Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Međimurska 26D
Poslovni broj: Kž-255/2024-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Tomislava Brđanovića, predsjednika vijeća te Igora Pavlica i Rajka Kipkea, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Hajdarović, u kaznenom predmetu protiv optuženog RU, zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 3. Kaznenog zakona (Narodne novine broj: 125/2011., 144/2012., 56/2015., 61/2015., 101/2017., 118/2018., 126/2019., 84/2021. i 114/2022., dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika RU, podnesenoj protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovni broj: K-881/2023-11 od 25. listopada 2023., na sjednici 16. rujna 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba optuženog RU kao neosnovana te se potvrđuje presuda suda prvoga stupnja.
Obrazloženje
1. Općinski kazneni sud u Zagrebu presudom poslovni broj: K-881/2023-11 od 25. listopada 2023., proglasio je krivim optuženog RU, zbog kaznenog djela protiv osobne slobode, prijetnjom iz čl. 139. st. 3. KZ/11, te ga je na temelju istog zakonskog propisa osudio na kaznu zatvora u trajanju od 9 (devet) mjeseci.
1.1. Na temelju čl. 56. KZ/11 optuženom ĆU izrečena je uvjetna osuda te je određeno da kazna zatvora neće biti izvršena ukoliko optuženik u roku od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo.
1.2. Na temelju čl. 148. st. 1. u vezi s čl. 145. st. 1. i 2. toč. 6. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/2008., 76/2009., 80/2011., 121/2011. – pročišćeni tekst, 91/2012. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019. i 80/2022., dalje: ZKP/08-22) optuženiku je naloženo naknaditi trošak kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 100,00 eura / 753,45 kn.
2. Protiv te presude žali se optuženik RU putem braniteljice Ines Margetić, odvjetnice, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da nadležni županijski sud pobijanu presudu ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovo suđenje.
2. Odgovor na žalbu nije podnesen.
3. U smislu čl. 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj:
152/2008., 76/2009., 80/2011., 121/2011. – pročišćeni tekst, 91/2012. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019., 80/2022. i 36/2024., dalje: ZKP/08-24) spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje, nakon čega je isti podneskom broj: KŽ-DO-282/2024-3 od 16. travnja 2024. vraćen ovom drugostupanjskom sudu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Prije svega, optuženik nije u pravu kada se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 3. ZKP/08-24, čije ostvarenje u bitnom nalazi u tome da je stručna pomoć koju je imao u vidu izabranog branitelja u cijelosti izostala. Tako konkretno upire da se raniji branitelj suglasio s čitanjem iskaza oštećenice na koji način se lako odrekao konfrontacijskog načela, te tijekom postupka nije predložio izvođenje niti jednog korektivnog dokaza koji bi potvrdio istinitost njegove obrane.
5.1. Vezano za takve žalbene tvrdnje, a polazeći od njihovog sadržaja, ovaj žalbeni sud prije svega uočava kako žalitelj smatra da mu je na raspravi povrijeđeno pravo obrane time što mu njegov tadašnji izabrani branitelj nije pružio adekvatnu pravnu pomoć, dakle, ne tvrdi da mu je sud povrijedio pravo obrane na raspravi.
5.2. Naime, imajući u vidu tekst odredbe iz čl. 468. st. 3. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/2008., 76/2009., 80/2011., 121/2011. – pročišćeni tekst, 91/2012. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019., 80/2022.36/24 i 72/25, dalje: ZKP/08-25), jasno proizlazi da je o ostvarenju te bitne povrede odredaba kaznenog postupka riječ samo u situaciji kada sud na raspravi povrijedi pravo obrane, što, međutim, optuženik ne tvrdi, tako da se njegove žalbene tvrdnje ne podvode pod citiranu povredu.
6. Nadalje, iz teksta žalbe je vidljivo da optuženik, pozivajući se na iskaz same oštećenice, ostvarenje žalbene osnove pogrešne primjene materijalnog prava (pravilno povrede kaznenog zakona) nalazi kao posljedicu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, u kakvom slučaju se, međutim, ne radi o žalbenim tvrdnjama koje se podvode pod tu povredu, budući da je o povredi kaznenog zakona riječ samo u situaciji kada žalitelj u svemu prihvaća činjenična utvrđenja suda, ali smatra da je na ista pogrešno primijenjen kazneni zakon, tako da se ovdje radi o žalbenim navodima koji ulaze u okvire žalbene osnove pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a o kojoj će više riječi biti u daljnjem tekstu.
7. Optuženik nije u pravu kada u žalbi smatra da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje na kojem zasniva svoju odluku.
6.1. Ostvarenje te žalbene osnove optuženik u bitnome nalazi kao posljedicu toga što prvostupanjski sud pogrešno postupio kada je kao vjerodostojan i istinit izvor saznanja o odlučnim i drugim važnim činjenicama u ovom postupku ocijenio iskaz oštećene, dok s druge strane neosnovano nije prihvatio njegovu obranu u kojoj je poricao počinjenje djela, nalazeći da se motiv oštećenice da ga lažno prijavi za nešto što nije počinio nalazi u tome što mu je njezin sadašnji partner te večeri prijetio zbog čega je i otišao na policiju kako bi ga kazneno prijavio, a što je evidentno bio povod oštećenici da ona njega lažno prijavi za kazneno djelo za koje se tereti u ovom postupku.
6.2. S time u svezi, optuženik smatra da se pogrešno utvrđeno činjenično stanje ukazuje i kao posljedica toga što prvostupanjski sud nije izveo dokaze s ciljem provjere njegove obrane, u svezi čega uz žalbu prilaže snimku kao dokaz da mu je sadašnji partner žrtve nakon inkriminiranog zbivanja doista izrekao prijetnju, zbog čega je i bio na policiji kako bi ga kazneno prijavio, međutim, žrtva ga je "pretekla" i prva njega lažno prijavila za predmetno djelo.
7. Suprotno žalitelju, prvostupanjski sud je na temelju sveobuhvatne, kritičke i savjesne analize svih dokaza izvedenih na raspravi, pravilno postupio kada je iskaz žrtve, za razliku od njegove obrane, ocijenio kao vjerodostojan i istinit izvor saznanja o odlučnim i drugim važnim činjenicama u ovom predmetu, te na temelju toga s pravom zaključio da je u ovom slučaju na izvjestan način dokazano da je počinio kazneno djelo za koje se teretio u ovom postupku.
7.1. Naime, žrtva je i po stavu ovog žalbenog suda iskazivala vrlo uvjerljivo, životno i logično, iznoseći pritom i niz detalja pa i onih specifičnih kako o samom inkriminiranom događaju tako i o zbivanjima koja su mu prethodila kao i onima koja su uslijedila nakon toga.
7.2. Tako je žrtva uvodno na vrlo uvjerljiv, detaljan, logičan i životan način opisala okolnosti koje su dovele do toga da se kritičnog dana sastala s optuženikom (kako bio joj predao poklon za njihovu zajedničku kćer R).
7.3. Nadalje, oštećena je na vrlo uvjerljiv, okolnostan, životan i logična način opisala i okolnosti samog inkriminiranog događaja, pri čemu je precizno i konkretno navela specifičan sadržaj prijetnje koju joj je tom prilikom izrekao ("da ako još jednom dovede nekoga kod djeteta da će izrešetati i nju i njega ispred djeteta, da ima dovoljno novaca da bude u zatvoru, da neće biti onako kako je zamislila, neka pazi da ne dobije otkaz u Zagrebačkoj banci i da je bezobrazna), iznoseći pritom i specifičan detalj da joj je žalitelj potom pljunuo u lice, a kada je sjela natrag u auto pljunuo je i na prednje vjetrobransko staklo vozila, a kakav uvjerljiv, okolnostan i precizan iskaz s nizom detalja pa i onih specifičnih se životno i logikom stvari ne očekuje od osobe koja neistinito opisuje zbivanje koje se stvarno nije dogodilo, odnosno ne na način kako to opisuje u svojem iskazu.
7.4. Imajući uz to dodatno u vidu da je oštećenica uz sve navedeno u svom iskazu vrlo uvjerljivo i životno opisivala i svoje emotivno stanje tijekom inkriminiranog zbivanja, kao i emotivno stanje žalitelja (konkretno glede emotivnog stanja optuženika neposredno prije nego što joj je izrekao inkriminiranu prijetnju navela je da je isti u jednom trenutku postao rastresen kao da ga je "prebacilo" te joj se unio u lice), da njezin iskaz kako joj je nakon inkriminiranog događaja poslao i par poruka potvrđuje i sam optuženik, te da se sadržaj inkriminirane prijetnje logično poklapa sa njezinim iskazom u dijelu iz kojeg proizlazi kako se isti ne može pomiriti s činjenicom da nakon prekida s njime živi s drugim muškarcem, prvostupanjski sud je, a suprotno žalitelju, pravilno postupio kada je njezin iskaz ocijenio kao vjerodostojan i istiniti izvor saznanja o svim odlučnim i drugim važnim činjenicama u ovom predmetu, dok je njegovu obranu s pravom ocijenio kao konstrukciju s ciljem izbjegavanja kaznene odgovornosti za terećeno kazneno djelo.
7.5. Slijedom toga, a imajući dodatno na umu da prijetnja koju je prema obrani žalitelja nakon inkriminiranog događaja njemu izrekao sadašnji partner oštećene nije predmet ovog postupka, optuženik nije u pravu niti kada u žalbi smatra da se pogrešno utvrđeno činjenično stanje ukazuje i kao posljedica toga što prvostupanjski sud nije izveo dokaze s ciljem provjere njegove obrane.
8. Što se pak tiče žalbenih tvrdnji kojima optuženik napada pravilnost zaključka prvostupanjskog suda da se u ovom slučaju radilo o ozbiljnoj prijetnji, pozivajući se pritom na iskaz same žrtve u kojem nigdje nije navodila da je izrečenu prijetnju shvatila ozbiljno, valja primijetiti da se ozbiljnost prijetnje ne prosuđuje po subjektivnim (iz pozicije žrtve), već objektivnim kriterijima, shodno čemu se ozbiljnom prijetnjom smatra svaka ona prijetnja koja je prema svom sadržaju i okolnostima u kojima je izrečena bila objektivno podobna kod drugog izazvati osjećaj uznemirenosti ili straha.
8.1. Imajući u vidu izloženi sadržaj izrečene prijetnje kojom optuženik oštećenoj eksplicitno stavlja u izgled zlo koje će joj se dogoditi ako još jednom dovede nekoga kod djeteta (konkretno ubojstvo, na kakav zaključak jasno upućuju izgovorene riječi da će: "izrešetati i nju i njega ispred djeteta") te ranije izložene okolnosti u kojima je ista izrečena, tada i po stavu ovog žalbenog suda, a suprotno žalitelju, nema nikakve dvojbe da se u konkretnom slučaju radilo o ozbiljnoj prijetnji, odnosno prijetnji koja je po svom sadržaju i okolnostima u kojima je izrečena bila objektivno podobna kod oštećenice izazvati osjećaj strah ili uznemirenosti.
8.2. Stoga žalba optuženika nije prihvaćena niti u tom pravcu.
9. Naposljetku valja navesti da je ovaj žalbeni sud, a sukladno odredbi iz čl. 478. ZKP/08-25, premda se optuženik ne žali u tom pravcu, ispitao i pravilnost odluke prvostupanjskog suda o kaznenoj sankciji.
9.1. Prije svega, po ocijeni ovog žalbenog suda, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio i vrednovao sve relevantne okolnosti važne za odluku o vrsti i mjeri kaznene sankcije, te proces njezine individualizacije.
9.2. Slijedom toga, a polazeći od stupnja krivnje s kojim je počinio terećeno kazneno djelo (izravna namjera prvog stupnja), prvostupanjski sud je cijeneći optuženiku kao olakotno činjenicu njegove mlađe životne dobi, te da do sada nije bio kazneno osuđivan, a kao otegotno okolnosti da je kritične zgode osim što je oštećenici prijetio istu i omalovažio na način da joj je pljunuo u lice, pravilno postupio kada ga je osudio na kaznu zatvora u trajanju od 9 mjeseci, uz izricanje uvjetne osude prema kojoj se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ukoliko u roku od 3 godine ne počini novo kazneno djelo, s pravom smatrajući da olakotne okolnosti na njegovoj strani posebice činjenica da do sada nije bio kazneno osuđivan opravdavaju uvjerenje da isti i bez izvršenja izrečene kazne zatvora ubuduće neće činiti kaznena djela.
9.3. Takvu kaznenu sankciju, kako u pogledu vrste tako i mjere, i ovaj žalbeni sud nalazi u svemu primjernoj utvrđenim okolnostima o kojima ovisi odluka o vrsti i mjeri kaznene sankcije, te proces njezine individualizacije, podobnom za ostvarenje svih vidova zakonom propisane svrhe kažnjavanja, i to kako glede zahtjeva generalne, tako i specijalne prevencije.
10. Stoga žalba optuženika nije prihvaćena, a kako ovo vijeće nije utvrdilo da bi sud prvog stupnja ostvario neku od povreda iz čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08-25 na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju čl. 482. ZKP/08-25 odlučiti kao u izreci ove presude.
U Varaždinu 16. rujna 2025.
Predsjednik vijeća
Tomislav Brđanović
