Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-4016/2023-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vlatke Fresl Tomašević kao predsjednice vijeća, Tomislava Aralice kao člana vijeća i suca izvjestitelja, te Ilijane Petyo kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ŽĐ iz [adresa]. 55, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po Tajani Babić, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Babić & Babić jtd., Pisarnica Zagreb, Masarykova 18/1, protiv tuženice KĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Borku Bebiću, odvjetniku u Splitu, Ulica kneza Višeslava 16, radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-139/2019 od 23. svibnja 2023., ispravljene rješenjem istog suda poslovni broj P-139/2019 od 20. lipnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 16. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-139/2019 od 23. svibnja 2023. ispravljene rješenjem istog suda poslovni broj P-139/2019 od 20. lipnja 2024.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadom troška žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-139/2019 od 23. svibnja 2023., ispravljenom rješenjem istog suda poslovni broj P-139/2019 od 20. lipnja 2024., suđeno je:

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Utvrđuje se da je tužiteljica vlasnica 91/275 dijela k. č. br. [katastarska čestica] pašnjak sa 333 m2 i k. č. br. [katastarska čestica] put sa 105 m2, te k. č. br. [katastarska čestica] Pašnjak, kuća sa 531 m2 sa kojim suvlasničkim dijelom je neodvojivo povezano vlasništvo posebnog dijela nekretnine – stambeni prostor položeno na prizemlju, orijentacije sjever - istok - jug – zapad, unutrašnjeg pristupa sa dvokrakog stepeništa, koji se sastoji od tri sobe, hodnika, kupaone, WC-a, holla, kuhinje s blagovaonicom i dnevnim prostorom, ukupne korisne površine 83,26 m2 i sporednog dijela – djelomično natkrivene terase (ravni krov garaže) ukupne površine 25.68 m2, tj sveukupne korisne površine (stambeni prostor i sporedni dio) 108,94 m2, odnosno sveukupne korisne vrijednosti površine 91.43 m2."

II. Nalaže se tužiteljici da u roku od 15 dana naknadi tuženoj parnični trošak u iznosu od 4.479,40 €/33.750 kuna sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište prema kamatnoj stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja obavljenim prije prvog dana tekućeg polugodišta, uvećanjem te stope za 3 % poena."

2. Protiv navedene prvostupanjske presude pravodobno se žali tužiteljica zbog svih zakonom predviđenih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. toč. 1. do 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, dalje: ZPP). Predlaže da sud drugog stupnja pobijanu presudu ukine. Traži i naknadu troška žalbe.

3. Žalba nije osnovana.

4. Suprotno žalbenim navodima, u prvostupanjskom postupku nije počinjena povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP budući se presuda suda prvog stupnja može ispitati, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi niti razlozima presude, razlozi o svim odlučnim činjenicama važnim za presuđenje u ovom predmetu jasni su i neproturječni, te ne postoji proturječnost između onoga što se o razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava.

5. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud nije utvrdio da bi bile počinjene niti ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

6. Predmet ovog postupka su zahtjevi tužitelja za utvrđenjem suvlasničkog dijela nekretnina te za naknadom troškova postupka. U postupku su utvrđene sljedeće činjenice:

- predmet ovog postupka su tri čestice:

k. č. br. [katastarska čestica] pašnjak s 333 m2,

k. č. br. [katastarska čestica] put sa 105 m2, obje čestice upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] gdje je u B vlasničkom listu bilo uknjiženo samovlasništvo pokojnog ĆĐ, a od 23. svibnja 2016. je uknjiženo samovlasništvo tuženice KĐ, te k. č. br. [katastarska čestica] pašnjak i kuća s ukupno 531 m2, upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] gdje je u B vlasničkom listu bilo uknjiženo samovlasništvo pokojnog ĆĐ, a od 23. svibnja 2016. je uknjiženo samovlasništvo tuženice KĐ (listovi 146-155 spisa);

- tužiteljica smatra kako je ona samovlasnica sve tri nekretnine, uključujući i kuću sagrađenu na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina];

- tužiteljica smatra kako je stekla predmetne nekretnine ulaganjem vlastitih sredstava koje je sukcesivno isplaćivala svom bratu ĆĐ tijekom 2004. i 2005, a koji je s tim novcima kupio zemljište i gradio kuću, te da je ukupno bratu predala u tu svrhu 160.000,00 eura;

- tužiteljica i njen dotični brat zaključili su više ugovora koji se odnose na stjecanje predmetnih nekretnina;

- dana **.**.2004. CĐ kao prodavatelj i HĐ kao kupac zaključili su Predugovor o prodaji kojim kupac od prodavatelja kupuje k.č.br.

11/3 k. o. [katastarska općina] s izgrađenom obiteljskom zgradom za 88.000,00 eura;

- potom su ŽĐ, kao investitor, i ĆĐ, kao izvođač radova, zaključili 14. listopada 2004. Ugovor o zajedničkom ulaganju u izgradnju obiteljske kuće u kojem najprije konstatiraju kako su kupili k. č. br. [katastarska čestica] s izgrađenom kućom, da investitor ulaže 90.000,00 eura za gradnju obiteljske a da se izvođač radova obvezuje izvoditi radove do završetka izgradnje zgrade (listovi 59-61 spisa);

- dana **.**.2005. IĐ kao prodavatelj i HĐ kao kupac zaključili su Ugovor o kupoprodaji nekretnina kojim je kupac kupio još i susjedne čestice k. č. br. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina] (listovi 6-7 spisa);

- zatim su ŽĐ, kao investitor, i ĆĐ, kao izvođač radova, zaključili 4. svibnja 2005. Aneks ugovora o zajedničkom ulaganju u izgradnju obiteljske kuće u kojem spominju sva tri gore navedena ugovora te ugovaraju kako investitor ulaže daljnjih 15.000,00 eura za dogradnju obiteljske kuće, a izvođač radova se obvezuje izvoditi radove do završetka izgradnje zgrade (listovi 62-63 spisa);

- ŽĐ, kao investitor, i ĆĐ, kao izvođač radova, zaključili su 28. listopada 2005. Aneks ugovora o zajedničkom ulaganju u izgradnju obiteljske kuće u kojem spominju sva četiri gore navedena ugovora te ugovaraju kako investitor ulaže 160.000,00 eura za dogradnju obiteljske kuće, a izvođač radova se obvezuje izvoditi radove do završetka izgradnje zgrade (listovi 8-9 spisa);

- tužiteljica tvrdi da je temeljem Ugovora i Aneksa ugovora bratu dala bratu oko 300.000,00 Eura za gradnju kuće, te da je kuća trebala biti u njenom vlasništvu, s time da ju je brat s obitelji mogao koristiti, živjeti u stanu u prizemlju do dolaska tužiteljice u Hrvatsku;

- ĆĐ se na temelju navedenih kupoprodajnih ugovora uknjižio kao samovlasnik predmetnih čestica, a nije ni sporno da je nadogradio postojeću kuću;

- nije sporno da u kući postoje dva neetažirana stana, onaj u prizemlju kog je nesporno koristio HĐ, a nakon njegove smrti udovica mu KĐ, te stan na katu kog nesporno koristi tužiteljica;

- ĆĐ je preminuo **.**.2015., a naslijedila ga je udovica KĐ;

- nakon smrti ĆĐ **.**.2015. došlo je do pravnog sukoba između njegove udovice i nasljednice KĐ te tužiteljice ŽĐ jer je KĐ uskratila Danici bilo koje pravo na predmetnim nekretninama, kako suvlasništvo na istima, tako i pravo na posjed stana na katu zgrade;

- zato je ŽĐ ustala pred sudom prvog stupnja s tužbom 20. lipnja 2016. u kojoj zahtjeva da se utvrdi suvlasnicom tri predmetne čestice u ½ dijela, te se poveo parnični predmet pod poslovnim brojem P-3307/16 koji je okončan drugostupanjskom odlukom Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-924/19 od 10. ožujka 2020;

- Županijski sud u Zadru je presudom Gž-924/19 od 10. ožujka 2020. djelomično uvažio žalbu tužiteljice na presudu suda prvog stupnja poslovni broj P- 3307/16 od 10. ožujka 2020. i preinačio istu, tako da je usvojen tužbeni zahtjev tužiteljice i utvrđeno da je ista suvlasnica nekretnina koje su predmet i ovog postupka u 88/275 dijela ali i samovlasnica stana na I katu zgrade (listovi 120-129 spisa poslovni broj P-3307/16 u prilogu);

- nezadovoljna ishodom gornjeg postupka, tužiteljica ustaje s predmetnom tužbom 11. siječnja 2019. i sad traži da se utvrdi samovlasnicom sve tri čestice, čitave zgrade i oba stana u njoj.

7. Na utvrđene činjenice sud je prvog stupnja primijenio materijalno pravo iz odredbi o ortakluku iz Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, dalje: ZOO), te presudio kao u izreci.

8. Sud je prvog stupnja pravilno utvrdio bitne činjenice i primijenio materijalno pravo.

9. Sud je prvog stupnja zaključio kako su tužiteljica i njen pokojni brat, prednik tuženice, postupali zajednički, kao ortaci, pri kupnji i izgradnji objekta, to jest predmetnog skupa zemljišnih čestica, te da nije bila njihova namjera da tužiteljica sama bude isključiva vlasnica objekta i kupljenih nekretnina. Unošenjem imovine, odnosno uloga ortaka u ortakluk, nastaje glavnica ortakluka, koja predstavlja zajedničku imovinu koja se nakon prestanka ugovora o ortakluku dijeli uz primjenu pravila o diobi zajedničke imovine. Upravo to su usmenim dogovorom učinili tužiteljica i njen pokojni brat – podijelili nekretninu, kuću i zemljište, tako da je tužiteljici pripao stan na prvom katu, a tuženiku stan u prizemlju, slijedom čega je među njima podijeljena i okućnica, a što je sve utvrđeno kao vlasništvo tužiteljice u adekvatnom suvlasničkom udjelu presudom Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-924/19 od 10. ožujka 2020. Tužiteljici ne pripada ništa više od toga što joj je tom odlukom dosuđeno, a ponajmanje pravo vlasništva stana u prizemlju u kojem od 2004. živi obitelj pokojnog ĆĐ, odnosno sada njegova nasljednica, tuženica. Pa je zbog toga odbio tužbeni zahtjev tužiteljice.

10. Ovaj viši sud prihvaća gore izložene zaključke i pravna shvaćanja pravilnima. Doista, osim iskaza same tužiteljice, i donekle iskaza svjedoka ĐĐ, niti jedan drugi izvedeni dokaz na ukazuje na zaključak kako je volja ortaka u ovom poslu, dakle tužiteljice i njenog pokojnog brata, bila u tome da čitava stečena imovina, čestice i obnovljena zgrada, budu samovlasništvo tužiteljice. Takav zaključak sigurno ne proizlazi ni iz ugovora koje su među sobom zaključili tužiteljica i njen pokojni brat – to tamo ne piše. A način korištenja predmetnih nekretnina, ponajprije dogovor da tužiteljica koristi stan na katu zgrade, a pokojni tužiteljičin brat stan u prizemlju, snažno ukazuje na zaključak kako su se oni među sobom već usmeno podijelili, i to odmah nakon što je zgrada dovršena.

11. A osobito nije vjerodostojna tvrdnja tužiteljice kako ona nije znala da se njen pokojni brat uknjižio kao samovlasnik predmetnih nekretnina u zemljišne knjige. Pa stoga i knjiženje ĆĐ negira tužiteljičinu tvrdnju o postojanje sporazuma kako ona treba biti u konačnici samovlasnica svih nekretnina. Niti je tužiteljica za života svog brata ĆĐ poduzela niti jednu pravnu radnju da bi se uknjižila kao samovlasnica nekretnina umjesto njega.

12. Drugačija ocjena izvedenih dokaza koju u žalbi izlaže tužiteljica nije prihvatljiva. Ona se ponajprije poziva na iskaz svjedoka ĐĐ ali on zbog bliske rodbinske povezanosti s tužiteljicom nije pouzdan svjedok. A i njegov je iskaz donekle kontradiktoran. Jer to što je tužiteljica predala ĆĐ sav novac potreban za kupnju nekretnina, uključujući i nedovršenu kuću, ne znači da između njih nije postojao dogovor o ortakluku, a na kojeg upućuju gore spomenuti ugovori. Pa ni to što je ĆĐ bio lošeg materijalnog stanja jer je on očito u stjecanje imovine uložio vlastiti fizički rad i sposobnost organizacije poslova. Ali zato ovaj svjedok vrlo jasno i životno opisuje kako je došlo do spora. Dok je ĆĐ bio živ spora nije bilo. Ali nakon Božine smrti tuženica, njegova udovica, polakomila se na predmetnu imovinu pa je smatrala da to što je ĆĐ bio uknjižen kao samovlasnik njoj kao nasljednici daje za pravo da tužiteljicu u potpunosti izbaci iz vlasničke strukture predmetnih nekretnina, pa i da joj uskrati pravo na posjed stana na katu kuće. Mada ovaj dio iskaza ĐĐ izgleda vjerodostojan jer životno i logično objašnjava kako je došlo do spora, sam po sebi ne znači da na početku ovog pravnog odnosa nije postojao sporazum o ortakluku između tužiteljice i njenog pokojnog brata.

13. Nezakonita i pretjerana očekivanja KĐ dovela je do prve parnice koja se vodila pred sudom prvog stupnja pod poslovnim brojem P-3307/2016 u kojoj tužiteljica u bitnom izlaže činjenične navode i pravna shvaćanja koja je zauzeo i sud prvog stupnja u predmetnoj osporenoj presudi. To jest, da je postojao ugovor o ortakluku i da su se ortaci usmeno podijelili nakon dovršetka gradnje na način da tužiteljici pripadne u samovlasništvo stan na I katu, a pokojom ĆĐ stan u prizemlju, dok su podrum, garaža te okućnica podijeljeni na ½ dijela svakome. U tom predmetu je tužiteljica u bitnome uspjela te je utvrđena suvlasnicom na zemljišnim česticama ali i samovlasnicom još neetažiranog stana na I katu (list 120-128 spisa).

14. U predmetnoj novoj tužbi tužiteljica ističe nezakonita i pretjerana očekivanja te traži utvrđenje da je ona samovlasnica sve tri čestice i čitave zgrade. A da tome nije tako vidljivo je čak iz usporedbe njene prve tužbe s ovom drugom.

15. Pravna shvaćanja koja u žalbi izlaže žaliteljica, njena tumačenja odredbi čl. 647.c i 647.b. ZOO, i pozivanje na druge propise, nisu pravilna niti se odnose na posebne okolnosti predmetnog slučaja.

16. I odluka je o troškovima postupka zakonita kako po osnovu, temeljem čl.154. st. 1. ZPP, tako i po visini, temeljem čl. 155. ZPP. Tužiteljica je u cijelosti izgubila parnicu pa je dužna protivnoj stranci nadoknaditi troškove. Sud prvog stupnja je pravilno postupio kad je tuženici priznao troškove koji su bili potrebni za vođenje parnice.

17. Slijedom iznesenog valjalo je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu jer je ovaj sud ustanovio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a ni razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti.

18. Zahtjev tužiteljice za naknadom troška žalbe nije osnovan jer sa žalbom nije uspjela pa ju je po čl. 166. st. 1. ZPP valjalo odbiti.

U Zagrebu 16. rujna 2025.

Predsjednica vijeća:

Vlatka Fresl Tomašević