koja je nastala u prometu, početak tijeka zakonske zatezne kamate treba tumačiti na tragu odredbe članka 12. stavak 6. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14, 155/23 – dalje ZOOP) kojim je početak tijeka zateznih kamata predviđen od podnošenja odštetnog zahtjeva, pa imajući u vidu da se u konkretnoj pravnoj stvari radi o tzv. direktnoj tužbi, dakle predmetu u kojem se tužitelj nije obraćao tuženiku u mirnom postupku radi ostvarenja naknade štete, analogno proizlazi da je podnošenje tužbe trenutak u kojem je tužitelj zatražio naknadu štete koju je pretrpio pa je pravilno prvostupanjski sud zaključio da zakonska zatezna kamata na plaćeni iznos neimovinske štete iz točke II. kao i na plaćeni iznos imovinske štete po osnovi tuđe pomoći i njege iz točke IV. počinje teći od dana podnošenja tužbe, dakle od dana 2. listopada 2015. Stoga su žalbe stranaka kojima se osporava tijek dosuđene kamate u ovom dijelu neosnovane.

12. Neosnovano tuženik osporava visinu dosuđene imovinske štete po osnovi tuđe pomoći i njege u iznosu od 4,65 EUR (35,00 kn) po satu, obzirom da je sud o tome pribavio podatak i to za nemedicinsku pomoć kakvu su tužitelju i pružali njegovi ukućani. Kamata je pravilno dosuđena od trenutka podnošenja tužbe, obzirom da se tužitelj nije prije toga obraćao tuženiku podnošenjem odštetnog zahtjeva, a niti kamata može teći od dana pružanja pomoći, odnosno nastanka štetnog događaja, jer tada još nikakav zahtjev (pa niti tužba) nije bio podnesen prema tuženiku. Stoga su i u ovom dijelu žalbe neosnovane.

13. Slijedom iznesenog valjalo je djelomično odbiti žalbe stranaka i temeljem članka 368. stavak 1. ZPP-a potvrditi prvostupanjsku presudu u točki I., II., III. i IV. izreke dok je temeljem članka 369. ZPP-a ukinuta prvostupanjska presuda u točkama V. i VI. izreke.

13.1. Odluku o trošku iz točke VII. izreke valjalo je ukinuti obzirom da je djelomično ukinuta prvostupanjska odluka, pa za sada nije moguće ocijeniti uspjeh stranaka u parnici.

14. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će donijeti novu odluku u odnosu na utuženu imovinsku štetu zbog izgubljene zarade tužitelja i u odnosu na zatraženu zakonsku zateznu kamatu na plaćene iznose izgubljene zarade kao i odluku o troškovima postupka. Pritom će sud vrednovati, analizirati i ocijeniti provedena financijska vještačenja na okolnost izgubljene zarade, uskladiti nalaze ako je to potrebno na način propisan u ZPP-u, razjasniti nejasnoće saslušanjem vještaka, pazeći pritom na visinu postavljenog zahtjeva. U novoj odluci je potrebno analizirati nalaze i mišljenja financijskih vještaka, dati razloge zašto sud iste prihvaća ili ne prihvaća, da li polazi od ugovorenih plaća za utužene mjesece ili od šestomjesečnog prosjeka plaća, i dati za to razloge kako bi se nova obrazložena odluka mogla ispitati. Odluku o trošku potrebno je donijeti sukladno uspjehu stranaka u cjelokupnom postupku i za to dati obrazložene razloge.

15. Također potrebno je donijeti odluke o eventualnoj preinaci tužbe kao i analizirati i obrazložiti prigovor zastare.

16. Budući da je prvostupanjska presuda djelomično ukinuta ostavljeno je da se o troškovima postupka u povodu pravnog lijeka odluči u konačnoj odluci (članak 166. stavak 3. i 4. ZPP-a).

U Karlovcu 17. rujna 2025.

Predsjednik vijeća

Vinka Vrančić