Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-692/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sanje Joka Umićević kao predsjednice vijeća, Ines Kovačević kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i mr. sc. Iris Gović Penić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice EH, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa]., koju zastupaju punomoćnici Krešimir Vilajtović i Dominik-Stjepan Janković, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika JH, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa]., kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Lešić, odvjetnik u Zagrebu, radi predaje u posjed, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude i rješenja Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Supetru, posl. broj P-460/2022-34 od 6. prosinca 2024., dana 16. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Supetru, posl. broj P-460/2022-34 od 6. prosinca 2024. u dijelu u kojem se nalaže tuženiku MH, predati tužiteljici CH u vlasnički suposjed ½ dijela nekretnine u naravi kamene kuće koja se sastoji od prizemlja, kata i potkrovlja, upisane u zemljišne knjige Općinskog suda u Splitu, Zemljišnoknjižni odjel Supetar u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica] ZGR, KUĆA.

r i j e š i o  j e

I Ukida se presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Supetru, posl. broj P-460/2022-34 od 6. prosinca 2024. u dijelu u kojem se nalaže tuženiku MH, predati tužiteljici CH u vlasnički suposjed ključeve ulaznih vrata kuće.

II Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Supetru, posl. broj P-460/2022-34 od 6. prosinca 2024. u dijelu pod točkom II izreke u odnosu na trošak parničnog postupka.

III Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud je donio sljedeću presudu:

Nalaže se tuženiku MH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], predati tužiteljici CH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u vlasnički suposjed ključeve ulaznih vrata kuće, a time i vlasnički suposjed ½ dijela nekretnine u naravi kamene kuće koja se sastoji od prizemlja, kata i potkrovlja, upisane u zemljišne knjige Općinskog suda u Splitu, Zemljišnoknjižni odjel Supetar u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica] ZGR, KUĆA, sve u roku od 15 dana.

i

r j e š e nj e

I. Odbija se kao neosnovan prijedlog tužiteljice za određivanjem privremene mjere koji glasi:

"I. Nalaže se tuženiku MH iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj] predati tužiteljici CH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u vlasnički suposjed ključeve ulaznih vrata kuće, a time i vlasnički suposjed 1 dijela nekretnine u naravi kamene kuće koja se sastoji od prizemlja, kata i potkrovlja, upisane u zemljišne knjige Općinskog suda u Splitu, ZEMLJIŠNOKNJIŽNI ODJEL SUPETAR u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica] ZGR, KUĆA, te da se uzdrži od daljnjeg ometanja tužiteljice EH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u njezinom korištenju posjeda 1 dijela predmetne nekretnine.

II. Tuženiku MH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] se ostavlja rok od 24 sata, računajući od dostave prijepisa ovog rješenja, da ispuni navedenu obvezu. Ako tuženik ne ispuni navedenu obvezu, odnosno nastavi sprječavati tužiteljicu u uživanju 1 dijela predmetne nekretnine, Naslovni sud mu izriče novčanu kaznu u iznosu od 1.327,23 EUR (slovima: tisućutristodvadesetsedameuradvadesettricenta), povodom koje će isti sud po službenoj dužnosti provesti ovrhu rješenja o kazni.

III. Ova privremena mjera ostaje na snazi do pravomoćnog okončanja ove parnice.IV. Ovo rješenje dostaviti će se Općinskom sudu u Splitu, zemljišnoknjižnom odjelu Supetar, i to sve odmah nakon donošenja istoga.

V. Žalba protiv ovog rješenja ne odgađa provedbu privremene mjere, a koja je određena ovim rješenjem."

II. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 2.705,13 eura zajedno sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

2. Protiv navedene presude kao i rješenja u dijelu pod točkom II izreke žali se tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava predlažući da Županijski sud preinači pobijanu odluku u skladu sa žalbenim navodima tuženika, podredno istu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak uz naknadu troška ovog žalbenog postupka.

3. Žalba tuženika je djelomično osnovana.

4. Ispitujući prvostupanjsku odluku i postupak koji joj je prethodio ovaj sud smatra da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a te nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju se neosnovano poziva tuženik jer odluka nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, izreka odluke je razumljiva te ne proturječi razlozima presude i ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

5. Prvostupanjski sud je na temelju provedenog dokaznog postupka utvrdio sve okolnosti koje su relevantne za donošenje pravilne i zakonite odluke te je na osnovu izvedenih dokaza i njihove ocjene u skladu sa odredbom čl. 8. ZPP-a pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za predajom u suposjed 1/ 2 dijela nekretnine označene kao čest. zgrade [katastarska čestica], zgr. Kuća, k. o. [katastarska općina].

7. Među strankama nije sporno da su tužiteljica i tuženik suvlasnici nekretnine označene kao čest. zgrade [katastarska čestica], ZGR, Kuća, k. o. [katastarska općina], svaki u 1/ 2 dijela kao njihove bračne stečevine.

8. Međutim ovdje je sporno je li tuženik u isključivom posjedu predmetne nekretnine te je li tužiteljici kao suvlasnici 1/ 2 dijela onemogućava suposjed kuće.

9. Tuženik tijekom prvostupanjskog postupka kao i u fazi žalbenog postupka ističe da je sud propustio odlučiti o preinaci tužbe a kojoj se tuženik protivio podneskom od 11. studenog 2024.

10. Međutim u ovom konkretnom slučaju, iako sud nije rješenjem odlučio o preinaci tužbe, sud je donoseći pobijanu odluku zapravo dopustio preinaku tužbe u dijelu u kojem je tužiteljica pored prvotnog postavljenog tužbenog zahtjeva u tužbi, podneskom od 9. listopada 2024. nakon zaključenja prethodnog postupka, istaknula i drugi kojim traži da se naloži tuženiku predaju u vlasnički suposjed ključeva ulaznih vrata kuće.

11. Naime prvostupanjski sud je protivno odredbi čl. 190. st. 1. ZPP-a dopustio preinaku tužbe koja nije dopuštena nakon zaključenja prethodnog postupka pa je time umjesto da odluči samo o prvotno postavljenom tužbenom zahtjevu prekoračio tužbeni zahtjev tužitelja kada je odlučio i o ovom dijelu preinačene tužbe stoga je valjalo na temelju odredbe čl. 369. st. 4. ZPP-a u tom dijelu ukinuti prvostupanjsku presudu a kako je to odlučeno u točci I izreke ovog drugostupanjskog rješenja.

12. Također ovdje valja naglasiti da prema odredbi čl. 190. st. 2. ZPP-a iznimno od odredbe stavka 1. ovog članka tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave, ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka što nije slučaj u ovom konkretnom predmetu.

13. Prvostupanjski sud je utvrdio sljedeće činjenice:

-da je pravomoćnom i ovršnom presude prvostupanjskog suda u predmetu pod posl. P-8815/2015 utvrđeno pod točkom I da je Ugovor o darovanju sklopljen između u tom predmetu I. tužene ČH i II. tuženika HH ništetan, dok je pod točkom II. presude naloženo brisanje zemljišnoknjižnog stanja nastalog na osnovu navedenog ugovora o darovanju i uspostava zemljišnoknjižnog stanja u Z. U. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] u pogledu k. č. br. [katastarska čestica] kuća, kakvo je bilo prije provedbe Ugovora o darovanju tako da se briše pravo vlasništva na toj nekretnini sa imena II. tuženika HH uz istovremeni upis predmetne nekretnine na ime I. tužene ČH, da je pod točkom III. presude utvrđeno je da je nekretnina – kuća na kčbr. [katastarska čestica] upisana u Z. U. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] uključujući i zemljište i zajedničke dijelove zgrade povezane temeljem odredbi čl. 68. i 370. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, bračna stečevina tužitelja JH i I. tuženice ČH u jednakim dijelovima pa tužitelju pripada ½ dijela opisane nekretnine, a što je I. tužena dužna priznati i trpjeti upis prava vlasništva u zemljišne knjige,

-da iz povijesnog zemljišnoknjižnog izvatka za predmetnu nekretninu proizlazi da se tužiteljica upisala kao suvlasnica za ½ dijela iste nekretnine 18. prosinca 2017., a tuženik 4. travnja 2018.,

-da iz potvrde Ministarstva unutarnjih poslova, PU Splitskodalmatinska, Policijska postaja Brač, od 4. srpnja 2016. proizlazi da je tužiteljica 2. srpnja 2016. prijavila da je njezin bivši suprug promijenio bravu na ulaznim vratima obiteljske kuće u [adresa]., kao i da je tužiteljica 3. srpnja 2016. prijavila policiji da joj bivši suprug ne dozvoljava da uđe u obiteljsku kuću, u [adresa]. (predmet spora), te da ju je nakon što je ušla u kuću kroz otvorena sporedna vrata uhvativši je rukama za vrat i za ruku nasilno izveo iz kuće zabranivši joj ponovni ulazak u istu,

-da je očevidom na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka mjernika za geodeziju OH utvrđeno da predmetna nekretnina predstavlja kameni objekt u nizu visine prizemlje, kat i potkrovlje sa pripadajućim dvorištem sa sjeverne i južne strane koje je također dio predmetne čestice te se nekretnini pristupa s južno položene asfaltne ceste a što je sve prikazano u skici predmeta spora kao i fotografijama koje su sastavni dio nalaza vještaka a koje sud prihvaća kao stručnog i obrazloženog,

-da iz iskaza svjedokinje IH vjenčane kume stranaka proizlazi da ista živi u kući koja se nalazi odmah preko puta kuće u suvlasništvu stranaka, da je prije otprilike 3 do 4 godine tužiteljica zajedno sa dvoje djece došla u Postire kako bi za vrijeme godišnjeg odmora boravila u predmetnoj kući, međutim tuženik da je tom prilikom nazvao djecu i rekao im da oni mogu ući u kuću, međutim da njihova majka odnosno tužiteljica ne može, te su djeca nakon toga počela plakati jer nisu htjela boraviti u kući bez svoje majke nakon čega je tužiteljica zajedno sa djecom prespavala u njezinoj kući te su planirani godišnji odmor proveli kod nje te je ovo samo jedan od slučajeva u kojem je tuženik zapriječio tužiteljici ulazak u predmetnu kuću, te joj je također poznata situacija gdje je tužiteljica pokušala ući u kuću s morske strane budući se kuća nalazi odmah uz plažu, međutim tuženik ju je uhvatio za vrat te izbacio vani time da nije neposredni očevidac tog događaja, već o tome ima saznanja od drugih ljudi koji su to vidjeli, da joj je poznato da je ovdje tuženik promijenio bravu s bravarom na vratima kuće što je osobno vidjela ali ne može vremenski točno odrediti kada je to bilo, te nakon toga tužiteljica više nikada nije ulazila u kuću,

-da tužiteljica u svom iskazu u bitnome navodi da u predmetnu kuću nije mogla ući već od 4. srpnja 2016. kada je tuženik promijenio bravu na ulaznim vratima kuće a što je neposrednim opažanjem vidjela njezina prijateljica IH koja živi nasuprot predmetne kuće i o tome ju je odmah obavijestila kako tuženik zajedno s bravarom mijenja bravu na ulaznim vratima kuće i tada je pokušala sa prijašnjim ključem otvoriti ulazna vrata ali to nije uspjela te joj je tuženik tada rekao da nikada u tu kuću više neće ući a kada je drugi dan došla njihova zajednička kćer njoj je dopustio ulazak u kuću, da je toga dana kada nije uspjela ući u kuću pozvala policiju koja nije zbog toga htjela izaći na teren te je pokušala ući sa morske strane a što također nije uspjela jer ju je tuženik nasilno izbacio, nakon čega je pozvala policiju, te od tada više nikada nije bila u toj kući,

-da tuženik u svom iskazu ne osporava da je 2016. zabranio tužiteljici ulazak u kuću kako bi zaštitio svoje pravo vlasništva, te je dan kasnije intervenirala policija a sutradan je pokušala ući u kuću s morske strane u čemu ju je tuženik spriječio štiteći svoje pravo vlasništva te je pozvao policiju a isto tako je pozvala policiju i tužiteljica a o čemu postoji zapisnik, a nakon tog događaja tužiteljica nikada nije pokušala ući u kuću dok su njihova zajednička djeca najnormalnije ulazila u kuću, negira da je promijenio bravu na ulaznim vratima kuće jer za to nije imao razloga jer se u kuću ne može ući ukoliko je ključ u vratima s unutarnje strane pa za njega nije niti postojala opasnost da uđe u kuću ali i da je pokušala ući u kuću to bi ponovno spriječio dok se ne riješi spor o vlasništvu kuće, inače joj ne bi branio ulazak u kuću, negira da je primio dopis od njezinog odvjetnika jer je poslan na krivu adresu, a da nakon što je utvrđeno da kuća predstavlja njihovu bračnu stečevinu tužiteljica nije niti tražila ulazak u kuću bilo preko djece ili odvjetnika te nema saznanja o podnesku od 29. prosinca 2022 kojim tužiteljica tražila uvođenje u suposjed kuće.

14. Suprotno žalbenim navodima tuženika prvostupanjski sud je na temelju rezultata provedenog dokaznog postupka jasno utvrdio da je ovdje tuženik u isključivom posjedu predmetne nekretnine te da je onemogućavao tužiteljicu u suposjedu predmetne nekretnine i to ne samo za vrijeme vođenja sudskog postupka pod posl. brojem P-8815/2015 kada je utvrđeno odlukom suda od 18. prosinca 2017. da predmetna kuća predstavlja bračnu stečevinu stranaka na jednake dijelove već je tuženu u tome onemogućavao i nakon provedenog postupka odnosno nakon donesene presude jer iz iskaza svjedokinje IH njihove vjenčane kume, a koji iskaz sud prihvaća kao logičnog, životnog i uvjerljivog a koja je i prva susjeda preko puta predmetne kuće stranaka, jasno proizlazi da je tuženik onemogućavao tuženu u posjedu kuće kada je prije tri,četiri godine htjela boraviti u kući sa djecom i kada je tuženik jasno dao znanja tužiteljici da ista ne može boraviti u kući te je tužiteljica iz tih razloga boravila u kući svjedokinje dok je djeci dopustio da borave u kući a iz iskaza svjedokinje proizlazi da je tuženik promijenio bravu od ulaznih vrata u kuću što je svjedokinja neposredno vidjela i o tome obavijestila tužiteljicu a što proizlazi i iz iskaza same tužiteljice kao i potvrde Policijske postaje Brač od 4. srpnja 2016. kada je tužiteljica prijavila policiji da je bivši suprug promijenio bravu i da joj onemogućava posjed kuće.

15. Suprotno žalbenim navodima tuženika prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da iako je Dopis tužiteljice od 2. kolovoza 2018. u kojem ista navodi da je tuženik promijenio bravu na ulaznim vratima predmetne kuće te ga poziva da joj omogući posjed kuće poslan na adresu u [adresa], a ne na prijavljenu adresu tuženika, isti je bio upoznat sa sadržajem Dopisa jer to jasno proizlazi iz iskaza samog tuženika koji navodi da ga je o tome obavijestio odvjetnik a isti nije reagirao stoga žalbeni navodi tuženika da je onemogućio tužiteljici posjed kuće samo kada je vođen parnični postupak radi utvrđenja bračne stečevine predmetne kuće a da nakon toga je nije sprječavao ali da tužiteljica to nije niti tražila da uđe u kuću, su paušalni i kontradiktorni.

16. Također i u ovom parničnom postupku tužiteljica je podneskom od 29. prosinca 2022. predložila uvođenje u suposjed kuće i to na način da ne bi potraživala troškove ovog parničnog postupka a koji podnesak je zaprimio tuženik putem svog odvjetnika te se nije na taj prijedlog očitovao a u svom iskazu navodi da ne zna za taj podnesak.

17. Žalbeni navodi tuženika se svode na to da isti vlastitu ocjenu dokaza suprotstavlja sudskoj ocjeni dokaza a da pri tome ne navodi opravdane razloge zbog čega sudska ocjena dokaza ne bi imala uporište u provedenom dokaznom postupku. Prema tome iz svih naprijed navedenih razloga pravilno je sud u smislu odredbe čl. 161. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17 - dalje: ZV) utvrdio da je tužbeni zahtjev za predaju u suposjed predmetne nekretnine osnovan.

18. Prema odredbi čl. 161. st. 1. ZV-a vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari odnosno u ovom konkretnom slučaju suposjed predmetne nekretnine.

19. Slijedom navedenog na temelju odredbe čl. 368. st. 1., čl. 380. t. 2. i čl. 369. t. 4. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ove drugostupanjske odluke.

20. S obzirom da je tuženik uspio samo u neznatnom dijelu u ovom žalbenom postupku isti je odbijen s potraživanjem troška ovog žalbenog postupka (čl. 154. st. 5. ZPP-a).

U Zagrebu 16. rujna 2025.

Predsjednica vijeća

Sanja Joka Umićević