Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž-1340/2025-2

R E P U B L I K A H R V AT S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, po sucu Dušku Abramoviću, u pravnoj stvari tužitelja MB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Domagoju Miličeviću, odvjetniku u Požegi, protiv tuženika Erste&Steiermärkische Bank d.d., Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Hanžeković & Partneri u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog suda u Požegi poslovni broj P-231/2023-10 od 15. srpnja 2025., 16. rujna 2025.

r i j e š i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Požegi poslovni broj P-231/2023-10 od 15. srpnja 2025.

II Odbija se zahtjev tuženika za naknadu žalbenog troška kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem odbijen je tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Požegi.

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio tuženik zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. u vezi čl. 381. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje ZPP) s prijedlogom da se rješenje preinači prihvaćanjem prigovora mjesne nenadležnosti i predmet ustupi mjesno nadležnom Općinskom sudu u Rijeci ili podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovan postupak uz naknadu žalbenog troška.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Prvostupanjski sud donosi pobijano rješenje utvrđujući da je tužitelj podnio protiv tuženika tužbu radi isplate iznosa od 2.580,75 eur (19.444,62 kn) sa zateznom kamatom zbog ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli u CHF sadržane u ugovoru o kreditu zaključenog između stranaka 7. lipnja 2004., da je tuženik u odgovoru na tužbu prije upuštanja u raspravljanje o glavnoj spravi istaknuo prigovor mjesne nenadležnosti prvostupanjskog suda obrazlažući da su stranke predmetnim ugovorom u čl. 14. ugovorile za slučaj spora mjesnu nadležnost Općinskog suda u Rijeci na području kojeg se nalazi sjedište tuženika, da su time stranke prorogirale mjesnu nadležnost suda slijedom čega da tuženik smatra da je za suđenje u ovoj pravnoj stvari mjesno nadležan Općinski sud u Rijeci.

6. Prvostupanjski sud je imajući u vidu stajalište Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzeto na sastanku predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda RH održanog 5. studenog 2020. broj Su IV- 308/2020, a u kojem da se ističe da je prorogacijska klauzula o kojoj se nije posebno pregovaralo, ništetna ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Cijeneći sadržaj predmetnog ugovora o kreditu u bitnom zaključuje da se radi o tipskom ugovoru koji je unaprijed pripremio tuženik, pa slijedom tih utvrđenja, kroz primjenu odredbe čl. 19. st. 1. Zakona o potrošačkom kreditiranju kojom je regulirano da u sporovima koji nastanu u vezi s ugovorom o kreditu potrošač može pokrenuti postupak protiv druge ugovorne strane bilo pred sudovima države pred kojom druga ugovorna strana ima sjedište ili neovisno o sjedištu druge ugovorne strane pred sudovima mjesta gdje potrošač ima prebivalište, prvostupanjski sud je zaključio o neosnovanosti tuženikovog prigovora mjesne nenadležnosti uz utvrđenje da tužitelj ima prebivalište u [adresa], koje se nalazi na području mjesne nenadležnosti prvostupanjskog suda.

7. Tuženik u žalbi, osporavajući pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja ukazuje da prvostupanjski sud nije na pravilan i zakonit način mogao zaključiti da je ugovorna odredba iz čl. 14. predmetnog ugovora o kreditu ništetna, s obzirom na okolnost da u vezi toga nije izveo nikakve dokaze, smatrajući da je sud o ništetnosti te ugovorne odredbe mogao zaključivati tek nakon provedenog kontradiktornog postupka.

8. Opisani žalbeni navodi tuženika su točni, jer prvostupanjski na okolnost radi li se o ništetnoj ugovornoj odredbi nije proveo bilo kakve dokaze, a samo na temelju uvida u predmetni ugovor o kreditu, nije mogao zaključivati o ništetnosti te ugovorne odredbe.

9. Osnovani su i daljnji žalbeni navodi tuženika u kojima ističe da se prvostupanjski sud u obrazloženju pobijanog rješenja pogrešno pozvao na odredbu čl. 19. st. 1. Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj 75/09, 112/12, 143/13, 147/13, 9/15, 78/15, 102/15 i 52/16 – dalje ZPK), jer je taj Zakon stupio na snagu 1. siječnja 2010., a prema odredbi čl. 29. toga Zakona proizlazi da se isti ne primjenjuje na ugovore o kreditu sklopljene do dana stupanja na snagu tog Zakona.

10. Neosnovani su međutim daljnji žalbeni navodi u kojima tuženik ističe da je prvostupanjski sud primjenom odredbi čl. 46. i 48. ZPP-a trebao prihvatiti tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti.

11. Prema stanju u spisu, iz sadržaja predmetnog ugovora o kreditu proizlazi da je isti zaključen 7. lipnja 2004. u Požegi, dakle, očito u poslovnoj jedinici tuženika. U takvim okolnostima odredbe čl. 46. i 48. ZPP-a ne dolaze u primjenu, već mjesna nadležnost prvostupanjskog suda proizlazi u okviru odredbe čl. 59. ZPP-a, kojom odredbom je regulirano da je za suđenje u sporovima protiv pravne osobe koja ima poslovnu jedinicu izvan svog sjedišta, ako spor nastane u povodu djelatnosti te jedinice pored suda općemjesne nadležnosti, nadležan i sud na čijem se području ta poslovna jedinica nalazi. Radi se o izberivoj mjesnoj nadležnosti, a kako je tužitelj tužbu podnio Općinskom sudu u Požegi, na čijem području se nalazi poslovna jedinica tuženika u kojoj je predmetni ugovor o kreditu sklopljen, mjesna nadležnost prvostupanjskog suda, te neosnovanost tuženikovog prigovora mjesne nenadležnosti proizlazi iz citirane odredbe čl. 59. ZPP-a.

12. Zbog tih razloga, a kako u donošenju pobijanog rješenja nije počinjena koja od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. u vezi čl. 365. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud u povodu žalbe pazi po službenoj dužnosti, žalbu tuženika trebalo je odbiti kao neosnovanu primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a, dok je primjenom odredbe čl. 166. st. 1. ZPP-a odbijen zahtjev tuženika za naknadu žalbenog troška.

U Rijeci 16. rujna 2025.

Sudac

Duško Abramović