Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-450/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu tog suda Sandri Artuković Kunšt univ.spec.iur., u pravnoj stvari tužiteljice GJ OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupane po punomoćnicima Ivanu Županu i dr., odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Župan, Babić & Antunović u Zagrebu, protiv tuženika Erste & Steiermarkische bank d.d. OIB:23057039320 iz Rijeke, Jadranski trg 3/a, zastupanog po punomoćniku Damiru Metelko, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Metelko, Knežević & Partneri u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog suda u Virovitici poslovni broj P-554/2024-6 od 4. prosinca 2024., dana 16. rujna 2025.,

r i j e š i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Virovitici poslovni broj P-554/2024-6 od 4. prosinca 2024.

II Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja posl. br. P-554/2024-6 odbijen je tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Bjelovaru kao neosnovan.

2. Protiv istog rješenja žali se tuženik zbog svih zakonom predviđenih žalbenih razloga, s prijedlogom da ovaj sud osporeno rješenje ukine i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovni postupak ili da pobijano rješenje preinači sukladno žalbenim navodima, uz naknadu troška sastava žalbe.

3. Žalba je neosnovana.

4. U navedenom rješenju i u postupku koji mu je prethodio ne uočavaju se bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2, 4, 8, 9, 13 i 14 Zakona o parničnom postupku (“Službeni list SFRJ” br. 4/1977, 36/1977, 36/1980, 6/1980, 69/1982, 43/1982, 58/1984, 74/1987, 57/1989, 20/1990, 27/1990, 35/1991 i “Narodne novine” br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje ZPP) na koje ovaj sud kao sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP.

5. Kao što je navedeno u toč. 6. obrazloženja osporene odluke, rješenjem Županijskog suda u Bjelovaru posl. br. 31 Su-485/2024-2 od 25. listopada 2024. određen je Općinski sud u Virovitici kao drugi stvarno nadležni sud za postupanje u ovom predmetu .

6. Odluka prvostupanjskog suda o neosnovanosti tuženikovog prigovora mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Bjelovaru temelji se na odgovarajućoj primjeni mjerodavnih odredbi čl. 102. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 79/07 i 125/07, dalje: ZZP) u vezi čl. 96. st. 1., 2. i 4. te čl. 98. istog zakona, u odnosu na odredbu čl. 16. Ugovora o [broj kredita] od 30. siječnja 2008. između tuženika kao kreditora i tužiteljice kao korisnice kredita, kojom su stranke ugovorile da je u slučaju spora nadležan sud u mjestu sjedišta banke dakle u Rijeci, a koja se odredba smatra nepoštenom jer se o njoj nije pojedinačno pregovaralo, čime je isključena primjena odredbe čl. 70. ZPP.

7. Temeljem zakonske odredbe čl. 96. st. 2 ZZP smatra da se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca, kao što je ovdje slučaj.

8. Za razliku od žalbenih navoda tuženika, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio i obrazložio ništetnost prorogacijske klauzule u korist registriranog sjedišta banke jer je cijenio da ista odredba uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama na štetu tužiteljice koji prebiva na području [adresa] i koja bi, radi zaštite svojih prava, morala utrošiti više vremena i dodatnih troškova ako bi se spor vodio u Rijeci, za razliku od tuženika.

9. Slijedom navedenog pravilan je zaključak da među strankama nije sklopljena valjana prorogacijska klauzula u smislu odredbe čl. 70. st. 1. - 4. ZPP.

10. Neosnovano je žalbeno pozivanje tuženika na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6 ZPP jer je iz stanja spisa predmeta suda prvog stupnja razvidno kako je tuženik prigovor mjesne nenadležnosti istaknuo u odgovoru na tužbu od 16. listopada 2024., povodom kojeg prigovora se tužiteljica očitovala u podnesku od 13. studenog 2024. Stoga se ne bi moglo zaključiti da je kojoj od stranaka bilo onemogućeno raspravljanje pred sudom. Sud prvog stupnja utvrdio je ništetnost unaprijed po tuženiku sastavljene odredbe čl. 16. predmetnog ugovora pazeći na ništetnost po službenoj dužnosti u skladu s čl. 327. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/21, 114/22 i 156/22) pri čemu se tuženik o odlučnim činjenicama ništetnosti imao prilike očitovati. Stoga se tuženik u žalbi neosnovano poziva na to da sud prvog stupnja nije poštivao kontradiktornost postupka i na odluku Suda Europske Unije poslovni broj C-472/11 od 21. veljače 2013. koja je stoga ovdje bez utjecaja.

11. Suprotno žalbenim navodima, u odluci suda prvog stupnja nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2, toč. 11 u vezi čl. 381. ZPP jer rješenje suda prvog stupnja ima jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama koji nisu u proturječnosti s izrekom i ne postoje drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati.

12. U odnosu na žalbene navode tuženika kako bi u slučaju nepostojanja prorogacijske klauzule, temeljem odredbi čl. 46. i čl. 48. st. 1. ZPP bio opet mjesno nadležan Općinski sud u Rijeci, valja reći da se u ovom postupku radi zaštite prava tužiteljice kao potrošača primjenjuje pravno shvaćanje koje je Vrhovni sud Republike Hrvatske zauzeo u svojoj oduci br. Grl-143/2019-2 od 11. prosinca 2019. prema kojem je za spor u vezi s ugovorom o kreditu mjesno nadležan sud prebivališta potrošača, ovdje sud prvog stupnja. U skladu s navedenim pravnim shvaćanjem je odlučio i prvostupanjski sud, pozivom na zaključak sa sastanka predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. 11. od 5. studenog 2020.

13. Stoga u ovom slučaju nema mjesta primjeni odredbe čl. 48. ZPP o opće mjesnoj nadležnosti suda tako da prigovor mjesne nenadležnosti istaknut od strane tuženika, nije osnovan.

14. Ostali žalbeni navodi i pozivanje na sudsku praksu nisu od odlučnog značaja za ispitivanje zakonitosti i pravilnosti prvostupanjskog rješenja i ovaj ih sud kao takve nije posebno cijenio (čl. 375. st. 1. u vezi čl. 381. ZPP).

15. Slijedom navedenog ovaj je sud primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP odlučio kao u stavku I izreke.

16. U stavku II odlučeno je o zahtjevu tuženika za naknadu troška sastava žalbe, primjenom čl. 166. st. 1 u vezi čl. 154. st.1. ZPP.

U Zagrebu 16. rujna 2025.

S u d a c:

Sandra Artuković Kunšt univ.spec.iur.