Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
Poslovni broj Gž-1405/2025-2
51000 Rijeka
U I M E R E PU B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Tajani Polić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja RF, OIB: [osobni identifikacijski broj], R, [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Marija Vuletić, odvjetnica u Splitu i punomoćnik Nikola Pervan, odvjetnik u Vrgorcu, protiv tuženika pod 1) ŽF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], tuženika pod 2) HF, [adresa], oba zastupani po punomoćniku Ivanu Močiću, odvjetniku u Splitu, tuženika pod 5) MF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Ivan Babić, odvjetnik u Splitu, tuženika pod 6) ŠF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik LF i tuženika pod 8) Ž (ABC, [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Ivan Močić, odvjetnik u Splitu, radi zaštite od uznemiravanja, i u pravnoj stvari tuženika pod 1) – protutužitelja pod 1) ŽF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], tuženika pod 2) – protutužitelja pod 2) HF, [adresa], koje zastupa punomoćnik Ivan Močić. odvjetnik u Splitu, protiv tužitelja – protutuženika RF, radi utvrđenja postojanja stvarne služnosti, odlučujući o žalbi tuženika pod 5) izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Splitu, pod poslovnim brojem P-2222/2023 od 25. travnja 2025., 16. rujna 2025.
r i j e š i o j e
Odbija se žalba tuženika pod 5) MF kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Splitu, pod poslovnim brojem P-2222/2023 od 25. travnja 2025. uz istovremeni ispravak izreke toga rješenja na način da se iza riječi „24. svibnja 2024.“ nadodaju riječi „u odnosu na odluku o parničnom trošku u točkama II. do VII. izreke“.
Obrazloženje
1.Prvostupanjskim rješenjem ukinuta je potvrda ovršnosti izdana 8. veljače 2025. na presudu Općinskog suda u Splitu, posl. br. P-2222/2023-5 od 17. siječnja 2024. ispravljenu rješenjem istog suda i pod istim poslovnim brojem od 24. svibnja 2024.
2. Protiv tog rješenja žali se tuženik pod 5) MF pozivajući se na pogrešnu primjenu materijalnog prava uz tvrdnju kako stranke nisu odgovorne što je u sudskoj odluci izostao paricijski rok, te smatraju da nije bilo uvjeta za donošenje pobijane odluke s obzirom da zakon određuje kako se novčane tražbine ispunjavaju u roku od 15 dana od pravomoćnosti odluke. Predlažu usvojiti žalbu i ukinuti pobijano rješenje.
3. Žalba nije osnovana.
4. Iz spisa predmeta i razloga pobijane odluke slijedi da je pravomoćnom presudom pod posl. br. P-2222/2023 ispravljene rješenjem od 24. svibnja 2024. odlučeno o tužbenom zahtjevu radi prestanka uznemiravanja, o protutužbenom zahtjevu radi utvrđenja postojanja prava stvarne služnosti, na način da su oba zahtjeva odbijena (u točki I. izreke). U točkama II. do VII. izreke tužitelj je obvezan tuženicima naknaditi troškove parničnog postupka, dok je u točkama VIII. I IX. izreke odbijen zahtjev tamo navedenih stranaka radi naknade troškova postupka. Sud je prvog stupnja izdao potvrdu ovršnosti na prednje navedenu presudu 8. veljače 2025. , te je po prijedlogu tužitelja ukinuo izdanu potvrdu utvrđujući da u dosuđujućem dijelu odluke o parničnom trošku nedostaje rok za dobrovoljno ispunjenje novčanih tražbina.
5. Imajući u vidu prijedlog tužitelja i razloge pobijane odluke o ukidanju potvrde ovršnosti u odnosu na dosuđujući dio odluke o troškovima postupka evidentno je sud prvog stupnja očitom omaškom u pisanju izostavio u izreci navesti da se potvrda ukida djelomično, dakle samo u odnosu na taj dio odluke u dosuđujućem dijelu troška. Stoga je primjenom odredbe čl. 342. u svezi sa odredbom čl. 347. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 11/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14. , 70/19. i 80/22. - dalje ZPP) ovom odlukom izvršen ispravak pobijanog rješenja kako je to navedeno u izreci.
6. Sud je prvog stupnja ukinuo potvrdu ovršnosti jer je utvrdio da ista ne sadrži rok za dobrovoljno ispunjenje novčane tražbine odnosno troškova postupka, pri čemu je evidentno primijenio odredbu čl. 25. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22. i 6/24. dalje: OZ). Pri tome se pozvao i na odredbu čl. 26. st. 2. OZ o mogućnosti ovršnog suda da u postupku određivanja ovrhe rješenjem o ovrsi odredi rok za dobrovoljno ispunjenje, no unatoč tome smatra de je u okolnostima konkretnog slučaja valjalo ukinuti potvrdu ovršnosti.
7. Takvo je pravno stajalište ispravno.
8. Naime, iako ZPP propisuje rokove za dobrovoljno ispunjenje tražbine i iako OZ uspostavlja pravnu mogućnost ovršnom sudu da tijekom određivanja ovrhe odredi paricijski rok za ispunjenje, to ne odriče parničnoj stranci pravo da zatraži, a ni parničnom sudu da po službenoj dužnosti ukine potvrdu ovršnosti ukoliko za njezino izdavanje nisu bili ispunjeni zakonom propisani uvjeti.
9. Odredbom čl. 328. st. 1. ZPP propisano je da kad se stranci nalaže izvršenje kakve činidbe, odredit će se i rok u kojem je dužna tu činidbu izvršiti. U stavku 2. iste zakonske odredbe propisan je rok za izvršenje činidbe od 15 dana ukoliko posebnim propisima nije drugačije određeno. Odredbom čl. 25. st. 1. OZ određeno je da sudska odluka postaje ovršna kad postane pravomoćna i kad istekne rok za dobrovoljno ispunjenje.
10. Dakle, u situaciji kada u sudskoj odluci nedostaje rok za dobrovoljno ispunjenje tražbine nije bilo uvjeta za izdavanje potvrde ovršnosti prije nego li sud prvog stupnja ispravi ovaj nedostatak, pa je utoliko i protivno žalbenim navodima sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo kada je usvojio prijedlog tužitelja radi ukidanja potvrde ovršnosti.
11. S pravom žalitelj tvrdi da izostanak paricijskog roka u sudskoj odluci ne smije ići na štetu stranke jer je sud istog dužan označiti neovisno je li to stranka propustila učiniti u svom zahtjevu, pa će utoliko sud prvog stupnja tako i postupiti te donijeti odluku o ispravku pravomoćne presude u njezinim toč. II. do VII. na način što će odrediti rok za dobrovoljno ispunjenje novčane tražbine i istekom istog izdati zakonitu potvrdu ovršnosti.
12. Iz tih je razloga žalba odbijena kao neosnovana i pobijeno rješenje potvrđeno sukladno odredbi čl. 380. st. 2. ZPP.
U Rijeci 16. rujna 2025.
Sutkinja
Tajana Polić
