Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-2697/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Jadranke Matić, kao predsjednice vijeća, Ksenije Jakovčević kao suca izvjestitelja i članice vijeća i Lidije Bošnjaković, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za zapošljavanje, Zagreb, Radnička cesta 1, OIB: 91547293790, kojeg zastupa punomoćnica Nikolina Sertić, odvjetnica iz Odvjetničkog društva Gugić, Kovačević & Krivić d.o.o. Zagreb, Radnička cesta 52, protiv tuženika ZĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Viktorija Knežević, odvjetnica iz Dubrovnika, kao preuzimateljica ureda dosadašnjeg punomoćnika tuženika odvjetnika Ivica Ban iz Dubrovnika, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P-683/14 od 8. siječnja 2021., u sjednici vijeća održanoj 16. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P-683/14 od 8. siječnja 2021.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I. Odbija se zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 281.805,81 kuna sa zateznom kamatom.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 205.342,76 kuna.

III. Nalaže se tužitelju u roku od 15 (petnaest) dana nadoknaditi tuženiku trošak postupka u iznosu od 65.625,00 kuna."

2. Protiv navedene presude žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) te predlažu žalbu usvojiti uz naknadu troška žalbe.

3. Povodom žalbe tužitelja protiv navedene presude ovaj sud je presudom i rješenjem poslovni broj Gž-761/2021 od 4. siječnja 2022. odlučio:

"I. Preinačava se presuda Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P-683/14 od 8. siječnja 2021. u pobijanom odbijajućem dijelu pod stavkom I izreke za iznos od 247.939,36 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 8. travnja 2010. pa do isplate, te u pobijanom odbijajućem dijelu pod stavkom II izreke za iznos od 204.142,04 kn kao i odluka o parničnom trošku od stavkom III izreke i za navedeno sudi:

1. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 247.939,36 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 8. travnja 2010. pa do 31. srpnja 2015. po stopi u visini obračunatoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate u visini obračunatoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

2. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 204.142,04 kn, u roku od 15 dana.

3. Odbija se tuženik sa priznatim parničnim troškom u iznosu od 65.625,00 kn.

II Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 59.750,00 kn, u roku od 15 dana.

III Odbija se žalba tužitelja kao djelomično neosnovana i potvrđuje navedena presuda u pobijanom odbijajućem dijelu pod stavkom I izreke za iznos od 3.872,80 kn sa zatraženom zateznom kamatom od 8.4.2010. pa do isplate.

IV Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak žalbe u iznosu od 7.656.25 kn, u roku od 15 dana te je riješio:

"Rješenjem poslovni broj Gž-761/2021 od 4. siječnja 2022. ovaj sud je odlučio:

I. Ukida se presuda Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P-683/14 od 8. siječnja 2021. godine pod stavkom I izreke za iznos od 29.993,45 kn te pod stavkom II izreke za iznos od 1.200,72 kn bez vraćanja na ponovno suđenje.

II Smatra se da je tužba u dijelu koji se odnosi na eventualno kumulirani tužbeni zahtjev povučena."

4. Rješenjem Vrhovnog suda RH poslovni broj Revd-3533/2022-2 od 22. studenog 2022. prijedlog tuženika za dopuštenje revizije je odbačen a zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije je odbijen kao neosnovan.

5. Odlukom Ustavnog suda broj U-III-1774/2023 U-III-1775/2023 od 30. travnja 2025. odlučeno je:

"I Ustavne tužbe se usvajaju.

II. Ukidaju se:

- rješenje Vrhovnog suda broj: Revd 3533/2022-2 od 22. studenoga 2022. i

- presuda Županijskog suda u Zagrebu broj: Gž-761/2021-2 od 4. siječnja 2022.

III. Predmet se vraća na ponovni postupak Županijskom sudu u Zagrebu."

6.1. Ustavni sud ocjenjuje da razlozi osporene drugostupanjske presude u vezi pravne naravi i učinaka Odluke Vlade ne odgovaraju bitnom sadržaju Odluke Vlade (točka 6. obrazloženja ove Odluke) jer je prema Odluci Vlade kreditor (tužitelj putem HPB-a d.d. i Zagrebačke banke d.d.) nesumnjivo obvezan reprogramirati već plasirane kredite (uključivo s dospjelim tražbinama), pa čak i one koji su otkazani i glede kojih su u tijeku ovršni ili parnični postupci radi utjerivanja dugova za neotplaćene rate kredita. Budući da Odluka Vlade u točki VI. određuje da će poslovne banke zaključiti dodatak ugovoru s korisnicima kredita koji prihvate nove uvjete otplate, to logičkom interpretacijom dovodi do zaključka da su korisnici oni kojima se ponuda sklapanja aneksa treba uputiti kako bi odlučili o njezinom prihvatu. Stoga je logičan prigovor podnositelja da tekst aneksa ugovora treba pripremiti banka a ne neuki korisnik.

6.2. Nadalje taj sud ocjenjuje da je drugostupanjski sud propustio uzeti u obzir očito primarno socijalni (nekomercijalni) aspekt ovih kredita koji se financiraju iz državnog proračuna a kreditor je tužitelj te da nije razumno zaključiti da podnositelj ne bi pristao na izmjenu ugovora o kreditu u njegovu korist, a pri čemu se u ustavnoj tužbi osnovano poziva na to da je u prethodnom postupku otkaza kredita kod javnog bilježnika uputio pisanu zamolbu tužitelju da se ugovor ne raskida pa će nastaviti s otplatom, radi čega je teško prihvatljiv kao razumno utemeljen zaključak drugostupanjskog suda da je podnositeljev propust što se nije obratio kreditoru radi sklapanja dodatka ugovoru, kao i da Odluka Vlade nije prisilni propis kojom bi kreditoru iz ovih ugovora bila nametnuta dodatna obveza, kada je očito da je legitimni cilj Odluke Vlade provođenje mjera socijalne politike prema hrvatskim braniteljima, radi čega je obrazloženjem drugostupanjske presude došlo do povrede podnositeljevog prava na pravično suđenje zajamčenog čl. 29. st. 1. Ustava.

7. Žalba tužitelja nije osnovana.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu duga po Ugovoru o dugoročnom [broj kredita]-Z od 22. veljače 2000. i to: isplate neotplaćene glavnice kredita, ugovorene redovne kamate te zateznih kamata kao i troška javnog bilježnika.

9. Tijekom postupka je nedvojbenim utvrđeno:

- da je tuženik kao branitelj dana 22. veljače 2000. sklopio s Hrvatskom poštanskom bankom d.d. (dalje HPB) Ugovor o dugoročnom [broj kredita]-Z,

- da je navedenim ugovorom izričito ugovoreno da ga HPB sklapa s tuženikom u ime i za račun ovdje tužitelja Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, a u čl. 1. ugovora je obrazloženo da se kredit sklapa temeljem Uredbe o uvjetima odobravanja kredita i zajmova određenih pravnih osoba i Odluke o uvjetima i načinu korištenja kredita za poticanje zapošljavanja, sukladno ugovoru koji su tužitelj i HPB zaključili o poslovnoj suradnji na zajedničkom financiranju poduzetničkih pothvata i obavljanju komisionih bankarskih poslova i usluga,

- da je temeljem navedenog ugovora tuženiku odobren kredit u iznosu od 260.000,00 kn za osnovna sredstva, a tuženik se obvezao primljeni iznos kredita vratiti uvećan za promjenjivu kamatnu stopu od 7,90 % uvećanu za 1 % postotni bod, u 72 jednaka mjesečna anuiteta.

- da su ugovorne strane čl. 12. ugovorile ukoliko korisnik kredita ne udovolji bilo kojoj obvezi preuzetoj zaključenjem tog ugovora, pa tako i ukoliko dva puta uzastopno ne izvrši plaćanje ugovorenih anuiteta, da kreditor ima pravo učiniti dospjelim svako svoje potraživanje prema tuženiku uz obvezu da za isto prethodno pribavi suglasnost ovdje tužitelja,

- da tuženik primljeni kredit nije otplaćivao redovito, a što proizlazi iz evidencije uplata po kreditu,

- da su u konkretnom slučaju nastupile okolnosti iz čl. 12. ugovora o dugoročnom kreditu po kojem je HPB imala pravo otkazati daljnje korištenje kredita i učiniti dospjelim svako svoje potraživanje zbog tuženikovog neispunjavanja preuzetih obveza, uz prethodnu suglasnost tužitelja,

- da je HPB, po nalogu tužitelja, obaviješću o otkazu korištenja kredita i zahtjevu za povrat cjelokupnog dospjelog duga od 25. travnja 2005. a koji je uručen tuženiku 10. svibnja 2005., raskinula predmetni ugovor o dugoročnom kreditu sukladno čl. 130. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99 - dalje: ZOO) tako da je predmetni ugovor o kreditu tužitelju valjano otkazan dana 25. travnja 2005.,

- da je tijekom postupka provedeno novo financijsko knjigovodstveno vještačenja po vještakinji Jeleni Ćurlici, čiji nalaz i mišljenje je sud prvog stupnja prihvatio kao stručan i obrazložen, a kojim je utvrđen iznos duga u kn i EUR na dan raskida ugovora o kreditu 25. travnja 2005., na dan 24. rujna 2009., te na dan 31. ožujka 2010.

10. Sud prvog stupnja odbija tužbeni zahtjev tužitelja uz obrazloženje da tužitelj nije imao pravo zahtijevati ispunjenje svih obveza po predmetnom ugovoru o kreditu s obzirom da tužitelj nije ispunio obvezu ponude reprograma kredita tuženiku u skladu s Odlukom Vlade RH o izmjenama uvjeta kredita za poticanje zapošljavanja i samozapošljavanja hrvatskih branitelja od 26. listopada 2006. objavljenoj u Narodnim novinama broj 119/2006 (dalje Odluka Vlade) kojom je Vlada RH odobrila reprogram kredita hrvatskim braniteljima, pa kako je tuženik hrvatski branitelj, smatra da su donošenjem iste izmijenjeni bitni sastojci predmetnog ugovora o kreditu, a da tužitelj nije postupio po obveznim prisilnim propisima kojima je određena obveza tužitelja da ponudi reprogram kredita tuženiku.

11. Odluku prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj sud.

12. Naime, iz sadržaja predmetnog ugovora o kreditu i zahtjeva za odobravanje istog te tvrdnji stranaka u ovom postupku, proizlazi da je navedeni kredit odobren tuženiku u ime i za račun tužitelja kao branitelju i to kao mjera državne politike socijalne pomoći u vidu poticanja zapošljavanja i samozapošljavanja, te se uopće ne radi o tipičnom odnosu zajma/kreditiranja, dapače tužitelj je kao javna ustanova u vlasništvu Republike Hrvatske po odluci Vlade Republike Hrvatske odobravao ovakve kredite, pri tome uključujući komercijalnu banku kao posrednika odnosno tužiteljevog nalogoprimca, iz kojih proizlaze svi ekonomski i imovinski učinci vezani za ovdje stranke.

13. Vlada Republike Hrvatske je 26. listopada 2006. donijela Odluku o izmjenama uvjeta kredita za poticanje zapošljavanja i samozapošljavanja Hrvatskih branitelja kojom je odobrila reprogram kredita za poticanje zapošljavanja i samozapošljavanja, odobrenih i realiziranih iz sredstava Hrvatskog zavoda za zapošljavanje tijekom 1999. i 2000., korisnicima kredita sa statusom hrvatskog branitelja na način da je produžila rok otplate na 20 godina (uključujući poček od 5 godina), s tim da se za vrijeme otplate kredita ne obračunava kamata i otplata se obavlja u jednakim mjesečnim anuitetima.

14. Dakle, ovom odlukom Vlade RH, a koja je nadležna upravljati financijama tužitelja namijenjenim za kredite sklopljene s korisnicima kredita sa statusom hrvatskog branitelja, jer su isti logično financirani sredstvima iz državnog proračuna, određeno je da se reprogramiraju dospjela i nedospjela potraživanja (glavnica uvećana za redovnu kamatu) i to počevši od 1. srpnja 2006. s tim da će se točan iznos potraživanja utvrditi na dan zaključivanja dodatka ugovora o kreditu s poslovnom bankom.

15. Nadalje, čl. 4. i 5. ove odluke je određeno da pravo na reprogramiranje imaju hrvatski branitelji kojima je ovakav kredit odobren i plasiran putem Hrvatske poštanske banke d.d. i Zagrebačke banke d.d., a da reprogram uključuje i one korisnike protiv kojih je pokrenut ovršni postupak ili su im krediti radi neredovite otplate otkazani te su protiv njih pokrenute sudske tužbe, pod uvjetom da su kredit iskoristili namjenski te da prethodno podmire nastale troškove sudskog postupka. Također je određeno da će se s korisnicima kredita koji prihvate nove uvjete poslovne banke zaključiti dodatke ugovora.

16. Slijedom izloženog, proizlazi da je tužitelj, kao javna ustanova u vlasništvu države predmetni kredit dao tuženiku kao mjeru socijalne politike i to iz sredstava državnog proračuna, pa svrha ovog ugovora o kreditu nije bila komercijalna, dapače ista predstavlja pomoć socijalnog ugroženoj skupini i to pomoć koju je odobrila država, a tuženik je u ovom odnosu slabija strana, posebno zaštićena socijalna kategorija.

17. Tužitelju je morao biti poznat sadržaj Odluke Vlade RH od 26. listopada 2006. koja je objavljena u službenom glasilu - Narodnim novinama, te je isti imao obvezu postupati po ovoj odluci u smislu ponude tuženiku reprograma predmetnog kredita, pa kada je ovom odlukom Vlade RH već određen obvezni sadržaj reprograma, a koji pravno predstavlja izmjenu bitnih sastojaka ugovora, pa kad se navedeno dovede u vezu s činjenicom da tužitelj nije ni tvrdio niti dokazivao da je nudio reprogram kredita tuženiku, to tužitelj nije postupio sukladno prisilnom propisu koji je odredio obvezu tužitelja da ponudi tuženiku reprogram i tek u slučaju da isti ne bude prihvaćen, da ustraje u ispunjenu obveza po osnovnom ugovoru o kreditu.

18. Potpuno je nelogično da tuženik ne bi pristao da mu se kredit reprogramira prema uvjetima Odluke Vlade RH jer istim sadržajno produljuje vrijeme otplate bez obračuna kamata, pogotovo pored činjenice da je očito imao teškoće u otplati kredita i da je u predmetu javnog bilježnika Nikše Viđena OU-152/00, a u kojem je tužitelj sudjelovao kao vjerovnik, dopisom od 26. kolovoza 2005. tuženik molio da se ugovor o kreditu ne raskine jer bi nastavio plaćati isti.

19. Stoga tužitelj u trenutku podnošenja tužbe 8. travnja 2010. nije imao pravo zahtijevati ispunjenje svih obveza po predmetnom kreditu jer nije ispunio obvezu ponude reprograma kredita po kojem je tuženik mogao isti iznos glavnice kredita (uvećane za redovnu kamatu) platiti u roku od 20 godina bez obračuna kamata, a niti je imao pravo bez ponude reprograma ustrajati u učincima raskida predmetnog ugovora o kreditu.

20. Slijedom navedenog, a imajući u vidu da je legitimni cilj Odluke Vlade provođenje mjera socijalne politike prema hrvatskim braniteljima i da je primarno aspekt ovih kredita koji se financiraju iz državnog proračuna socijalni (nekomercijalni) pa budući da Odluka Vlade u točki VI. određuje da će poslovne banke zaključiti dodatak ugovoru s korisnicima kredita koji prihvate nove uvjete otplate, logično je za zaključiti da tekst aneksa ugovora treba pripremiti banka i uputiti korisnicima kredita kako bi odlučili o prihvatu istog, to je, suprotno žalbenim navodima, pravilno pobijanom presudom utvrđeno da tužitelj nema pravo zahtijevati isplatu utuženih iznosa jer nije prethodno ispunio obvezu određenu prisilnim propisom, a uz koju je vezan učinak otkazanog (raskinutog) otkaza ugovora o kreditu.

21. Radi razjašnjenja daljnjeg odnosa stranaka, ukazuje se da tužitelj i dalje ima tražbinu prema tuženiku koji nije vratio dani dugoročni kredit i da je navedena tražbina osigurana založnim pravom, no ista će biti dospjela i prisilno naplativa tek nakon što tužitelj ponudi tuženiku propisani reprogram kredita ili pak tuženik odbije isti, s tim da pri tome nisu bez značaja na tijek zastare i naplativost potraživanja radnje koje je tužitelj poduzeo radi naplate potraživanja.

22. Odluka o trošku tužitelja temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP u svezi odredbe čl. 155. ZPP.

23. Slijedom izloženih razloga, valjalo je žalbu tužitelja kao neosnovanu odbiti i pobijanu presudu suda prvog stupnja potvrditi (čl. 368. st. 1. ZPP).

U Zagrebu, 16. rujna 2025.

Predsjednica vijeća:

Jadranka Matić