Poslovni broj: Us I-3513/2024-7

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6, Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu pojedincu toga suda Tamari Bogdanović, uz sudjelovanje Valentine Pergar, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja ČD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Matija Duk, odvjetnik u Zagrebu, Međimurska 21, OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Službe disciplinskog sudovanja, Odjela drugostupanjskog disciplinskog sudovanja, Zagreb, Ulica grada Vukovara 33, OIB: 36162371878, radi teže povrede službene dužnosti, nakon usmene i javne rasprave, 16. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Službe disciplinskog sudovanja, Odjela drugostupanjskog disciplinskog sudovanja, KLASA: NK-UP/II-114- 04/24-02/43, URBROJ: 511-01-158-24-5 od 13. lipnja 2024. i zahtjev za naknadu troška upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Službe disciplinskog sudovanja, Odjela drugostupanjskog disciplinskog sudovanja, KLASA: NK-UP/II-114-04/24-02/43, URBROJ: 511-01-158-24-5 od 13. lipnja 2024. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Prvostupanjskog disciplinskog suda Ministarstva unutarnjih poslova u Zagrebu, KLASA: NK-UP/I-114-04/23-02/532, URBROJ: 511-01-158-24-8 od 13. ožujka 2024. kojim je utvrđeno da je tužitelj odgovoran za počinjenje teže povrede službene dužnosti činjenično i pravno opisane u izreci pobijanog rješenja i da mu je izrečena disciplinska kazna prestanak državne službe.

2. Tužitelj u tužbi ističe da su disciplinski sudovi u dokaznom postupku koristili isključivo dokaze iz tajnih izvida poslodavca, te je Državno odvjetništvo na temelju istog činjeničnog opisa i istih dokaza odbacilo kaznenu prijavu protiv tužitelja, a koju je podnio MUP kao njegov poslodavac.

3. Navedene bilješke nisu potpisane od strane osoba koje su navodno dale iskaze, a te isprave su prikupljene u tajnim izvidima, te se podaci iz takvih izvida ne smiju davati trećima, a ponajmanje službi za ljudske potencijale bilo kojeg poslodavca, te se radi o povredi privatnosti i takvo postupanje je suprotno članku 5. i 6. Opće uredbe EU o zaštiti osobnih podataka (dalje GDPR Uredba), te iako se GDPR Uredba ne primjenjuje u kaznenom postupku, ista se primjenjuje u radnim sporovima, te je odredbom članka 5. stavka 1. t.b propisano da se osobni podaci mogu prikupljati u posebne, izričite i zakonite svrhe te se dalje ne smiju obrađivati na način koji nije u skladu s tim svrhama, dok je člankom 5. stavkom 1. t.c određeno da prikupljeni podaci moraju biti primjereni, relevantni i ograničeni na ono što je nužno u odnosu na svrhe u koje se obrađuju.

4. Nesporno je da je zakonito bilo podatke prikupiti u svrhu izvida kaznenih djela sukladno članku 6. stavu 1. t.e GDPR Uredbe, no ti podaci se nisu smjeli dostavljati kadrovskoj službi poslodavca, a ni dalje obrađivati jer je to protivno članku 5. stavku 1. t.b i t.c GDPR Uredbe, a isto proizlazi i iz odredbi Zakona o kaznenom postupku temeljem kojih su podaci prikupljeni u izvidima tajni.

5. Osim toga, iz prikupljenih podataka ne može se utvrditi autentičnost i točnost jer iz bilješki proizlaze kontradiktorni navodi, a naročito obzirom da je u kaznenom postupku kaznena prijava odbačena, a što ukazuje da prikupljeni podaci nisu točni.

6. Smatra da se radi o preširokom tumačenju inkvizitornog načela, te se u obrazloženju rješenja ne navode relevantni i dostatni razlozi temeljem kojih se na tužitelja kao policijskog službenika ne primjenjuje članak 11. Zakona o općem upravnom postupku koji nalaže da se moraju zaštiti osobni i tajni podaci, te drugostupanjsko tijelo pogrešno smatra da izvođenje dokaza prikupljenih tijekom izvida nije suprotno načelima iz članka 5. stavka 1. točke a. i b., jer podaci koji su prikupljeni i dostavljeni trećima nemaju oznaku tajnosti.

7. Navodi da se ovdje radi o neizravnoj diskriminaciji na temelju društvenog položaja tužitelja kao policijskog službenika, jer MUP podatke o tajnim izvidima ne dostavlja drugim državnim tijelima, niti drugim poslodavcima u Republici Hrvatskoj, a neovisno imaju li ti podaci oznaku tajno ili ne predstavljaju službenu tajnu i po Zakonu o državnim službenicima, a što disciplinski sudovi znaju ili bi morali znati, pa se radi o diskriminaciji policijskim službenika u odnosu na ostale građane Republike Hrvatske.

8. Na navedenu okolnost predlaže priklop predmeta disciplinskih sudova i saslušanje policijskih službenika koji su sastavili službene bilješke i kaznenu prijavu, PD i RD na adresi tuženika.

9. Ističe da se radi o zlouporabi procesnih ovlaštenja poslodavca, koji temeljem istog činjeničnog supstrata paralelno vodi kazneni i disciplinski postupak kod kaznene odgovornosti tužitelj se imao pravo braniti šutnjom, a na teret mu se stavlja što je to pravo koristio i u disciplinskom postupku, a posebno iz razloga što bi se sve iz disciplinskog postupka moglo koristiti i u kaznenom postupku.

10. Smatra da upravni postupak ima težište na istražnom načelu u kojem je tijelo dužno utvrditi materijalnu istinu, a u pobijanim rješenjima se isključivo navodi raspravno načelo po kojem bi sav teret predlaganja dokaza bio na tužitelju.

11. Ističe da prema praksi Ustavnog suda Republike Hrvatske i Europskog suda za ljudska prava u dijelu koji se odnosni na činjenicu da se postupanja gledaju kao jedinstvena cjelina, radi o kaznenom postupku u smislu članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava.

12. U izjavi od 9. studenoga 2020. tužitelj je pod kaznenom i materijalnom odgovornošću izjavio da je tada živio na prijavljenoj adresi i dao točne podatke, odnosno da nema riješeno stambeno pitanje u mjestu rada, a što proizlazi i iz bilješki koje je sastavio poslodavac te sud nije ocijenio navode da je tužitelj nakon kupnje kuće u srpnju 2022. bio angažiran na adaptaciji kuće i da je već te godine bio pred razvodnom braka, a što su notorno stresne okolnosti, a na temelju kojih je tužitelj već znao da njegovo daljnje stanovanje u kući više neće biti moguće, te se tužitelj u stvari nikada nije trajno nastanio koja je prodana neposredno nakon razdoblja za koje se tužitelj tereti.

13. U odnosu na to da bi tužitelj teško naštetio ugledu policije smatra da iz navedenog to ne proizlazi, a niti se to niti dovodi u svezu s najstrožom kaznom.

14. U odnosu na navode UD bivše supruge tužitelja, koji su prikupljeni tijekom tajnih izvida koji su se provodili s ciljem utvrđivanja kaznenog djela, a koji su se provodili paralelno sa disciplinskim postupkom, ostaje nejasno je li ista upozorena da nije dužna svjedočiti tijekom izvida kaznenih djela, a ostaje nejasno i na koji način je imala uvid u pretinac e-građani tužitelja, pri čemu je ista policijska službenica te nije isključena mogućnost da je od strane poslodavca izvršen pritisak na nju već i samim pozivom na davanje izjave protiv tužitelja, pa se radi o zlouporabi procesnih ovlaštenja radnjama MUP-a u vođenom kaznenom i disciplinskom postupku, te tijekom izvida, a ni kasnije nije predložena privremena mjera zabrana obavljanja djelatnosti.

15. Smatra da se u biti radi o izvanrednom otkazu ugovora o radu za što je po općim propisima sukladno članku 116. Zakona o radu nužno valjano obrazloženje osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice zbog koje, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć.

16. Iz samog rješenja proizlazi da je tužitelj disciplinski nekažnjavan, da je otac jednog djeteta, da susjedi čiji se iskazi navode u službenim bilješkama ne ukazuju na nikakve okolnosti da bi se tužitelj neprimjereno ponašao, pa nije dokazano da bi se radilo o namjeri tužitelja da našteti ugledu policije.

17. Sankcija koja je određena i koja u biti predstavlja otkaz ugovora o radu ne uvažava sve okolnosti i interese ugovornih strana, te će osim na tužitelja, utjecati i na njegovo dijete, te se radi o prestrogoj kazni pri čemu u dovoljnoj mjeri nije cijenjena priroda i težina počinjene povrede službene dužnosti i obiteljske prilike u kojima se našao, odnosno pogoršanje bračnih odnosa sa suprugom i razvod braka koji je uslijedio, te se nije vodilo računa o utvrđivanju materijalne istine, te da tužitelj u tim teškim obiteljskim prilikama vjerojatno nije razmišljao o promjeni mjesta prebivališta i naknadi za prijevoz, te nije životno uvjerljivo da bi svjesno i namjerno počinio tešku povredu službene dužnosti zbog koje bi mogao ostati bez posla i bez sredstava za brigu o djetetu.

18. Trebalo je uzeti u obzir da tužitelj nije do sada kažnjavan, da ima dobre ocjene, da je sve iskreno priznao, da se pokajao i ispričao za počinjenu tešku povredu službene dužnosti i da sud nije našao otegotnih okolnosti na strani tužitelja.

19. Predlaže sudu da poništi osporavano prvostupanjsko i drugostupanjsko rješenje i utvrdi da je navedenom praksom tuženika tijekom disciplinskog postupka povrijeđeno pravo tužitelja kao policijskog službenika na jednakost u postupanju u odnosu na ostale službenike i građane Republike Hrvatske, a bez postojanja na zakonu zasnovanog legitimnog interesa, te da naloži tuženiku da tužitelju naknadi troškove upravnog spora sukladno troškovniku.

20. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe da tužitelj ponavlja prigovore koje je isticao tijekom prvostupanjskog postupka i u žalbi, a na koje je detaljno, jasno i argumentirano već odgovoreno u obrazloženju drugostupanjskog rješenja, te da je u potpunosti i pravilno utvrđeno činjenično stanje na okolnosti djela koja su tužitelju stavljena na teret, te je prvostupanjski sud izveo sve potrebne dokaze i donio ispravan zaključak, te obrazložio iz kojih razloga je poklonio vjeru pojedinim dokazima, a tuženik se iscrpno osvrnuo na sve žalbene navode tužitelja i obrazložio zašto je žalba neosnovana.

21. Ističe da je ustroj i djelovanje disciplinskih sudova u potpunosti sukladno Ustavu Republike Hrvatske, a što je razvidno iz presude Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-4473/2013, U-I-4562/2013 od 23. svibnja 2017., pa su neosnovani tužiteljevi navodi da bi disciplinsko sudovanje bilo suprotno članku 2. stavku 2. Zakona o suzbijanju diskriminacije.

22. Obzirom na navode da se dokazi koji su nezakoniti u kaznenom postupku koriste u disciplinskom postupku, stajalište upravno-sudske, kao i ustavno-sudske prakse da se tijekom disciplinskog postupka činjenično stanje utvrđuje svim dokaznim sredstvima uz uvjet da se policijskom službeniku mora omogućiti da se upozna sa sadržajem cjelokupnog dokaznog materijala, da mu se omogući iznošenje primjedaba i da se osigura procesna ravnopravnost u odnosu na suprotnu stranu, a što je tijekom ovog disciplinskog postupka tužitelju nesporno omogućeno, te isti nije imao primjedaba na dokazni materijal.

23. Nedoličnim ponašanjem se smatra svako ponašanje policijskog službenika koje je propisom određeno kao kažnjivo, kao i svako drugo društveno neprihvatljivo ponašanje kojim se narušava vlastiti ugled ili ugled službe u cjelini.

24. Naime, tužitelj je već u srpnju 2022. imao riješeno stambeno pitanje kada je njegova supruga postala vlasnik kuće u [adresa], te je o navedenoj okolnosti trebao obavijestiti ustrojstvenu jedinicu čiji je zaposlenik, jer od mjeseca kolovoza 2022. više nije imao pravo primati naknadu za stanovanje, a što je isti propustio učiniti te mu je do 31. listopada 2023. isplaćena naknada za troškove stanovanja u iznosu od 1.990,84 eur.

25. Tužitelj je opisanim ponašanjem počinio težu povredu službene dužnosti iz članka 96. točke 7. Zakona o policiji, a što je nesporno dokazano, te se policijski službenik mora suzdržati od svih oblika zabranjenog ponašanja, a osobito radnji koje imaju obilježja kaznenog djela ili prekršaja, jer mora svojim ponašanjem služiti kao primjer ostalim građanima.

26. U konkretnom slučaju postoji anonimni podnesak kojim se ukazuje na neprihvatljivo ponašanje prijavljenog policijskog službenika, te takvo neprimjereno ponašanje narušava ugled službe u očima građana, a i u očima ostalih pripadnika službe koji takva ponašanja trebaju spriječiti i sankcionirati.

27. Izostanak kaznenog progona nije od utjecaja na postojanje disciplinske odgovornosti tužitelja, te se odluke disciplinskih sudova ne temelje na kaznenoj odgovornosti, već se temelje na nedoličnom ponašanju čime se čini teža povreda službene dužnosti.

28. U disciplinskom postupku u pravilu ne dolazi do opasnosti kršenja ljudskih prava u opsegu u kojem je to moguće u kaznenom postupku, a i same posljedice su bitno drugačije, dok olakotne okolnosti u koje tuženik nije imao razloga sumnjati, iako ih tužitelj nije isticao tijekom usmene rasprave, nisu mogle utjecati na izricanje blaže disciplinske kazne, obzirom da je predmetno ponašanje tužitelja apsolutno nespojivo sa ponašanjem djelatnika ove službe, pa je jedina adekvatna disciplinska kazna prestanak državne službe.

29. Predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev.

30. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

31. Sud je održao usmenu i javnu raspravu u prisutnosti opunomoćenika tužitelja i opunomoćenika tuženika, te je time strankama dana mogućnost izjasniti se o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora sukladno odredbi članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/24).

32. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja, te razmatrajući sporna činjenična i pravna pitanja, sud je izvršio uvid u sudski spis predmeta i u spis tuženika dostavljen uz odgovor na tužbu.

33. Prema podacima spisa predmeta, osporavanim rješenjem od 13. lipnja 2024. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja od 13. ožujka 2024. kojim je tužitelj utvrđen odgovornim da je počinio težu povredu službene dužnosti na način da je u vremenskom razdoblju od kolovoza 2022. do 31. listopada 2023. neobavještavanjem nadležne ustrojstvene jedinice za upravljanje ljudskim potencijalima o promjenama okolnosti koje utječu na ostvarenje prava na naknadu za stanovanje koja iznosi 132,72 eur mjesečno, držao svog poslodavca u zabludi netočnim prikazivanjem činjenica da živi na adresi prebivališta u [adresa], koja adresa je za više od 100 km udaljenja od mjesta njegova zaposlenja, te da on ili član njegove obitelji nema riješeno stambeno pitanje u mjestu koje je do 100 km udaljenosti od mjesta gdje radi, slijedom čega mu je isplaćena naknada za troškove stanovanja u iznosu od najmanje 1.990,84 eur, iako je neprijavljeno boravio na adresi u [adresa] gdje od mjeseca kolovoza 2022. ima riješeno stambeno pitanje, jer je njegova supruga KD od 19. srpnja 2022. uknjižena kao vlasnik kuće na navedenoj adresi koja je za manje od 100 km udaljena od mjesta gdje isti radi, pa je time počinio težu povredu službene dužnosti opisanu u članku 96. stavku 1. točki 7. Zakona o policiji (Narodne novine, broj: 34/11, 130/12, 89/14, 151/14, 33/201, 121/16 i 66/19) kao "nedolično ponašanje u službi ili izvan službe kada teško šteti ugledu policije", te mu je temeljem članka 110. stavka 2. točke 6. Zakona o policiji izrečena disciplinska kazna prestanka državne službe, a rješenje o privremenom udaljenju iz službe stavljeno je izvan snage po izvršnosti rješenja.

34. Odredbom članka 96. stavka 1. točke 7. Zakona o policiji propisano je da su teže povrede službene dužnosti nedolično ponašanje u službi ili izvan službe kada teško šteti ugledu policije

35. Odredbom članka 110. stavka 2. točke 6. navedenog zakona propisano je da se za teže povrede službene dužnosti mogu izreći sljedeće kazne prestanak državne službe.

36. Odredbom članka 111. stavka 1. navedenog Zakona propisano je da se pri određivanju vrste kazne uzimaju se u obzir težina počinjene povrede i nastale posljedice, stupanj odgovornosti policijskih službenika, okolnosti u kojima je povreda počinjena te olakotne i otegotne okolnosti na strani policijskih službenika.

37. Prema ocjeni suda, osporavanim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.

38. Naime, tužitelj ne osporava da se navedeni činjenični opis djela dogodio, pa je bespredmetno pozivanje tužitelja da je u konkretnom slučaju činjenično stanje bilo utvrđeno na temelju nezakonitih dokaza i na temelju neovlaštenog korištenja osobnih podataka.

39. Prema mišljenju suda tužitelj neosnovano zaključuje da su postojale olakotne okolnosti u smislu teških obiteljskih prilika koje su rezultirale razvodom i zbog kojih tužitelj nije razmišljao da treba prijaviti promjenu adrese prebivališta, te da se ne radi o takvom djelu koje bi teško štetilo ugledu policije, a naročito obzirom da je ostvarenu imovinsku korist već vratio, te da je stavljen u nepovoljniji i neravnopravan položaj samim time što je policijski službenik, pa je u odnosu na njega moguće istovremeno provoditi i disciplinski i kazneni postupak, jer je takve postupke istovremeno moguće provoditi u odnosu na sve državne službenike, te činjenica što je u odnosu na tužitelja izostao kazneni progon nije od utjecaja na postojanje disciplinske odgovornosti tužitelja, pa takvim postupanjem tužitelj nije diskriminiran niti u odnosu na ostale državne službenike, niti u odnosu na ostale građane koji nisu u jednakoj situaciji kao policijski službenik, od kojeg se očekuje da sam bude primjer doličnom ponašanja građana, a ne da sam krši propise sa kojima je upoznat i time neosnovano ostvaruje imovinsku korist.

40. U obrazloženju prvostupanjskog rješenja nabrojan je dokazni materijal i izjava tužitelja da je razumio što mu se stavlja na teret i da se osjeća odgovornim, a u obrazloženju drugostupanjskog rješenja ocjenjeni su žalbeni navodi tužitelja, a koje sud prihvaća kao razumne i logične te utemeljene na činjeničnom stanju spisa i u skladu sa relevantnim zakonskim odredbama, te su u konkretnom slučaju pri izricanju kazne uzete u obzir sve olakotne i otegotne okolnosti, te je u disciplinskom postupku pravilno ocijenjen utjecaj navedenih okolnosti na izrečenu kaznu i svrha individualne i generalne prevencije.

41. O trošku upravnog spora sud je odlučio na temelju članka 147. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima kojim je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora.

42. Stoga je sud na temelju članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, presudio kao u izreci.

U Zagrebu 16. rujna 2025.

Sutkinja:

Tamara Bogdanović, univ.spec.iur.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

DNA:

1. Odvjetnik Matija Duk, putem e-kom.

2. Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprava za ljudske potencijale, Služba disciplinskog sudovanja, Odjel drugostupanjskog disciplinskog sudovanja, [adresa] Zagreb, Ulica grada Vukovara 33

3. U spis