Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-161/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Marijana Vugića predsjednika vijeća, Renate Đaković Vranković članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Jadranke Travaš članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice HE iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Goran Šljivić, odvjetnik u Rovinju, protiv tuženika Erste & Steiermärkische Bank d. d. Rijeka, Jadranski trg 3A, OIB 23057039320, koju zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Metelko, Knežević & Partneri d. o. o., odvjetnici u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv dijela presude Općinskog suda u Pazinu, poslovni broj P-546/2021-26 od 22. studenoga 2023., u sjednici vijeća održanoj 16. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao djelomično neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Pazinu, poslovni broj P-546/2021-26 od 22. studenoga 2023. u pobijanim točkama I., II., IV., VIII. te u dijelu točke VI. kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 1.605,51 euro sa zakonskom zateznom kamatom od 22. studenoga 2023. do isplate.

II. Djelomično se preinačava presuda Općinskog suda u Pazinu, poslovni broj P- 546/2021-26 od 22. studenoga 2023. u dijelu točke VI. izreke kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 46,45 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 22. studenoga 2023. do isplate na način da se zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška u tom iznosu odbija.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova nastalih u povodu podnesene žalbe.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

- u točki I. izreke utvrđene su ništetnim odredbe i dijelovi odredaba Ugovora o [broj kredita] od 20.prosinca 2006. i to u: t. 7. st. 4. navedenog ugovora, a kojim se korisnica kredita obvezuje iznos kredita, kamate, kamate za zakašnjenja u plaćanju, naknade i druge eventualne troškove vratiti uz valutnu klauzulu, po srednjem tečaju Banke za CHF te da je korisnica kredita upoznata s mogućim promjenama iznosa anuiteta o dospijeću u kunama nastalog uslijed promjene tečaja i da ju ja Banka informirala o posljedicama i svim eventualnim rizicima promjene tečaja;

t. 8. st. 2. navedenog ugovora, a kojim je ugovoreno da se za vrijeme trajanja Ugovora o kreditu mogu vršiti promjene ugovorene kamatne stope, kao i način obračuna i naplate u skladu s važećim odlukama Banke.

- u točki II. izreke utvrđeno je postojanje tražbine tužiteljice prema tuženiku s osnove razlike između ugovorenih i plaćenih anuiteta zbog ugovorene ništetne valutne klauzule u iznosu 1.561,39 eura zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose kako je to navedeno u izreci presude;

- u točki III. izreke utvrđeno je da postoji tražbina tuženika prema tužiteljici istaknuta radi prebijanja u iznosu 418,31 eura sa zateznima kamatama koje teku pojedine iznose kako je navedeno u izreci presude;

- u točki IV. izreke odlučeno je da se prebijaju tražbine utvrđene pod t. II. i III. izreke te se nalaže tuženiku da tužiteljici isplati daljnji iznos u visini 1.143,08 eura sa zateznim kamatama koje na pojedine iznose teku kako je to navedeno u t. II izreke ove presude, ali umanjeno za iznos zateznih kamata koje na pojedine iznose teku kako je navedeno u t. III. izreke,

- u točki V. izreke odbijeni su tužbeni zahtjevi u dijelu preko iznosa priznatih u t. II. i IV. izreke po osnovi razlike preplaćenog zbog promjene tečaja, te u dijelu u kojem tužiteljica od tuženika potražuje isplatu s osnove razlike između ugovorene kamatne stope i kamatne stope koja se mijenjala jednostranom odlukom tuženika u iznosu 55,13 eura zajedno sa zateznim kamatama koje teku na pojedine iznose kako je navedeno u izreci presdue;

- u točki VI. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužiteljici troškove postupka u iznosu od 1.651,96 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 22. studenog 2023. do isplate;

- u točki VII. izreke odbijen je u preostalom dijelu zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka,

- u točki VIII. izreke odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka.

2. Protiv dijela ove presude u točkama I., II. IV., VI. i VIII. izreke žalbu je podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu i odbiti tužbeni zahtjev uz nakandu troškova tuženiku, podredno istu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Potražuje naknadu troška za sastav žalbe u iznosu od ukupno 378,86 eura.

3. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje djelomične ništetnosti Ugovora o kreditu koji su stranke sklopile 20. prosinca 2006. i to u dijelu ugovornih odredbi o ugovornoj promjenjivoj kamatnoj stopi (čl. 8. toč. 2.), te u dijelu ugovornih odredbi kojima se glavnica kredita veže za valutu švicarski franak (čl.7. st. 4.) te zahtjev za isplatu iznosa od 49,06 eura na ime preplaćenih iznosa kamate i iznosa od 1.561,39 eura na ime razlike tečaja valute CHF u odnosu na dan zaključenja ugovora o kreditu i isplaćenih iznosa, sve s pripadajućim zateznim kamatama na svaki pojedini mjesečni iznos navedenih kao u podnesku od 13. siječnja 2023.

4. Između stranaka nije sporno:

- da su tuženik kao kreditor i tužiteljica kao korisnica kredita te Vilim Korace kao jamac-platac sklopili ugovor o kreditu [broj kredita] 20. prosinca 2006, kojim joj je tužiteljici bio odobren kredit u iznosu 23.000,00 CHF u protuvrijednosti u kunama obračunato po srednjem tečaju banke na dan puštanja kredita

- da je kredit odobren u svrhu izgradnje i adaptacije stambenog prostora,

- da je u čl. 8. ugovoreno je da je tijekom postojanja ugovorne obveze kamatna stopa promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama tuženika te je u trenutku ugovaranja ona iznosila 5,49 %,

- da su u čl. 7. ugovora stranke ugovorile da su suglasne da se iznosi otplate (obveze) kredita obračunavaju primjenom valutne klauzule i da tužiteljica otplaćuje kredit u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika za švicarski franak važeći na dan odobrenja žiro-računa banke,

- da je rok dospijeća pojedinog anuiteta na naplatu bio je prvog dana u mjesecu,

- da je rok otplate kredita iznosio je 84 mjeseci,

- da je tužiteljica otplatila tražbinu po predmetnom ugovoru o kreditu u cijelosti, 1. listopada 2012.

5. Prvostupanjski sud je postupku koji je prethodio ovom žalbenom postupku u bitnome utvrdio:

- da je tužiteljica predmetni ugovor o kreditu sklopila u svojstvu potrošača te isti predstavlja potrošački ugovor,

- da tužiteljica nije imala utjecaj na sadržaj ugovornih odredbi, niti je imala mogućnost pregovaranja o sadržaju ugovora,

- da pretplata uslijed promjene tečaja CHF u odnosu na početni tečaj važeći na dan isplate kredita iznosi 1.561,39 eura, pretplata po osnovi promjenjive kamatne stope iznosi 49,06 eura

- da „negativna pretplata“ kada je tečaj CHF bio manji u odnosu na početni tečaj važeći na dan isplate kredita iznosi 3.151,82 eura.

6. Na temelju navedenih utvrđenja prvostupanjski sud je, pozivajući se na pravna shvaćanja izražena u odlukama Visokog trgovačkog suda broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. te u skladu s odredbom čl. 328. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023 – dalje: ZOO), prihvatio tužbeni zahtjev kao u točki I. izreke.

6.1. Polazeći od činjenice da je kolektivni spor u kojem je utvrđena ništetnost ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi pravomoćno okončan donošenjem presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014., a da je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 19. srpnja 2021., to je sud zaključio da je protekao opći zastarni rok od pet godina u odnosu na zahtjev za isplatu preplaćenih iznosa od 55,13 eura po osnovi ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi te je odlučio kao u dijelu točke V. izreke.

6.2. Kako je tuženik istaknuo prigovor radi prijeboja, prvostupanjski sud je ocjenjujući da tužiteljici pripada pravo na povrat preplaćenih anuiteta kredita po osnovi ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi te temeljem isplate tečajnih razlika za glavnicu i kamate po višoj stopi u odnosu na tečaj u vrijeme sklapanja ugovora, a da tuženiku pripada pravo na isplatu razlike između anuiteta obračunatih po početnom tečaju CHF spram kune u vrijeme sklapanja ugovora i plaćenih anuiteta obračunatih po nižem tečaju odnosu na početni tečaj i da su obje tražbine dospjele, isti prihvatio te odlučio kao u točkama II. do IV. izreke.

6.3. Istaknuti prigovor mjesne nenadležnosti sud je odbio na temelju čl. 59. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje: ZPP) polazeći od utvrđenja da je premetni ugovor zaključen u poslovnici tuženika u Pazinu, a da se radi o sporu koji je nastao u povodu djelatnosti te jedinice.

6.4. O troškovima postupka sud je u točkama VI. do VIII. odlučio primjenom čl. 154. st. 2. ZPP.

7. Prema odredbi čl. 365. st. 1. i 2. ZPP drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

8. Žalba tuženika je neosnovana u pogledu odluke o glavnoj stvari, a djelomično osnovano u pogledu odluke o troškovima postupka sadržanoj u točki VI. izreke prvostupanjske presude.

9. Ovaj sud je ispitujući pobijanu presudu prvostupanjskog suda kao i postupak koji je prethodio donošenju iste, utvrdio da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

10. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude je razumljiva, ne proturječi samoj sebi niti razlozima presude, navedeni su razlozi o odlučnim činjenicama za presuđenje, te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, pa se nije ostvarila bitna povreda parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP koju tuženik ističe u žalbi.

11. Tuženik u žalbi, pozivom na odredbu čl. 71. toč. 7. ZPP (pogrešno navodeći st. 7.) ZPP naglašava potrebu da se u ovom postupku razmotri postoje li okolnosti koje bi dovele u sumnju nepristranost suda, kao npr. da sudac ili njemu bliska osoba ima ili je imala kredit s ugovorenom promjenjivom kamatnom stopom ili valutnom klauzulom u CHF, ili bliska osoba sucu zastupa ili radi u odvjetničkom društvu koje zastupa veći broj tužitelja u takvim ili sličnim predmetima protiv banke, pa ukoliko „na strani uređujućeg suca/člana vijeća drugostupanjskog suda postoji bilo koja od navedenih okolnosti“, da se taj dio žalbe smatra zahtjevom za njegovo izuzeće (čl. 73. ZPP u vezi sa čl. 71. toč. 7. ZPP) uz prijedlog da o tim okolnostima sudac obavijestiti predsjednika suda (čl. 72. st. 2. ZPP), koji će odlučiti o njegovom izuzeću.

11.1. Razmatrajući izneseno ovaj sud prijedlog tuženika za koji sam navodi da je podnesen uvjetno (eventualno) nije ocijenio pravno obvezujućim u odnosu na svoje postupanje, obzirom da se radi o teoretskoj analizi hipotetske situacije, a citirane procesno-pravne odredbe ZPP-u ne predviđaju uvjetno podnošenje zahtjeva za izuzeće, pa se stoga po ocjeni ovog suda, ne radi o zahtjevu za izuzećem. Međutim, neovisno o iznesenom, valja reći da kod predsjednika ovog drugostupanjskog vijeća, kao i kod ostalih članica vijeća ne postoje okolnosti navedene u žalbi koje bi mogle dovesti u sumnju njihovu nepristranost.

12. Imajući u vidu predmet spora valja reći da je u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu na snazi bio Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 96/03 - dalje: ZZP/03), koji je u čl. 81. st. 1. propisivao da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenje, uzrokuje značajnu ravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Prema čl. 84. tog zakona, nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni, ako su te odredbe jasne, lako razumljive i uočljive. Ista materija jednako je bila regulirana u čl. 96. i čl. 99. ZZP/07), dok je posljedica takve nepoštene odredbe ništetnost iste.

12.1. Na žalbene navode tuženika valja odgovoriti da se sud prvog stupnja pravilno pozvao na činjenična i pravna utvrđenja iz presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. i presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. koje presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske su potvrđene presudama Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt-249/2014 od 9. travnja 2015. i Revt- 2221/2018 od 3. rujna 2019. u dijelu u kojem je utvrđeno da su tužene banke u određeno navedenim razdobljima povrijedile kolektivne interese i prava korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak i ugovaranjem da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke i drugim internim aktima tuženika, budući je, a kako je to određeno čl. 502.c ZPP, za takvo utvrđenje vezan u ovoj parnici.

12.2. Naime, odredba čl. 502.c ZPP propisuje direktan učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuje sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi. Drugačije postupanje bilo bi nesvrsishodno, neekonomično i previše tegobno za potrošača, a osim toga, bilo bi i u suprotnosti s navedenim odredbama ZPP (Rev-3142/2018-2 od 19. ožujka 2019.). Stoga je sud u kojem pojedini potrošač ostvaruje svoja prava, temeljem odredbe čl. 502.c ZPP, vezan za postojanje povrede propisa zaštite potrošača, a slijedom toga i obvezan primijeniti već utvrđene ništetnosti u kolektivnom sporu, s obzirom na to da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine ", broj: 41/14, 110/15, 14/19 i 19/22), u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno, a kako je to propisano odredbom čl. 118. ZZP, i kako se o tome izjasnio i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci br. Rev- 3142/2018 od 19. ožujka 2019.

12.3. Kako je u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača pravomoćno utvrđeno da su odredbe tuženika kojima je ugovorena valutna klauzula u švicarskim francima i promjenjiva kamata tijekom otplate prema odluci tuženika nepoštene, te da je tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. pa do 31. prosinca 2008., a koja povreda traje i dalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača - korisnika kredita, a u takvoj situaciji, a kada je Ugovor o kreditu između stranaka zaključen 17. svibnja 2007., dakle unutar razdoblja koji je utvrđen pravomoćnom sudskom odlukom u postupku radi povrede kolektivnih interesa i prava potrošača, onda je teret dokaza na tuženiku dokazati da sadržaj Ugovora koji je zaključen između stranaka ne odgovara sadržaju ugovora o kreditu koji su zaključeni u razdoblju od 10. rujna 2003. pa do 31. prosinca 2008., a što tuženik u tijeku postupka nije dokazao.

12.4. Stoga, obzirom na to da pravomoćne odluke o ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli u CHF i promjenjivoj kamatnoj stopi jednostranom odlukom banke vežu sud i u ovom sporu stranaka, neodlučni su za pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude svi žalbeni navodi kojima tužena osporava pravilnost utvrđenja ništetnosti, budući su u pitanju pravna utvrđenja suda u postupku kolektivne zaštite.

13. U odnosu na prigovor zastare tuženik ispušta iz vida da prema Objedinjenom pravnom shvaćanju sa sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31. siječnja 2022. koje prihvaća i ovaj sud, ako je ništetnost ustanovljena već u postupku zaštite potrošača, a što je slučaj u ovoj pravnoj stvari tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite.

13.1. Žalitelju valja ukazati da je u konkretnom slučaju zastara u odnosu zahtjeva za isplatu po osnovi promjenjive kamatne stope je nastupila 14. lipnja 2019., jer je u postupku kolektivne zaštite u pogledu odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi donesena pravomoćna presuda 14. lipnja 2014., pa imajući u vidu izraženo pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske i da je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 19. srpnja 2021., pa je pravilno prvostupanjski sud djelomično prihvatio prigovor zastare u pogledu zahtjeva za isplatu s osnove promjenjive kamatne stope.

14. Prema čl. 323 ZOO u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Zahtjev za vraćanje primljenog po osnovi ništetne ugovorne odredbe pravno se smatra zahtjevom za vraćanje stečenog bez osnove iz čl. 1111. ZOO. Utvrđenjem ugovorne odredbe ništetnom potrošač stječe subjektivno pravo na restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba ništetna, s posljedicom ponovne uspostave pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da takve odredbe nije bilo.

15. Pravilno je određen tijek početka zateznih kamata od dana dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa, obzirom je nesporno da je u odnosu na valutnu klauzulu tužena banka postupala nepošteno, pa dakle tužitelj prema članku 1115. ZOO, ima pravo na naknadu i zateznih kamata od dana stjecanja.

16. Protivno žalbenim navodima tuženika, nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. u svezi s člankom 344. i člankom 345. ZPP, jer iako sud prvog stupnja nije donio rješenje kojim bi izrijekom odlučio o mjesnoj nadležnosti, u obrazloženju pobijane presude dao je razloge zašto nije prihvatio po tuženiku istaknuti prigovor mjesne nenadležnosti.

17. Neosnovani su žalbeni navodi kojima tuženik ističe bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP ukazujući na pogrešnu odluku o mjesnoj nadležnosti u ovoj pravnoj stvari, osporavajući takvim navodima prvostupanjsko rješenje kojim je odbijen prigovor mjesne nenadležnosti.

18. U ovoj pravnoj stvari valja poći od toga da predmetnom potrošačkom ugovoru između stranaka u ovom postupku ugovorena nadležnost suda u Rijeci te da se radi o odredbi ugovora o kojoj stranke nisu pregovarale, već je ta odredba sastavni dio tipskog ugovora tuženika, na čiji sadržaj tužitelj nije imao utjecaj, a što uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama i predstavlja nepoštenu ugovoru odredbu, budući da bi radi ostvarenja svojih prava i obveza tužitelj bio u obvezi putovati u Rijeku, što bi, budući živi u [adresa], uzrokovalo značajnu financijsku neravnotežu i neravnotežu u procesno ravnopravnom položaju ugovornih strana.

18.1. S obzirom na to da prema odluci Suda Europske unije Oceano Grupo Editorial SA i Salvat Editores SA v Rocio Murciano Quintero i drugi (spojeni predmeti C- 240/98 do C-244/98), treba favorizirati tumačenje nacionalnih odredbi u skladu s Direktivom koja omogućuje da se sud po službenoj dužnosti oglasi nenadležnim onda kada je njegova nadležnost prorogirana nepoštenom ugovornom odredbom, u kontekstu svega navedenog treba zaključiti da se na temelju nepoštene odredbe ugovora ne može zasnovati nadležnosti Općinskog građanskog suda u Rijeci.

19. Tužiteljica ima prebivalište u [adresa] i podnijela je tužbu 19. srpnja 2021. Općinskom sudu u Pazinu, kada je na snazi bio Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“, broj 102/15 – dalje: ZID ZPK/15) koji je stupio na snagu 30. rujna 2015., kojim je dodana odredba čl. 19.l. st. 1. koja glasi:

(1) U sporovima koji nastanu u vezi s ugovorom o kreditu potrošač može pokrenuti postupak protiv druge ugovorne strane bilo pred sudovima države u kojoj druga ugovorna strana ima sjedište, ili, neovisno o sjedištu druge ugovorne strane, pred sudovima mjesta gdje potrošač ima prebivalište.

19.1. Prema odredbi čl. 1. Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", broj: 75/2009, 112/2012, 143/2013, 147/2013, 9/2015, 78/2015, 102/2015, 52/2016 – dalje: ZPK) koji je stupio na snagu 1. siječnja 2010., tim se Zakonom uređuju ugovori o potrošačkom kreditu, informacije i prava o ugovoru o kreditu, pristup bazi podataka, nadzor i zaštita prava potrošača, a u kojima kao korisnik kredita nastupa potrošač koji uzima kredit pod uvjetima i u svrhu koju određuje ovaj Zakon.

19.2. Sudska nadležnost (apsolutna, stvarna, mjesna) se prosuđuje s obzirom na činjenično stanje kakvo je postojalo u vrijeme podnošenja tužbe sudu, ali po propisima koji vrijede u vrijeme odlučivanja o nadležnosti. Dakle, pitanje nadležnosti suda je pretpostavka za postupanje nadležnog suda zbog čega se nadležnost ispituje primjenom procesnih zakonskih odredbi koje su na snazi, tj. koje se primjenjuju, u vrijeme odlučivanja o nadležnosti.

20. Polazeći od sadržaja citirane odredbe čl. 1. ZPK, taj zakon uređuje materijalnopravne odnose koji se zasnivaju na ugovoru o potrošačkom kreditu.

20.1. Međutim, citirani čl. 19.l. st. 1. ZPK je procesna odredba kojom je određena sudska nadležnost u sporovima koji nastanu u vezi s ugovorom o kreditu i koja odredba je na snazi od 30. rujna 2015., što imajući u vidu sadržaj odredbe čl. 90. st. 1. i 3. Ustava Republike Hrvatske, znači da se od tog dana ta odredba koja određuje mjesnu nadležnost suda u slučaju spora koji nastane u vezi ugovora o kreditu, mora primijeniti u svim postupcima u kojima se nakon stupanja na snagu ZID ZPK/15 odlučuje o sudskoj mjesnoj nadležnosti. Svako drugo tumačenje u primjeni odredbe čl. 19.l. st. 1. ZPK kada se radi o sporu u vezi potrošačkog ugovora o kreditu koji je sklopljen prije 1. listopada 2010. kada je stupio na snagu ZPK, a obzirom na čl. 29. st. 1. ZPK kojim je propisano da se taj zakon ne primjenjuje na ugovore o kreditu sklopljene do dana stupanja na snagu tog zakona, dovelo bi do pretjeranog formalizma u odlučivanju kao posljedice primjene pozitivnog prava bez sagledavanja pravnog problema u cjelini s aspekta da potrošač kao slabija ugovorna strana treba biti zaštićen pravilima o nadležnosti koja su povoljnija za njegove interese.

20.2. Kako tužiteljica ima prebivalište u [adresa], imala je pravo izbora nadležnog suda koji će odlučiti u ovom sporu nastalom u vezi potrošačkog ugovora o kreditu te je svoje pravo iscrpila podnošenjem tužbe Općinskom sudu u Pazinu, kao mjesno nadležnom prema njezinom prebivalištu, a sukladno čl.19.l. st. 1. ZPK.

21. Tuženik u žalbi osnovano osporava dosuđeni trošak tužiteljici u visini pristojbe na presudu, pri čemu valja reći da je prvostupanjski sud tužiteljici dosudio, obzirom na ocjenu uspjeha tužiteljice u sporu od 70%), za sudsku pristojbu za presudu iznos od 46,45 eura.

21.1. Naime, Zakon o izmjenama Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj: 51/23 – dalje: ZID ZSP) stupio je na snagu 20. svibnja 2023., a prema kojem je izmijenjen čl. 11. st. 1. toč. 20. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj: 118/2018) te su prema toj odredbi od plaćanja pristojbi oslobođeni potrošači kao stečajni dužnici i tužitelji u postupcima pokrenutim na temelju pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa.

21.2. U konkretnom slučaju prvostupanjska presuda je dostavljena punomoćniku tužiteljice 22. studenoga 2023., a prema odredbi čl.4.toč.4. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj: 118/2018, 51/2023), obveza plaćanja pristojbe, ako ovim Zakonom nije drukčije propisano, nastaje za sudske odluke kada se stranci ili njezinu zastupniku dostavi prijepis odluke.

21.3. S obzirom na to da je obveza plaćanja pristojbe na prvostupanjsku presudu nastala nakon stupanja na snagu ZID ZSP, dakle tužiteljica je u trenutku dostave prvostupanjske presude od 22. studenoga 2023. bila oslobođena plaćanja sudskih pristojbi na tu presudu, osnovano tuženik osporava dosuđeni trošak tužiteljici u iznosu od 46,45 eura za sudsku pristojbu na presudu.

22. Neosnovano tuženik osporava dosuđeni trošak za sastav podneska od 30. lipnja 2022., jer se radi o podnesku sukladno Tbr. 8/4 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika koja je bila na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka.

23. Nisu osnovani ostali žalbeni navodi u vezi izračuna troška za pojedinu radnju u postupku i vrijednosti boda obzirom na primjenu odredbi Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj, jer je prema dostavljenom troškovniku tužiteljica zatražila trošak za svaku pojedinu radnju u iznosu od 1.500,00 kuna što prema fiksnom tečaju kuna/euro iznosi 199,08 eura.

24. Stoga je slijedom navedenog na temelju čl.368. st. 1. ZPP valjalo odbiti žalbu tuženika i potvrditi prvostupanjsko rješenje u dijelu točke III. izreke kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 2.759,72 eura, a na temelju čl. 373. toč. 3. ZPP preinačiti prvostupanjsku presudu u dijelu točke III. izreke kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 53,09 eura i u tom dijelu zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška odbiti.

25. S obzirom na to da je tuženik djelomično uspio samo u neznatnom dijelu odluke o troškovima postupka, na temelju odredbe čl. 166. st. 1. ZPP u vezi odredbe čl. 154. st. 5. ZPP, odbijen je zahtjev tuženika za naknadu zatraženih troškova za sastav žalbe.

U Zagrebu, 16. rujna 2025.

Predsjednik vijeća:

Marijan Vugić