Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-1647/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u vijeću sutkinja Slavice Garac, predsjednice, KDI, izvjestiteljice i članice, KD, članice, u pravnoj tužiteljice BD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Vedrani Švedl Blažeka, odvjetnici u Osijeku, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, zastupanog po punomoćniku Josipu Mađerić, odvjetniku u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj P-302/2023-17 od 28. veljače 2025., u sjednici održanoj 16. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj P-302/2023-17 od 28. veljače 2025.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„I. Utvrđuje se ništetnom ugovorna odredba čl. 1. Ugovora o kreditu broj: [broj kredita] od 29.12.2006.g. kojom je ugovorena valutna klauzula u švicarskim francima (CHF) tj. kojom je glavnica obveze vezana za valutu švicarski franak i koja glasi: «kunska protuvrijednost .... po srednjem tečaju Kreditora na dan korištenja», te se utvrđuje ništetnom ugovorna odredba 7. tog Ugovora o kreditu u dijelu koji glasi :»...u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća...».

II. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Magazinska cesta 69, Zagreb, OIB: 53056966535 da isplati tužiteljici BD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 2.651,91

EUR (dvijetisućešestopedesetjedaneurdevedesetjedancent), sa zateznim kamatama koje teku od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do 31. srpnja 2015. godine po stopi utvrđenoj u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za 5 postotnih poena,a od 01. kolovoza 2015. godine pa do isplate po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, od 1.1.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se uračunava za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje glavne operacija refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećanoj za 3 postotna poena, a od 30.12.2023. pa do isplate po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referente stope za tri postotna poena, za koje se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, s tim da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja europske središnje banke, i to:

-na iznos od 0,06 EUR od 01.04.2007. g. do konačne isplate,

-na iznos od 5,91 EUR od 01.07.2008. g. do konačne isplate,

-na iznos od 4,87 EUR od 01.10.2008. g. do konačne isplate,

-na iznos od 17,88 EUR od 01.11.2008. g. do konačne isplate,

-na iznos od 20,24 EUR od 01.01.2009. g. do konačne isplate,

-na iznos od 9,91 EUR od 01.02.2009. g. do konačne isplate,

-na iznos od 22,71 EUR od 01.03.2009. g. do konačne isplate,

-na iznos od 5,77 EUR od 01.04.2009. g. do konačne isplate,

-na iznos od 6,37 EUR od 01.05.2009. g. do konačne isplate,

-na iznos od 3,62 EUR od 01.06.2009. g. do konačne isplate,

-na iznos od 1,61 EUR od 01.07.2009. g. do konačne isplate,

-na iznos od 2,48 EUR od 01.08.2009. g. do konačne isplate,

-na iznos od 3,88 EUR od 01.09.2009. g. do konačne isplate,

-na iznos od 4,01 EUR od 01.10.2009. g. do konačne isplate,

-na iznos od 3,07 EUR od 01.11.2009. g. do konačne isplate,

-na iznos od 5,53 EUR od 01.12.2009. g. do konačne isplate,

-na iznos od 7,55 EUR od 01.01.2010. g. do konačne isplate,

-na iznos od 10,34 EUR od 01.02.2010. g. do konačne isplate,

-na iznos od 10,02 EUR od 01.03.2010. g. do konačne isplate,

-na iznos od 13,73 EUR od 01.04.2010. g. do konačne isplate,

-na iznos od 13,34 EUR od 01.05.2010. g. do konačne isplate,

-na iznos od 14,89 EUR od 01.06.2010. g. do konačne isplate,

-na iznos od 26,25 EUR od 01.07.2010. g. do konačne isplate,

-na iznos od 24,26 EUR od 01.08.2010. g. do konačne isplate,

-na iznos od 31,56 EUR od 01.09.2010. g. do konačne isplate,

-na iznos od 29,45 EUR od 01.10.2010. g. do konačne isplate,

-na iznos od 25,87 EUR od 01.11.2010. g. do konačne isplate,

-na iznos od 34,42 EUR od 01.12.2010. g. do konačne isplate,

-na iznos od 44,24 EUR od 01.01.2011. g. do konačne isplate,

-na iznos od 38,15 EUR od 01.02.2011. g. do konačne isplate,

-na iznos od 41,10 EUR od 01.03.2011. g. do konačne isplate,

-na iznos od 38,12 EUR od 01.04.2011. g. do konačne isplate,

-na iznos od 39,07 EUR od 01.05.2011. g. do konačne isplate,

-na iznos od 53,62 EUR od 01.06.2011. g. do konačne isplate,

-na iznos od 55,39 EUR od 01.07.2011. g. do konačne isplate,

-na iznos od 68,31 EUR od 01.08.2011. g. do konačne isplate,

-na iznos od 62,54 EUR od 01.09.2011. g. do konačne isplate,

-na iznos od 56,18 EUR od 01.10.2011. g. do konačne isplate,

-na iznos od 57,44 EUR od 01.11.2011. g. do konačne isplate,

-na iznos od 57,18 EUR od 01.12.2011. g. do konačne isplate,

-na iznos od 60,69 EUR od 01.01.2012. g. do konačne isplate,

-na iznos od 63,80 EUR od 01.02.2012. g. do konačne isplate,

-na iznos od 64,45 EUR od 01.03.2012. g. do konačne isplate,

-na iznos od 62,77 EUR od 01.04.2012. g. do konačne isplate,

-na iznos od 64,37 EUR od 01.05.2012. g. do konačne isplate,

-na iznos od 65,56 EUR od 01.06.2012. g. do konačne isplate,

-na iznos od 64,31 EUR od 01.07.2012. g. do konačne isplate,

-na iznos od 65,01 EUR od 01.08.2012. g. do konačne isplate,

-na iznos od 64,14 EUR od 01.09.2012. g. do konačne isplate,

-na iznos od 61,93 EUR od 01.10.2012. g. do konačne isplate,

-na iznos od 64,89 EUR od 01.11.2012. g. do konačne isplate,

-na iznos od 66,47 EUR od 01.12.2012. g. do konačne isplate,

-na iznos od 65,88 EUR od 01.01.2013. g. do konačne isplate,

-na iznos od 61,13 EUR od 01.02.2013. g. do konačne isplate,

-na iznos od 65,72 EUR od 01.03.2013. g. do konačne isplate,

-na iznos od 66,40 EUR od 01.04.2013. g. do konačne isplate,

-na iznos od 65,03 EUR od 01.05.2013. g. do konačne isplate,

-na iznos od 60,07 EUR od 01.06.2013. g. do konačne isplate,

-na iznos od 60,25 EUR od 01.07.2013. g. do konačne isplate,

-na iznos od 61,86 EUR od 01.08.2013. g. do konačne isplate,

-na iznos od 64,25 EUR od 01.09.2013. g. do konačne isplate,

-na iznos od 67,45 EUR od 01.10.2013. g. do konačne isplate,

-na iznos od 66,29 EUR od 01.11.2013. g. do konačne isplate,

-na iznos od 67,68 EUR od 01.12.2013. g. do konačne isplate,

-na iznos od 69,21 EUR od 01.01.2014. g. do konačne isplate,

-na iznos od 70,34 EUR od 01.02.2014. g. do konačne isplate, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku da naknadi tužiteljici prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.036,49 EUR,sa zateznom kamatom tekućom od dana 28.veljače 2025. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referente stope za tri postotna poena, za koje se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, s tim da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.“ 2. Protiv presude žali se tuženik iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 96/2008. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/2008. - ispravak, 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 28/2013., 89/2014. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023., u daljnjem tekstu: ZPP-a), predlažući njezinu preinaku u pobijanom dijelu, sukladno navodima žalbe, podredno ukidanje i vraćanje predmeta sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, uz naknadu troška sastava žalbe.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je neosnovana.

5. Predmet spora jest zahtjev na utvrđenje ništetnom odredbe čl. 1. i 7. Ugovora o kreditu u dijelu kojim je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF i restitucijski zahtjev (kao posljedica ništetnosti) na isplatu iznosa od 2.651,91 eura po osnovi glavnice vezano za CHF, sve sa zateznim kamatama i parničnim troškovima sa zateznim kamatama.

6. Suprotno žalbenim navodima, sud prvog stupnja sastavio je presudu u skladu s odredbama ZPP-a i za svoje uvjerenje dao je jasne i razumljive razloge, koji imaju podlogu u izvedenim dokazima, tako u donošenju iste nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju u žalbi ukazuje tuženik, a niti druge bitne povrede odredaba parničnog postupka, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP-a).

7. Sud prvog stupnja raspravio je sve tvrdnje, na kojima stranke temelje svoje zahtjeve i prigovore te je na osnovi izvedenih dokaza, predloženih po parničnim strankama i njihovom pravilnom ocjenom (čl. 8. ZPP-a) utvrdio činjenice odlučne za prosudbu osnovanosti tužbenog zahtjeva, na koje je pravilno primijenio citirane odredbe materijalnog prava, radi čega nije osnovan niti žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, kao niti pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 355. i čl. 356. ZPP-a).

8. Naime, prema odredbi čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, broj: 41/2014., 110/2015. i 14/2019, u daljnjem tekstu: ZZP-a/2014) koji je na snazi u vrijeme pokretanja ovog postupka (istovjetno čl. 138. a Zakona o zaštiti potrošača /Narodne novine, broj: 79/2007., 125/2007., 75/2009., 79/2009., 89/2009., 133/2009., 78/2012., 56/2013., u daljnjem tekstu: ZZP-a/2007/ i Direktiva Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima (Sl. I. EZ 1993 L 95/29, u daljnjem tekstu; Direktiva) odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. toga Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika (istovjetno čl. 138.a u vezi s čl. 131. st. 1. ZZP-a/2007).

9. U smislu tih zakonskih odredbi, ali i odredbe čl. 502.c ZPP-a, koja određuje da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, time da će u tom slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se osoba na njih pozvati, za zaključiti je da u ovom postupku sud obvezuju odluke iz postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, koje utvrđuju da je došlo do povrede propisa zaštite potrošača, odnosno da navedene odluke imaju direktni učinak i obvezuju sudove i da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošači mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude, kojom je prihvaćen zahtjev postavljen po tužbi iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a.

10. Nadalje, kako je odredbom čl. 1. i 7. istog Ugovora kojom je ugovorena valuta u CHF kao u pravomoćnoj presudi Visokog trgovačkog suda u Republici Hrvatskoj (Pž- 6632/2017) koja je potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske (Rev- 2221/2018) te kako u predmetnom postupku ne postoje okolnosti koje bi ukazivale da je postupanje tuženika prilikom ugovaranja valute u CHF uz koju je vezana glavnica kredita između stranaka bilo drugačije od utvrđenog u navedenom sudskom postupku, to je prvostupanjski sud osnovano zaključio da su ugovorne odredbe o tečaju valute u CHF, uz koju je vezana glavnica kredita ništetna. U konačnici, tuženik je bio stranka u navedenom postupku po kolektivnoj tužbi.

11. U konkretnoj pravnoj stvari odlučno je je li ugovor sklopljen u razdoblju za koje je odlukom iz postupka za zaštitu kolektivnih interesa utvrđeno (u izreci) razdoblje u kojem su povrijeđeni kolektivni interesi, a što predmetni ugovor je, pa s obzirom na posljedice takvog utvrđenja, potrošač uživa zaštitu.

12. Prema tome, kako je na temelju zakona otpala pravna osnova (dio čl. 1. i 7. Ugovora po osnovi glavnice vezano za CHF) po kojoj je tuženik primio od tužitelja u razdoblju od travnja 2007. do veljače 2014. iznos od 2.651,91 eura to je pravilno utvrđeno činjenično stanje i primijenjeno materijalno pravo na način da je utvrđena djelomična ništetnost čl. 1. i 7. Ugovora o kreditu i naloženo tuženiku isplatiti tužitelju navedeni iznos (članak 1111. stavak 3. Zakona o obveznim odnosima /Narodne novine, broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., u daljnjem tekstu: ZOO-a/) sa zateznim kamatama na svaku mjesečnu razliku, tekućim od prvog u narednom mjesecu u odnosu na onog u kojem je izvršeno plaćanje do isplate (članak 1115. ZOO-a, članak 29. stavak 1., 2/2. 7. i 8. ZOO-a), s obzirom da se, imajući u vidu prednja utvrđenja, tuženika ima smatrati nepoštenim stjecateljem.

13. Valja još dodati da je sud u navedenoj presudi donesenoj u sporu radi kolektivne zaštite potrošača, proveo test neravnoteže (analizom činidbe i protučinidbe), kao i test nesavjesnosti te je svoju ocjenu o nesavjesnosti banaka, između ostaloga i tuženika, utemeljio u bitnom na činjenicama da trgovac nije potrošaču dao dovoljno informacija u fazi pregovaranja i zaključivanja ugovora o kreditu, a koje su bile važne za donošenje informirane odluke, da potrošača nisu upoznali s rizicima koji za njega proizlaze iz ugovora o kreditu, da potrošača nisu informirali o uvjetima jednostrane promjene kamatne stope (prema odluci trgovca), da je bila riječ o ugovorima u kojima je obveza potrošača ovisila o promjenjivim elementima (valutna klauzula), da je sporna odredba u standardni ugovor ušla na inicijativu trgovaca (banaka), da su banke u vrijeme sklapanja ugovora trebale voditi računa i o interesima druge strane i odrediti neku referentnu vrijednost, da je nepošteno koristiti se odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, a kojima su banke bile ovlaštene jednostrano promijeniti obvezu potrošača, da su potrošači bili u ovisnom položaju, jer nisu imali drugu mogućnost doći do novčanih sredstava izvan kredita, a koji test nesavjesnosti je sud provelo s obzirom na okolnosti prije sklapanja ugovora o kreditu, odnosno prilikom pregovaranja o uvjetima kredita i trenutku sklapanja kredita.

14. Još valja dodati da činjenica da je Ugovor o kreditu u cijelosti ispunjen nije od utjecaja na pravo tužitelja da utvrđuje njegovu djelomičnu ništetnost (čl. 327. i čl. 328. ZOO-a).

15. I odluka o parničnom trošku pravilna je u osnovi i visini (čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a u vezi s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika /„Narodne novine“, broj: 138/2023/).

16. Odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troška sastava žalbe, jer s istom nije uspio (čl. 154. st. 1. ZPP-a).

17. Slijedom navedenoga odlučeno je kao u izreci presude (čl. 368. st. 1. ZPP-a za stavak I. i čl. 166. st. 1. ZPP-a za stavak II.).

U Zagrebu 16. rujna 2025.

Predsjednica vijeća:

Slavica Garac