Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-2328/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Jasenke Grgić kao predsjednice vijeća, Marijana Vugića kao suca izvjestitelja i člana vijeća te Renate Đaković Vranković kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĆĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupan po punomoćniku Zdravku Iviću, odvjetniku iz [adresa], protiv tuženika Samostana franjevaca prečistog začeća Blažene Djevice Marije, Karin, OIB: 11904814837, zastupan po fra HĆ, gvardijanu, a u Zadru, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude i dijela rješenja Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Benkovcu, poslovni broj P-2311/2024-53 od 21. ožujka 2025. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 16. rujna 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I Preinačuje se presuda Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Benkovcu, poslovni broj P-2311/2024-53 od 21. ožujka 2025. godine i sudi:

Utvrđuje se da je ĆĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] dosjelošću stekao pravo vlasništva čest. br. 1507/2 k. o. [katastarska općina] upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] kod Općinskog suda u Zadru, Zemljišnoknjižnog odjela Obrovac, pa se isti ovlašćuje da temeljem ove presude zatraži i postigne uknjižbu prava vlasništva na cit. nekretnini na svoje ime i u svoje vlasništvo, za cijelo, uz istodobni izbris tog prava s imena tuženika, bez daljnjeg sudjelovanja istog.

II Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 2.402,54 eura u roku od 15 dana.

r i j e š i o  j e

I Preinačuje se rješenje Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Benkovcu, poslovni broj P-2311/2024-53 od 21. ožujka 2025. godine u točki I rješenja te se rješava:

Odbija se tuženica sa zahtjevom za naknadu troška postupka.

Obrazloženje

1. Presudom i rješenjem suda prvog stupnja odlučeno je:

p r e s u d i o  j e

"Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Utvrđuje se da je ĆĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] dosjelošću stekao pravo vlasništva čest. br. 1507/2 k. o. [katastarska općina] upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] kod Općinskog suda u Zadru, Zemljišnoknjižnog odjela Obrovac, pa se isti ovlašćuje da temeljem ove presude zatraži i postigne uknjižbu prava vlasništva na cit. nekretnini na svoje ime i u svoje vlasništvo, za cijelo, uz istodobni izbris tog prava s imena tuženika, bez daljnjeg sudjelovanja istog.

Dužan je tuženik nadoknaditi tužitelju parnični trošak, samo u slučaju da se usprotivi tužbenom zahtjevu tužitelja."

r i j e š i o  j e

I. Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 2.750,00 EUR u roku od 15 dana.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška u preostalom dijelu preko dosuđenog kao neosnovan."

2. Protiv ove presude i rješenja pod točkom I izreke žali se tužitelj iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23.- dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda i rješenje preinače sukladno žalbenim navodima.

3. Žalba je osnovana.

4. Prvostupanjski sud u bitnom navodi slijedeće:

"Predmet ovog parničnog postupka je zahtjev tužitelja prema tuženiku radi utvrđenja prava vlasništva utužene nekretnine čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] temeljem dosjelosti po tužitelju kao i po PĆ i njegovim prednicima ocu MĆ i stričevima ĐĆ i UĆ, za cijelo.

Između tužitelja i tuženika je sporno jesu li na strani tužitelja ispunjene zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva predmetne nekretnine temeljem dosjelosti po tužitelju i njegovim prednicima.

Iz Ugovora o kupoprodaji nekretnina sklopljenog između PĆ, SĆ i TĆ, kao prodavatelja i ĆĆ kao kupca, ovdje tužitelja, ovjerenog 24.03.2012. g. kod javnog bilježnika Emila Brkića iz Zadra, broj:

OV-2572/12 (l. s. 5-6) slijedi da je predmet kupoprodaje čest zem. 1507/2 k. o. [katastarska općina].

Iz prijepisa posjedovnog lista broj 196 Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar Zadar, Ispostava za katastar nekretnina Obrovac od 28.03.2020.g. (l. s. 7-9) slijedi da je na dijelu kat. čest. [katastarska čestica], zv. luka, u površini od 1322 m2 kao posjednik upisan PĆ za cijelo.

Iz prijepisa posjedovnog lista br. 193 Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar Zadar, Ispostava za katastar nekretnina Obrovac od 28.03.2020. g. (l. s. 10-14) slijedi da je na dijelu kat. čest. [katastarska čestica], zv. luka, u površini od 1322 m2 kao posjednik upisan Mlinar [adresa] GĆ za cijelo.

Iz prijepisa posjedovnog lista br. 200 Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar Zadar, Ispostava za katastar nekretnina Obrovac od 28.03.2020. g. (l. s. 15-17) slijedi da je na dijelu kat. čest. [katastarska čestica], zv. luka, u površini od 1322 m2 kao posjednik upisan Mlinar GĆ za cijelo.

Iz punomoći i izjave od 30.12.2019.g. (l. s. 18-21) solemnizirane kod Javnog bilježnika Save Dedajić 08.01.2020.g. broj: OPU: 7-2020 slijedi da je ŽĆ ovlastio PĆ da ga zastupa u raspolaganju s nekretninom označenom kao čest. br. 1507/2 upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], da raspolaže njegovim suvlasničkim dijelom koji mu pripada, da ga može prodati, sklopiti ugovor o kupoprodaji i prenijeti vlasništvo na treću osobu i predati u posjed bez njegovog daljnjeg sudjelovanja i priznati vlasništvo u korist treće osobe te je izjavio da je dio predmetne nekretnine naslijedio iza smrti svoga oca pok. IĆ, a njegov otac od svog oca pok. ĐĆ, da je njegov djed pok. ĐĆ predmetni dio nekretnine dobio darovanjem od svog brata pok. UĆ te da su njegov djed pok. ĐĆ, njegov brat pok. UĆ i njihov brat pok. MĆ predmetnu nekretninu koristili još za života njihova oca pok. ČĆ, njegovog pradjeda još i prije Drugog svjetskog rata a on za života svoga pok. oca, te da je predmetna nekretnina bila u posjedu njegovih predaka od pamtivijeka.

Iz izvatka iz zemljišne knjige Općinskog suda u Zadru, Zemljišnoknjižni odjel Obrovac od 27.03.2020.g. (l. s. 22) slijedi da je kao vlasnik kat. čest. [katastarska čestica], njiva površine 3966 m2 upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] upisan Samostan franjevaca prečistog začeća Dievice Marije, Karin, za cijelo.

Uvidom u presudu i rješenje Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Benkovcu posl. br. P-1128/2015 od 27. lipnja 2016.g. (l. s. 29-32) utvrđeno je da je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja ĆĆ za stjecanje valjane pravne osnove za stjecanje prava vlasništva č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

Uvidom u presudu Županijskog suda u Zagrebu posl. broj: Gž-6222/16-3 od 19. studenog 2019.g. (l. s. 33-35) utvrđeno je da je odbijena žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Benkovcu posl. br. P-1128/2015 od 27. lipnja 2016.g.

Iz potvrde Zadarske županije, Ured za imovinsko-pravne poslove u Zadru od 29. veljače 2000.g. (l. s. 48) slijedi da je tuženik podnio zahtjev za naknadu odnosno povrat imovine oduzete u skladu sa Zakonom o naknadi za oduzetu imovinu u k. o. [katastarska općina] između ostalih i č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

Iz izvatka Kotarskog Narodnog odbora Benkovac od 14.12.1947. g. (l. s. 49) slijedi da se dodjeljuje UĆ pok. ČĆ iz [adresa] kat. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] površine 3966 m2.

Tužitelj tvrdi da su PĆ, SĆ i TĆ kao i njihovi prednici sad pok. MĆ, ĐĆ i UĆ bili kvalificirani posjednici predmetne nekretnine što znači da je njihov posjed bio zakonit, istinit i pošten. Međutim, tužitelj ikakvim materijalnim dokazima nije dokazao takvu kvalitetu njihova posjeda a niti to proistječe iz iskaza saslušanih svjedoka a što opet znači da niti sâm tužitelj ne može biti kvalificirani posjednik te nekretnine. Osim toga iz provedenih dokaza se ne može sa sigurnošću utvrditi da je UĆ darovao predmetnu nekretninu braći MĆ i ĐĆ.

Iz prijepisa posjedovnih listova (l. s. 7-17) slijedi da su PĆ, MĆ i ĐĆ upisani kao posjednici predmetne nekretnine svaki za po 1/3 dijela ali nema dokaza od kada su oni posjednici i na temelju koje osnove."

5. Ova odluka suda prvog stupnja nije pravilna.

6. Treba reći, a obzirom na pravomoćnu presudu u predmetu poslovni broj P- 1128/15, da u tom postupku nije utvrđeno da bi prodavatelji po tom ugovoru stekli pravo vlasništva predmetne nekretnine (koju su prodali ovdje tužitelju), te da stoga ne postoji ni pravni slijed stjecanja između PĆ, SĆ i TĆ i njihovih prednika sada pok. MĆ, pok. ĐĆ i pok. UĆ s jedne strane i ovdje tužitelja ĆĆ, valja reći da u predmetu poslovni broj P-1128/2015 ovdje tužitelj je odbijen s tužbenim zahtjevom u odnosu na ovdje tuženika da se utvrdi da je tužitelj stekao valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva nekretnine koja je predmet i ovog spora jer da tužitelj nije dokazao da je UĆ doista darovao spornu nekretninu svojoj braći MĆ i ĐĆ, da li je ta nekretnina bila predmet ostavinskog postupka iza njihove smrti, da li se nasljeđivanjem prenijela na njihove nasljednike te tko su to nasljednici, da li su to upravo PĆ, SĆ i TĆ, koji su nekretninu prodali upravo tužitelju temeljem kupoprodajnog ugovora iz 2012. godine.

7. Međutim, ovdje tužitelj svoj tužbeni zahtjev zasniva na institutu dosjelosti tvrdeći pritom da prednici prodavatelja posjeduju predmetnu nekretninu (pok. ČĆ koji je bio otac UĆ, MĆ i ĐĆ) prije Drugog svjetskog rata, te da i prije Drugog svjetskog rata prednici prodavatelja su stekli posjedovanjem te nekretnine dosjelošću vlasništvo iste, da nakon Drugog svjetskog rata pok. UĆ je temeljem odluke Agrarne komisije iz 1947. godine nekretnina i dodijeljena, da je on odmah nakon toga, a obzirom da se odselio iz Hrvatske, nekretninu darovao svojoj braći ĐĆ i MĆ koji su nastavili posjedovati tu nekretninu, a nakon toga su tu nekretninu nastavili posjedovati i njihovi potomci koji su u konačnici i prodali nekretninu tužitelju 2012. godine.

8. Dakle, kada tužitelj u tužbi navodi da je njegov posjed zakonit, istinit i pošten, onda on ukazuje na to da i još i prije Drugog svjetskog rata ta nekretnina stečena dosjelošću od prednika prodavatelja, a da nakon toga prednici prodavatelja su nakon Drugog svjetskog rata nastavili posjedovati nekretninu kao zakoniti, istiniti i pošteni posjednici, a nakon prodaje nekretnine 2012. godine da je on i dalje nastavio posjedovati nekretninu, dakle, pravni slijed stjecanja vlasništva je odlučan samo kod ocjene zakonitosti posjeda, pa je potrebno ocijeniti tko je bio samostalni posjednik nekretnine, te da je on bio barem pošten.

9. Pritom prvostupanjski sud nije dovoljno vodio računa o odredbi čl. 388. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 73/00, 114/01, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17.- dalje: ZVDSP) prema kojoj se stjecanje, promjena i pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu tog zakona prosuđuju prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka. Slijedom navedene odredbe za ocjenu dosjelosti sve do stupanja na snagu ZVDSP mjerodavne su i odredbe bivšeg Općeg građanskog zakonika koji se na ovim prostorima primjenjuje od 1853. godine s time da od 1946. godine se primjenjuje na temelju Zakona o primjeni pravnih propisa donesenih za vrijeme neprijateljske okupacije prije 6. travnja 1941. godine (Službeni list FNRJ broj 89/46), a od 1991. godine se primjenjuje na temelju Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. godine.

10. Prema odredbi pravnog paragrafa 1472. OGZ za stjecanje vlasništva dosjelošću nekretnina u državnom, općinskom i crkvenom vlasništvu bio je propisan posjed kroz 40 godina (ukoliko se radi o posjedu koji je barem pošten).

11. Po paragrafu 326. OGZ, a vezano uz poštenje posjeda, proizlazi da je pošten posjednik onaj koji iz vjerojatnih razloga drži da je posjedovana stvar njegova, onaj tko zna ili iz okolnosti mora misliti da stvar, koju posjeduje tuđa, je nepošteno posjednik, pri čemu se prema paragrafu 328. propisuje predmnijeva o poštenju posjeda, kao što se u paragrafu 323. propisuje predmnijeva zakonitosti posjeda.

12. Ovaj sud ukazuje da u spisu poslovni broj P-267/2013 postoji odluka o utvrđivanju agrarnih subjekata iz 1946. godine a sve temeljem Zakona o provođenju agrarne reforme i kolonizacije gdje se, između ostalih subjekata, nalazi i Mlinar Jovan pok. Laze, kao što ovom spisu prileži nečitka odluka Komisije za agrar iz 1947. godine, a za koju stranke u ovom postupku tvrde da je odnesena na temelju Zakona o agrarnoj reformi i kolonizaciji i iz koje proizlazi da je UĆ dodijeljena predmetna nekretnina. Iz spisa poslovni broj P-1128/2015 je razvidna tvrdnja tuženika "iz već pribavljenih dokumenata" da je tužitelju ta zemlja oduzeta temeljem odluke Oblasnog komiteta Split u postupku nacionalizacije pa razdijeljena na pojedince, pri čemu iz stanja ovog spisa proizlazi da je tuženik stavio zahtjev za povratom oduzete imovine temeljem odredbi Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme komunističke vladavine iako, je i dalje u zemljišnim knjigama upisan kao vlasnik predmetne nekretnine.

13. Ovaj sud ukazuje da prema tada važećem Zakonu o agrarnoj reformi i kolonizaciji ("Narodne novine " broj 111/1947), da je čl. 1. propisano da u cilju dodjeljivanja zemlje seljacima (zemljoradnicima koji nemaju zemlje ili nemaju dovoljno) izvršit će se na čitavom području Narodne Republike Hrvatske agrarna reforma i kolonizacija ostvarujući načelo da zemlja pripada onima koji je obrađuju, s tim da po čl. 2. dodijeljeno zemljište prelazi u privatno vlasništvo domaćinstva, kojem je dodijeljeno, i odmah se upisuje u zemljišne knjige, dok po st. 2., pravo vlasništva upisuje se na sve članove domaćinstva kojima je zemlja dodijeljena, tako da svi članovi domaćinstva imaju jednaka suvlasnička prava (iz odluke Kotarske komisije u spisu P-1128/2015 je razvidno da je agrarni subjekt Mlinar Jovan s još trinaest članova porodice).

14. Dakle, ukoliko bi to bilo tako, pa makar UĆ nije se upisao kao vlasnik u zemljišne knjige već je to, barem kako to proizlazi iz stanja spisa, stalno bio upisan tuženik, potrebno je ocijeniti ukoliko su prednici prodavatelja posjedovali predmetnu nekretninu imali razloga vjerovati da je posjedovana stvar njihova.

15. Ovaj sud također ukazuje prvostupanjskom sudu na ustaljenu praksu Vrhovnog suda Republike Hrvatske da činjenica da su nekretnine u razdoblju posjedovanja od strane posjednika bile upisane kao vlasništvo treće osobe, ne čini samo za sebe posjed nesavjesnim ili nepoštenim ako su prednici tužitelja za tog razdoblja posjedovanja prema okolnostima konkretnog slučaja (primjerice u situaciji kada ni posjed nitko nikada nije osporavao iako su na tim nekretninama vršili i vlasničkopravna ovlaštenja, a upisani vlasnik svo vrijeme, niz godina, bio je potpuno pasivan u iskazivanju bilo kojih vlasničkih ovlasti na nekretninama i svojatanju nekog prava na njima) imaju razloga osnovano vjerovati i (time) vjerovati da posjed vrše kao vlasnici (vidi Rev-1209/2016 od 11. veljače 2020. godine).

16. Iz iskaza svjedoka PĆ (koji je iskazao da je i čuo od svog oca MĆ da je ta nekretnina korištena i prije Drugog svjetskog rata ali ne zna na koji način) ali i iskaza saslušanih svjedoka CĆ, ZĆ i DĆ jasno proizlazi da u svakom slučaju odmah nakon Drugog svjetskog rata (vjerojatno iz razloga što je UĆ to zemljište dodijeljeno) je to zemljište korišteno na način da je obrađivano i to od strane MĆ i ĐĆ (oca i strica PĆ) obzirom da im je UĆ darovao tu nekretninu iz otišao iz Republike Hrvatske, a da nakon toga ta nekretnina je korištena od strane njihovih potomaka primarno PĆ.

17. Dakle, razumno je za zaključiti da UĆ kojemu je ta nekretnina data u vlasništvo, te nakon što je odmah otišao izvan Republike Hrvatske, da su tu nekretninu nastavili posjedovati njegova braća MĆ i ĐĆ koji su stoga imali osnovanog razloga vjerovati da posjed vrše kao vlasnici bez obzira na to što je tuženik i dalje bio upisan u zemljišnim knjigama, a nakon toga posjedovanje nastavio sin MĆ, PĆ koji je nekretninu prodao tužitelju.

18. Pri tom je pravno neodlučno ono što navodi prvostupanjski sud "da iz navoda tužbe slijedi da samo PĆ bio u posjedu predmetne nekretnine a ne i drugi prodavatelji po ugovoru o kupoprodaji soka PĆ i TĆ" jer, a kao što je ovaj sud prethodno naveo, ovdje se ne radi o stjecanju vlasništva na temelju pravnog posla nego na temelju dosjelosti te je jedino odlučno da li su prednici sadašnjeg posjednika, ovdje tužitelja, nekretninu posjedovali kao pošteni samostalni posjednici, a što po utvrđenju ovog suda jesu.

19. Pri tom, nije bezrazložno navesti i to da prema prijepisima posjedovnih listova koji prileže spisu kao posjednici su upisani PĆ, Mlinar LĆ i Mlinar GĆ, svaki u površini od 1322 m2, a što ukupno čini površinu čestice koja je predmet tužbenog zahtjeva.

20. Dakle, dosjedanje je započelo za vrijeme važenja bivšeg OGZ pri čemu valja ukazati na načelni stav zauzet na zajedničkoj sjednici Saveznog suda republičkih i pokrajinskih sudova i Vrhovnog vojnog suda od 14. i 15. prosinca 1983. godine kojime je određeno da se Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima primjenjuje na rokove dosjelosti koji su počeli teći prije njegovog stupanja na snagu, ako do tog trenutka nisu istekli rokovi propisani ranijim važećim zakonom, pri čemu, kod toga, primjena ZOVO dolazi u obzir samo ako je njime propisan kraći rok, a u slučaju ako je na dan stupanja na snagu tog zakona preostalo kraće vrijeme od roka propisanog tim zakonom, rok dosjedanja istječe po proteku vremena određenog ranijim zakonom. Također treba ukazati na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske U-

III/4145/2017 gdje je navedeno u tumačenju odredbe čl. 388. st. 2. ZVDSP, da rokovi za stjecanje stvarnih prava ako su počeli teći prije stupanja na snagu ZVDSP, dakle, prije 1. siječnja 1997. godine, tada ti rokovi nastavljaju teći ali ne dulje nego što bi trebao isteći rok određen za ZVDSP.

21. Odgovara da odredbama OGZ i ZVDSP za crkveno zemljište za savjesnog posjednika potrebno je da prođe vrijeme od 40 godina za stjecanje vlasništva dosjelošću dok odredbama ZOVO nije propisan poseban rok dosjedanja za crkveno zemljište već vrijedi opći rok od 20 godina, međutim, računajući od početka dosjedanja od kraja Drugog svjetskog rata pa do podnošenja tužbe, svakako je protekao rok od 40 godina.

22. Ovaj sud nije uzeo u razmatranje iskaz saslušan od svjedoka JĆ sukladno odredbi čl. 299. st. 3. ZPP, dok u odnosu na iskaz saslušanog svjedoka, predstavnika tuženika fra HĆ koji je na službi u samostanu 2016. godine jasno proizlazi da tuženik to zemljište nije koristio.

23. Pri tom, nije bezrazložno navesti i to da je tuženik stavio zahtjev za povratom imovine koja se odnosi na utuženu česticu, makar je on u zemljišnim knjigama upisan kao vlasnik, a što se jedino može opravdati činjenicom da je temeljem odluke agrarne komisije iz 1947. godine ta nekretnina dana u vlasništvo UĆ, te da se stoga tuženik nije niti smatrao vlasnikom te nekretnine, a niti je istu i posjedovao.

24. Kako se promijenio uspjeh stranaka u postupku to je tužitelju temeljem čl. 166. st. 2. u vezi čl. 154. st. 1. ZPP trebalo priznati zatraženi trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23.- dalje Tarifa) i to za sastav tužbe, za zastupanje na 4 ročišta i očevidu i za sastav 3 podneska i sastav 1 žalbe, kao i troškove očevida u ukupnom iznosu od 2.349,45 eura te za plaćene pristojbe na prvotno donesenu prvostupanjsku presudu u iznosu od 53,09 eura što onda ukupno čini iznos od 2.409,54 eura, dok u odnosu na podnesenu tužbu, donesenu prvostupanjsku presudu i žalbu zatražene pristojbe nisu priznate jer nisu plaćene a dospjele su sukladno čl. 4. toč. 1. i 4. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18. i 51/23.- dalje Zakon o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj: 53/19, 92/21.-dalje u tekstu ZSP) danom podnošenja tužbe i žalbe odnosno dostavom prijepisa prvostupanjske presude.

25. Zbog navedenog a temeljem čl. 373.a st. 1. toč. 2 u vezi st. 3. ZPP odlučeno je kao u izreci presude.

26. U izreci rješenja odlučeno je temeljem čl. 380. toč. 3. ZPP.

U Zagrebu, 16. rujna 2025.

Predsjednica vijeća:

Jasenka Grgić