Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Broj: Gž-553/2025-3

Vukovar, Županijska 33

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Vukovaru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vesne Vrkić Perak predsjednice vijeća, Ivice Raguža člana vijeća i suca izvjestitelja te Ane Bosančić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice NM, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupana po punomoćnici Vlatki Vedriš, odvjetnici iz odvjetničkog društva Vedriš & partneri iz Zagreba, protiv tuženika KM, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćnici Ivani Sury, odvjetnici iz Zagreba, radi činidbe, odlučujući o žalbi tužiteljice NM, izjavljenoj protiv presude i rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-59/2019-22 od 29. travnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 16. rujna 2025.,

p r e s u d i o  je

I. Odbija se žalba tužiteljice NM kao neosnovana te se potvrđuju presuda i rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-59/2019- 22 od 29. travnja 2025.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice NM za naknadu troškova žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom i rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-59/2019-22 od 29. travnja 2025. odlučeno je:

"I. Odbija se tužiteljica s tužbenim zahtjevom koji glasi:

"Nalaže se tuženiku da prestane uznemiravati tužiteljicu u ostvarivanju njezinih vlasničkih prava glede obiteljske kuće u [adresa] i dvorišta, a koja nekretnina je upisana u zemljišnim knjigama ovog Suda, Zemljišnoknjižni odjel Zagreb, zk.č.br. 1653, kuća u [adresa] (koja se sastoji od uličnog i dvorišnog dijela) i dvorište, površine 100 čhv, 358 m2, k. o. [katastarska općina], broj ZK uloška: [broj ZK uloška], na način da u roku od 15 dana od dana dostave ove Presude o svom trošku ukloni ispred prozora Tužiteljice protupravno izgrađenu drvenu konstrukciju s pokrovom dimenzija: dužine 4,3 m, širine 3,4 m, visine od 2,4 m do 2,7 m te sav otpad, a podredno protupravno izgrađenu drvenu konstrukciju s pokrovom po položaju, obliku i veličini koji će biti pobliže identificirani nakon očevida na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka građevinske struke, te mu se zabranjuje takvo, kao i svako drugo buduće uznemiravanje tužiteljice u ostvarivanju njezinih vlasničkih prava glede iste nekretnine.

Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici trošak ovog postupka, a sve zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, a koja kamata teče od dana donošenja ovog rješenja, pa sve do isplate, i to sve u roku od 15 dana."

r i j e š i o  j e

I. Nalaže se tužiteljici nadoknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 2.062,50 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 29. travnja 2025. pa do isplate po stopi zateznih kamata za ostale odnose koja se određuje, sukladno članku 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je određena sukladno članku 29. stavak 8. Zakona o obveznim odnosima (ZID ZOO NN 155/2023), sve to u roku od 15 dana".

2. Protiv navedene presude i rješenja pravovremeno žalbu podnosi tužiteljica zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – u nastavku teksta: ZPP) s prijedlogom da se žalba uvaži kao osnovana, preinači prvostupanjska presuda i rješenje te usvoji tužbeni zahtjev tužiteljice podredno da se ukine prvostupanjska presuda i rješenje i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

2.1. Pobijajući odluku suda prvog stupnja tužiteljica u žalbi navodi kako je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka propisanih člankom 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a. Ovo stoga jer sud nije utvrdio temeljem kojeg sporazuma stranaka o razvrgnuću suvlasničke zajednice je izvršena navodna fizička dioba te kada je eventualni sporazum postignut i kakav. Stranke nisu sklopile sporazum o razvrgnuću suvlasničke zajednice niti su postigle dogovor o načinu korištenja, a što je potvrdio i sam tuženik svojim iskazom na glavnoj raspravi. Nadalje navodi kako je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje zaključivši da sporna nadstrešnica ne oduzima tužiteljici svjetlost sunca i zrak u mjeri koja premašuje mjeru uobičajenu u određenom mjestu. Osim toga neprovođenjem dokaznih prijedloga tužiteljice vezanih za građevinsko vještačenje i medicinsko vještačenje prvostupanjski sud počinio je bitnu povredu odredaba parničnog postupka.

3. Tuženik nije dostavio odgovor na žalbu tužiteljice.

4. Žalba tužiteljice nije osnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu i postupak koji joj je prethodio te žalbene navode tužiteljice, utvrđeno je da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a niti je prvostupanjski sud počinio povrede postupka propisane člankom 354. stavak 2. točka 11. ZPP na koje ukazuje tuženik.

6. Predmet ovog spora je zahtjev tužiteljice za prestankom uznemiravanja u ostvarivanju njezinih vlasničkih prava glede obiteljske kuće u [adresa] na način da tuženik ukloni protupravno izgrađenu drvenu konstrukciju s pokrovom.

7. Nakon provedenog postupka prvostupanjski sud odbija tužbeni zahtjev tužiteljice.

8. Sud prvog stupnja tako u bitnome utvrđuje:

- da su tužiteljica i tuženik suvlasnici na spornoj nekretnini;

- da na spornoj nekretnini stranke imaju kuću i da je ograđeno dvorište;

- da je tuženik izgradio drvenu konstrukciju s pokrovom;

- da su stranke izvršile fizičku diobu sporne nekretnine;

- da svaka stranka samostalno raspolaže svojim posebnim fizički podijeljenim djelom nekretnine.

9. Prema odredbi članka 46. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 i 81/15 – dalje u tekstu ZOV) svaki suvlasnik ima pravo glede cijele stvari postavljati svojim suvlasnicima one zahtjeve koji proizlaze iz njegova suvlasništva (stavak 1.), svaki suvlasnik ima glede cijele stvari pravo postavljati protiv svakoga one zahtjeve koje može staviti vlasnik stvari s time da predaju cijele stvari u posjed može od trećeg zahtijevati samo prema obveznopravnim pravilima o nedjeljivim obvezama (stavak 2.).

10. Dakle sukladno navedenoj zakonskoj odredbi svaki suvlasnik ima pravo stvar posjedovati i njome se koristiti zajedno s ostalim suvlasnicima razmjerno svojem dijelu nepovrijeđujući prava ostalih suvlasnika. Ovakvo suvlasništvo je zaštićeno prema vani u odnosu na treće osobe, kao i prema unutra u odnosu na ostale suvlasnike time što u odnosu na ostale suvlasnike, suvlasnik štiti svoja prava tužbom za zaštitu prava vlasništva na dijelu stvari.

11. Člankom 42. stavak 1. ZOV-a propisano je da svim suvlasnicima pripada pravo na suposjed stvari, ali oni mogu odlučiti da će međusobno podijeliti posjed stvari i/ili izvršavanje svih ili nekih vlasničkih ovlasti glede nje, time da je stavkom 2. istog članka propisano da je donošenje navedene odluke posao redovite uprave. Navedenim člankom nije propisano da odluka suvlasnika o međusobnoj podijeli posjeda stvari mora biti u pismenom obliku. Dakle, sporazumom suvlasnika o međusobnoj podijeli stvari može biti zaključen i kao pismeni sporazum ali također i kao usmeni sporazum, a koji će imati svoje posljedice u stvarnoj podijeli nekretnina tako da svaki suvlasnik postane posjednikom određenih realnih dijelova ili pak određenih nekretnina.

12. Odredbom članka 167. stavak 1. ZOV-a propisano je ako treća osoba bespravno uznemirava vlasnika na drugi način, a ne oduzimanjem stvari, vlasnik može i putem suda zahtijevati da to uznemiravanje prestane.

12.1. Prema odredbi stavka 2. tog članka da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom vlasnik ostvario svoje pravo iz stavka 1. tog članka, vlasnik mora dokazati da je stvar njegovo vlasništvo i da ga druga osoba uznemirava u izvršavanju njegovih ovlasti u pogledu te stvari; ako ta osoba tvrdi da ima pravo poduzimati ono što uznemirava vlasnika stvari, na njoj je da to dokaže.

12.2. Iz sadržaja citirane odredbe, a koja uređuje vlasničku tužbu – actio negatoria razvidno je da ovu vlasničku tužbu podiže vlasnik ili pretpostavljeni vlasnik

– posjednik, protiv svakog onog koji uznemirava njegovo pravo na bilo koji način, zahtijevajući da to uznemiravanje prestane, a koje uznemiravanje se može sastojati u svojatanju nekog prava koje mu ne pripada, ograničenju u fizičkom vršenju prava vlasništva i slično. Da bi uspio u svom zahtjevu, tužitelj mora dokazati: svoje vlasništvo ili kvalificirani posjed (pravni temelj i istiniti način svog stjecanja), dakle svoje pretpostavljeno vlasništvo te dokazati neosnovano uznemiravanje, pačanje, propuštanje neke dužne radnje, a koji su doveli do neosnovanog uznemiravanja.

13. Tuženik pak u takvoj tužbi je svaki onaj koji je izvršio čin smetanja ili je po njegovom nalogu ono izvršeno.

14. Vlasništvo može biti povrijeđeno oduzimanjem posjeda ili uznemiravanjem te u takvoj situaciji vlasnik na raspolaganju ima zaštiti svoje pravo vlasništva kroz dvije vrste pravih vlasničkih tužbi, rei vindicatio i actio negatoria.

15. Rei vindicatio prava je vlasnička tužba kojom se vlasnik štiti u slučaju oduzimanja posjeda. Ona se definira kao tužba vlasnika protiv osobe koja posjeduje njegovu stvar koju on, pozivajući se na svoje pravo vlasništva, koje može dokazati, traži od posjednika.

16. S druge strane, povreda prava vlasništva, osim oduzimanja iz posjeda, može biti učinjena i drugim radnjama treće osobe, kojima se vlasništvo ograničava, što uznemirava vlasnika u vršenju vlasničkih ovlaštenja. U tom slučaju vlasnik se štiti tužbom za prestanak uznemiravanja ili negatorijskom tužbom (actio negatoria) kojom kao vlasnik - posjednik zahtijeva od osobe koja ga na bilo koji način, ali ne oduzimanjem posjeda, bespravno uznemirava u izvršavanju njegovih vlasničkih ovlasti da prestane s uznemiravanjem.

17. Cilj je actio negatoria tužbe, dakle, postići prestanak uznemiravanja, a ovisno o načinu uznemiravanja, tužbenim zahtjevom tužitelj može uz prestanak uznemiravanja, zahtijevati i uspostavu stanja kakvo je bilo prije uznemiravanja na tri načina: da se poduzmu radnje kojima će se otkloniti izvor uznemiravanja, da se izvrši činidba kojom će se tužiteljevu stvar dovesti u stanje u kojem je bila prije uznemiravanja ili da se prestane s ponašanjem kojim se čini uznemiravanje, te zabranu daljnjeg uznemiravanja.

18. Stoga, vlasnik odnosno suvlasnik ima pravo za zaštitu od uznemiravanja (članak 167. stavak 1. ZVDSP) u slučaju kada je isti posjednik sporne stvari, konkretno sporne nekretnine ili spornog dijela nekretnine, pa ga treća osoba uznemirava u pravu vlasništva njegove stvari na drugi način, a ne oduzimanjem stvari. U slučaju ako vlasnik nije posjednik sporne stvari ili spornog dijela nekretnine, tada isti ne bi imao pravo na negatornu zaštitu, već vlasnik neposjednik štiti svoje vlasništvo pravom vlasničkom tužbom iz članka 161. ZVDSP.

19. U konkretnom slučaju pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da tužiteljica nije posjednica djela nekretnine na kojoj se nalazi sporna drvena konstrukcija. Na pravilnost zaključka prvostupanjskog suda, a ujedno i na neosnovanost tužbenog zahtjeva tuženika ukazuju iskazi ne samo tuženika već i svjedoka PM, brata tužiteljice, kada isti navodi kako njegova sestra tj. tužiteljica nije koristila dio zemljišta gdje je izgrađena nadstrešnica. Također i svjedokinja TM, kćerka tužiteljice navodi kako nitko od obitelji nije koristio dio zemljišta tuženika koji je ograđen. Navedeni iskazi ukazuju na vjerodostojnost iskaza tuženika kada navodi kako tužiteljica nije nikada ulazila u dio dvorišta gdje je on živio.

19.1. Upravo navedeni iskazi ukazuju na činjenicu da je između stranaka došlo do faktičke podjele navedene nekretnine pri čemu su dijelovi nekretnine koje svaka od stranaka drži u svom posjedu bili jasno razdvojeni žičanom i biljnom ogradom, a koja činjenica je razvidna iz fotografija koje prileže spisu. Dakle navedeno ukazuje kako tužiteljica nije posjednica spornog dijela nekretnine na kojem je tuženik izgradio drvenu konstrukciju obzirom se sporni dio nekretnine nalazi izvan ograđenog dvorišta tužiteljice te da su stranke izvršile fizičku diobu posjeda nekretnine i postigle sporazum oko podjele posjeda obzirom svaka od stranaka u svom samostalnom isključivom posjedu drži točno određeni dio nekretnine na koji dio druga strana nema nikakav utjecaj i ne ometa posjednika tako podijeljene nekretnine u vršenju prava posjeda.

19.2. Činjenica da je tuženik razgovarao s tužiteljicom oko parcelacije ne ukazuje na to da između stranaka nije došlo do faktične podjele nekretnine. Navedeno upravo ukazuje na želju tuženika da se faktično stanje uskladi sa zemljišnoknjižnim.

19.3. Činjenica da stranke nisu sudski izvršile razvrgnuće suvlasničke zajednice nije u protivnosti s pravom stranaka da usmeno dogovore podjelu posjeda sporne nekretnine, a što je u konkretnom slučaju i učinjeno jer svaka od njih drži točno određeni fizički dio podijeljene nekretnine.

20. Neosnovani su i žalbeni navodi tužiteljice da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu parničnog postupka jer nije proveo medicinsko i građevinsko vještačenje. Naime, sukladno odredbi članka 220. stavak 2. ZPP-a sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica. U konkretnom slučaju prvostupanjski sud je utvrdio odlučnu činjenicu da tužiteljica nije u posjedu spornog dijela nekretnine na kojoj se nalazi izgrađena drvena konstrukcija te stoga pravilno nije niti proveo dokaz predloženim vještačenjima.

21. Neosnovan je i žalbeni navod tužiteljice u odnosu na pogrešnu primjenu materijalnog prava. Naime, u konkretnom slučaju tuženik je spornu konstrukciju napravio na dijelu zemljišta koji je na njegovom posjedu, a radi se o takvoj konstrukciji za koju, prema odredbama Pravilnika o jednostavnim i drugim građevinama i radovima, nije potrebna građevinska dozvola.

22. Neosnovan su žalbeni navodi tužiteljice da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio kako sporna nadstrešnica ne oduzima svjetlost sunca i zrak u mjeri uobičajenu u određenom mjestu. Naime prvostupanjski sud je proveo uviđaj na licu mjesta te neposrednim opažanjem utvrdio kako navedena konstrukcija ne oduzima svjetlost sunca i zrak tužiteljici u mjeri koja premašuje mjeru uobičajenu u određenom mjestu pri čemu je prvostupanjski sud imao u vidu i iskaze saslušanih stranaka. Ovdje se posebno ukazuje na iskaz tužiteljice kada navodi da se ispred nadstrešnice nalazi njezina živica koja je visoka 1,5 metara, a nadstrešnica je visoka oko 2 metra. Navedeni iskaz ukazuje upravo na pravilnost zaključka prvostupanjskog suda da tužiteljici nije oduzeta svjetlost sunca i zraka u mjeri koja premašuje mjeru uobičajenu u određenom mjestu. Za navedeno utvrđenje nije bilo potrebno provoditi i građevinsko vještačenje upravo imajući u vidu iskaze stranaka ali i fotografije koje su priložene od strane stranaka.

23. Obzirom tužiteljica nije uspjela u sporu pravilno je prvostupanjski sud temeljem odredbe čanka 154. stavak 1. ZPP-a obvezao tužiteljicu na naknadu troškova parničnog postupka te je u navedenom dijelu žalbeni navod tužiteljice neosnovan.

24. Tužiteljica je odbijena i sa zahtjevom za naknadom troškova žalbenog postupka obzirom ista nije uspjela sa žalbom.

25. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.

Vukovar, 16. rujna 2025.

Predsjednik vijeća:

Vesna Vrkić Perak