Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž- 4431/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja: Katice Lučić kao predsjednice vijeća te Jasne Momirović i Ivane Bosnić-Kovačić kao članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Hane Bogović kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog AR, zastupanog po branitelju Damiru Mikuljanu, odvjetniku u [adresa], zbog prekršaja iz članka 224. stavka 3. u svezi stavka 1. točke 5. i dr. Zakona o vodama („Narodne novine“, broj: 66/2019., 84/2021., 47/2023.), rješavajući o žalbi tužitelja Državnog inspektorata, Područnog ureda Zagreb, Službe poljoprivredne inspekcije, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj: Pp-500/2024-13 od 5. prosinca 2024., na sjednici vijeća održanoj dana 16. rujna 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Djelomičnim prihvaćanjem žalbe tužitelja Državnog inspektorata, Područnog ureda Zagreb, Službe poljoprivredne inspekcije, ukida se pobijana presuda u odnosu na djelo iz članka iz članka 224. stavka 3. u svezi stavka 1. točke 5. Zakona o vodama te se predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

p r e s u d i o j e:

II. U povodu žalbe tužitelja Državnog inspektorata, Područnog ureda Zagreb, Službe poljoprivredne inspekcije, a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana presuda na način da se, na temelju članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18., 114/22.), okrivljenog AR (osobni podaci kao u prvostupanjskoj presudi)

OSLOBAĐA OD OPTUŽBE

što je kao odgovorna osoba Obrta za poljoprivredu, trgovinu i usluge sa matičnim identifikacijskim brojem poljoprivrednog gospodarstva ( MIBPG ) 139570 i sa šifrom farme jedinstvenog identifikacijskog broja (JIBG) HR 70058823, IKG 40060548, postupa sa stajskim gnojem na lokaciji gospodarstva Dubrovačka cesta 19, Dubrava Pušćanska, na način da odlaže stajski gnoj u neadekvatno odlagalište stajskog gnoja (vodopropusno ), time stajski gnoj izlazi van odlagališta, te dalje u vodotok šumskog prostora,

pa da bi time počinio prekršaje iz članka 224. stavka 3. u svezi stavka 1. točke 6. te članka 226. stavka 3. u svezi stavka 1. točke 1. Zakona o vodama.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranom presudom okrivljeni AR je, temeljem članka 182. točke 3. Prekršajnog zakona, oslobođen od optužbe zbog prekršaja iz članka 224. stavka 3. u svezi stavka 1. točke 5. i točke 6. Zakona o vodama te prekršaja iz članka 226. stavka 3. u svezi stavka 1. točke 1. istog Zakona, činjenično opisanih u izreci pobijane presude, te je određeno da troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava.

2. Protiv navedene presude tužitelj je pravodobno podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te povrede materijalnog prava. Žalitelj predlaže da se, iz razloga iznijetih u žalbi, ista prihvati.

3. Žalba je djelomično osnovana.

4. Odlučujući u okviru žalbenih navoda i članka 202. stavak 1. Prekršajnog zakona, Visoko prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje u tekstu: Sud) je utvrdio kako nije bilo osnova za oslobođenje okrivljenika od optužbe za djelo iz članka 224. stavka 3. u svezi stavka 1. točke 5. Zakona o vodama, iz razloga koji su navedeni u pobijanoj presudi.

4.1. Naime, odluku o oslobađanju okrivljenika od optužbe u nedostatku dokaza za djelo iz članka 224. stavka 3. u svezi stavka 1. točke 5. Zakona o vodama, prvostupanjski sud obrazlaže time da u činjeničnom opisu djela nije navedeno vrijeme počinjenja djela, a što predstavlja jedan od konstitutivnih elemenata tog djela, a da sud nije ovlašten mijenjati odnosno izvršiti dopunu optužnog prijedloga na način da navede vrijeme počinjenja prekršaja, zbog čega opisano djelo koje se okrivljeniku stavlja na teret nije prekršaj.

4.2. Međutim, odredbom članka 224. stavka 3. u svezi stavka 1. točke 5. Zakona o vodama propisano je da će se za prekršaj kazniti počinitelj „koji ispušta ili unosi u vode opasne tvari i druge onečišćujuće tvari te ih odlaže na mjestima s kojih postoji mogućnost onečišćenja voda i vodnoga okoliša protivno članku 49. ovoga Zakona“, iz čega proizlazi da je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da je vrijeme počinjenja djela bitno obilježje ovog prekršaja, slijedom čega u predmetnom slučaju nije bilo osnove za oslobađanje okrivljenika od optužbe iz razloga koje prvostupanjski sud navodi u obrazloženju presude. Pored navedenog, prvostupanjski sud je propustio u fazi ispitivanja optužnog prijedloga, sukladno članku 161. stavku 4. Prekršajnog zakona, pozvati tužitelja da isti dopuni u odnosu na vrijeme počinjenja prekršaja, pod prijetnjom odbačaja istog, pa iako osnovano navodi da nije ovlašten samoinicijativno u činjeničnom opisu djela navoditi vrijeme počinjenja, u predmetnom slučaju nije bilo osnove za oslobađanje okrivljenika od optužbe s obrazloženjem da djelo koje se okrivljeniku stavlja na teret nije prekršaj.

4.3. Slijedom navedenog, valjalo je djelomičnim prihvaćanjem žalbe tužitelja ukinuti pobijanu presudu u odnosu na djelo iz članka 224. stavka 3. u svezi stavka 1. točke 5. Zakona o vodama i predmet u tom dijelu vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, s time da će prvostupanjski sud u ponovnom postupku zakazati glavnu raspravu na koju će pozvati tužitelja i time mu omogućiti dopunu optužnog prijedloga (članak 176. Prekršajnog zakona), te nakon provedenog postupka donijeti novu na zakonu osnovanu i valjano obrazloženu odluku.

5. Nadalje, a u odnosu na djela iz članka 224. stavka 3. u svezi stavka 1. točke 6. Zakona o vodama te članka 226. stavka 3. u svezi stavka 1. točke 1. Zakona o vodama, ovaj je Sud utvrdio da je prvostupanjski sud osnovano zaključio kako iz činjeničnih opisa djela ne proizlazi biće spomenutih prekršaja, no da je okrivljenike oslobodio od optužbe temeljem pogrešne zakonske osnove, odnosno uslijed nedostatka dokaza temeljem članka 182. točke 3. Prekršajnog zakona, umjesto temeljem članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona.

5.1. Naime, navedenim zakonskim odredbama propisano je kažnjavanje za prekršaj počinitelja koji „kao obveznik primjene mjera iz članka 53. stavka 8. ovoga Zakona ne primjeni osnovne mjere iz programa mjera zaštite voda u skladu s člankom 54. stavkom 2. ovoga Zakona“ (prekršaj iz članka 224. stavka 3. u svezi stavka 1. točke 6. Zakona o vodama), odnosno počinitelja koji „kao obveznik primjene mjera ne primjenjuje obvezne mjere propisane akcijskim programom donesenim na temelju članka 57. stavka 4. ovoga Zakona“ (prekršaj iz članka 226. stavka 3. u svezi stavka 1. točke 1. Zakona o vodama).

5.2. S obzirom da iz činjeničnog opisa djela koja se okrivljeniku optužnim prijedlogom stavljaju na teret ne proizlazi ostvarenje bića djela iz članka 224. stavka 3. u svezi stavka 1. točke 6. Zakona o vodama te članka 226. stavka 3. u svezi stavka 1. točke 1. Zakona o vodama, to je ovaj Sud u povodu žalbe tužitelja, a po službenoj dužnosti, pravilnom primjenom zakona, preinačio pobijanu presudu u tom dijelu te je okrivljenika oslobodio od optužbe za navedena djela temeljem članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona.

6. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

Zagreb, 16. rujna 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Hana Bogović, v. r.

Katica Lučić, v. r.

Odluka se dostavlja Općinskom sudu u Novom Zagrebu u 5 otpravaka: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.