Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Međimurska 26D
Poslovni broj: Kž-232/2024-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Tomislava Brđanovića, predsjednika vijeća te Igora Pavlica i Rajka Kipkea, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Hajdarović, u kaznenom predmetu protiv optuženog MĆ, zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 2. i 3. Kaznenog zakona (Narodne novine broj: 125/2011., 144/2012., 56/2015., 61/2015., 101/2017., 118/2018. i 126/2019., dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika MĆ, podnesenoj protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovni broj: K-1967/2021-70 od 5. listopada 2023., na sjednici 16. rujna 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba optuženog MĆ kao neosnovana te se potvrđuje presuda suda prvoga stupnja.
Obrazloženje
1. Općinski kazneni sud u Zagrebu presudom poslovni broj: K-1967/2021 od 5. listopada 2023., proglasio je krivim optuženog MĆ, zbog kaznenog djela protiv osobne slobode, prijetnjom iz čl. 139. st. 2. i 3. KZ/11, te ga je na temelju čl. 139. st. 3. KZ/11 osudio na kanu zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci.
1.1. Na temelju čl. 56. KZ/11 optuženom ŠĆ izrečena je uvjetna osuda te je određeno da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ukoliko optuženik u roku od 2 (dvije) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.
1.2. Na temelju čl. 148. st. 1. u vezi s čl. 145. st. 2. toč. 6. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/2008., 76/2009., 80/2011., 121/2011. – pročišćeni tekst, 91/2012. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019. i 80/2022., dalje: ZKP/08-22) optuženik je dužan naknaditi troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 100,00 eura / 753,45 kn, a koji trošak je dužan platiti u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.
2. Protiv te presude žali se optuženik RĆ putem branitelja Vladimira Rađenovića, odvjetnika, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te troškova kaznenog postupka, s prijedlogom da nadležni županijski sud prihvati žalbu te prvostupanjsku presudu u cijelosti ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, odnosno da pobijanu presudu preinači i donese oslobađajuću presudu.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. U smislu čl. 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj:
152/2008., 76/2009., 80/2011., 121/2011. – pročišćeni tekst, 91/2012. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019., 80/2022. i 36/2024., dalje: ZKP/08-24) spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje, nakon čega je isti podneskom broj: KŽ-DO-258/2024-3 od 10. travnja 2024. vraćen ovom drugostupanjskom sudu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ostvarenje žalbene osnove bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 11. ZKP/08-22 optuženik nalazi u tome da je ono što se u razlozima presude navodi o sadržaju iskaza svjedoka ĐĆ u proturječju sa samim tim iskazom, u svezi čega ovaj žalbeni sud primjećuje kako je doduše točno da se u toč. 18. obrazloženja pobijane presude navodi kako je svjedok ĐĆ izjavio da nije čuo cijeli razgovor optuženika sa žrtvom, a što je u proturječju sa samim njegovim iskazom u kojem je tvrdio da je čuo cijeli razgovor, međutim, iz razloga koji će biti pobliže navedeni u daljnjem tekstu ne radi se o propustu takve težine i značaja da se pobijana presuda ne bi mogla ispitati.
7. Na ovom mjestu valja napomenuti da je ovaj žalbeni sud povodom žalbe optuženika, a sukladno ovlaštenju iz čl. 476. st. 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/2008., 76/2009., 80/2011., 121/2011. – pročišćeni tekst, 91/2012. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019., 80/2022., 36/2024. i 72/2025., dalje: ZKP/08-25), ispitao pobijanu presudu i po službenoj dužnosti, te nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud ostvario neku od bitnih povreda odredaba kaznenog postupka taksativno navedenih u čl. 476. st. 1. toč. 1. ZKP/08-25, niti da bi na štetu žalitelja povrijedio kazneni zakon (čl. 476. st. 1. toč. 2. ZKP/08-25.).
8. Optuženik nije u pravu kada u žalbi smatra da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje na kojem zasniva svoju odluku.
8.1. Žalitelj u bitnome smatra da je prvostupanjski sud pogrešno postupio kada je kao vjerodostojan i istinit izvor saznanja o odlučnim i drugim važnim činjenicama u ovom postupku ocijenio iskaz oštećene, dok s druge strane ne prihvaća kao istinitu njegovu obranu kao i iskaze svjedoka ĐĆ, BĆ, EĆ, TĆ i ĆĆ koji ju podupiru.
8.2. Suprotno žalitelju, prvostupanjski sud je na temelju sveobuhvatne, kritičke i savjesne analize svih dokaza izvedenih na raspravi, pravilno postupio kada je iskaz žrtve, za razliku od njegove obrane, ocijenio kao vjerodostojan i istinit izvor saznanja o odlučnim i drugim važnim činjenicama u ovom predmetu, te na temelju toga s pravom zaključio da je u ovom slučaju na izvjestan način dokazano da je optuženik počinio terećeno kazneno djelo.
8.3. Tako prvostupanjski sud pravilno uočava da je oštećenica na vrlo uvjerljiv, dosljedan, te životan i logičan način opisala kako samu dinamiku cijelog događaja, tako i zbivanje koje mu je prethodilo kao i uzroke koji su doveli do istog.
8.4. Imajući uz to dodatno u vidu da je žrtva u svom iskazu vrlo precizno i konkretno iznijela i specifičan sadržaj prijetnje koju je optuženik izrekao kritične zgode (da će ju, ukoliko se približi njihovoj kući, ubiti i nožem rasporiti odozdo do gore), te uz to na vrlo uvjerljiv način opisala i svoje emotivno stanje u kakvo je zapala nakon inkriminiranog razgovora (u svezi čega posebice valja istaknuti dio njezinog iskaza u kojem je navela da su njezina djeca kada su je vidjela onako prestrašenu počela plakati), a kakav iskaz se životno i logikom stvari ne očekuje od osobe koja lažno iskazuje o događaju koji se stvarno nije odigrao, odnosno ne na način kako to opisuje, te sve to povezujući i sa iskazom njezinog supruga KĆ koji je u svim bitnim momentima potvrdio takve njezine navode, prvostupanjski sud je, a suprotno žalitelju, pravilno postupio kada je upravo njezin iskaz ocijenio kao vjerodostojan i istinit izvor saznanja o odlučnim i drugim važnim činjenicama u ovom predmetu.
8.5. Što se pak tiče žalbenih navoda kojima se upire da je iskaz oštećene u suprotnosti s iskazom svjedokinje ĆĆ glede spornog pitanja je li ta svjedokinja zvala žrtvu i što joj je tom prigodom rekla, prvostupanjski sud pravilno uočava i ocjenjuje da je ta svjedokinja očito odlučila negirati sva svoja saznanja o inkriminiranom događaju i ničega se ne sjećati, a na kakav zaključak posebice upućuje činjenica da je prvotno tvrdila da majka oštećene OĆ kritičnog dana uopće nije došla kod nje po pomoć, iako je izvjesno utvrđeno da je upravo s njezinog kućnog telefona predmetnog dana nazvana policija, da bi tek na kraju iskazivanja ipak potvrdila da je OĆ imala problema s optuženikom te je tog dana zato i došla kod nje po pomoć, pri čemu je u više navrata ponovila da se ne želi miješati u tuđe stvari.
8.6. Stoga je prvostupanjski sud, a suprotno žalitelju, pravilno postupio kada je iskaz navedene svjedokinje ocijenio kao nevjerodostojan dokaz.
8.7. Isto tako, prvostupanjski sud je pravilno postupio i kada je kao nevjerodostojne i pristrane dokaze ocijenio iskaze svjedoka ĐĆ, BĆ, EĆ i TĆ, a koje iskaze optuženik ističe u žalbi kao potkrjepu istinitosti njegove obrane u kojoj nije osporavao da je kritične zgode telefonskim putem razgovarao s oštećenom i da su se svađali, ali je poricao da bi joj pritom izrekao inkriminiranu prijetnju.
8.8. Tako prvostupanjski sud pravilno uočava da je vjerodostojnost iskaza svjedoka ĐĆ i BĆ doveo u sumnju sam optuženik navodeći kako ne može biti točno ono što je svjedok ĐĆ naveo u svom iskazu – da se tijekom razgovora s oštećenicom nalazio u prostoru skladišta jer ga tada taj svjedok kao i svjedok BĆ ne bi mogli niti vidjeti niti čuti.
8.9. Nadalje, sud prvog stupnja dodatno uočava kako iz iskaza svjedoka ĐĆ proizlazi da je za vrijeme inkriminiranog razgovora pričao i sa kupcem koji je tijekom trajanja istog došao u benzinsku postaju - svjedokom M, te sve to povezujući s činjenicom da je optuženik svjedoku ĐĆ u inkriminirano vrijeme bio nadređen, dok svjedok BĆ nije bio prisutan na benzinskoj postaji za cijelo vrijeme inkriminiranog razgovora te je decidirano naveo da na isti uopće nije obraćao pažnju, pravilno ocjenjuje da se iskazi tih svjedoka ne mogu prihvatiti kao vjerodostojni dokazi, već da je riječ o konstrukcijama, kojima isti nastoje pomoći optuženiku da izbjegne kaznenu odgovornost za terećeno kazneno djelo.
8.10. Slijedom navedenog, ovaj žalbeni sud zaključuje da to što prvostupanjski sud u pobijanoj presudi navodi kako svjedok ĐĆ nije čuo cijeli inkriminirani razgovor, premda iz njegov iskaza proizlazi suprotno, ne predstavlja propust takve naravi i značaja da se pobijana presuda ne bi mogla ispitati.
8.11. Što se pak tiče svjedoka EĆ, prvostupanjski sud pravilno uočava da je isti u svom iskazu tvrdio da optuženik tog dana nije ulazio u sukob s majkom prije odlaska na posao, premda tu činjenicu nije negirao niti sam žalitelj.
8.12. Naposljetku, a vezano za iskaz TĆ, sud prvog stupnja pravilno uočava da je riječ o supruzi optuženika, te da ista nema neposrednih saznanja o inkriminiranom događaja, već iskazuje samo o onome što joj je o istom ispričao optuženik.
8.13. Stoga optuženik nije u pravu kada u žalbi tvrdi da je prvostupanjski sud pogrešno postupio kada nije prihvati kao istinitu njegovu obranu njegovu obranu kao i iskaze svjedoka ĐĆ, BĆ, EĆ, TĆ i ĆĆ, koji ju podupiru.
8.14. Slijedom svega navedenog žalba optuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije prihvaćena.
9. Premda se optuženik ne žali u tom pravcu, ovaj žalbeni sud je sukladno odredbi iz čl. 478. ZKP/08-25 razmotrio i pitanje pravilnosti izrečene kaznene sankcije.
9.1. Prije svega, po ocijeni ovog žalbenog suda, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio i vrednovao sve relevantne okolnosti važne za odluku o vrsti i mjeri kaznene sankcije, te proces njezine individualizacije.
9.2. Slijedom toga, a polazeći od stupnja krivnje s kojim je optuženik počinio terećeno kazneno djelo (izravna namjera prvog stupnja), prvostupanjski sud je cijeneći mu kao olakotno činjenicu da do sada nije bio osuđivan, da je otac troje djece te sudioništvo u Domovinskom ratu, dok otegotnih okolnosti nije pronašao, pravilno postupio kada ga je osudio na kaznu zatvora u trajanju od 7 mjeseci, uz izricanje uvjetne osude prema kojoj se izrečena zatvora neće izvršiti ukoliko u roku od dvije godine ne počini novo kazneno djelo, s pravom smatrajući da sve navedene okolnosti opravdavaju uvjerenje da i bez izvršenja izrečene kazne zatvora ubuduće neće činiti kaznena djela.
9.3. Takvu kaznenu sankciju, kako u pogledu vrste tako i mjere, i ovaj žalbeni sud nalazi u svemu primjernoj utvrđenim okolnostima o kojima ovisi odluka o vrsti i mjeri kaznene sankcije i proces njezine individualizacije, te podobnom za ostvarenje svih vidova zakonom propisane svrhe kažnjavanja, i to kako glede zahtjeva generalne, tako i specijalne prevencije.
10. Naposljetku, optuženik nije u pravu niti kada se žali zbog odluke o troškovima kaznenog postupka uz uopćenu argumentaciju da su s obzirom na njegovo imovno stanje troškovi postupka određeni u previsokom iznosu.
10.1. Naime, imajući na umu da je optuženik u vrijeme presuđenja bio zaposlen kao voditelj benzinske postaje INA s mjesečnim primanjima od tadašnjih 7.000,00 kuna, a s druge strane složenost i trajanje ovog kaznenog postupka, prvostupanjski sud je, a suprotno žalitelju, pravilno postupio kada ga je obvezao na plaćanje paušalne svote u iznosu od 100 eura/753,45 kuna.
10. Slijedom svega navedenog žalba optuženika nije prihvaćena, a kako ovo vijeće nije utvrdilo da bi sud prvog stupnja ostvario neku od povreda iz čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08-25 na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju čl. 482. ZKP/08-25 odlučiti kao u izreci ove presude.
U Varaždinu 16. rujna 2025.
Predsjednik vijeća
Tomislav Brđanović
