Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-2354/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Marijana Vugića predsjednika vijeća, Renate Đaković Vranković članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Jasenke Grgić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ĆG, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Krunoslav Vuljak, odvjetnik u Koprivnici, protiv tuženika Hrvatske poštanske banke d.d., OIB: 87939104217, Zagreb, Jurišićeva 4, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu Žurić & Partneri d.o.o. u Zagrebu, radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tuženika protiv dijela presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-6819/21-16 od 15. ožujka 2024., u sjednici vijeća održanoj 16. rujna 2025.,
p r e s u d i o j e
I Odbija se žalba tuženika Hrvatske poštanske banke d.d. kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P- 6819/21-16 od 15. ožujka 2024.
II Odbija se zahtjev tuženika za naknadu zatraženih troškova nastalih u povodu podnesenog pravnog lijeka.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:
- u točki I. izreke utvrđena je ništetnom odredba točke 2.1. Ugovora o kreditu br. 791828 sklopljenog dana 20. srpnja 2006. između tužiteljice ĆG i prednika tuženika Hrvatske poštanske banke d.d., u dijelu odredbe prema kojoj je ugovorena redovna kamata promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatama i naknadama Kreditora,
- u točki II. izreke utvrđena je ništetnom odredba točke 5.1 Ugovora o kreditu br. 791828 sklopljenog dana 20. srpnja 2006. između tužiteljice ĆG i prednika tuženika Hrvatske poštanske banke d.d., kojom je ugovorena obveza tužiteljice da predniku tuženiku plati naknadu za obradu zahtjeva i administraciju kredita jednokratno 2,50% (dvacijelihpedesetposto) od iznosa kredita, minimalno kn 200,00 (kn dvjesto), koja se naplaćuje prilikom puštanja kredita u tečaj,
- u točki III. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 1.579,63 eura sa zateznim kamatama tekućim od 15. ožujka 2024. do isplate.
2. Protiv ove presude žalbu je podnio tuženik zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu i odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu troška tuženiku, podredno istu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Potražuje naknadu troška za sastav žalbe u iznosu od 312,50 eura uvećan za trošak pristojbe na žalbu.
3. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnosti odredbi članka 2.1. ugovora o kreditu od 20. srpnja 2006. u dijelu kojim je ugovorena redovna kamata promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatama i naknadama Kreditora, te članka 5.1. kojim je ugovorena obveza tužiteljice da predniku tuženika plati naknadu za obradu zahtjeva i administraciju kredita jednokratno 2,50% od iznosa kredita, minimalno 200,00 kuna koja se naplaćuje prilikom puštanja kredita u tečaj.
4. Prvostupanjski sud je polazeći od nespornih činjenica da su tužitelja i prednik tuženika Volksbank d.d. 20. srpnja 2006. sklopili ugovor o kreditu kojim je tužiteljici stavljen na raspolaganje iznos od 105.000,00 kuna s rokom otplate 144 mjeseca, te kojim je ugovorena redovna kamatna stopa u visini od 8,75% godišnje, koja je promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatama i naknadama kreditora (čl. 2.1.), i ugovorena naknada za obradu zahtjeva i administraciju kredita u visini od 2,5% od iznosa kredita (čl. 5.1.), kao i od utvrđenja da tužiteljica ima status potrošača, zatim da se o predmetnim ugovornim odredbama nije pregovaralo i tužiteljici nisu pojašnjeni jasni i razumljivi kriteriji promjenjivosti kamata niti joj je pojašnjeno na što će se naknada za obradu kredita trošiti i zbog čega iznosi 2,5% od iznosa kredita te da tužiteljica nije mogla utjecati niti na promjenjivost kamate ni na visinu naknade, pri čemu su obje ugovorne odredbe bile predviđene prema unaprijed sačinjenom ugovoru, pozivom na odredbe čl. 81. i 87. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj: 96/03 – dalje: ZZP/03) te odredbe čl. 4. i čl. 326.st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023 – dalje: ZOO), prihvatio tužbeni zahtjev.
5. Prema odredbi čl. 365. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje: ZPP) drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.
6. Žalba tuženika je neosnovana.
7. Ovaj sud je ispitujući pobijanu presudu prvostupanjskog suda kao i postupak koji je prethodio donošenju iste, utvrdio da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.
8. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude je razumljiva, ne proturječi samoj sebi niti razlozima presude, navedeni su razlozi o odlučnim činjenicama za presuđenje, te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, pa se nije ostvarila bitna povreda parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP koju tuženik ističe u žalbi.
9. Neosnovano tuženik osporava utvrđeno činjenično stanje, jer je prvostupanjski sud ispitao sve okolnosti koje su bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene sukladno odredbi čl. 8. ZPP valjano utvrdio činjenično stanje, koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Pri tome neosnovano tuženik u žalbi ističe da je sud utemeljio presudu na utvrđenjima iz spora povodom tužbe udruge Franak za zaštitu kolektivnih interesa i prava.
10. Suprotno žalbenim navodima prvostupanjski sud je na temelju pravilnog i potpunog utvrđenog činjeničnog stanja pravilno primijenio materijalno pravo.
10.1. Prema odredbi članka 81. stavka 1. ZZP/03, ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a prema stavku 2. tog članka, smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca.
10.2. U konkretnom slučaju sud prvog stupnja je uzimajući u obzir obvezu tuženika iz odredbe članka 59. stavka 1. točke 3. ZZP/03 te činjenicu da nije riječ o samorazumljivim troškovima ocijenio kako je tuženik na tužiteljicu prenio obvezu plaćanja promjenjive kamatne stope prema njegovim odlukama kao i naknade i troškova koji ne odgovaraju stvarno pruženim uslugama ili troškovima, a što utječe, na pravni položaj tužiteljice i stvara na njezinu štetu značajnu neravnotežu u suprotnosti sa zahtjevom dobre vjere.
10.3. Pri tome je pravilno sud prvog stupnja zaključio kako se o predmetnim odredbama čl. 2.1. i čl. 5.1. ugovora o kreditu, nije pojedinačno pregovaralo i da tužiteljici kao potrošaču nisu jasno i nedvosmisleno tužiteljici prezentirani razlozi i pojedinosti mehanizma promjene kamatne stope kao ni u čemu se sastoje stvarni troškovi banke koji se podmiruju iz te naknade (konkretne usluge, troškovi i dr.).
10.4. Osim toga, ugovaranje navedenih odredbi, u okolnostima konkretnog slučaja, uzrokovalo je značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, budući da tužiteljica nije bila obaviještena o razlozima koji bi opravdavali plaćanje naknade (koje usluge i koji troškovi tu ulaze i u kojoj visini svaki od njih) niti su joj navedeni razlozi i pojedinosti mehanizma promjene kamatne stope kako bi na temelju određenih i razumljivih kriterija mogla predvidjeti sve potencijalne ekonomske posljedice koje iz ugovora mogu proizaći, a kako je to pravilno zaključio sud prvog stupnja.
11. Odluka o troškovima postupka sadržana u točki III. izreke prvostupanjske presude je pravilna i zakonita jer je prvostupanjski sud o troškovima postupka odlučio pravilnom primjenom odredbi čl. 154. st. 1. ZPP i čl. 155. ZPP, a tuženik u žalbi ne navodi nikakve konkretne razloge zbog kojih bi odluka o troškovima postupka bila pogrešna i nezakonita.
12. Kako slijedom navedenog nisu ostvareni žalbeni razlozi koje tuženik ističe u žalbi niti je žalbenim navodima dovedena u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane presude, na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP valjalo je odbiti žalbu tuženika i potvrditi prvostupanjsku presudu.
13. Na temelju odredbe čl. 166. st. 1. ZPP u svezi odredbe čl. 154. st. 1. ZPP odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troškova za sastav žalbe u zatraženom iznosu.
U Zagrebu, 16. rujna 2025.
Predsjednik vijeća:
Marijan Vugić
