Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-11/2024-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Iris Gović Penić, predsjednice vijeća, Sanje Joka Umićević, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, i Ines Kovačević, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ČU, [adresa], Č [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Željku Damjancu, odvjetniku u Požegi, protiv tuženika Sava osiguranje d.d., Podružnica Hrvatska, Zagreb, Roberta Frangeša Mihanovića 9, OIB: 45237012600, zastupanog po punomoćniku Andreju Gariću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Rački i kolege j.t.d. iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Požegi, poslovni broj Pn-8/2020- 34 od 27. studenog 2023., na sjednici vijeća održanoj dana 16. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika Sava osiguranje d.d. kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Požegi, poslovni broj Pn-8/2020-34 od 27. studenog 2023. u točki I. presude u dijelu u kojem je tuženiku naloženo tužiteljici isplatiti iznos od 2.540,32 EUR/19.140,04 kn, zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 29. siječnja 2020. godine do isplate.

II. Preinačava se presuda Općinskog suda u Požegi, poslovni broj Pn-8/2020- 34 od 27. studenog 2023. u točki I. presude u dijelu u kojem je tuženiku naloženo tužiteljici isplatiti preko iznosa od 2.540,32 EUR/19.140,04 kn do iznosa od 4.233,87 EUR/31.900,07 kn (za iznos od 1.693,55 EUR/12.760,05 kn) te u dijelu u kojem je tuženiku naloženo tužiteljici nadoknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.401,08 EUR/10.556,46 kn, i sudi:

1. Odbija se tužbeni zahtjev u iznosu od 1.693,55 EUR/12.760,05 kn.

2. Svaka stranka snosi svoj trošak postupka.

III. Nalaže se tužiteljici ČU, [adresa] T 4, OIB: [osobni identifikacijski broj], nadoknaditi tuženiku Sava osiguranje d.d., Podružnica Hrvatska, Zagreb, Roberta Frangeša Mihanovića 9, OIB: 45237012600, trošak žalbenog postupka u iznosu od 165,24 EUR, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 247,86 EUR.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„I Nalaže se tuženiku Sava osiguranje, društvo za osiguranje, d.d., R. Frangeša Mihanovića 9, Zagreb, OIB: 45237012600 da plati tužiteljici ČU, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] s osnova naknade imovinske štete iznos od 4.233,87 eura/31.900,07 kuna sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 29. siječnja 2020. pa do isplate, po stopi koja se dobije uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita određenim na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do konačne isplate u visini stope određene čl. 29 ZOO-a koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri (3) postotna poena, u roku petnaest (15) dana kao i da joj naknadi trošak ovog postupka u iznosu od 1.401,08 eura / 10.556,46 kuna za zakonskim zateznim kamatama u visini stope određene čl. 29 ZOO-a koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri (3) postotna poena koje teku na taj iznos od dana presuđenja pa do isplate, a sve u roku od petnaest (15) dana.

II U preostalom dijelu tužba i tužbeni zahtjev za iznos od 1.181,22 eura/8.899,93 kuna, te u dijelu zahtjeva tužiteljice za isplatom zakonskih zateznih kamata na dosuđeni iznos od 4.233,87 eura / 31.900,07 kuna za razdoblje od 26.2.2019. do 29.1.2020. odbija se kao neosnovan.“

2. Protiv točke I. prvostupanjske presude žalbu podnosi tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Naime, tuženik smatra kako je prvostupanjski sud pogrešno ocijenio da je za nastanak štetnog događaja isključivo odgovoran osiguranik tuženika. Tuženik smatra kako je tužiteljica odgovorna za nastanak štetnog događaja, podredno da je doprinijela nastanku istog, budući da je ona (tužiteljica) vršila radnju pretjecanja vozila kojim je upravljao osiguranik tuženika na samom raskrižju i to prelazeći preko pune središnje razdjelne crte. Nadalje, tuženik osporava nalaz i mišljenje sudskog vještaka u kojem je utvrđeno da je tužiteljica prva započela sa radnjom pretjecanja, budući da vještak nije mogao utvrditi koje su brzine kretanja vozila tužiteljice i vozila osiguranika tuženika u vrijeme štetnog događaja. Također vještak nije mogao niti utvrditi je li osiguranik tuženika uključio pokazivač smjera uoči nastanka štetnog događaja. U takvim okolnostima, tuženik smatra da se trebao uzeti u obzir iskaz osiguranika tuženika iz kojeg proizlazi da je isti započeo radnju skretanja prije nego što je tužiteljica započela s radnjom pretjecanja, pogotovo kada u spisu ne postoji niti jedan dokaz koji bi mogao umanjiti vjerodostojnost iskaza osiguranika tuženika. Tuženik prigovara nalazu i mišljenju sudskog vještaka, navodeći da isti nije napravljen u skladu s pravilima struke. Tuženik smatra da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku time što je prvostupanjski sud bezrezervno prihvatio nelogične navode sudskog vještaka i na taj način utvrdio da ne postoji odgovornost tužiteljice za predmetni štetni događaj. Slijedom navedenog, tuženik predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu u smislu žalbenih navoda, podredno predlaže ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovan postupak. Potražuje trošak žalbenog postupka u iznosu od 413,10 EUR.

3. Tužiteljica nije podnijela odgovor na žalbu tuženika.

4. Žalba tuženika je djelomično osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 5.415,09 EUR/40.800,00 kn na ime naknade imovinske štete, tj. štete nastale na vozilu u vlasništvu tužiteljice, sa pripadajućom zateznom kamatom, a koja šteta je nastala sudarom vozila kojim je upravljala tužiteljica i vozila kojim je upravljao osiguranik tuženika.

5.1. Prvostupanjski sud je djelomično usvojio tužbeni zahtjev u iznosu od 4.233,07 EUR/31.900,07 kn, a koji iznos predstavlja procijenjeni iznos totalne štete na vozilu, sukladno nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka Darka Konjevića (list 68-89 spisa).

6. Ispitivanjem prvostupanjske presude u pobijanom dijelu i postupka koji joj je prethodio nisu utvrđene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj:

53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, dalje u tekstu: ZPP), a na što ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

7. Suprotno žalbenim navodima tuženika, nije utvrđena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, budući da prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude je razumljiva i ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, a presuda sadrži sve razloge o odlučnim činjenicama.

8. U žalbenoj fazi postupka sporna je odgovornost za predmetni štetni događaj, tj. je li isključivo odgovoran osiguranik tuženika ili je isključivo odgovorna tužiteljica ili postoji podijeljena odgovornost oba sudionika.

9. U predmetnom postupku, prvostupanjski sud je utvrdio sljedeće:

- da je, dana 26. veljače 2019. godine, došlo do prometne nezgode u kojoj je sudjelovala tužiteljica, upravljajući osobnim vozilom marke VW Polo registracijske oznake [registarska oznaka], i osiguranik tuženika TU, upravljajući osobnim vozilom marke VW Passat registracijske oznake [registarska oznaka]

- da se prometna nezgoda dogodila u Požegi na raskrižju ulica Hrvatskih branitelja i Jurja Križanića

- da je, prilikom nastanka štetnog događaja, osiguranik tuženika vršio radnju skretanja u lijevo, a tužiteljica je vršila radnju pretjecanja vozila osiguranika tuženika te su se oba vozila našla na lijevoj prometnoj traci i došlo je do sudara prednjeg desnog ugla vozila tužiteljice i prednjih lijevih vrata vozila osiguranika tuženika

- da je tužiteljica, prilikom pretjecanja vozila osiguranika tuženika, prešla preko pune središnje razdjelne crte

- da je tužiteljica započela s radnjom pretjecanja prije nego što je osiguranik tuženika započeo s radnjom skretanja u lijevo

- da je osiguranik tuženika, u trenutku početka radnje skretanja u lijevo, mogao uočiti da se vozilo tužiteljice nalazi na lijevoj prometnoj traci

- da je na vozilu tužiteljice nastala totalna šteta u iznosu od 31.900,07 kn

10. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, a koje prihvaća i sud drugog stupnja, prvostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo kada je ocijenio da ne postoji doprinos tužiteljice u nastanku štetnog događaja.

11. Sukladno čl. 12. st. 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/2008, 48/2010, 74/2011, 80/2013, 158/2013, 92/2014, 64/2015, 108/2017, dalje u tekstu: ZSPC) propisano je da sudionici u prometu dužni su držati se ograničenja, zabrana i obveza izraženih pomoću postavljenih prometnih znakova, dok je stavkom 3. istog članka izričito propisano da se oznake na kolniku smatraju prometnim znakom.

12. Nadalje, člankom 73. st. 1. ZSPC-a propisano je da vozač ne smije pretjecati drugo vozilo, osim bicikla, mopeda i motocikla bez bočne prikolice, neposredno ispred raskrižja ili na raskrižju koje nije s kružnim tokom prometa. ZSPC propisuje iznimke kada je pretjecanje u raskrižju dopušteno (npr. raskrižje s kružnim tokom prometa, raskrižje regulirano semaforima), ali u konkretnom slučaju takve iznimke nisu primjenjive.

13. Tužiteljica je postupila suprotno gore citiranim zakonskim odredbama. Naime, tužiteljica je započela s radnjom pretjecanja prelazeći iz desne prometne trake u lijevu prometnu traku, a pritom je prešla preko pune središnje razdjelne linije. Puna središnja razdjelna linija predstavlja prometni znak koji označava zabranu prelaska s desne u lijevu prometnu traku, a samim time predstavlja i zabranu pretjecanja vozila. U postupku je nesporno da je tužiteljica postupila protivno prometnom znaku, tj. započela je s radnjom pretjecanja na mjestu gdje to nije smjela.

14. Nadalje, osim što je prešla preko pune središnje linije, tužiteljica je pretjecala vozilo osiguranika tuženika neposredno ispred raskrižja ulica Hrvatskih branitelja i Jurja Križanića, a upravo kada se osiguranik tuženika pripremao započeti s radnjom skretanja ulijevo iz ulice Hrvatskih branitelja u ulicu Jurja Križanića. Time je tužiteljica postupila protivno odredbom čl. 73. st. 1. ZSPC-a, tj. pretjecala je neposredno ispred raskrižja vozilo osiguranika tuženika, a što je posebno opasno jer se u raskrižjima spajaju i/ili sijeku različiti smjerovi prometa te je time rizik od sudara veći. Dakle, radnja pretjecanja na takvom mjestu je zabranjena jer bitno ugrožava sigurnost prometa.

15. Sukladno čl. 43. st. 1 ZSPC-a, vozač koji namjerava na cesti ili drugoj prometnoj površini obaviti neku radnju vozilom (uključiti se u promet, prestrojiti, odnosno mijenjati prometnu traku, pretjecati, obilaziti, zaustavljati se, skretati udesno ili ulijevo, okretati se polukružno, voziti unatrag i sl.) ne smije početi takvu radnju ako time dovodi u opasnost druge sudionike u prometu ili imovinu.

16. S druge strane, osiguranik tuženika je postupio gore citiranoj zakonskoj odredbi te započeo je s radnjom skretanja ulijevo u trenutku kada se vozilo tužiteljice nalazilo na lijevoj prometnoj traci, budući da je tužiteljica s radnjom pretjecanja započela prije nego što je osiguranik tuženika započeo s radnjom skretanja ulijevo. Da je osiguranik tuženika pozorno gledao u kontrolna ogledala (retrovizor) mogao je uočiti da se vozilo tužiteljice nalazi na lijevoj prometnoj traci te odustati od radnje skretanja ulijevo. Međutim, osiguranik tuženika nije pozorno promatrao prometnu situaciju te je započeo s radnjom skretanja ulijevo, a potom je doveo sebe, tužiteljicu i njihovu imovinu u opasnost.

17. Da su tužiteljica i osiguranik tuženika postupali sukladno zakonskim prometnim pravilima, ne bi došlo do nastanka predmetnog štetnog događaja. Drugim riječima, tužiteljica je započela radnju pretjecanja neposredno ispred raskrižja, prelaskom preko pune uzdužne linije, dok je osiguranik tuženika započeo s radnjom skretanja ulijevo bez da se uvjerio da tu radnju može izvesti bez opasnosti za sebe i druge sudionike u prometu, a do štetnog događaja ne bi došlo da su oba sudionika postupili sukladno zakonskim prometnim pravilima.

18. Sukladno članku 1072. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, dalje u tekstu: ZOO), kad je šteta prouzročena pogonom dvaju ili više vozila te ako postoji obostrana krivnja oba vozača, svaki vozač odgovara drugomu za njegovu štetu razmjerno stupnju svoje krivnje.

19. Nadalje, člankom 1092. st. 1. ZOO propisano je da oštećenik koji je pridonio da šteta nastane ili da bude veća nego što bi inače bila ima pravo samo na razmjerno sniženu naknadu.

20. Prema ocjeni ovog suda drugog stupnja, osiguranik tuženika je kriv za štetni događaj u omjeru od 60%, dok je tužiteljica kriva za štetni događaj u omjeru od 40%. Naime, tužiteljica je doprinijela nastanku štetnog događaja jer je započela sa zabranjenom radnjom pretjecanja vozila. Međutim, odlučujući trenutak za nastanak štetnog događaja jest neoprezno postupanje osiguranika tuženika koji nije provjerio retrovizor te uočio vozilo koje ga već pretječe. Dakle, iako je pretjecanje bilo zabranjeno, ono je već bilo započeto, a radi čega je osiguranik tuženika bio dužan propustiti tužiteljicu. Slijedom navedenog, ovaj sud ocjenjuje da je osiguranik tuženika ipak u većem omjeru odgovoran u odnosu na tužiteljicu, međutim, ne smije se zanemariti da je i tužiteljica opasnom radnjom pretjecanja doprinijela nastanku štetnog događaja. U takvim okolnostima, primjereno je da je omjer odgovornosti 60% na strani tuženika, a 40% na strani tužiteljice.

21. Tuženik u žalbi prigovara nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka prometne struke Darka Konjevića od 16. ožujka 2022. godine (list 68-89 spisa) te usmenoj dopuni nalaza i mišljenja danoj na ročištu dana 13. listopada 2023. godine (list 125- 128 spisa).

22. Prema ocjeni ovog suda drugog stupnja, nalaz i mišljenje vještaka Darka Konjevića te njegova usmena dopuna su stručni, jasni, obrazloženi, sačinjeni u skladu sa pravilima struke i sukladno čl. 258 st. 1. ZPP-a. Naime, sudski vještak je jasno i uvjerljivo obrazložio, sukladno publiciranim podacima za potrebno vrijeme promjene prometne trake i potrebno vrijeme skretanja ulijevo, da je tužiteljica započela s radnjom pretjecanja prije nego što je osiguranik tuženika započeo s radnjom skretanja ulijevo. Nadalje, vještak je uvjerljivo obrazložio da je osiguranik tuženika mogao, u trenutku početka radnje skretanja ulijevo, uočiti osobni automobil tužiteljice. Naposljetku, vještak je uvjerljivo obrazložio zašto ne može utvrditi je li osiguranik tuženika upalio pokazivač smjera prije skretanja ulijevo, ali i da takva radnja predstavlja označavanje radnje skretanja ulijevo, ali ne i započinjanje radnje skretanja ulijevo. Drugim riječima, osiguranik tuženika je i nakon što je upalio pokazivač smjera bio dužan utvrditi može li radnju skretanja ulijevo izvršiti na siguran način.

23. Ovaj sud drugog stupnja prihvaća nalaz i mišljenje vještaka Darka Konjevića i u dijelu u kojem je procijenio imovinsku štetu na vozilu tužiteljice u iznosu od 4.233,87 EUR/31.900,07 kuna, a kako je to uradio i prvostupanjski sud.

24. Međutim, sud prvog stupnja je propustio, pogrešnom primjenom materijalnog prava, cijeniti doprinos tužiteljice u nastanku štetnog događaja. Dakle, budući da prvostupanjski sud nije cijenio doprinos tužiteljice od 40% u nastanku predmetnog štetnog događaja, naknadu od 4.233,87 EUR/31.900,07 kuna valja razmjerno sniziti, sukladno čl. 1092. st. 1. i 2. ZOO. Slijedom navedenog, tužiteljica ima pravo na naknadu imovinske štete u iznosu od 2.540,32 EUR/19.140,04 kn, dok nema pravo na isplatu iznosa od 1.693,55 EUR/12.760,05 kn.

25. S obzirom na navedeno, valjalo je odbiti žalbu tuženika i potvrditi prvostupanjsku presudu u dijelu u kojem je usvojen tužbeni zahtjev u iznosu od 2.540,32 EUR/19.140,04 kn, a valjalo je preinačiti prvostupanjsku presudu i odbiti tužbeni zahtjev u iznosu od 1.693,55 EUR/12.760,05 kn (točka I. i točka II. stavak 1. drugostupanjske presude).

26. Kako je u drugostupanjskom postupku preinačena prvostupanjska presuda na način da je odbijen tužbeni zahtjev u dodatnom iznosu od 1.693,55 EUR/12.760,05 kn, valjalo je preinačiti i odluku o troškovima postupka.

26.1. Kada se promatra cjelokupni tužbeni zahtjev u iznosu od 5.415,09 EUR/40.800,00 kn, tužbeni zahtjev je osnovan u iznosu od 2.540,32 EUR/19.140,04 kn, a nije osnovan u iznosu od 2.874,77 EUR/21.659,96 kn. Prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev u iznosu od 1.181,22 EUR/8.899,93 kn jer tužbeni zahtjev u tom dijelu nije bio u skladu sa stvarnom štetom koja je tužiteljici nastala u predmetnom štetnom događaju, dok je ovaj sud drugog stupnja dodatno odbio tužbeni zahtjev u iznosu od 1.693,55 EUR/12.760,05 kn, cijeneći doprinos tužiteljice u nastanku štetnog događaja u omjeru od 40%, a koji doprinos prvostupanjski sud nije cijenio.

26.2. Preinačavanjem prvostupanjske presude tužiteljica je kvalitativno uspjela u sporu s 60%, a tuženik s 40%, budući da postoji doprinos tužitelja u nastanku štetnog događaja.

26.3. Kako je tužbeni zahtjev osnovan u iznosu od 2.540,32 EUR/19.140,04 kn, a nije osnovan u iznosu od 2.874,77 EUR/21.659,96 kn, tužiteljica je kvantitativno uspjela u sporu s 46,90%, a tuženik s 53,10 %.

26.4. Konačni uspjeh stranaka u sporu je taj da je tužiteljica uspjela s 53,45%, a tuženik s 46,55%. S obzirom na to da su stranke djelomično uspjele u parnici u približno jednakim dijelovima, primjenjujući odredbu čl. 154. st. 4. ZPP, odlučeno je da svaka strana snosi svoj trošak (točka II. stavak 2. prvostupanjske presude).

27. Slijedom svega navedenog, primjenom odredbe iz čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno je kao u točki I. izreke drugostupanjske presude, a primjenom odredbe čl. 373. st. 3. ZPP-a odlučeno je kao u točki II. stavku 1. i 2. izreke drugostupanjske presude.

28. Sukladno čl. 166. st. 1. i 2. ZPP, odlučeno je i o zahtjevu tuženika za naknadu troška nastalog povodom njegove žalbe. Tuženik je djelomično uspio sa žalbom, a radi čega je preinačena odluka o glavnoj stvari na način da je tužbeni zahtjev odbijen u iznosu od 1.693,55 EUR, dok je u prvostupanjskom postupku bio usvojen tužbeni zahtjev u iznosu od 4.233,87 EUR. Dakle, tuženik je sa žalbom uspio u omjeru od 40%. Tuženik potražuje trošak sastava žalbe u iznosu od 250,00 EUR, zajedno s pripadajućim PDV-om od 25%, sveukupno iznos od 312,50 EUR, sukladno Tbr 10.1., Tbr. 46., i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'', broj: 138/23., dalje: Tarifa). Nadalje, tuženik potražuje i trošak sudske pristojbe na žalbu protiv prvostupanjske presude u iznosu od 100,60 EUR. Dakle, tuženik potražuje trošak žalbenog postupka u iznosu od 413,10 EUR. Međutim, kako je tuženik sa žalbom uspio u omjeru od 40%, primjenom odredaba čl. 154. st 2., čl. 155. i čl. 166. st. 2. ZPP-a, tuženik ima pravo na naknadu troška žalbenog postupka u razmjernom iznosu od 165,24 EUR, dok nema pravo na naknadu troška žalbenog postupka u preostalom zatraženom iznosu od 247,86 EUR. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki III. i IV. drugostupanjske presude.

U Zagrebu, 16. rujna 2025.

Predsjednica vijeća:

mr. sc. Iris Gović Penić