1

Poslovni broj: 5 Gž-2807/2021-3

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

Poslovni broj 5 Gž-2807/2021-3

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

                                                                                   

 

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Jasenke Grgić kao predsjednice vijeća, Ksenije Grgić sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Sabine Dugonjić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja P. R. OIB … iz O., kojeg zastupa punomoćnik B. V., odvjetnik u Z., protiv tuženice Republike Hrvatske, ministarstva, OIB 26635293339, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u V., Građansko upravni odjel, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Ivancu, poslovni broj Pn-15/2018-25 od 3. svibnja 2021., u sjednici vijeća održanoj dana 12. rujna 2023.,

 

 

r i j e š i o   j e

 

I. Ukida se presuda Općinskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Ivancu, poslovni broj Pn-15/2018-25 od 3. svibnja 2021., i predmet vraća istom prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

II. Odluka o troškovima postupka nastalim povodom pravnog lijeka ostavlja se za konačnu odluku.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 150.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana podnošenja tužbe do isplate i zahtjev za naknadu parničnog troška sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od donošenja prvostupanjske presude do isplate, kao neosnovan (toč. I. izreke). Naloženo je tužitelju naknaditi tuženici parnični trošak u iznosu od 28.125,00 kn (toč. II. izreke).

 

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio tužitelj iz svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13,  89/14 – Odluka USRH, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) uz prijedlog da se presuda preinači i tužbeni zahtjev prihvati u cijelosti, uz naknadu parničnog troška ili da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, uz naknadu troškova žalbe.

 

3. U odgovoru na žalbu tuženica osporava osnovanost žalbenih navoda tužitelja i predlaže njegovu žalbu odbiti kao neosnovanu.

 

4. Žalba je osnovana.

 

5. Predmet spora je tužbeni zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete za koju tvrdi da mu je nastala zbog povrede prava na tjelesni, psihički i duševni integritet te prava na dostojanstvo tijekom izdržavanja kazne zatvora u zatvorskim ustanovama Kaznionici L. i Kaznionici L. – P.).

 

6. U stadiju žalbenog postupka nije sporno da se tužitelj u razdoblju od 16.8.2012. do 28.11.2014. temeljem presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, broj Kv-226/13 21.2.2013. nalazio na izdržavanju kazne zatvora, te da je u Kaznionici u L. boravio do 20.1.2014., nakon čega je temeljem Odluke središnjeg Ureda premješten u K. L. – P.. Nije sporno niti da se prije podnošenja tužbe sukladno odredbi čl. 186.a st. 5. ZPP obratio tuženici sa pisanim zahtjevom za naknadu štete, koji je tuženica odbila.

 

7. Sporno je jesu li uvjeti boravka u zatvorskim ustanovama u kojima je tužitelj izdržavao kaznu zatvora bili neadekvatni zbog prenapučenosti zatvorskih soba, neodgovarajućih sanitarnih i higijenskih uvjeta i neodgovarajuće zdravstvene zaštite, te je li tužitelj zbog toga bio izložen nečovječnom i ponižavajućem postupanju koje bi posljedično dovelo do povrede njegova dostojanstva i utjecalo na njegov psihički, duševni i tjelesni integritet.

 

8. Iz utvrđenja prvostupanjskog suda u bitnome proizlazi da za vrijeme tužiteljeva boravka u Kaznionici u L. u pretežnom dijelu nisu bili zadovoljeni propisani standardi spavaonica iz odredbe čl. 74. st. 3. Zakon o izvršavanju kazne zatvora („Narodne novine“, broj 128/99., 55/00., 59/00. – ispravak, 129/00., 59/01., 67/01. – ispravak, 11/02. – ispravak, 190/03. – pročišćeni tekst, 76/07., 27/08., 83/09., 18/11., 48/11. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 125/11. – Kazneni zakon, 56/13., 150/13. – dalje: ZIKZ) prema kojima spavaonica mora imati 4 m2 i 10 m3 prostora za svakog zatvorenika, jer je površina tužiteljeva osobnog prostora pretežno bila ispod konvencijskog standarda od 3 m2, ali da zbog toga tužitelj nije bio izložen nečovječnom ili ponižavajućem postupanju tuženice koje bi opravdavale dosuđivanje naknade neimovinske štete. Naime, da bi postupanje tuženice potpalo pod domašaj čl. 3. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine – Međunarodni ugovori“, broj 18/97., 6/99. pročišćeni tekst, 8/99. – ispravak, 14/02., 1/06. i 13/17 – u daljnjem tekstu: Konvencija) ono mora doseći minimalni stupanj težine, koja se procjenjuje prema okolnostima svakog konkretnog slučaja, pri čemu se uzima u obzir trajanje postupanja, tjelesne i duševne posljedice, dob, spol, zdravstveno stanje i drugo, odnosno okolnosti vezane uz konkretan slučaj, time da manjak prostora može biti nadoknađen na drugi način – većom kvalitetom ostalih sadržaja ustanove u kojoj je zatvorenik smješten, mogućnošću provođenja vremena izvan ćelije, odnosno raznim aktivnostima. Nadalje je utvrđeno da je očita prenapučenost postoji u Kaznionica u L., koja je taj nedostatak smještajnog kapaciteta u skladu sa Preporukom R (99) i stajalištem Europskog odbora za sprječavanje mučenja i neljudskog i ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja, nadoknadila poduzimanjem niza mjera kojima je zatvorenicima povećana sloboda kretanja (sobe su pretežni dio dana otvorene i zatvorenici se mogu slobodno kretati hodnikom, boraviti u TV boravku, dio dana boraviti vani na svježem zraku više od propisanog vremena, te su poduzete mjere koje se odnose na poboljšanje prehrane, slobodnih aktivnosti i sanitarnih uvjeta).

 

9. Unatoč utvrđenju da je tužitelj tijekom izdržavanja kazne zatvora (ukupno 478 dana) bio smješten u spavaonicama koje nisu zadovoljavale propisane standarde u pogledu veličine prostora za svakog zatvorenika (čl. 74. st. 3. ZIKZ), ocjena je prvostupanjskog suda da je taj nezadovoljavajući standard ograničenosti prostora u spavaonicama kompenziran njegovom mogućnošću slobodnog kretanja tijekom dana, tj. boravka i organizacije života i u drugim prostorima kaznionice, te ukupnom kvalitetom života, te da uslijed manjka prostora u spavaonicama u kojima je boravio i ostalih smještajnih uvjeta i tretmana, te zdravstvene skrbi nisu kod njega nastupile nikakve zdravstvene posljedice, niti u tjelesnoj, niti u psihičkoj sferi života, koje bi opravdavale dosuđenje neimovinske štete. Pored toga, prvostupanjski sud zaključuje da tužitelj nije dokazao je tuženica učinila propuste u njegovu zdravstvenu zbrinjavanju koji bi narušili njegovo zdravstveno stanje, već da iz dostavljene medicinske dokumentacije proizlazi da mu je vezano za tegobe koje je imao pružena kontinuirana, adekvatna i pravodobna zaštita, čime je tuženica u potpunosti udovoljila propisanim standardima zaštite u javnom zdravstvu. Slijedom utvrđenja da nije došlo do povrede prava osobnosti kod tužitelja niti na njegovo duševno, niti na tjelesno zdravlje prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev tužitelja za naknadu štete kao neosnovan.

 

10. Prema odredbi čanka 23. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 55/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14 – dalje: Ustav) nitko ne smije biti podvrgnut nikakvom obliku zlostavljanja, a članak 25. Ustava određuje da se sa svakim uhićenikom i osuđenikom mora postupati čovječno i poštovati njegovo dostojanstvo. Članak 3. konvencije glasi: „Nitko ne smije biti podvrgnut mučenju ni nečovječnom ili ponižavajućem postupanju.

 

11. U kontekstu lišenja slobode, da bi patnja i poniženje koje je zatvorenik pretrpio potpadala pod domašaj zabrane sadržane u člancima 23. i 25. Ustava i njime odgovarajućem članku 3. Konvencije, oni moraju nadilaziti neizbježan element patnje i poniženja povezanog sa zatvorom. Država je dužna osigurati provedbu mjera lišenja slobode u uvjetima u kojima se poštuje ljudsko dostojanstvo i u kojima način i metoda izvršenja mjere ne izlažu osobu nad kojom se primjenjuju takvoj nelagodi ili trpljenju čiji bi intenzitet prelazio neizbježnu razinu, inherentnu lišenju slobode i boravku u zatvoru.

 

12. Iz utvrđenja prvostupanjskog suda, a posebno dostavljenih podataka o smještaju tužitelja u Kaznionici u L. proizlazi da je bio smješten u sobama površine 11,78 m2 i zapremine 27,80 m2 i sanitarnog čvora površine 1,20 m2 sa tri zatvorenika, u sobi veličine 43,49 m2 i zapremine 144,38 m3 sa 14 zatvorenika, te u sobama površine 34,21 m2 i zapremine 114,60 m3 sa po 7, 8, 9 i 10 zatvorenika. S obzirom da je tužitelj kaznu zatvora izdržavao u trajanju od ukupno 478 dana, te je najdulje boravio u sobama od 34,21 m2 i zapremine 114,60 m3 u kojima se s njim još između 7 – 10 osoba, ne može se prihvatiti zaključak prvostupanjskog suda da se utvrđeni neprimjereni smještaj tužitelja u spavaonicama bio kompenziranim omogućavanjem slobodnog kretanja tijekom dana i mogućnošću organizacije života i u drugim prostorima kaznionice te ukupnom kvalitetom života.

 

13. Nadalje, tužitelj je, kako to proizlazi iz stanja spisa, još u tužbi predložio provođenje dokaza psihijatrijskim vještačenjem na okolnost da su neadekvatni uvjeti u zatvoru ostavili trajne posljedice na njegovo psihičko zdravlje, koji dokazni prijedlog je prvostupanjski sud odbio uz obrazloženje da je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno ostalim izvedenim dokazima.

 

14. Prema odredbi čl. 250. ZPP sud će izvesti dokaz vještačenjem kad je radi utvrđenja i razjašnjenja kakve činjenice potrebno stručno znanje kojim sud ne raspolaže.

 

15. S obzirom da je u konkretnom slučaju sud prvog stupnja odbio dokazni prijedlog za provođenjem psihijatrijskog vještačenja, ne može se prihvatiti zaključak da tužitelj nije dokazao da su kod njega uslijed nedostataka smještajnih uvjeta i ostalih uvjeta koji se tiču prehrane, higijenskih uvjeta i zdravstvene skrbi nastupile ikakve zdravstvene posljedice, kako na psihičkoj, tako i na tjelesnoj sferi života.

 

16. Kako je zbog pogrešnog pravnog pristupa činjenično stanje odlučno za pravilnu primjenu materijalnog prava ostalo pogrešno i nepotpuno utvrđeno, valjalo je temeljem odredbe čl. 370. ZPP ukinuti prvostupanjsku presudu, a posljedično tome i odluku o troškovima postupka koja ovisi o odluci o glavnoj stvari i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. 

 

17. U ponovnom suđenju prvostupanjski sud provest će novu glavnu raspravu i u skladu s dokaznim prijedlozima tužitelja upotpuniti činjenično stanje provođenjem psihijatrijskog vještačenja na način kako mu je ukazano ovom odlukom, te će potom pravilnom ocjenom svih dokaza i pravilnom primjenom materijalnog prava ponovno odlučiti o tužbenom zahtjevu.

 

18. Novom odlukom o glavnoj stvari prvostupanjski sud će odlučiti i o troškovima postupka (166. st. 3. ZPP).

 

 

U Zagrebu 12. rujna 2023.

 

  Predsjednica vijeća:

                                                                                                                                       Jasenka Grgić, v.r.