Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-3293/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u vijeću sutkinja Slavice Garac, predsjednice, BMČ, izvjestiteljice i članice, BM, članice, u pravnoj stvari tužitelja AM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Frano Bazin, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., OIB: 53056966535, Magazinska cesta 69, Zagreb, kojeg zastupa punomoćnica Mateja Vidaković Sertić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Glamuzina & Grošeta iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-3366/2024-9 od 21. ožujka 2025., u sjednici održanoj 16. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-3366/2024-9 od 21. ožujka 2025.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„I. Utvrđuje se ništetnom i ne proizvodi pravne učinke odredba članka 3./treće/ NAKNADA, Ugovora o kreditu broj [broj kredita] od 20. studenog 2006. godine zaključenog između tužitelja AM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao korisnika kredita i tuženika RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d. iz Zagreba, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535 kao kreditora koja glasi „3,30% (tri zarez trideset posto) od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita…“.

II. Utvrđuje se ništetnom i ne proizvodi pravne učinke odredba članka 9./deveto/ OSTALI UVJETI Ugovora o kreditu broj [broj kredita] od 20. studenog 2006. godine zaključenog između tužitelja AM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao korisnika kredita i tuženika RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d. iz Zagreba, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535 kao kreditora koja glasi „Korisnik kredita može izvršiti prijevremenu otplatu kredita samo uz suglasnost i uz uvjete koje odredi Kreditor“.

III. Nalaže se tuženiku RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535 da tužitelju AM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 538,48 EUR zajedno sa zateznom kamatom tekućom:

- na iznos od 432,34 EUR od 24.11.2006. do isplate,

- na iznos od 106,14 EUR od 2.10.2012. do isplate,

po stopi koja se do dana 31. prosinca 2007, određuje prema čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak ovog postupka u iznosu od 1.132,72 eura sa zateznim kamatama koje teku od 21. ožujka 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.“

2. Protiv presude žali se tuženik iz svih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 02/2007- Odluka USRH, 84/2008, 96/2008 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014

- Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019, 80/2022, 114/2022 i 155/2023., u daljnjem tekstu: ZPP-a), predlažući njezinu preinaku, sukladno žalbenim navodima, podredno ukidanje i vraćanje predmeta sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, uz naknadu troška sastava žalbe.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje ništetnosti odredbe čl. 3 Ugovora o kreditu sklopljenog između stranaka 20. studenoga 2006., kojom je određeno zaračunavanje naknade od 3,3% od iznosa kredita prilikom prvog korištenja kredita te zaračunavanje naknade za prijevremenu otplatu kredita, koju je moguće izvršiti jedino uz suglasnost kreditora i pod uvjetima koje isti odredi te posljedično tom utvrđenju na isplatu iznosa koje je tuženik tužitelju naplatio temeljem ništetnih odredaba Ugovora o kreditu.

6. Suprotno žalbenim navodima, sud prvog stupnja sastavio je presudu u skladu s odredbama ZPP-a i za svoje uvjerenje dao je jasne i razumljive razloge, koji imaju podlogu u izvedenim dokazima, tako u donošenju iste nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, na koju u žalbi upire tuženik, a niti druge bitne povrede odredaba parničnog postupka, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP-a).

7. Sud prvog stupnja raspravio je sve tvrdnje, na kojima stranke temelje svoje zahtjeve i prigovore te je na osnovi izvedenih dokaza, predloženih po parničnim strankama i njihovom pravilnom ocjenom (čl. 8. ZPP-a) utvrdio činjenice odlučne za prosudbu osnovanosti tužbenog zahtjeva na koje je pravilno primijenio odredbe materijalnog prava, radi čega nije osnovan žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, kao niti pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 355. i čl. 356. ZPP-a).

8. U odnosu na odlučne činjenice za prosudbu osnovanosti tužbenog zahtjeva iz stanja spisa proizlazi:

- da su tužitelj, kao korisnik kredita i tuženik, kao kreditor, 20. studenoga 2006. zaključili Ugovor o kreditu broj [broj kredita] za iznos 21.326,95 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja (čl. 1. Ugovora);

- da je čl. 3. ugovorena naplata jednokratne naknade u visini 3,30% od iznosa kredita i koja se naplaćuje prilikom prvog korištenja kredita;

- da je čl. 9. ugovoreno da korisnik može izvršiti prijevremenu otplatu kredita samo uz suglasnost i uz uvjete koje odredi kreditor;

- da je tužitelju, prilikom isplate /korištenja kredita/ 24. studenoga 2006. naplaćena naknada za obradu kredita u visini 3.257,47 kn/432,34 eura[1] (3,30% od iznosa kredita) sukladno čl. 3. Ugovora o kreditu i ista je naplaćena/ustegnuta od iznosa odobrenog kredita;

- da je tužitelju, prilikom prijevremene otplate kredita 2. listopada 2012. naplaćena naknada, sukladno tada važećim Općim aktima banke u iznosu od 799,71 kn/106,14 eura;

-da tužitelj u svom iskazu navodi da je postavio pitanje da li se navedene odredbe mogu izostaviti iz Ugovora te da mu je rečeno da ne može te mu nitko nije objasnio na što se točno te naknade odnose;

-da je tužitelj kredit podigao i iskoristio za kupnju automobila za svoje osobne potrebe;

-da tužitelj nije pregovarao o uvjetima kredita pa tako niti u pogledu jednokratne naknade te naknade za prijevremenu otplatu kredita, već je morao prihvatiti ponudu banke kakva mu je dana;

-da tuženik nije niti pokušao dokazati (eventualno predložiti dokaze) na temelju kojih bi se moglo utvrđivati da je tužitelj bio informiran o naknadama, visini naknada i svrsi takvih naknada, kao niti paremetrima na temelju kojih se ista naplaćuje (naknada za prijevremeni raskid);

-odredbom čl. 59. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 96/2003., u daljnjem tekstu: ZZP/03) propisano: "Ugovor o potrošačkom zajmu mora sadržavati podatke potrebne za identifikaciju ugovora, odredbe o uvjetima pod kojima se zajam odobrava, a poglavito (…) odredbu o troškovima koji se u vrijeme sklapanja ugovora naplaćuju te pretpostavkama pod kojima se ti troškovi mogu promijeniti (…).".

-odredbom čl. 81. ZZP/03 propisano: (1) Ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. (2) Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. (3) Činjenica da se o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo ne utječe na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima, ako cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca. (4) Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati;

-da je odredba čl. 3. Ugovora o kreditu transparentna u smislu odredbe čl. 85. ZZP/03, jer je omogućavala tužitelju da u trenutku sklapanja ugovora ocijeni visinu naknade za sklapanje kredita (3,30 % od iznosa odobrenog kredita), ali sama činjenica da je riječ o transparentnoj odredbi ne znači ujedno da je takva odredba poštena;

-da odredba o mogućnosti prijevremene otplate kredita nije transparentna, jer ne sadrži niti jedan jedini parametar na temelju kojeg bi se mogla odrediti visina te naknade, već se jedino navodi da uvjete prijevremene otplate kredita određuje kreditor;

-da iz predmetnog Ugovora proizlazi da ga je prethodno pripremio tuženik, odnosno da se radi o tipskom ugovoru, radi čega je kao izvjesno za zaključiti da se o odredbama tog ugovora nije pojedinačno pregovaralo, a niti je tužitelj mogao pojedinačno pregovarati ili sugerirati promjene u istome;

-da s obzirom da je tužitelj na temelju čl. 3. i 9. Ugovora o kreditu platio tuženiku naknade u visini kako je to ranije navedeno (jednokratnu naknadu ustezanjem od isplaćenog iznosa kredita i za prijevremenu otplatu naplatom prema odluci kreditora), to je očito da su te odredbe prouzročile značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača - tužitelja, a što znači da su nepoštene navedene odredbe čl. 3. i 9. Ugovora o kreditu, primjenom odredbe čl. 81. st. 1. ZZP-a/03 ništetne u smislu odredbe čl. 87. st. 1. ZZP-a/03,

radi čega je pravilno odlučio sud prvog stupnja na način da je prihvatio tužbeni zahtjev i utvrdio da su ništetne odredbe čl. 3. i 9. Ugovora o kreditu (Zaključak sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova Posl. br. Su IV – 308/2020. od 5. studenog 2020.).

9. Sukladno odredbi čl. 323. st. 1. ZOO-a, u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće ili se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje.

9.1. Sukladno odredbi čl. 323. st. 2. ZOO-a ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovoran je svome suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti. U konkretnoj situaciji, tuženik je na temelju ništetnih ugovornih odredbi ostvario korist u vidu naplaćivanja jednokratne naknade i naknade za prijevremenu otplatu kredita te je stoga tuženik u obvezi platiti tužitelju iznos naknada, koje je naplatio na temelju ništetnih ugovornih odredbi u smislu odredbe čl. 1111. st. 1. ZOO-a.

10. Neosnovani su žalbeni navodi o zastari potraživanja, jer da je jednokratna naknada naplaćena 2006., a naknada za prijevremenu otplatu kredita 2012., dok je tužba podnesena 2024., dakle, nakon proteka općeg zastarnog roka od 5 godina, sve to imajući u vidu pravno shvaćanje zauzeto na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske 30. siječnja 2020. (Su-IV-47/2020-2), prema kojem zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju iz zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO-a kao posljedice ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.

10.1. Ovdje je za napomenuti da tuženik ne razlikuje početak tijeka zastarnog roka, od dospjelosti tražbine, budući da zastara potraživanja isplate počinje teći od pravomoćnosti odluke suda kojom je utvrđena ništetnost određene ugovorne odredbe, dok u slučaju da je nešto plaćeno temeljem ništetne odredbe, tada pravo tražiti povrat plaćanja dospjelo trenutkom učinjenog plaćanja, od kada nesavjesnom stjecatelju teku i zatezne kamate.

11. Tužitelj ostvaruje pravo na isplatu zatezne kamate od dana plaćanja jednokratne naknade, odnosno naknade za prijevremenu otplatu kredita sukladno odredbi čl. 1115. ZOO-a, čl. 29. st. 1., 2/2. 7. i 8. ZOO-a, jer se tuženik ne može smatrati savjesnim stjecateljem, imajući u vidu sve naprijed izneseno te je slijedom toga dužan tužitelju, sukladno navedenoj zakonskoj odredbi, koja se primjenjuje obzirom da se radi o stjecanju bez osnove, platiti zateznu kamatu od dana stjecanja navedenih iznosa.

12. I odluka o troškovima postupka je pravilna i zakonita kako po osnovi (čl. 154. st. 1. ZPP-a) tako i visini troškova (čl. 155. ZPP-a) te u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 138/23).

13. Odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troška sastava žalbe, jer sa žalbom nije uspio (čl. 154. st. 1. ZPP-a).

14. Slijedom navedenoga odlučeno je kao u izreci (čl. 368. st. 1. ZPP-a za stavak I. i čl. 166. st. 1. ZPP-a za stavak II.).

U Zagrebu 16. rujna 2025.

Predsjednica vijeća:

Slavica Garac