Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-5089/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, predsjednika vijeća Slavice Garac, suca izvjestitelja i člana vijeća Diane Preglej te člana vijeća Nike Grospić Ivasović, u pravnoj stvari tužitelja HE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Goran Kereži, odvjetnik u Rijeci, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, kojeg zastupa punomoćnik Saša Poldan, odvjetnik iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Saša Poldan, Goran Gatara, Valentina Vižintin, Marko Komorski i Toni Primorac u Rijeci, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Crikvenici, Stalna služba u Krku, poslovni broj P-2299/2019-39 od 28. svibnja 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 16. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Crikvenici, Stalna služba u Krku, poslovni broj P-2299/2019-39 od 28. svibnja 2024. u pobijanom dijelu pod točkama I. i II. izreke te pod točkom III. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.978,82 eura sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja pa do isplate, u roku 15 dana.

II Preinačuje se presuda Općinskog suda u Crikvenici, Stalna služba u Krku, poslovni broj P-2299/2019-39 od 28. svibnja 2024. u pobijanom dijelu pod točkom III. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak preko iznosa od 1.978,82 eura do iznosa od 2.489,08 eura (za iznos od 510,26 eura), i sudi:

Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 510,26 eura, kao neosnovan.

II Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja su pod točkom I izreke utvrđene ništetnim odredbe Ugovora o kreditu broj [broj kredita] od dana 2.7.2007. godine, sklopljenog između tužitelja i tuženika, potvrđenog po javnom bilježniku Boleslavu Dvorničiću iz Krka, Trg Josipa bana Jelačića 5, broj: OV 4162/2007 dana 9. srpnja 2007. godine kao i Dodatak broj I. Ugovora o kreditu br. [broj kredita] od dana 5.9.2007. godine, potvrđenog po javnom bilježniku Maji Muhvić iz Krka, Šetalište Sv. Bernardina bb, broj OV-7158/07 dana 21.9.2007. godine, u svim dijelovima u kojima je ugovorena valutna klauzula i to kako na glavnicu, tako i na kamate kao i u dijelu ugovorene promjenjive kamatne stope, poglavito odredbe sadržane u čl. 1., čl. 2. , čl. 7. i čl. 9. predmetnog Ugovora o kreditu br. [broj kredita].

U točki II. izreke je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 4.537,70 EUR / 34.189,30 HRK zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dospijeća svakog pojedinačnog iznosa pa do konačne isplate i to po stopi od 15% godišnje do 31.12.2007, od 1.1.2008. do 31.7.2015. po eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za 5 postotnih poena, od 1.8.2015. do 31.12.2022. prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za tri postotna poena, a od 1.1.2023. pa do isplate prema kamatnoj stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, uvećanoj za 5 postotna poena.

Pod točkom III. izreke je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 2.489,08 eura uvećan za zakonske zatezne kamate u visini koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju Europska središnja banaka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, sve sukladno odredbi članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima, a koja kamata teče od dana presuđenja pa do isplate, sve u roku 15 dana

2. Protiv navedene presude žali se tuženik zbog svih zakonskih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) te predlaže preinačiti pobijanu presudu i odbiti tužbeni zahtjev, uz naknadu parničnog troška i troška sastava žalbe ili presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženika je neosnovana u odnosu na odluku o glavnoj stvari, a djelomično osnovana u pogledu sporednog potraživanja (troškova postupka).

5. Osnovano žalitelj ističe da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, jer presuda nema razloga o svim odlučnim činjenicama.

6. No, koristeći ovlaštenje iz odredbe čl. 373.a ZPP-a, ovaj drugostupanjski sud je tu povredu odlučio otkloniti i donijeti presudu kao u izreci.

7. Tako sud prvog stupnja uopće nije ocijenio osnovanost tuženikovog prigovora zastare niti je iznio niti jedan razlog o pravu tužitelja na zateznu kamatu te početak tijeka tih kamata, dok u odnosu na ništetnost ugovornih odredbi nije iznio dostatne razloge.

8. U obrazloženju pobijane presude je navedeno:

- da je Ugovor o kreditu sklopljen između tuženika kao kreditora i tužitelja kao korisnika kredita te je ugovor potpisan od ugovornih strana i ovjeren kod javnoga bilježnika Dvorničić Boleslava 9. srpnja 2007. Prema čl. 1 iznos kredita je 19.436,17 CHF. Prema čl. 2 kamatna stopa je 5,20 % godišnje promjenjiva, rok otplate je 84 mjeseca

- da je Dodatak broj 1 je utvrđeno da je isti sklopljen od istih stranaka i odnosio se na dio Ugovora o kreditu koji se ticao prijenosa prava vlasništva na vozilu i isti je ovjeren kod javnog bilježnika Maje Muhvić 21. rujna 2007.,

- da je tuženik dopisom od 11. veljače 2009. obaviješten kako je kamata 7,75% godišnje te da sukladno tome novi anuitet iznosi 297,67 CHF,

- da je sudski vještak u svom nalazu i mišljenju naveo kako je pretplata s obzirom na ništetnost ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi, 34.189,54 HRK odnosno 4.537,70 eura od čega je više plaćeno zbog izmjene kamatne stope jednostrano od strane banke iznos od 6.229,19 HRK odnosno 826,77 eura, a više plaćeno zbog promjene tečaja VHF 27.960,35 HRK odnosno 3.710,93 eura,

- da u konkretnom slučaju odredbe Ugovora o kreditu upućuju na to da odredivost visine anuiteta je uvjetovana budućim neizvjesnim događajima, a sa čime očito tužitelj nije posebno bio upoznat u smislu da bi unatoč svega na to pristao, zbog čega je prihvaćen tužbeni zahtjev na utvrđenje ništetnosti.

9. No, ovdje treba dodati slijedeće:

- da je presudama Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015. pravomoćno utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništava,

- da iz navedenih odluka proizlazi da je tuženik kamatne stope mijenjao bez ugovorenih parametara jednostranom odlukom banke, na način da se o promjenama nije pojedinačno pregovaralo, pa je time došlo do povrede kolektivnih interesa i prava potrošača, odnosno korisnika kredita, zbog čega su navedene odredbe nepoštene, odnosno ništetne,

- da je presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., u odnosu na koju je revizija odbijena odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev- 2221/2018-11 od 3. rujna 2019., utvrđeno je da je tuženik od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključivanja i u vrijeme zaključivanja predmetnih ugovora nije kao trgovac potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključivanja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time postupao sve suprotno odredbama čl. 81., čl. 82. i čl. 90. ZZP/03, a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbi čl. 96. i čl. 97. ZZP i odredbama Zakona o obveznim odnosima.,

- da u skladu s odredbom čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača iz 2014. („Narodne novine“ br. 41/14, 110/15 i 14/19 - dalje: ZZP/14) – koji je bio na snazi u vrijeme kad je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu postala pravomoćna – odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavka 1. ovog zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 106. stavka 1. zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji je potrošač osobno pokrenuo radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika,

- da je identično je bilo propisano i ranijim Zakonom o zaštiti potrošača ("Narodne novine", br. 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09., 78/12. i 56/13 – dalje: ZZP/07) koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja kolektivne tužbe – tj. čl. 138.a kojim je propisano da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 131. stavka 1. ovoga zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 131. stavka 1. ovoga zakona obvezuje sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika,

- da je odredbom članka 502.c ZPP-a propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavka 1. ovoga zakona da su određenim postupanjem povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, u kojem će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

10. Nadalje, u odluci poslovni broj Rev-18/18 od 26. svibnja 2020. je jasno napisano da „Ne može postojati utvrđena ništetnost i nepoštenost pojedinih odredbi potrošačkog ugovora u kolektivnom sporu, a da istodobno ne postoji ništetnost i nepoštenost takvih odredbi u pojedinačnom sporu u odnosu na istovrsni ugovor. Ako bi se radilo o nekim posebnim okolnostima koje bi isključivale vezanost za pravomoćnu odluku u kolektivnom sporu (npr. da tužitelj nije potrošač nego trgovac), onda je teret dokaza takve činjenice na banci kao kreditoru, ali to nije od važnosti u ovoj pravnoj stvari jer tuženik niti ne ističe takav prigovor.“

11. Stoga, imajući u vidu smisao sudske zaštite kolektivnih interesa potrošača, valja ocijeniti da pravna utvrđenja iz presude povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača treba primijeniti u svim parnicama koje potrošači individualno pokreću protiv trgovaca radi ostvarenja svojih prava koja su im povrijeđena na način kako je to utvrđeno u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava, dakle ne samo u postupcima radi naknade štete, već i u svim parnicama u kojima se zahtjev za isplatu temelji upravo na utvrđenju ništetnosti pojedine ugovorne odredbe, koju je ništetnost sud već utvrdio u postupku radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača.

12. Nadalje, žalitelj ističe da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio visinu tužbenog zahtjeva jer je zanemario da je tužitelj tijekom otplate plaćao manje anuitete zbog pada tečaja valute CHF.

13. Opisani žalbeni navodi su neosnovani jer je sudski vještak u svojem nalazu od 28. prosinca 2022. (list 59-75 spisa; Tablica br. 5. na listu 69-71 spisa) sačinio izračun preplate anuiteta u kojem je uzeo u obzir tzv. negativne razlike, odnosno razdoblje u kojem je tužitelj plaćao manje iznose anuiteta u odnosu na početne uvjete kredita.

14. U odnosu na tuženikov prigovor zastare koji prvostupanjski sud uopće nije ocijenio, treba reći da je isti neosnovan. To iz razloga što je u ovoj pravnoj stvari tužba podnesena 12. lipnja 2019. (omot na listu 14 spisa), a zastara potraživanja prema tuženiku je s osnove ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi počela teći 13. lipnja 2014. (kada je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. u odnosu na ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o ugovorenoj redovnoj promjenjivoj kamati postala pravomoćna), dok je s osnova valutne klauzule počela teći 14. lipnja 2018. kada je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. pa je razvidno kako je tužba podnesena unutar zakonskog roka te potraživanja tužitelja nisu u zastari, a s obzirom da se primjenjuje opći petogodišnji zastarni rok iz čl. 225. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 – dalje. ZOO/05).

15. Također tuženik osnovano ističe da je sud prvog stupnja naložio tuženiku plaćanje zatezne kamate od dana stjecanja, ali nije obrazložio zbog čega smatra tuženika nepoštenim stjecateljem

16. Odredbom čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22 – dalje: ZOO) je propisano kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

17. U ovom slučaju je utvrđeno da su odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF nepoštene, što podrazumijeva nesavjesnost kreditne institucije pa zatezna kamata teče od dana stjecanja od strane tuženika, a kako je to pravilno odlučio prvostupanjski sud.

18. Također valja reći kako je u ovom slučaju utvrđeno da su odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi (bez jasnih parametara) nepoštene, kao što su nepoštene i odredbe o valutnoj klauzuli, a što podrazumijeva nesavjesnost kreditne institucije pa zatezna kamata teče od dana stjecanja od strane tuženika.

19. Ispitujući pravilnost primjene materijalnog prava po službenoj dužnosti, u skladu s ovlaštenjem iz odredbe čl. 365 .st. 2. ZPP-a, a s obzirom na činjenicu da je postupak pokrenut prije 1. rujna 2019. (primjena čl. 117. st. 1. ZID ZPP-a - "Narodne novine", br. 70/19), ovaj sud je utvrdio da je prvostupanjski sud i u odnosu na odluku o troškovima postupka počinio bitnu povredu No, koristeći ovlaštenje iz odredbe čl. 373.a st. 1. t. 2. i 3. ZPP-a, ovaj drugostupanjski sud je tu povredu odlučio otkloniti.

20. Naime, svaka odluka, pa tako i ona o trošku, mora imati jasne razloge o svim odlučnim činjenicama koje se tiču zahtjeva stranaka, kako bi stranke mogle znati koji su njihovi zahtjevi prihvaćeni ili odbijeni te zbog kojih razloga, kao i da bi sud drugog stupnja, u eventualnom žalbenom postupku, mogao ispitati pravilnost i zakonitost prvostupanjske odluke.

21. U pobijanoj odluci o trošku nisu određeno navedene radnje za koje je tužitelju priznata naknada troškova, u skladu s odredbom čl. 155. st. 1. ZPP-a, odnosno nije naznačen datum održavanja ročišta i datum zaprimanja podneska u sudu za koje je tužitelju priznat trošak, pri čemu čak nije naveden ni broj održanih ročišta niti broj tužiteljevih podnesaka za koje je dosuđen trošak. Pored toga, prvostupanjski sud je samo naveo da se trošak sastoji od „troškova pun. tužitelja radi sastava tužbe, podnesaka, pristup ročištima te trošak vještaka, koji trošak u ukupnom iznosu od 2.489,08 eura kao osnovan je usvojen“, dok je iz troškovnika tužitelja (list 144 spisa) vidljivo da je u zatraženom iznosu od 2.489,08 eura, između ostalog, sadržan i zahtjev tužitelja za priznanjem troška za pribavljanje isprava od tuženika za potrebe pokretanja postupka u visini od 25 bodova, troškovi naknada pribave isprava od strane tuženika u iznosu od 10,22 eura te trošak sudskih pristojbi na tužbu i presudu, koje je prvostupanjski sud u cijelosti priznao, a da ih nije ni spomenuo u svojoj odluci.

22. S obzirom na vrijednost predmeta spora od 2.489,08 eura, tužitelj ima pravo na naknadu troška za sastav tužbe u visini od 100 bodova, za sastav podnesaka od 25. studenoga 2019 (očitovanje na odgovor na tužbu) i 29. siječnja 2023. (očitovanje na nalaz i mišljenje vještaka) u visini od po 100 bodova te za zastupanje na ročištima dana 11. prosinca 2019., 30. studenoga 2022. i 28. svibnja 2024. u visini od po 100 bodova, što iznosi ukupno 600 bodova, odnosno 1.200,00 eura (prema vrijednosti boda od 2,00 eura), što uvećano za PDV od 300,00 eura daje 1.500,00 eura. Tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 12. svibnja 2020. u kojem obavještava sud da je spreman predujmiti trošak vještačenja (tužitelj je predložio vještačenje pa je su skladu s čl. 153. st. 1. ZPP-a dužan on predujmiti vještačenje), podneska od 7. prosinca 2012. (dostavlja dokaz o uplati predujma koji podatak je vidljiv u računovodstvu suda) te podneska od 14. ožujka 2023. (u kojem se očituje na navode tuženika), jer navedeni podnesci nisu biti potrebni u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a.

Tužitelj ima pravo na troškova vještačenja u iznosu od 291,99 eura te plaćeni trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 93,43 eura i presudu od 93,40 eura, tako da tužitelju treba priznati ukupan parnični trošak u iznosu od 1.978,82 eura, dok je za preostali iznos od 510,26 eura prvostupanjsku presudu valjalo preinačiti i odbiti taj dio zahtjeva.

23. Slijedom svega iznesenoga i na osnovi odredbe čl. 373.a st. 1. i 3. ZPP-a odlučeno je kao u točkama I i II izreke.

24. S obzirom da je tuženik u žalbenom postupku uspio samo u pogledu odluke o trošku, i to djelomično, ali ne i u pogledu glavnog zahtjeva, temeljem odredaba čl. 35. st. 2., čl. 154. st. 5. i čl. 166. st. 2. ZPP-a, to nema pravo na naknadu troškova nagrade punomoćniku za sastav žalbe i sudske pristojbe na žalbu (točka III. izreke).

U Zagrebu 16. rujna 2025.

Predsjednika vijeća:

Slavica Garac