Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-1776/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja tog suda Ksenije Jakovčević, predsjednice vijeća, Jadranke Matić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Lidije Bošnjaković, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B2 Kapital d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 41, OIB: 57509775367, kojega zastupa punomoćnica Senka Fazlić, odvjetnica u Zagrebu, Radnička cesta 41, protiv tuženika IT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnica Sanja Jerković, odvjetnica u Zagrebu, Gotovčeva 8, radi proglašenja pljenidbe i prijenosa novčanih sredstva nedopuštenim i radi isplate, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-6742/22-33 od 19. siječnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 16. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika IT iz [adresa] kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-6742/22-33 od 19. siječnja 2024. u dijelu pod točkom I. izreke.

II. Preinačava se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-6742/22-33 od 19. siječnja 2024. u dijelu pod točkama II. i III. izreke i sudi:

1. Nalaže se tuženiku TT iz [adresa] da tužitelju B2 Kapital d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 41 plati 1.250,00 kn/ 165,90 eura[1] sa zateznom kamatom tekućom od 14. srpnja 2020. do isplate po stopi koja je do 31. prosinca 2022. određena za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotnih poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje

1 1 euro = 7,5345 kn

referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, u roku 15 dana

2. Nalaže se tuženiku TT iz [adresa] da tužitelju B2 Kapital d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 41 naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 285,54 eura sa zateznom kamatom tekućom od 16. rujna 2025. do isplate po stopi koja se u drugim donosima određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku TT iz [adresa] da tužitelju B2 Kapital d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 41 naknadi trošak žalbe u iznosu od 91,40 eura u roku 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tuženika IT iz [adresa] za naknadu troška žalbe kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom proglašeni su nedopuštenima pljenidba i prijenos novčanih sredstava tužitelja u postupku izravne naplate novčane tražbine pred Financijskom agencijom pokrenutim po zahtjevu za izravnu naplatu tuženika kao ovrhovoditelja od 13. srpnja 2020. temeljem ovršne isprave – pravomoćnog i ovršnog rješenja Općinskog suda u Splitu poslovni broj Ovr-1665/19 od 07.02.2020. (točka I. izreke), odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 1.250,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 14. srpnja 2020. do isplate (točka II. izreke) i određeno je da svaka stranka snosi svoj trošak (točka III. izreke).

2. Protiv te odluke, u dijelu pod točkama II. i III. izreke, žali se tužitelj, pozivom na žalbeni razlog iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Nar. nov. br.: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 25/13. i 89/14. - Odluka USRH, 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP). Predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu na način da prihvati tužbeni zahtjev kojim se zahtjeva isplata i da preinači odluku o troškovima postupka na način da mu prizna trošak parničnog postupka, a zahtjeva i naknadu troška nastalog podnošenjem žalbe.

3. Prvostupanjsku presudu, u dijelu pod točkama I. i III. izreke, žalbom pobija tuženik, također pozivom na sve žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. ZPP-a. Predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu na način da odbije tužbeni zahtjev u dijelu pod točkom I. izreke i da preinači odluku o troškovima postupka na način da mu prizna trošak parničnog postupka ili da ukine prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu, a zahtjeva i naknadu troška nastalog podnošenjem žalbe.

4. Žalba tužitelja je osnovana, a žalba tuženika nije osnovana.

5. Sud prvog stupnja odbio je kao neosnovan zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 1.250,00 kn/ 165,90 eura[2] sa zateznom kamatom tekućom od 14. srpnja 2020. do isplate uz obrazloženje da u parničnom postupku u kojem se traži utvrditi da ovrha nije dopuštena tužitelju ne pripada pravo na zaštitu isticanjem zahtjev za isplatu po osnovi povrata iznosa koji je neosnovano ustegnut, kakvo shvaćanje da proizlazi i iz odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Rev-1604/18 od 08. siječnja 2019.

6. Izraženo shvaćanje suda prvog stupnja u skladu je s čl. 62. st. 1. točka 4. Ovršnog zakona (Nar. nov. broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22., 6/24. dalje: OZ) kojim je propisano da ovršenik, nakon što je ovrha već provedena, može u istom ovršnom postupku zatražiti od suda da naloži ovrhovoditelju da mu vrati ono što je ovrhom dobio. Međutim, sud zanemaruje, na što je ukazano i pravnim shvaćanjem iz odluke na koju se pozvao, a i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Rev-506/21-2 od 28. ožujka 2023., da je odredba sadržana čl. 56. st. 1. OZ razrada odredbe o protuovrsi i da omogućuje tužitelju da i u postojećem parničnom postupku radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zahtjeva vraćanje onog što je ovrhovoditelj provedbom ovrhe dobio.

7. Slijedom toga, jer je:

- rješenjem Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Ovr-1665/19 od 07. veljače 2020. naloženo ovrhovoditelju, ovdje tužitelju da ovršeniku, ovdje tuženiku naknadi trošak ovršnog postupka u iznosu 1.250,00 kn (pravomoćno 29. veljače 2020. i ovršno 07. ožujka 2020.) i

- na temelju tog rješenja je ovdje tuženik, u svojstvu ovrhovoditelja, protiv tužitelja kao ovršenika 10. srpnja 2020. podnio zahtjev za izravnu naplatu FINA-i i ta su sredstva ustegnuta 14. srpnja 2020.,

- i to unatoč činjenici da je tužitelj tuženiku 2. ožujka 2020. dostavio izjavu o prijeboju od 27. veljače 2020., prema kojoj ovdje tužitelj vrši prijeboj dijela tražbine koja mu je ustupljena s tražbinom tuženika koju tuženik ima prema njemu na temelju ovršne isprave, rješenja o ovrsi Općinskog suda u Splitu poslovni broj Ovr-1665/19 od 07. veljače 2020., tako da tražbina tužitelja nakon prijeboja iznosi 74.602,20 kn, čime je tražbina tuženika prestala, jer je prijeboj učinjen unutar zastarnog roka (o čemu kasnije u ovoj odluci),

to je pravilnom je primjenom prava, na odredbe kojeg je prethodno ukazano, tužbeni zahtjev tužitelja u ovom dijelu valjalo prihvatiti (čl. 373.a st. 1. točka 1. ZPP-a).

8. S druge strane, žalba tuženika protiv točke I. izreke pobijane presude nije osnovana.

9. U ranijoj ukidnoj odluci donesenoj u ovom predmetu (poslovni broj Gž- 1615/2022-2 od 15. studenog 2022.) rečeno je, što nije sporno, da je postupak izvansudske ovrhe prednik tužitelja pokrenuo kod FINA-e 22. ožujka 2011. kada je na snazi bio Zakon o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima (Nar. nov. 91/10. -

2 1 euro = 7,5345 kn

dalje ZPONS, stupio na snagu 1. siječnja 2018.), čime je došlo do prekida zastare kako to pravilno navodi i sud prvoga stupnja (čl. 241. Zakona o obveznim odnosima, Nar. nov. broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23.,d dalje: ZOO).

10. Odredbama sadržanim u čl. 9. st. 3., 4. 5. 6. 7. i 8. ZPONS, bez vremenskog ograničenja, određene su radnje provedbe ovrhe koje poduzima Agencija i banke, sve do izvršenja osnove za plaćanje, kada, sukladno odredbi čl. 9. st. 8. ZPONS, Agencija u Jedinstvenom registru računa briše oznaku blokade računa i oznaku raspolaganja oročenim sredstvima.

11. Dakle kada sve do stupanja na snagu Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima (Nar. nov. 68/18., dalje; ZPONS/18) nije bilo vremenskog ograničenja za provedbu ovrhe kod FINA-e to činjenica da se osnovu nije moglo izvršiti, pa i kroz par godina, nije moglo za posljedicu imati prekid zastare i ponovni početak tijeka zastare unazad.

12. Stupanjem na snagu ZPONS/18 stupila je na snagu i odredba čl. 12. st. 1. toga Zakona koja je uredila rokove postupanja Agencije, a čl. 33. st. 1. toga Zakona propisano je da je Agencija dužna u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga Zakona prestati izvršavati osnove za plaćanje koje na dan stupanja na snagu ovoga Zakona ispunjavaju uvjet iz članka 12. stavka 1. ovoga Zakona.

13. Slijedom toga, kako u žalbenoj fazi postupka nije sporno:

- da je tuženik kao korisnik kredita s prednikom tužitelja, Hrvatskom poštanskom bankom d.d., kao kreditorom 28. prosinca 2007., zaključio ugovor o dugoročnom nenamjenskom kreditu broj 5302100777 i da je taj ugovor kreditor otkazao 12. siječnja 2010. te da tada na naplatu dospio iznosa duga u visini od 40.866,48 kn,

- da je radi naplate tog potraživanja kreditor 22. ožujka 2011. Financijskoj agenciji dostavio osnovu za plaćanje u vidu Izjave tuženika o suglasnosti za zapljenu računa i da nije izvršena zapljena sredstava po toj osnovi,

- da je Hrvatska poštanska banka d.d. s, u ovom predmetu, s tuženikom u vezi tog potraživanja sklopila Ugovor o ustupu i prijenosu zadužnica te Ugovor o ustupu i prijenosu tražbine o kojem ustupu da je u ovom predmetu tuženik obaviješten 9. veljače 2017.,

- da je tužitelj tuženiku 2. ožujka 2020. dostavio izjavu o prijeboju od 27. veljače 2020. prema kojoj ovdje tužitelj vrši prijeboj dijela tražbine koja mu je ustupljena s tražbinom tuženika koju tuženik ima prema njemu na temelju ovršne isprave, rješenja o ovrsi Općinskog suda u Splitu poslovni broj Ovr-1665/19 od 07. veljače 2020. tako da tražbina tužitelja nakon prijeboja iznosi 74.602,20 kn.

- da je FINA zadužnicu, na temelju koje prednik tužitelja pokrenuo izvansudsku ovrhu, isknjižila iz redoslijeda naplate 04. kolovoza 2018. (list 219. spisa),

- to je i prema shvaćanju ovoga suda petogodišnji zastarni rok počeo teći 05. kolovoza 2018.,

- slijedom čega u trenutku donošenja rješenja Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Ovr-1665/19 od 07. veljače 2020. tražbina tužitelja po Ugovoru o kreditu sklopljenom između prednika tužitelja i tuženika nije bila zastarjela (čl. 198. ZOO-a),

- pa je i po shvaćanju ovoga suda, izjavom o prijeboju od strane tužitelja tuženiku, koji je tražbinu iz Ugovora o kreditu stekao na valjani način (čl. 80. i čl. 82. ZOO-a), došlo do prestanka tražbine tuženika po osnovi rješenja Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Ovr-1665/19 od 07. veljače 2020.

14. Slijedom rečenog, ni pozivanje žalitelja na propisano čl. 242. st. 2. ZOO-a žalbu ne čini osnovanom jer se ne radi o situaciji na koju bi bila primjenjiva ta odredba.

15. Zbog navedenog je prvostupanjska odluke potvrđena u dijelu pod točkom I. izreke na temelju čl. 368. st. 1. ZPP-a.

16. S obzirom da je tužitelj u cijelosti uspio u ovom postupku, preinačena je i odluka o troškovima postupka na način da je trošak parničnog postupka priznat tužitelju (čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a u vezi s odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, Nar. nov. broj: 138/23., 107/25., dalje: Tarifa). Tužitelju je priznat trošak za radnje zatražene troškovnikom predanim na ročištu 06. prosinca 2023. i to za sastav podnesaka od 29. travnja 2021. i 04. listopada 2023. za svaki po 25 bodova (Tbr. 8/1. Tarife), trošak zastupanja na ročištima od 25. svibnja 2023. i 06. prosinca 2023. za svaku radnju pod 12,50 bodova (Tbr. 9/2. Tarife), trošak sastava žalbe od 04. svibnja 2022. u iznosu od 31,25 bodova (10/1 Tarife) ili ukupno 106,25 bodova što odgovara vrijednosti od 212,50 eura, a uvećano za PDV iznosi 265,63 eura. Uz to je tužitelju priznat trošak pristojbe na tužbu u iznosu od 50,00kn/ 6,64 eura i sudske pristojbe na žalbu od 04. svibnja 2022. u iznosu od 100 kn/ 13,27 eura.

17. Tužitelju je priznat i trošak sastava predmetne žalbe, sukladno vrijednosti predmeta spora žalbom pobijanog dijela prvostupanjske presude (1.250,00 kn/ 165,90 eura) i Tbr. 10/1. Tarife u iznosu od 31,25 bodova ili 62,50 eura što uvećano za PDV iznosi 78,13 eura, a priznat mu je trošak sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 100 kn/ 13,27 eura (čl. 154. st. 1. i čl. 166. st. 1. ZPP-a).

18. Tuženiku trošak žalbe nije priznat jer sa žalbom nije uspio (čl. 166. st. 1. i čl. 154. st. 1. ZPP-a).

19. Odluka o zateznoj kamati na trošak temelji se na čl. 151. st. 3. ZPP-a.

U Zagrebu 16. rujna 2025.

Predsjednica vijeća:

Ksenija Jakovčević