REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-3698/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ZP, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Ljubičić & Vrdoljak, odvjetnicima u Splitu, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB 22694857747, zastupan po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Grgić & partneri, odvjetnicima u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž-51/2025-3 od 14. svibnja 2025. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Splitu broj P-5544/2018-94 od 30. listopada 2024., u sjednici vijeća održanoj 16. rujna 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na pravna pitanja se odbija.
II. Prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljenih sloboda se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž-51/2025-3 od 14. svibnja 2025.
2. Na prijedlog nije odgovoreno.
3. Prijedlog za dopuštenje revizije tužitelja djelomično nije osnovan i djelomično nije dopušten.
4. Postupajući sukladno odredbi čl. 387. Zakona o parničnom postupku(„Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22. i 155/23. - dalje: ZPP), ovaj sud je ocijenio da naznačena pravna pitanja nisu važna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi.
5. Tužitelj u prijedlogu postavlja sljedeća pravna pitanja:
„1. Je li drugostupanjski sud dužan u svijetlu članka 375. ZPP-a ocijeniti sve žalbene navode žalitelja koje su od odlučnog značenja i utvrditi da je prvostupanjski sud presudu sastavio sukladno s odredbom članka 338. st. 4. ako je evidentno da je sud I stupnja postupio protivno članku 338. ZPP-a koji članak u točci 4. propisuje da će u obrazloženju presude sud sumarno izložiti zahtjeve stranaka, činjenice koju su iznijele i dokaze koju su predložile time da će sud posebno navesti i obrazložiti koje je od navedenih činjenica utvrđivao, zašto i kako ih je utvrdio a kako ih je utvrdio dokazivanjem, koje je dokaze izvodio i zašto ih je cijenio, koje je odredbe materijalnog prava primijenio odlučujući o zahtjevima stranaka, a izjasniti će se ako je to potrebno i o stavovima stranaka o pravnoj osnovi spora te o njihovim prijedlozima i prigovorima o kojima nije dao svoje razloge u odlukama koje je već donio tijekom postupka.
2. S obzirom da su Orijentacijski kriteriji posljednji put mijenjani u lipnju 2020. godine kada su povišeni za 50% uz obrazloženje da su za izmjenu korišteni podatci Državnog zavoda za statistiku o stopi inflacije mjerene indeksom promjena potrošačkih cijena u odnosu na početnu 2002. godine jesu li sudovi nižeg stupnja bili prilikom odlučivanja o visini satisfakcije uzeti u obzir i stopu inflacije koja je uslijedila nakon 2020. godine i prethodila donošenju odluke?“.
6. Revizijski sud je ocijenio da pitanja kako ih je postavio tužitelj u svom prijedlogu ne predstavljaju pitanja u smislu odredbe čl. 385. a ZPP jer su preopćenita i njima tužitelj zapravo osporava utvrđeno činjenično stanje.
6.1. Naime, takva pitanja nemaju važnost za ujednačenje sudske prakse, što je osnovni smisao postupka koji se vodi povodom revizije, pa tako ni nemaju važnost za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Osim što je doseg takvih općenitih pitanja ograničen samo na važnost za ovaj, konkretni slučaj, ovise o okolnostima svakog (tj. konkretnog) slučaja.
6.2. Upravo iz tog razloga niti razlozi važnosti na koje se tužitelj u prijedlogu za dopuštenje revizije poziva u odnosu na navedena pitanja nisu u dovoljnoj mjeri uspoređujući s konkretnom činjeničnom i pravnom situacijom.
7. Slijedom navedenog valjalo je na temelju odredbe čl. 387. st. 1. i čl. 389.b st. 1. ZPP odlučiti kao u točki I. izreke ovog rješenja.
8. Tužitelj se u prijedlogu za dopuštenje revizije, izražavajući svoje neslaganje sa nižestupanjskim odlukama, poziva i na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14 - dalje: Ustav) i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“ broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17
- dalje: EKLJP), pozivajući se na arbitrarnost u odlučivanju.
8.1. Ovaj sud smatra da nisu ispunjene niti pretpostavke predviđene u odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP za dopuštenost revizije, jer vjerojatnost teških postupovnih ili materijalnopravnih povreda u postupku nije učinjena vjerojatnima, te ovaj sud smatra da su u svojim presudama nižestupanjski sudovi odgovorili na sve odlučujuće navode tuženika. Njihove presude su detaljno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tužitelj nije imao pravično suđenje, te je revizija u tom dijelu odbačena na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP te je riješeno kao u točki II. izreke ove odluke.
Zagreb, 16. rujna 2025.
Predsjednik vijeća:
dr.sc. Jadranko Jug
