Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Kž-20/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Nikše Lučića, kao predsjednika vijeća, te Marte Jelić i Domagoja Raguža kao članova vijeća, uz sudjelovanje Katije Brkić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženika NJ zbog kaznenog djela iz članka 136. stavak 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19-dalje u tekstu: KZ/11) i kaznenog djela iz članka 139. stavak 2. KZ/11, odlučujući o žalbi optuženika NJ podnesenoj putem branitelja, ABC, odvjetnika u [adresa], protiv presude Općinskog suda u Pazinu poslovni broj K-169/2021 od 27. lipnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 16. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba optuženika NJ i potvrđuje se prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom, temeljem odredbe članka 544. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08, 76/9, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19-dalje ZKP/08) kazneni nalog izdan presudom Općinskog suda u Pazinu poslovni broj K-169/2021 -2 od 2. kolovoza 2021. je u odnosu na okrivljenika NJ stavljen izvan snage, nakon čega je optuženik NJ proglašen krivim za kazneno djelo protupravnog oduzimanja slobode iz članka 136. stavak 1. i 2. KZ/11 u stjecaju s kaznenim djelom prijetnje iz članka 139. stavak 2. KZ/11.

1.1. Optuženiku NJ je za kazneno djelo iz članka 136. stavak 1. i 2. KZ/11 utvrđena kazna zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci, a za kazneno djelo iz članka 139. stavak 2. KZ/11 optuženiku je utvrđena kazna zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci, nakon čega je optuženik osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, bez njezinog izvršenja, uz izricanje uvjetne osude s rokom kušnje od 5 (pet) godina. Temeljem odredbe članka 54. KZ/11, ukoliko dođe do opoziva uvjetne osude, optuženiku se u izrečenu kaznu ima uračunati vrijeme uhićenja i to od 27. lipnja 2020. u 13,40 sati do 28. lipnja 2020.

1.2.Temeljem odredbe članka 148. stavka 1. ZKP/08 optuženik NJ je obvezan podmiriti troškove kaznenog postupka na način da je na ima paušalne svote dužan platiti iznos od 2.000,00 kuna / 265,45 EUR, i trošak vještačenja po stalnom sudskom vještaku dr.sc ABC u iznosu od 4.265,00 kuna / 566,06 EUR, sveukupno 6.265,00 kuna / 831,51 EUR u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude na račun Državnog proračuna Republike Hrvatske.

1.3. Protiv navedene presude žalbu je podnio optuženik NJ zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, zbog povrede kaznenog zakona, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o kazni, s prijedlogom da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu i optuženika oslobodi optužbe, a podredno da ukine pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

2.1.Općinsko državno odvjetništvo u Pazinu je podnijelo odgovor na žalbu, s prijedlogom da drugostupanjski sud odbije optuženikovu žalbu i potvrdi prvostupanjsku presudu.

2.2. Sukladno članku 474. stavak 1. ZKP/08, spis je, prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Dubrovniku na dužno razgledavanje.

2.3. Stranke nisu obaviještene o sjednici vijeća, budući da to nije zatraženo u žalbi, kao ni u odgovoru na žalbu.

3. Žalba nije osnovana.

3.1. Iako optuženik žalbom presudu pobija iz svih zakonom propisanih razloga, sadržajno presudu pobija zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

3.2. Nisu osnovani žalbeni navodi da u provedenom dokaznom postupku nisu izvedeni nikakvi dokazi, odnosno da nisu utvrđene činjenice iz kojih bi bilo moguće utvrditi da je optuženik počinio kaznena djela koja mu se optužnicom stavljaju na teret. Točno je da su neposredni sudionici predmetnih događaja (optuženik NJ, oštećenik TJ i svjedok UJ) iskazivali suprotno o okolnostima počinjenja kaznenih djela, međutim prvostupanjski sud je pobijanom presudom dao jasne i valjane razloge zašto iskaz oštećenika TJ smatra istinitim, a optuženikovu obranu i iskaz svjedoka UJ ne, i iste razloge prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Također je točno da se pobijana presuda prvenstveno zasniva na iskazu oštećenika TJ kao neposrednom sudioniku događaja, međutim njegov iskaz je u skladu s pregledanom medicinskom dokumentacijom, provedenim vještačenjem tjelesnih ozljeda koje je zadobio inkriminirane zgode, kao i iskazom svjedoka IJ kojemu se oštećenik požalio da je isprebijan i da se potukao s optuženikom u garaži, te mu pokazao ozljede, a i rekao mu je kako mu je okrivljenik rekao da mu je uzeo neke novce i da mu ih mora vratiti. Protivno žalbenim navodima, uvidom u ozljedni list TJ i provedenim sudskomedicinskim vještačenjem ozljeda TJ se ne utvrđuje počinjenje kaznenih djela koja se optuženiku u ovom postupku stavljaju na teret, već oni služe kao kontrolni dokaz provjere istinitosti iskaza oštećenika TJ, a i navoda optuženikove obrane, te iskaza svjedoka UJ. Oštećenik TJ u svom iskazu, između ostalog, opisuje kako ga je optuženik ozlijedio odvijačem (šarafcigerom), dok i optuženik u obrani i svjedok UJ nastoje oštećenika opisati kao osobu koja je inkriminirane zgode padala po radionici i bila u polusvjesnom stanju, očito nastojeći prikazati kako je sam sebe ozlijedio udarajući od razne predmete, dok provedeno sudskomedicinsko vještačenje ukazuje kako je oštećenik mogao biti ozlijeđen upravo na način kako je on iznio u svojem iskazu, a iz kojeg razloga je životno nemoguće i nelogično povjerovati optuženikovoj obrani i iskazu svjedoka UJ. Pored navedenog, iskaz svjedoka UJ je, osim što je suprotan iskazu oštećenika TJ, u suprotnosti i s optuženikovom obranom budući da svjedok UJ tvrdi da optuženik nije bio u radionici s oštećenikom, dok suprotno proizlazi iz optuženikove obrane. Osim toga, iz optuženikove obrane očito proizlazi da je on sumnjao da mu je oštećenik ukrao novac pa zaista nije jasno zašto bi zvao oštećenika da taj isti novac "traži po radionici" kao što optuženik tvrdi u obrani, već je logično i životno povjerovati upravo oštećeniku da se događaj zbio na način opisan izrekom pobijane presude.

3.3. U odnosu na izrečenu kaznu optuženiku NJ ovaj sud smatra kako će se utvrđenom kaznom zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci za kazneno djelo iz članka 136. stavak 1. i 2. KZ/11 i utvrđenom kaznom zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci za kazneno djelo iz članka 139. stavak 2. KZ/11, te jedinstvenom kaznom zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, bez njezinog izvršenja, uz izricanje uvjetne osude s rokom kušnje od 5 (pet) godina, djelovati na optuženika da ubuduće ne čini kaznena djela i da će uskladiti svoje ponašanje s društveno prihvatljivim normama. Osim na optuženika, na ovaj će se način djelovati i na sve ostale da shvate pogibeljnost činjenja kaznenih djela i pravednost kažnjavanja njihovih počinitelja. Prvostupanjski sud je opravdano kao olakotnu okolnost optuženiku cijenio raniju neosuđivanost u kaznenom postupku, a činjenica da je počinio dva kaznena djela u stjecaju prema istom oštećeniku ukazuje na upornost i bezobzirnost u protupravnom ponašanju. Prekršajna osuđivanost optuženika zbog kršenja članka 250. stavka 13. u svezi sa člankom 250. stavak 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ne predstavlja otegotnu okolnosti u odnosu na ova kaznena djela, međutim cijeneći sve olakotne i otegotne okolnosti na strani optuženika i dovodeći ih u vezu s težinom i posljedicama konkretno počinjenog kaznenog djela kazna izrečena po prvostupanjskom sudu primjerena je, kako počinjenom kaznenom djelu tako i ličnosti okrivljenika te stupnju njegove krivnje, i svakako je pogodna za ostvarenje svrhe kažnjavanja iz članka 41. KZ/11, a to je: izraziti društvenu osudu zbog počinjenog kaznenog djela, jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecati na okrivljenika i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja.

4. Kako optuženik ZJ svojom žalbom nije doveo u sumnju ispravnost i zakonitost pobijane presude, a ispitivanjem iste u smislu odredbe članka 476. stavka 1. točke 1. i 2. ZKP/08 nije nađeno da bi bile počinjene kakve povrede na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, odlučeno je kao u izreci temeljem odredbe članka 482. ZKP/08.

Dubrovnik, 16. rujna 2025.

Predsjednik vijeća:

Nikša Lučić