REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-3003/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Marine Paulić predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, Darka Milkovića, mr. sc. Senije Ledić i Mirjane Magud, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja MĆ, iz [adresa], zastupan po punomoćniku Dinu Čekadi, odvjetniku iz Pule, protiv 1. tuženika ZĆ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. tuženice ŽĆ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 3. tuženika BĆ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 4. tuženice PĆ iz [adresa], 5. tuženice HĆ, iz [adresa], 6. tuženika DĆ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 7. tuženika ŠĆ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 8. tuženice CĆ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 9. tuženice VĆ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 10. tuženika LĆ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 11. tuženice AĆ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 12. tuženice FĆ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 13. tuženika ĆĆ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 14. tuženice EĆ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], tuženici 4. do 10. i 13. do 14. zastupani po punomoćnici SĆ iz [adresa], radi utvrđenja valjanosti oporuke, odlučujući o prijedlogu 4. do 10. i 13. i 14. tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž-755/2024-2 od 16. siječnja 2025. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P-193/2024-175 od 21. ožujka 2024., u sjednici održanoj 16. rujna 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na naznačena pitanja.
II. Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji je temeljen na odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP.
Obrazloženje
1. Predlagatelji (tuženici od 4. do 10. i 13. i 14.) su podnijeli prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž-755/2024-2 od 16. siječnja 2025. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P-193/2024-175 od 21. ožujka 2024.
2. Na prijedlog nije odgovoreno.
3. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a st. 1. i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da su predlagatelji naznačili tri pravna pitanja koja smatraju važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te su naznačili razloge važnosti. Predlagatelji su istaknuli i da im je povrijeđeno temeljno ljudsko pravo, pravo na pravično suđenje jer da je pobijana presuda arbitrarna.
4.1. Prvim naznačenim pitanjem predlagatelji preispituju je li sukladno odredbi čl. 41. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“, broj 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15, 14/19 - dalje: ZN), zainteresirana osoba koja je dužna dokazati sve pretpostavke iz čl. 41. Zakona o nasljeđivanju uključujući i pretpostavku da je oporuka uništena slučajno ili radnjom treće osobe bez znanja oporučitelja, upravo tužitelj koji se pozvao na uništenu, izgubljenu, sakrivenu ili zametnutu oporuku. Međutim, nižestupanjski sudovi su upravo utvrdili da je tužitelj dokazao sve pretpostavke iz čl. 41. ZN za priznanje oporuke dok tuženici nisu dokazali svoje tvrdnje da je original oporuke uništen voljom oporučitelja ili da je predmetna oporuka stvarnim činom ili izričitom izjavom opozvana stoga je, u postupku koji je prethodio podnošenju prijedloga za dopuštenje revizije, pravilno primijenjeno pravilo o teretu dokazivanja. Slijedom iznesenog prvo naznačeno pitanje nije važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
4.2. Drugim naznačenim pitanjem predlagatelji preispituju je li oporučni nasljednik izgubljene, zametnute, uništene oporuke, dužan dokazati volju oporučitelja o načinu raspolaganja njegovom imovinom u trenutku smrti odnosno da je volja oporučitelja u trenutku njegove smrti bila da raspolaže svojom imovinom sukladno oporuci. Predmet ovog spora je zahtjev za utvrđenje da oporuka od 28. kolovoza 2012., u preslici, proizvodi pravne učinke valjane oporuke. S obzirom na ocjenu sudova da je tužitelj sukladno čl. 41. ZN dokazao da je oporuka, predana u kopiji, valjana oporuka iz čega proizlazi da je u oporuci izražena posljednja volja oporučitelja glede raspolaganja svojom imovinom nakon smrti, drugo naznačeno pitanje nije važno pitanje za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Osim toga razlozi važnosti na koje se predlagatelj pozvao ne daju važnost drugom naznačenom pitanju jer se radi o drugačijim činjeničnim i pravnim situacijama.
4.3. Trećim naznačenim pitanjem predlagatelji preispituju je li sud u pobijanoj presudi u svrhu zaštite od arbitrarnosti, bio dužan obrazložiti sve razloge za takvu svoju odluku. Međutim, sud je u pobijanoj presudi sukladno čl. 375. st. 1. ZPP ocijenio žalbene razloge od odlučnog značaja stoga treće naznačeno pitanje u kojem se polazi od pogrešne procesne pretpostavke nije važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
5. Slijedom iznesenog, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za postupanje revizijskog suda propisane odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na naznačena pitanja odbijen je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP kao u točki I. izreke.
6. Predlagatelji u prijedlogu za dopuštenje revizije ističu i da je povrijeđeno pravo na pravično suđenje zaštićeno čl. 29. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10, 5/14 - dalje: Ustav) i čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
7. U vezi navoda da je do povrede prava na pravično suđenje došlo uslijed pogrešne primjene materijalnog prava, treba istaknuti da čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (dalje: Konvencija) i čl. 29. st. 1. Ustava RH sadrže samo određena procesna jamstva. Stoga do povrede tog prava u pravilu niti ne može doći zbog pogrešne primjene materijalnog prava, osim u slučaju da je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna, što ovdje nije slučaj.
8. Ovaj sud je ocijenio da je u postupku pred nižim sudovima tuženicima bilo omogućeno da se izjasne o svojim zahtjevima i navodima, iznesu činjenice i predlože dokaze te ravnopravno sudjeluje u postupku. U pobijanoj presudi sud je odgovorio na sve odlučujuće navode. Pobijana presuda je detaljno obrazložena i ne može se smatrati arbitrarnom ili očito nerazumnom. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tuženici nisu imali pravično suđenje odnosno predlagatelj nisu učinili vjerojatnim da im je u postupku pred nižim sudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje.
9. Slijedom iznesenog nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 2. ZPP i dopuštenje revizije pa je na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP valjalo riješiti kao u točki II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 16. rujna 2025.
Predsjednica vijeća
Marina Paulić
