Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-2318/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od predsjednice vijeća Sanje Joka Umićević, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća mr.sc. Iris Gović Penić, te članice vijeća Ines Kovačević, u pravnoj stvari tužitelja Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Bjelovaru, Stalna služba u Daruvaru, protiv 1. tuženika ĐĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 2. tuženika UĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], oba zastupani po punomoćnicima odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Bojan Doneski, Perica Medaković, Nera Panjkret, Antonio Mihoci i Kristina Burcar Štargl, iz Garešnice, te 3. tuženika DĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda Bjelovaru, Stalna služba u Daruvaru poslovni broj P-1088/2022-90 od 26. ožujka 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 16. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Preinačava se presuda Općinskog suda Bjelovaru, Stalna služba u Daruvaru poslovni broj P-1088/2022-90 od 26. ožujka 2024. i sudi:

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"I Utvrđuje se da je tužiteljica Republika Hrvatska vlasnik nekretnina upisanih u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na kčbr. [katastarska čestica] pašnjak Mlakova njiva u Posnić brdu sa 7495 m2, kčbr. [katastarska čestica] pašnjak Mlakova njiva u Posnić brdu sa 2363 m2, kčbr. [katastarska čestica] pašnjak Mlakova njiva u Posnić brdu sa 1654 m2, kčbr. [katastarska čestica] pašnjak Mliska u Lisini sa 3694 m2, kčbr. [katastarska čestica] pašnjak Mliska u Lisini sa 6546 m2, što su KĐ kao suvlasnik u 1/4 dijela, DĐ kao suvlasnik u 2/4 dijela i ĐĐ kao suvlasnik u 1/4 dijela, dužni priznati i trpjeti uknjižbu prava vlasništva na ime i u vlasništvo Republike Hrvatske, a što će u protivnom zamijeniti ova presuda, sve u roku od 15 dana.

II Tuženi ĐĐ, KĐ i DĐ dužni su tužitelju Republici Hrvatskoj na ime naknade parničnih troškova isplatiti novčani iznos od 1.409,86 eura (slovima: tisuću četiri stotine devet eura osamdeset šest centi) sve u roku od 15 dana."

II Nalaže se tužitelju u roku 15 dana naknaditi tuženima trošak postupka u iznosu od 1.709,36 eura.

Obrazloženje

1. Izreka prvostupanjske presude glasi:

"I Utvrđuje se da je tužiteljica Republika Hrvatska vlasnik nekretnina upisanih u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na kčbr. [katastarska čestica] pašnjak Mlakova njiva u Posnić brdu sa 7495 m2, kčbr. [katastarska čestica] pašnjak Mlakova njiva u Posnić brdu sa 2363 m2, kčbr. [katastarska čestica] pašnjak Mlakova njiva u Posnić brdu sa 1654 m2, kčbr. [katastarska čestica] pašnjak Mliska u Lisini sa 3694 m2, kčbr. [katastarska čestica] pašnjak Mliska u Lisini sa 6546 m2, što su KĐ kao suvlasnik u 1/4 dijela, DĐ kao suvlasnik u 2/4 dijela i ĐĐ kao suvlasnik u 1/4 dijela, dužni priznati i trpjeti uknjižbu prava vlasništva na ime i u vlasništvo Republike Hrvatske, a što će u protivnom zamijeniti ova presuda, sve u roku od 15 dana.

II Tuženi ĐĐ, KĐ i DĐ dužni su tužitelju Republici Hrvatskoj na ime naknade parničnih troškova isplatiti novčani iznos od 1.409,86 eura (slovima: tisuću četiri stotine devet eura osamdeset šest centi) sve u roku od 15 dana."

2. Protiv te presude žale se tuženi zbog svih žalbenih razloga i traži naknadu troška sastava žalbe.

3. Tužitelj u odgovoru na žalbu predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu.

4. Žalba je osnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu i postupak koji joj je prethodio nije utvrđeno da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 6. i 11. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP), kao niti neku od onih na koje temeljem čl. 365. ZPP-a ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

Naime, nepozivanje 3. tužene na očevid istoj nije uskraćena mogućnost raspravljanja pred sudom jer je ista, iako nije pozvana na očevid, imala mogućnost predložiti da se isti ponovi, odnosno da se svjedoci koji su na očevidu saslušani ponovno saslušaju. Ona to tijekom postupka nije učinila, a zapisnik s očevida joj je dostavljen dana 17. rujna 2021. (dostavnica se nalazi na poleđini lista 86 spisa), pa se sada u žalbi neosnovano poziva na uskratu mogućnosti raspravljanja jer je tu mogućnost imala. Isto tako, prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

6. Tužitelj u tužbi navodi da su tuženi upisani kao vlasnici nekretnina iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i 369 k. o. [katastarska općina], te su uz to LĐ, KĐ i DĐ upisani kao posjednici istih nekretnina. Nekretnine koje su prethodno navedene uključene su u Osnovu gospodarenja Hrvatskih šuma od 1. siječnja 1966. kao dio gospodarske jedinice "Javornik" kojom gospodari Šumarija Sirač, Uprava šuma, Podružnica Bjelovar, i od tada se prema tvrdnjama tužitelja nalaze u neprekidnom i nesmetanom posjedu Hrvatskih šuma. Tužitelj smatra da je upis tuženika kao vlasnika istih nekretnina samo formalan, da je tužitelj putem svojih pravnih prednika u posjedu istih nekretnina kroz period duži od 50 godina. Naime, iz uvjerenja o povijesti promjena na katastarskim česticama, katastra [adresa], razvidno je da su nekretnine od 1961. posjed prednika tuženika, bilo Hrvatskih šuma bilo Općine Daruvar, i to sve do 2019., kada se zbog primjene odredaba Zakona o državnoj izmjeri i katastru (Narodne novine, broj 112/2018), tuženici kao upisani vlasnici u zemljišnim knjigama upisuju i u evidencijama katastra, iako nikada nisu bili u posjedu tih nekretnina što da je razvidno iz dokumentacije Hrvatskih šuma i Ureda za katastar Daruvar. Tužitelj se poziva i na članak 16. Zakona o šumama (Narodne novine, broj 52/1990), navodeći da su predmetne nekretnine na dan njegovog stupanja na snagu - 16. listopada 1990., bile šuma u šumskogospodarskoj osnovi pravnog prednika Hrvatskih šuma d.o.o.

7. Iz izvatka iz zemljišne knjige proizlazi da su sporne kčbr. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te se iste nekretnine vode kao vlasništvo tuženika i to UĐ u 1/4 dijela, DĐ u 2/4 dijela i ĐĐ u 1/4 dijela.

8. U pogledu katastarskog stanja u svezi spornih nekretnina iz posjedovnog lista proizlazi da su kao posjednici spornih nekretnina bili upisani KĐ u 1/4 dijela, DĐ u 2/4 dijela i LĐ u 1/4 dijela, a iz ugovora o kupoprodaji nekretnina od 8. srpnja 2019. proizlazi da je LĐ sporne nekretnine prodao ĐĐ koji je tuženik u ovom postupku. Također iz uvjerenja o povijesti promjena na katastarskim česticama od 9. srpnja 2019. proizlazi da su sporne nekretnine 1961. bile upisane na posjednika Šumsko gospodarstvo Šumarije Sirač, te Narodni odbor Općine Daruvar, dijelom na EĐ, a nakon toga 1971. dio kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koji je bio upisan na posjednika EĐ upisan je na Općinu Daruvar. Nakon toga 2019. sporne katastarske čestice upisane su na posjednike KĐ u 1/4 dijela, DĐ u 2/4 dijela i ZĐ u 1/4 dijela.

9. Iz nalaza i mišljenja geodetskog vještaka proizlazi da se predmetne nekretnine nalaze na tri lokacije. Na prvoj lokaciji nalaze se kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], na drugoj lokaciji nalazi se kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], na trećoj lokaciji nalazi se kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a pri tome površine predmetnih čestica u katastarskom operatu i zemljišnoj knjizi odgovaraju unutar tolerancija propisanih geodetskim propisima.

10. Iz nalaza i mišljenja šumarskog vještaka proizlazi da su predmetne nekretnine u naravi šuma, s tim da se vegetacija na svim spornim nekretninama razlikuje po starosti od susjednih čestica s kojima gospodare Hrvatske šume. Stabla na spornim nekretninama starosti su od oko 20 do 30 godina, dok su na susjednim nekretninama kojima gospodare Hrvatske šume stabla starosti od 40 do 80 godina i pri tome je vještak također utvrdio da se sporne nekretnine nalaze u osnovi gospodarenja Hrvatskih šuma, ali mu nije poznato na koji način su iste uvedene u Osnove gospodarenja s obzirom da su upisane na fizičke osobe.

11. Za razliku od suda prvog stupnja, ovaj sud kao drugostupanjski zaključuje da su tuženi dokazali da su oni (osobno ili preko svojih pravnih prednika) u posjedu predmetnih nekretnina te da se na strani tužitelja nisu ispunile pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću.

12. Prije svega treba istaknuti da su prema stanju u zemljišnim knjigama vlasnici nekretnina tuženi kao fizičke osobe, dok tijekom postupka nije utvrđeno temeljem kojega pravnog osnova su iste uvedene u Osnove gospodarenja.

Nadalje, ovaj sud ocjenom izvedenih personalnih dokaza zaključuje da tužitelj nije posjedovao predmetne nekretnine na način da bi se stekli uvjeti za zaključak da je dosjelošću stekao vlasništvo istih.

Tako, svjedok VĐ tvrdi da su sve nekretnine od II. svjetskog rata (koji je trajao od 1941.-1945.) u posjedu obitelji DĐ, a od kraja 80-ih godina 20. stoljeća uživao ih je TĐ. Navedeno potvrđuje i svjedok GĐ koji je AĐ (pravnom predniku 1. tuženika) na prvoj lokaciji pomagao sjeći drva od 1999., s tim da mu je AĐ rekao da ima nekretnine i na drugoj i na trećoj lokaciji.

I svjedok JĐ navodi da su nekretnine prije 90-ih godina prošlog stoljeća bile u posjedu EĐ, pravnog prednika tuženika.

Svjedokinja OĐ ima saznanja da su sporne nekretnine u posjedu EĐ od 70-ih godina prošlog stoljeća pa do početka Domovinskog rata u Republici Hrvatskoj, s tim da ona ima neposredna saznanja o načinu korištenja predmetnih nekretnina od strane obitelji EĐ jer je bila njihova susjeda koja je zajedno sa 3. tuženom išla na ispašu stoke na tim nekretninama.

13. U takvim okolnostima ovaj sud zaključuje da su tuženi odnosno njihovi pravni prednici kao upisani zemljišnoknjižni vlasnici posjedovali nekretnine.

14. U odnosu na iskaze djelatnika Hrvatskih šuma koji su iskazivali o posjedovanju treba navesti sljedeće.

14.1. Svjedok ŽĐ koji u Hrvatskim šumama radi od 1983. ima saznanja da Hrvatske šume posjeduju sporne nekretnine od 1992. (što koincidira sa selidbom HĐ u [adresa] i početkom Domovinskog rata u Republici Hrvatskoj).

14.2. Svjedok SĐ koji je u Hrvatskim šumama zaposlen od 1998. tvrdi da kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nisu bile u posjedu Hrvatskih šuma, dok ostale jesu. Svjedok MĐ koji je u Hrvatskim šumama bio zaposlen od 1991. do 2020. navodi da kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nisu bile u posjedu Hrvatskih šuma, kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] da je bila u tom posjedu, a kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] da su bile samo djelomično. No, u dopunskom saslušanju promijenio je iskaz i tvrdio da su sve nekretnine bile u posjedu Hrvatskih šuma, ali nema objašnjenje zbog čega je promijenio iskaz kao niti na koji način su Hrvatske šume preuzele u šumsko gospodarsku osnovu sporne nekretnine.

14.3. Prethodno navedeno se ističe iz razloga jer, ako su Hrvatske šume i koristile nekretnine ili dio nekretnina tuženika, pored činjenice da su tuženi bili upisani u zemljišne knjige, da su tuženi odnosno njihovi pravni prednici posjedovali te nekretnine, da nije poznato temeljem čega su nekretnine uvedene u Osnove gospodarenja Hrvatskih šuma, da djelatnici Hrvatskih šuma različito iskazuju o korištenju nekretnina, pa da su neki čak i mijenjali iskaz tijekom postupkaa, a za mijenjanje iskaza nisu dali nikakvo logično i/ili uvjerljivo obrazloženje, kao i da su šume koje su predmet ovog postupka “mlađe” od ostalih šuma kojima gospodare Hrvatske šume (šume koje su predmet ovog postupka starosti su od oko 20 do 30 godina, dok su ostale šume kojima upravljaju Hrvatske šume starosti od 40 i više godina), ovaj sud zaključuje da tužitelj nije dokazao da je posjedovanjem stekao vlasništvo nekretnina dosjeloću.

15. Posebno treba istaknuti da se neosnovano tužitelj poziva na Zakon o šumama jer je ovdje riječ o nekretninama koje su u vlasništvu privatnih osoba. Osim toga, tužitelj nije dokazao da su nekretnine koje su prema dokumentaciji njive i pašnjaci, a u naravi šuma, na dan 16. listopada 1990. bile kultura šuma, pored činjenice da iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi d su stabla stara 20-30 godina, dakle, sađena su tijekom 1990-ih godina pa se navedeni zakon ne može ovdje primijeniti.

16. Kako je preinačena odluka o glavnoj stvari, valjalo je primjenom čl. 154. st. 1 ZPP-a preinačiti i odluku o parničnom postupku.

16.1. Sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika zastupniku tuženima pripada pravo na nagradu za zastupanje dana 9. siječnja 2020., 21. svibnja 2020., 10. rujna 2021., 13. lipnja 2022.,16. veljače 2023., 27. rujna 2023., 12. ožujka 2024., po 100,00 eura za svako ročište, za sastav jednog podneska 25,00 eura, za sastav jednog podneska 100,00 eura, sve to uvećano za 10 % zbog zastupanja više tužitelja, a zatim uvećano i za PDV od 25%.907,5 226,88 1.134,38

Tuženima pripada i pravo na naknadu troška sastava žalbe u iznosu od 125,00 eura, uvećeno za PDV o 25% kao i trošak sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 53,08 eura. Isto tako, tuženima je priznat i trošak vještačenja 365,65 eura.

U Zagrebu 16. rujna 2025.

Predsjednica vijeća:

Sanja Joka Umićević