Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-956/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Milene Frankić, kao predsjednice vijeća, te Gordane Bošković Majerović kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Vlaste Mrzljak, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja GN (OIB: [osobni identifikacijski broj]), [adresa], koga zastupaju punomoćnici EN, GNR, ŠN, Ana Vlašić i Jurica Višić, odvjetnici u Odvjetničkom društvu „Višić i partneri“ d.o.o. u Šibeniku, protiv tuženika Republike Hrvatske, OIB 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Šibeniku, Građansko-upravni odjel, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P-2143/2022-18 od 2. siječnja 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 16. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P-2143/2022-18 od 2. siječnja 2024.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odlučeno je:

„Utvrđuje se da je tužitelj GN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], vlasnik za cijelo čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], pa se ovlašćuje da temeljem ove presude zatraži i postigne uknjižbu prava vlasništva predmetne nekretnine na svoje ime za cijelo uz istodobni izbris sa imena Pomorsko dobro, sve rokom od 15 dana.“

2. Protiv navedene presude tuženica Republika Hrvatska je podnijela žalbu zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22 – dalje: ZPP). Žalitelj predlaže da se presuda preinači u smislu žalbenih navoda, odnosno ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

3. Tužitelj nije odgovorio na žalbu.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. U predmetnom postupku tužitelj traži da sud utvrdi da je stekao vlasništvo spornih nekretnina na temelju nasljeđivanja i dosjelosti, što je utvrđeno presudom prvostupanjskog suda posl. br. P-1712/1999., te da su on i brat nekretninu stekli nasljeđivanjem oca i dosjelošću, te su izvršili diobu na temelju koje je donesena presuda posl. br. P-1523/2015 od 24.11.2015. na temelju koje je bio uknjižen kao vlasnik čest. gr. 149 i čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], ali je naknadno saznao da se unutar tih čestica odnosno ograđenog dvorišnog prostora nalazi i sporna čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upisana kao pomorsko dobro.

6. U postupku pred prvostupanjskim sudom utvrđeno je:

- da predmetna nekretnina u naravi čini sastavni dio okućnice položene ispred kuće vlasništva tužitelja, kao i da ista zajedno sa čest. zgr. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica], obje K. O. [katastarska općina] (koje su u zemljišnim knjigama ovog suda upisane kao vlasništvo tužitelja za cijelo), čini jedinstvenu cjelinu koju čini kuća s okućnicom;

- da na terenu nisu vidljive granice između predmetne nekretnine (površine 14 m2) i čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] koje u naravi predstavljaju navedenu okućnicu koja je vidno odijeljena od susjednih nekretnina (betonskim zidom);

- da predmetna nekretnina niti jednim svojim dijelom ne graniči s pomorskim dobrom niti ga zahvaća, kao i da s južne strane graniči s mjesnom ulicom ([adresa]) - nerazvrstanom cestom,

- da je predmetna nekretnina od formiranja 2018. upisana kao pomorsko dobro,

- da se predmetna nekretnina sukladno prijedlogu granice pomorskog dobra izrađenom od strane nadležnog upravnog tijela ne nalazi položena u obuhvatu pomorskog dobra,

- da se predmetni kompleks sastavni dio kojeg je i predmetna nekretnina makar od 50-ih godina prošlog stoljeća, a od kojeg vremena su u dokaznom postupku saslušani svjedoci imali neposrednih saznanja glede posjedovnog stanja na licu mjesta, nalazio u kontinuiranom, samostalnom i od nikog ometanom posjedu oca tužitelja ZN nasljeđivanjem kojeg je isti stečen na jednake dijelove po sinovima mu GN (tužitelju) i UN, te konačno po tužitelju za cijelo nasljeđivanjem brata mu UN, kao i da se rečeni kompleks cijelo navedeno razdoblje u smislu izgrađenosti i ograđenosti zaticao u jednakom stanju u kojem se zatiče i danas.

7. Slijedom istaknutih činjeničnih utvrđenja, zaključak je prvostupanjskog suda da predmetna nekretnina stvarno ne predstavlja pomorsko dobro, unatoč postojećem upisu u zemljišnim knjigama, a niti je u ikakvoj funkciji pomorskog dobra (kojeg ne zahvaća niti jednim svojim dijelom, a niti graniči s istim, s tim da se predmetna nekretnina niti po prijedlogu granice pomorskog dobra na području na kojem je ista položena ne nalazi u obuhvatu pomorskog dobra), već da ista predstavlja sastavni dio u cijelosti ograđenog kompleksa u kontinuiranom, samostalnom i od nikog ometanom posjedu tužitelja i njegovih pravnih prednika (oca ZN i brata UN) dugi niz desetljeća, a najkasnije od 50-ih godina prošlog stoljeća, te time stečen po tužitelju i sada pok. mu pravnom predniku – bratu UN makar ispunjenjem za to zakonom propisanih pretpostavki - izvanrednom dosjelošću rok koje je, propisan člankom 159. stavak 4. ZV-a („Narodne novine“ br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15. i 94/17., dalje: ZV) - u trajanju od 40 godina

- svakako dovršen do vremena stupanja na snagu ZV-a (1. siječnja 1997.), odnosno po tužitelju u cijelosti nasljeđivanjem brata UN.

8. Neosnovano tuženik prigovara da presuda nema valjanih razloga, odnosno da bi bila opterećena bitnom povredom ZPP iz čl. 354. st. 2. t. 11. Naime, suprotno žalbenim navodima, tužitelj nije vodio sudske postupke u vezi statusa pomorskog dobra, koji je upisan tek 2018., dok su parnice radi utvrđenja vlasništva sporne čestice dosjelošću tužitelj i njegovi prednici pokretali 1999. i 2015. godine.

9. Tužitelj je, samostalnim posjedom i po svojim prednicima, vlasništvo cijele nekretnine, čiji je dio i sporna čestica površine 14 m2, a koja je tek 2018. godine upisana kao pomorsko dobro, stekao dakle daleko prije tog upisa, pa se ne radi o stjecanju vlasništva na stvari izvan pravnog prometa, kako se prigovara u žalbi. Sporna nekretnina se, sukladno prijedlogu granice pomorskog dobra izrađenom od strane nadležnog upravnog tijela, ne nalazi u obuhvatu pomorskog dobra, nego u naravi predstavlja dio okućnice tužitelja ograđene betonskim zidom, ne graniči s pomorskim dobrom niti ga zahvaća, nego s južne strane graniči s nerazvrstanom cestom, pa ista ne može predstavljati pomorsko dobro jer je vlasništvo na njoj, sam i po prednicima, stekao tužitelj.

10. Na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP, a budući da nisu ostvarene niti bitne povrede ZPP iz čl. 365. st. 2., na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 16. rujna 2025.

Predsjednik vijeća:

Milena Frankić