Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-2198/2019-7

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Roberta Jambora, predsjednika vijeća te članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice Vesne Žulj, i članice vijeća Tihane Marije Miladin, u pravnoj stvari tužitelja BE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Mersiha Mulalić, odvjetnica u Sisku, S. i A. Radića 15, protiv tuženika Addiko bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Matić, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Sisku, poslovni broj P-241/2018-32 od 18. travnja 2019., u sjednici vijeća održanoj 16. rujna 2025.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog suda u Sisku, poslovni broj P-241/2018-32 od 18. travnja 2019. i predmet vraća istom sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II. O troškovima postupka nastalim povodom žalbe odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku kao sljedniku Hypo – Alpe – Adria – Bank d.d. Zagreb, tužitelju isplatiti iznos od 12.390,79 kn s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate, pobliže određeno u izreci presude (točka I. izreke). Naloženo je tuženiku tužitelju nadoknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 3.000,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od 18. travnja 2019. do isplate (točka II. izreke).

2. Presudu suda prvog stupnja pobija žalbom tuženik zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. – pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. - dalje: ZPP). Predlaže drugostupanjskom sudu uvažiti žalbu, preinačiti pobijanu presudu, i odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti, kao neosnovan te naložiti tužitelju da tuženiku nadoknadi troškove postupka, podredno uvažiti žalbu, ukinuti pobijanu presudu, i predmet vratiti na ponovno suđenje, uz nadoknadu troškova žalbe.

2.1. Rješenjem suda prvog stupnja od 7. rujna 2021. određen je prekid postupka u ovoj pravnoj stvari (točka I. izreke) te je odlučeno da će se postupak nastaviti nakon donošenja odluke Suda Europske unije u predmetima C-474/2020 i C-567/2020.

2.2. Rješenje suda prvog stupnja od 4. studenoga 2022. nastavljen je postupak u ovoj pravnoj stvari.

3. Žalba je osnovana.

4. Predmet spora je tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 12.390,79 kn s pripadajućim zateznim kamatama s osnove preplaćenih anuiteta zbog promjene kamatne stope.

5. U postupku koji je prethodio žalbi utvrđeno je sljedeće:

- da su tužitelj i prednik tuženika zaključili Ugovor, kojim je tuženik tužitelju odobrio stambeni kredit od 71.200,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti;

- da je člankom 3. Ugovora određena kamatna stopa na iznos kredita koja se obračunava 3,88% dekurzivno godišnje, koje su uključene u anuitete, da se kamata obračunava u CHF i naplaćuje po važećem srednjem tečaju CHF kod tuženika na dan plaćanja.

- da je člankom 6. Ugovora ugovorena promjenjiva kamatna stopa iz članka 3. Ugovora, uz navod da se neće mijenjati do 28. veljače 2007., a da se nakon 1. ožujka 2007. promjenjiva kamatna stopa veže uz kamatnu stopu za "kredit za mlade", a nakon promjene kamatne stope da će se ista mijenjati sukladno Odluci o kamatnim stopama tuženika ili drugim aktima Banke;

- da je tijekom otplate kredita tuženik obavještavao tužitelja o promjeni kamatne stope koju tužitelj ne osporava u smislu činjenice da je bio upoznat sa promjenom iste;

- da tužitelj nije pregovarao o visini kamatne stope nakon obavijesti od strane tuženika, da u odnosu na odredbe Ugovora kojim se ugovara promjena kamatne stope sukladno aktima tuženika iz kojih nije razvidno na koji način dolazi do utvrđenja visine promjenjive kamatne stope, tuženik ne ukazuje koji su to parametri utjecali na promjenu kamatne stope tijekom otplatnog razdoblja;

- da u vrijeme sklapanja ugovora stranke nisu posebno ugovorile način promjene kamatne stope osim što je navedeno da se ista propisuje prema Odlukama o promjeni kamatne stope tuženika i drugim aktima tuženika, tako da ista ima određeni pravni nedostatak koji uzrokuje nevaljanost ugovora;

- da su stranke zaključile Aneks ugovora o [broj kredita] sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine, kojim su, na temelju odredbe članka 19. c. stavka 1. točke 6. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju("Narodne novine", br. 102/15- dalje: ZID ZPK/15), uredile međusobne odnose na način da su prihvatili izračun konverzije kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama sa valutnom klauzulom u EUR, da je u postupku konverzije među strankama izvršeno usklađivanje isplata na temelju Aneksa ugovora kojim je denominiran CHF u kunama sa valutnom klauzulom u EUR i iskazana razlika uplate na ime kamata;

- da je presudom Općinskog suda u Sisku, poslovni broj P-951/2015 od 4. srpnja 2017. utvrđeno da je ništetna odredba čl. 6. Ugovora o [broj kredita] koji su tužitelj BE, kao korisnik kredita, i založni dužnik te Hypo Alpe-Adria- Bank d.d. Zagreb, sada Addiko Bank d.d. iz Zagreba, kao kreditor, sklopili 22.7.2006., a koji je solemniziran kod Javnog bilježnika Ivana Čubelića iz Siska, pod brojem OU-1009/2006 dana 25.7.2006.g. i to u dijelu u kojem je tužitelj obvezan platiti kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno Odluci tuženika o kamatnim stopama, a preko ugovorene kamatne stope od 3,88% godišnje (točka I. izreke) te je odbijen dio tužbenog zahtjeva tužitelja da se naloži tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 46.581,68 kn sa zateznim kamatama tekućim na pojedine mjesečne iznose od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, kako je to pobliže određeno u izreci te presude (točka II. izreke). Ujedno je naloženo tuženiku nadoknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 3.000,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od 4. srpnja 2017. do isplate, po stopi pobliže određenoj u izreci te presude (točka III. izreke);

- da je presudom i rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-5117/17- 2 od 27. ožujka 2018., odbijena kao djelomično neosnovana žalba tuženika i potvrđena presuda Općinskog suda u Sisku, poslovni broj P-951/2015 od 4. srpnja 2017., u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke (utvrđenje ništetnosti), dok je ukinuta presuda Općinskog suda u Sisku, poslovni broj P-951/2015 od 4. srpnja 2017., u pobijanom dijelu pod točkama II. i III. izreke, i u tom je dijelu predmet vraćen sudu prvog stupnja na ponovno suđenje (restitucijski zahtjev).O troškovima nastalim u povodu pravnog lijeka odlučit će se konačnom odlukom (točke I. i II. izreke),

- da je u ponovljenom postupku provedeno novo financijsko vještačenje po drugom vještaku na temelju kojeg je utvrđeno da razlika u obračunatoj kamati koja je posljedica promjenjive kamatne stope u Eurima iznosi 12.390,79 kn.

6. Sud prvog stupnja je polazeći od utvrđenja u bitnom zaključio da tužitelj i nakon provedene konverzije, nije u potpunosti financijski obeštećen zbog čega je na temelju odredbe članka 1111. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., dalje: ZOO), ocijenivši tuženikov prigovor zastare neosnovanim, usvojio tužbeni zahtjev u cijelosti.

7. Suprotno žalbenim navodima nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka propisana odredbom članka 354. stavka 1. u vezi s odredbom članka 190. ZPP. budući da tužitelj u podnesku nije preinačio tužbu kada je nakon nalaza i mišljenja vještaka konačno postavio tužbeni zahtjev na iznos od 12.390,79 kn iz iste činjenične i pravne osnove (nepoštene/ništetene odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi uslijed s posljedicom preplaćenih kamata).

8. Jednako tako sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 2. točke 6. ZPP, na koju povredu određeno upire žalitelj u žalbi budući da je sud prvog stupnja svojim postupanjem omogućio tuženiku raspravljanje u ovoj pravnoj stvari, jer je raspravio sve, tijekom postupka iznesene tvrdnje i prigovore tuženika, s time da žalitelj u žalbi posebno niti ne obrazlaže u čemu bi se navedena bitna povreda odredaba parničnog postupka očitovala.

9. Međutim, ispitujući presudu suda prvog stupnja u okviru žalbenih navoda, kao i postupak koji je prethodio njezinu donošenju, utvrđeno je da je sud prvog stupnja, počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP, a na koju povredu određeno upire tuženik u žalbi, jer pobijana presuda sadrži nedostatke zbog kojih se ne može ispitat, osobito jer nema razloga o odlučnim činjenicama u pogledu visine tražbine, a na što osnovano upire tuženik u žalbi.

10. Prvenstveno valja reći kako je prema odredbi članka 323. ZOO u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve što je primila na temelju takvog ugovora, dok je odredbom članka 1111. stavaka 1. i 2. ZOO, propisano da je stjecatelj, kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakona, dužan vratiti ju, odnosno naknaditi vrijednost postignute koristi s time da se kod prijelaza imovine razumijeva i stjecanje koristi izvršenom radnjom.

11. Tuženik tijekom postupka i u ovoj fazi postupka, u bitnom upire kako je sklapanjem Sporazuma o konverziji prestalo bilo kakvo potraživanje tužitelja po osnovnom ugovoru o kreditu te da tužitelj nema pravni interes postavljati bilo kakav zahtjev u odnosu na ugovorni odnos koji je prestao postojati.

12. U ovom je postupku pravomoćno utvrđena ništetnost odredbe članka 6. Ugovora o [broj kredita] koji su tužitelj BE, kao korisnik kredita, i založni dužnik te Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. Zagreb, sada Addiko Bank d.d. iz Zagreba, kao kreditor, sklopili 22.7.2006., u dijelu u kojem je tužitelj obvezan platiti kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno Odluci tuženika o kamatnim stopama, a preko ugovorene kamatne stope od 3,88% godišnje

13. Prema odredbi članka 81. stavak 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", br. 96/2003. – dalje: ZZP/03), .propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, dok je odredbom članka 87. stavkom 1. ZZP/03 propisano da je nepoštena ugovorna odredba ništava, dok je stavkom 2. istog članka propisano da ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost i samog ugovora ako on može opstati bez ništave odredbe.

14. Stoga, ako određena ugovorna odredba u potrošačkom ugovoru nepoštena u smislu odredbe članka 81. stavka 1. ZZP/03, posljedica nepoštenosti ugovorne odredbe je ništetnost (ništavost) iste. Odredbe ZZP/03 ne reguliraju pravne posljedice ništetnosti nepoštenih ugovornih odredbi, pa se prema članku 2. stavku 2. ZZP/03, primjenjuju odredbe ZOO.

15. Odredbom članka 323. stavka 1. ZOO, koja regulira posljedice ništetnosti propisano je da je u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje.

16. Iz citiranih odredaba članaka 81. stavka 1. i 87. stavka 1. ZZP/03 i članka 323. stavka 1. ZOO, proizlazi da je osnovna materijalnopravna posljedica nepoštenosti ugovorne odredbe potrošačevo pravo na restituciju tj. subjektivno pravo potrošača da mu trgovac potpuno vrati sve ono što je na temelju nepoštene odredbe primio, i tako ponovno uspostavi pravno i činjeničnu situaciju kao da ništetne odredbe nije bilo.

17. Odredbe Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", br. 75/09, 112/12, 143/13, 147/13, 9/15, 78/15, 102/15 – dalje. ZPK), kao i odredbe ZID ZPK/15 reguliraju drugačiji obvezni odnos od onog koji je u ovom postupku sporan tj. reguliraju ugovorni obvezni odnos koji je nastao sklapanjem ugovora o kreditu i nakon toga sklapanjem sporazuma o konverziji. Dakle, ZPK regulira u potpunosti drugačiji obvezni odnos tj. ugovorni obvezni odnos koji je nastao sklapanjem ugovora o kreditu, dok tužitelj tužbeni zahtjev temelji na postojanju izvanugovornog obveznog odnosa - stjecanja bez osnove koji nastao kao posljedica nepoštenosti i ništetnosti u potrošačkom ugovoru. Ugovornim odredbama, u ovom slučaju ugovornim odredbama Sporazuma o konverziji, ne može se osnažiti nešto što je od početka ništetno i nema pravni učinak, i kako je to pravilno zaključio sud prvog stupnja, tako da neosnovano tuženik u žalbi ističe da je sklapanjem Sporazuma o konverziji tužitelj izgubio pravo i pravnu osnovu da restitucijskim zahtjevom zahtijeva preplaćene iznose koji su posljedica nepoštene odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli. Pored navedenog, žalitelju valja reći kako ZID ZPK/15 ne sadrži niti jednu odredbu iz koje bi se moglo zaključiti da je konverzijom kredita potrošač izgubio pravo na potpunu restituciju ili da je to njegovo pravo ograničeno.

18. Svrha ZID ZPK/15 nije restitucija i saniranje ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi osnovnog ugovora o kreditu, već zaštita potrošača koji su sklopili ugovore o kreditu u valuti CHF ili su vezani za tu valutu od oscilirajućeg i rastućeg tečaja švicarskog franka.

19. Nadalje, kada se kredit u jednoj valuti (CHF) preračunava u kredit u drugog valuti (EUR) na točno određeni dan (30. rujan 2015.), logično je da će zbog drugačije visine stope i drugačijeg tečaja za pojedine valute nastati određena novčana razlika koja može biti pozitivna (čl. 19.c st. 1. toč. 5. ZPK), ali u određenim, rjeđim slučajevima (primjerice, ako potrošač kredit nije uredno otplaćivao), i negativna (čl. 19.c st. 1. toč. 6. ZPK). Stoga je logično da zakonodavac, osim same metode izračuna, propiše na koji će se način će se ta razlika, ako je pozitivna (preplata) vrednovati potrošaču u budućem (konvertiranom) ugovornom odnosu odnosno na koji način će se razlika, ako je negativna (manjak), namiriti vjerovniku. U odnosu na preplatu zakonodavac je u odredbi čl. 19.c st. 1. toč. 5. ZPK) propisao uvjete pod kojima se ista koristiti za namirenje budućih obroka odnosno anuiteta (čl. 19.c st. 1. toč. 5. alineja 1 ZPK), a pod kojima uvjetima se ista vraća potrošaču (čl. 19.c st. 1. toč. 5. alineja 2 ZPK). U odnosu na manjak (čl. 19.c st. 1. toč. 6. ZPK) zakonodavac je propisao da isti potrošač mora namiriti sukladno sporazumu vjerovnika i potrošača.

20. Dakle, postojanje preplate i manjka nije posljedica restitucije uzrokovane nepoštenim odredbama u potrošačkom ugovoru, već je postojanje istih, pojednostavljeno rečeno, posljedica matematičkog izračuna tj. preračunavanja (konverzije) kredita iz jedne valute u drugu na točno određeni dan u sklopu kojeg zbog različitih parametara izračuna (tečaja, kamatne stope, urednosti ispunjavanja kreditnih obveza) nužno mora doći do postojanja određene novčane razlike (preplate ili manjka). Međutim, iako je postojanje preplate posljedica konverzije, a ne restitucije, to ne znači da iznos preplate koji je utvrđen u postupku konverzije sud prilikom odlučivanja o restitucijskom zahtjevu zbog nepoštenosti odredbi osnovnog ugovora o kreditu treba zanemariti. Naime, prema shvaćanju ovog suda, novčani iznos preplate ne može se dva puta vrednovati potrošaču prvi puta kroz potpuno neposredno vraćanje preplate ili manje buduće anuitete konvertiranog ugovora o kreditu (članak 19.c stavak 1. toč. 5. ZPK), a drugi puta kroz restituciju u slučaju postojanja nepoštenih odredbi ugovora o kreditu (članak 323. stavak 1. ZOO u vezi s člankom 87. st. 1. ZZP), jer bi takvim postupanjem potrošač dva puta stekao isti novčani iznos (u tom smislu i odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev- 1096/2022-2 od 8. studenoga 2022., toč. 23.).

21. Sklapanjem Sporazuma o konverziji tužitelj nije izgubio pravo na potpunu restituciju, zbog čega su žalbeni navodi tuženika koji se tiču tog spornog pravnog pitanja, neosnovani.

22. Međutim, u odnosu na visinu tražbine valja reći kako se iznos preplate, koji je utvrđen prilikom konverzije i koji je posljedica konverzije, ne može kumulirati s iznosom koji tužitelju pripada na temelju restitucije zbog nepoštenosti i ništetnosti odredbi u potrošačkom ugovoru. Pobijana presuda u pogledu navedenih odlučnih činjenica ne sadrži jasne, dostatne i neproturječne razloge, zbog čega se pobijana presuda u tom pogledu ne može ispitati.

23. Slijedom iznesenih razloga, valjalo je na temelju odredbe članka 369. stavka 1. ZPP, žalbu tuženika, kao osnovanu uvažiti, i presudu suda prvog stupnja ukinuti, i predmet u tom dijelu vratiti istom sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

24. S obzirom na to da obveza nadoknade troškova ovisi o konačnom rješenju spora, to je ukinuta i odluka o troškovima parničnog postupka.

25. U ponovljenom postupku sud prvog stupnja će imajući u vidu pravna shvaćanja izražena u ovom rješenju, kao i iznos preplate utvrđen Sporazumom o konverziji, ponovno utvrditi visinu tražbine. U tom smislu sud prvog stupnja će imajući u vidu utvrđenu djelomičnu ništetnost odredbi osnovnog ugovora o kreditu utvrditi je li, kada se uzme u obzir i iznos preplate koji je utvrđen u postupku konverzije, nakon provedene konverzije ostvarena potpuna restitucija, odnosno je li uspostavljeno stanje kao da nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu nije bilo. Pritom će imati u vidu da se iznos preplate koji je utvrđen prilikom konverzije ne može kumulirati s iznosom koji tužitelju pripada na temelju restitucije zbog nepoštenosti i ništetnosti odredbi u potrošačkom ugovoru, već da u tom slučaju tužitelj ima pravo na razliku koja se utvrđuje financijskim vještačenjem.

26. Odluka o troškovima žalbenog postupka ostavljena je za konačnu odluku (članak 166. stavak 3. ZPP).

U Zagrebu 16. rujna 2025.

Predsjednik vijeća

Robert Jambor