Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-1999/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u vijeću sutkinja Slavice Garac, predsjednice, AŠD, izvjestiteljice i članice, AŠ, članice, u pravnoj tužiteljice ĐŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku OD Cvrković & partneri d.o.o. iz Vukovara, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. iz Zagreba, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, zastupanog po punomoćniku Branimiru Ivekoviću, odvjetniku iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima, poslovni broj P-355/2021-17 od 18. ožujka 2025., u sjednici održanoj 16. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Vinkovcima, poslovni broj P-355/2021-17 od 18. ožujka 2025. u stavcima I., II. i III. izreke.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„I. Utvrđuje se da su ništetne odredbe Ugovora o [broj kredita] sklopljenog između tužiteljice ĐŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. iz Zagreba, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, dana 12. siječnja 2007., a sve u dijelu kojim je ugovorena Valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak CHF.

II. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. iz Zagreba, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, da tužiteljici ĐŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati novčani iznos od 3.164,65 eura (slovima: tri tisuće sto šezdeset četiri eura i šezdeset pet centi), sa zakonskom zateznom kamatom računajući od dospijeća svakog pojedinog iznosa po stopi određenoj uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za 5 %-tnih poena do 31. srpnja 2015., te od 01. kolovoza 2015. po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 %-tna poena, te od 01. siječnja 2023. po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 %-tna poena, i to:

- 1,82 € od 01.04.2008.g. do isplate,

- 12,04 € od 01.11.2008.g. do isplate,

- 1,33 € od 01.12.2008.g. do isplate,

- 14,95 € od 01.01.2009.g. do isplate,

- 17,04 € od 01.02.2009.g. do isplate,

- 17,99 € od 01.03.2009.g. do isplate,

- 15,75 € od 01.04.2009.g. do isplate,

- 16,25 € od 01.05.2009.g. do isplate,

- 12,17 € od 01.06.2009.g. do isplate,

- 9,17 € od 01.07.2009.g. do isplate,

- 9,97 € od 01.08.2009.g. do isplate,

- 11,55 € od 01.09.2009.g. do isplate,

- 11,41 € od 01.10.2009.g. do isplate,

- 9,81 € od 01.11.2009.g. do isplate,

- 12,82 € od 01.12.2009.g. do isplate,

- 15,23 € od 01.01.2010.g. do isplate,

- 18,65 € od 01.02.2010.g. do isplate,

- 17,87 € od 01.03.2010.g. do isplate,

- 22,52 € od 01.04.2010.g. do isplate,

- 21,64 € od 01.05.2010.g. do isplate,

- 23,35 € od 01.06.2010.g. do isplate,

- 38,24 € od 01.07.2010.g. do isplate,

- 35,18 € od 01.08.2010.g. do isplate,

- 44,54 € od 01.09.2010.g. do isplate,

- 41,30 € od 01.10.2010.g. do isplate,

- 36,10 € od 01.11.2010.g. do isplate,

- 47,08 € od 01.12.2010.g. do isplate,

- 61,04 € od 01.01.2011.g. do isplate,

- 51,15 € od 01.02.2011.g. do isplate,

- 54,62 € od 01.03.2011.g. do isplate,

- 50,21 € od 01.04.2011.g. do isplate,

- 51,00 € od 01.05.2011.g. do isplate,

- 69,72 € od 01.06.2011.g. do isplate,

- 71,54 € od 01.07.2011.g. do isplate,

- 87,18 € od 01.08.2011.g. do isplate,

- 79,15 € od 01.09.2011.g. do isplate,

- 70,35 € od 01.10.2011.g. do isplate,

- 69,01 € od 01.11.2011.g. do isplate,

- 68,34 € od 01.12.2011.g. do isplate,

- 72,51 € od 01.01.2012.g. do isplate,

- 76,14 € od 01.02.2012.g. do isplate,

- 76,63 € od 01.03.2012.g. do isplate,

- 74,11 € od 01.04.2012.g. do isplate,

- 75,81 € od 01.05.2012.g. do isplate,

- 76,97 € od 01.06.2012.g. do isplate,

- 75,02 € od 01.07.2012.g. do isplate,

- 75,53 € od 01.08.2012.g. do isplate,

- 74,07 € od 01.09.2012.g. do isplate,

- 70,90 € od 01.10.2012.g. do isplate,

- 74,28 € od 01.11.2012.g. do isplate,

- 75,90 € od 01.12.2012.g. do isplate,

- 74,76 € od 01.01.2013.g. do isplate,

- 68,39 € od 01.02.2013.g. do isplate,

- 73,80 € od 01.03.2013.g. do isplate,

- 74,28 € od 01.04.2013.g. do isplate,

- 72,16 € od 01.05.2013.g. do isplate,

- 65,56 € od 01.06.2013.g. do isplate,

- 65,39 € od 01.07.2013.g. do isplate,

- 453,36 € od 26.07.2013.g. do isplate, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. iz Zagreba, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, da tužiteljici ĐŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati troškove ovoga parničnog postupka u iznosu od 1.701,54 eura (slovima: tisuću sedamsto jedan eur i pedeset četiri centa) zajedno sa zateznim kamatama koje teku od presuđenja tj. 18. ožujka 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 %-tna poena, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se tužitelj s dijelom tužbenog zahtjeva u odnosu na parnični trošak u iznosu od 303,09 eura (slovima: tristo tri eura i devet centi) kao neosnovanim. „

2. Protiv presude u stavcima I., II. i III. izreke žali se tuženik iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 96/2008. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/2008. - ispravak, 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 28/2013., 89/2014. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023., u daljnjem tekstu: ZPP-a), predlažući njezinu preinaku u pobijanom dijelu, sukladno navodima žalbe, podredno ukidanje i vraćanje predmeta sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, uz naknadu troška sastava žalbe.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je neosnovana.

5. Predmet spora jest zahtjev na utvrđenje ništetnima odredaba Ugovora o kreditu sklopljenog između stranaka 12. siječnja 2007. u dijelu kojim je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF i restitucijski zahtjev (kao posljedica ništetnosti) na isplatu iznosa od 3.164,65 eura po osnovi glavnice vezano za CHF, sve sa zateznim kamatama i parničnim troškovima sa zateznim kamatama.

6. Ispitivanjem prvostupanjske presude i postupka koji je prethodio utvrđeno je da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba paričnog posutpka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP-a).

7. Nije ostvarena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a, na koju sadržajno u žalbi upire tuženik, budući da neprovođenjem dokaza predloženih po tuženiku (saslušanje javnog bilježnika) tuženik nije bio onemogućen u raspravljanju pred sudom, već isto može eventualno rezultirati žalbenim razlogom pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, što ovdje nije slučaj, s time da je tuženik na pripremnom ročištu dana 29. listopada 2024. odustao od dokaznog prijedloga da se sasluša zaposlenik banke.

8. Sud prvog stupnja raspravio je sve tvrdnje, na kojima stranke temelje svoje zahtjeve i prigovore te je na osnovi izvedenih dokaza, predloženih po parničnim strankama i njihovom pravilnom ocjenom (čl. 8. ZPP-a) utvrdio činjenice odlučne za prosudbu osnovanosti tužbenog zahtjeva, na koje je pravilno primijenio citirane odredbe materijalnog prava, radi čega nije osnovan niti žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, kao niti pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 355. i čl. 356. ZPP-a), s time da sud, na temelju zakonskog ovlaštenja iz odredbe čl. 220. st. 2. ZPP-a odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica.

9. Naime, prema odredbi čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, broj: 41/2014., 110/2015. i 14/2019, u daljnjem tekstu: ZZP-a/2014) koji je na snazi u vrijeme pokretanja ovog postupka (istovjetno čl. 138. a Zakona o zaštiti potrošača /Narodne novine, broj: 79/2007., 125/2007., 75/2009., 79/2009., 89/2009., 133/2009., 78/2012., 56/2013., u daljnjem tekstu: ZZP-a/2007/ i Direktiva Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima (Sl. I. EZ 1993 L 95/29, u daljnjem tekstu; Direktiva) odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. toga Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika (istovjetno čl. 138.a u vezi s čl. 131. st. 1. ZZP-a/2007).

10. U smislu tih zakonskih odredbi, ali i odredbe čl. 502.c ZPP-a, koja određuje da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, time da će u tom slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se osoba na njih pozvati, za zaključiti je da u ovom postupku sud obvezuju odluke iz postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, koje utvrđuju da je došlo do povrede propisa zaštite potrošača, odnosno da navedene odluke imaju direktni učinak i obvezuju sudove i da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošači mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude, kojom je prihvaćen zahtjev postavljen po tužbi iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a.

11. Nadalje, kako je odredbom čl. 1. i 7. istog Ugovora kojom je ugovorena valuta u CHF kao u pravomoćnoj presudi Visokog trgovačkog suda u Republici Hrvatskoj (Pž- 6632/2017) koja je potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske (Rev- 2221/2018) te kako u predmetnom postupku ne postoje okolnosti koje bi ukazivale da je postupanje tuženika prilikom ugovaranja valute u CHF uz koju je vezana glavnica kredita između stranaka bilo drugačije od utvrđenog u navedenom sudskom postupku, na koju okolnost je tužiteljica dala detaljan iskaz u ovom postupku (ista je izjavila da je kredit podigla kako bi kupila osobno vozilo koje je koristila u privatne svrhe te da u to vrijeme nije obavljala nikakvu poslovnu djelatnost koja bi bila od utjecaja na njezin status potrošača), to je prvostupanjski sud osnovano zaključio da su ugovorne odredbe o tečaju valute u CHF, uz koju je vezana glavnica kredita ništetne. U konačnici, tuženik je bio stranka u navedenom postupku po kolektivnoj tužbi.

12. U konkretnoj pravnoj stvari odlučno je je li ugovor sklopljen u razdoblju za koje je odlukom iz postupka za zaštitu kolektivnih interesa utvrđeno (u izreci) razdoblje u kojem su povrijeđeni kolektivni interesi, a što predmetni ugovor je, pa s obzirom na posljedice takvog utvrđenja, potrošač uživa zaštitu.

13. Prema tome, kako je na temelju zakona otpala pravna osnova (dio čl. 1. i 7. Ugovora po osnovi glavnice vezano za CHF) po kojoj je tuženik primio od tužiteljice u razdoblju od travnja 2008. do srpnja 2013. iznos od 3.164,65 eura to je pravilno utvrđeno činjenično stanje i primijenjeno materijalno pravo na način da je utvrđena ništetnost odredaba Ugovora o kreditu u dijelu kojim je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica CHF i naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici navedeni iznos (članak 1111. stavak 3. Zakona o obveznim odnosima /Narodne novine, broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., u daljnjem tekstu: ZOO-a/) sa zateznim kamatama na svaku mjesečnu razliku, tekućim od prvog u narednom mjesecu u odnosu na onog u kojem je izvršeno plaćanje do isplate (članak 1115. ZOO-a, članak 29. stavak 1., 2/2. 7. i 8. ZOO-a), s obzirom da se, imajući u vidu prednja utvrđenja, tuženika ima smatrati nepoštenim stjecateljem.

14. Valja još dodati da je sud u navedenoj presudi donesenoj u sporu radi kolektivne zaštite potrošača, proveo test neravnoteže (analizom činidbe i protučinidbe), kao i test nesavjesnosti te je svoju ocjenu o nesavjesnosti banaka, između ostaloga i tuženika, utemeljio u bitnom na činjenicama da trgovac nije potrošaču dao dovoljno informacija u fazi pregovaranja i zaključivanja ugovora o kreditu, a koje su bile važne za donošenje informirane odluke, da potrošača nisu upoznali s rizicima koji za njega proizlaze iz ugovora o kreditu, da potrošača nisu informirali o uvjetima jednostrane promjene kamatne stope (prema odluci trgovca), da je bila riječ o ugovorima u kojima je obveza potrošača ovisila o promjenjivim elementima (valutna klauzula), da je sporna odredba u standardni ugovor ušla na inicijativu trgovaca (banaka), da su banke u vrijeme sklapanja ugovora trebale voditi računa i o interesima druge strane i odrediti neku referentnu vrijednost, da je nepošteno koristiti se odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, a kojima su banke bile ovlaštene jednostrano promijeniti obvezu potrošača, da su potrošači bili u ovisnom položaju, jer nisu imali drugu mogućnost doći do novčanih sredstava izvan kredita, a koji test nesavjesnosti je sud proveo s obzirom na okolnosti prije sklapanja ugovora o kreditu, odnosno prilikom pregovaranja o uvjetima kredita i trenutku sklapanja kredita.

15. U odnosu na prigovor zastare tuženik ispušta iz vida da prema pravnom shvaćanju sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31. siječnja 2022., ako je ništetnost ustanovljena već u postupku zaštite potrošača, a što je slučaj u ovoj pravnoj stvari tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti te sudske odluke, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF i promjenjive kamatne stope u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite.

16. Stoga, imajući u vidu da je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 1401/2012 od 4. srpnja 2013., u dijelu u kojem je utvrđena ništetnost ugovornih odredbi koje se odnose na ugovorenu valutnu klauzulu postala pravomoćna dana 14. lipnja 2018., restitucijski zahtjev tužitelja nije u zastari, budući da je tužba u ovoj pravnoj stvari podnijeta 6. kolovoza 2021., odnosno unutar zastarnog roka od 5 godina iz odredbe čl. 225. ZOO-a, pri čemu su neosnovani žalbeni navodi o „zastari kamate“, budući da kamata prati sudbinu glavnog potraživanja i sve dok isto nije namireno, kamata nije ostamostaljena tražbina u odnosu na koju bi mogla početi teći zastara.

17. U odnosu na prigovor tuženika da prvostupanjski sud prilikom utvrđivanja visine potraživanja tužitelja nije uzeo u obzir tzv. negativnu razliku tečaja (kada je tečaj bio niži od tečaja na dan isplate kredita) za ukazati je da je u ovom postupku predmet spora, uz zahtjev tužiteljice na utvrđenje ništetnosti i restitucijski zahtjev, prema kojoj svaka od stranaka može zahtijevati povrat onoga što je dala u ispunjenju ništetnog ugovora ili u ovom slučaju ništetnih ugovornih odredaba pa kako sud odlučuje u granicama zahtjeva stranaka stavljenih u postupku (čl. 2. ZPP-a), a tuženik takav zahtjev nije postavio, stoga predmet odlučivanja u ovome postupku ne može biti bilo kakvo potraživanje tuženika (koje nije postavio), niti može biti izvršen prijeboj s tražbinom tužitelja (jer nije stavljen niti prigovor prijeboja), s time da nije bilo prigovora na provedeno financijsko vještačenje.

18. Također, pogrešno je stajalište tuženika u žalbi da se pobijanom presudom sugerira i nameće da su stranke htjele ugovoriti fiksnu kamatnu stopu, odnosno kao da se radilo o kreditu u kunama. To stoga što iz obrazloženja pravomoćne odluke koja je donesena u postupku radi povrede kolektivnih interesa i prava potrošača, nije bilo upitno da stranke mogu ugovarati promjenjivu kamatnu stopu, s time da način na koji je to učinjeno predstavlja povredu prava tužitelja, kao potrošača i korisnika kredita pa suprotno navodima žalbe, time što je utvrđena ništetnost dijela predmetnog Ugovora o kreditu, koji se odnosi na odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi prema jednostranoj Odluci tuženika, o kojoj se nije pregovaralo i bez da su u vezi toga ugovoreni bilo kakvi kriteriji, nije strankama oduzeta mogućnost da ugovaraju promjenjivu kamatnu stopu, niti je sud na taj način mijenjao volju stranaka.

19. Na žalbene navode je još za odgovoriti da tužiteljica nije preinačila tužbu, budući da je podnijela stupnjevitu tužbu (čl. 186.b. ZPP-a) na način da će tužbeni zahtjev specificirati po provedenom financijskom vještačenju, što je i učinila.

20. I odluka o parničnom trošku pravilna je u osnovi i visini (čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a u vezi s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika /„Narodne novine“, broj: 138/2023/).

21. Odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troška sastava žalbe, jer s istom nije uspio (čl. 154. st. 1. ZPP-a).

22. Slijedom navedenoga odlučeno je kao u izreci presude (čl. 368. st. 1. ZPP-a za stavak I. i čl. 166. st. 1. ZPP-a za stavak II.)

U Zagrebu 16. rujna 2025.

Predsjednica vijeća:

Slavica Garac