REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U VELIKOJ GORICI

PREKRŠAJNI ODJEL

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski sud u Velikoj Gorici, Prekršajni odjel, po sucu: Damir Tepeš, uz sudjelovanje zapisničarke: Ivana Hoti, u prekršajnom postupku protiv: I. okrivljenik HH i II. okrivljenica FH, zbog prekršaja iz čl.22.st.3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (NN br. 70/17, 126/19, 84/21, 114/22, 36/24), pokrenutim Optužnim prijedlogom ovlaštenog tužitelja: Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava Zagrebačka, Policijska postaja Velika Gorica, broj: KLASA: 211-07/25-5/5448 URBROJ: 511-19-36-25-1 od 1. ožujka 2025., nakon provedenog žurnog postupka kod ovog Suda 9. rujna 2025. te objave presude 12. rujna 2025., temeljem čl.94., čl.182.st.1.t.3. i čl.222.st.3. Prekršajnog zakona (NN br. 107/07, 39/13. 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22),

p r e s u d i o j e

I/

I. okrivljenik HH, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin H i F rođene A, rođen **.**.1989. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, SSS, pismen, po zanimanju ugostitelj, suvlasnik Restorana Modene, primanja oko 2.000,00 EURA, srednjeg imovnog stanja, oženjen, otac dvoje maloljetne djece, prekršajno osuđivan, kazneno neosuđivan, protiv njega se ne vodi drugi prekršajni postupak niti kazneni postupak,

i

II. okrivljenica FH, OIB: [osobni identifikacijski broj], kći P i E rođene C, rođena **.**.1988. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanka Republike Hrvatske, VSS, pismena, po zanimanju dipl. ekonomist, zaposlena u Zagrebačkoj banci, primanja oko 2.300,00 EURA, dobrog imovnog stanja, neudana, majka dvoje maloljetne djece, prekršajno osuđivana, kazneno neosuđivana, protiv nje se ne vodi drugi prekršajni postupak niti kazneni postupak,

OSLOBAĐAJU SE OD OPTUŽBE

da bi 1. ožujka 2025., u 18:00 sati, u mjestu [adresa]., počinili nasilje u obitelji, tako da bi I. okrivljeni HH počinio psihičko i fizičko obiteljsko nasilje prema bivšoj izvanbračnoj supruzi FH na način da je u hodniku obiteljske kuće počeo na istu galamiti riječima: „što si došla i ušla u moju kuću“, primio istu za ruke i izgurao van iz kuće, a nakon čega je istu tri puta pljunuo u lice, a da bi II. okrivljena FH počinila psihičko nasilje u obitelji prema I. okrivljeniku AH na način da je u hodniku obiteljske kuće istog vrijeđala riječima: zmazani klošaru, doveo si tu drolju u kuću“, a nakon čega ga je pljunula u lice, a sve se dogodilo u prisustvu njihovog mlt. sina PH (**.**.2018.)

odnosno, da su počinili prekršaj iz čl.10.st.1.t.1. i t.3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, kažnjiv po čl.22.st.3. istog Zakona.

II/

Temeljem odredbe čl.140.st.1. i st.2. Prekršajnog zakona, troškovi prekršajnog postupka iz čl.138.st.2.t.2. do 5. i t.7. istog Zakona, padaju na teret proračunskih sredstava Suda.

Obrazloženje

I/

1.

Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava Zagrebačka, Policijska postaja Velika Gorica, pod navedenim brojem, dana 2. ožujka 2025., kao ovlašteni tužitelj, podnio je ovom Sudu, optužni prijedlog protiv imenovanih I. i II. okrivljenih, zbog prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci presude.

2.

I. okrivljenik HH u svojoj obrani je iskazao kako se ne osjeća krivim za prekršaj koji mu se stavlja na teret optužnim prijedlogom. Iznosi kako je dana 1. ožujka 2025. oko 18,00 sati bio u obiteljskoj kući u vlasništvu njegove majke i bivše nevjenčane supruge FH, gdje živi sa majkom i djecom kada su kod njega. U jednom trenutku u kuću je ušla nepozvana njegova bivša izvanbračna supruga FH i počela je vikati da je u kuću doveo drolju i da je zmazani klošar. On se spustio s kata u prizemlje i rekao joj da izađe iz kuće jer je Ć bio uz njega pa da ne sluša njezino vikanje. Međutim, ona je nastavila sa istim ponašanjem. Ć je plakao pa je ponovno rekao FH da izađe iz kuće. FH ga je pljunula u lice, a nakon toga je izašla iz kuće. Nakon toga, dok su stajali ispred kuće, FH je nazvala policiju te je govorila da ju je istjerao iz kuće i napao što nije bila istina jer joj on nije ništa nepristojno govorio tom prilikom. Na poseban upit suca odgovara kako nije istina da bi on predmetne zgode FH primio za ruke i izgurao iz kuće, a niti ju je tri puta pljunuo u lice kako mu se stavlja na teret. Nakon što je FH zvala policiju on joj je rekao da povede i njihovu djecu te je u kući dočekao policajce. To je sve što ima za iskazati.

Na pitanje svog branitelja I. okrivljenik odgovara kako je povod ljutnje i opisanog ponašanja II. okrivljene bila okolnost da je u kući bila njegova djevojka EH. Odgovara kako je i prije ovog događaja bilo sličnih situacija od kada je u vezi sa EH, a jednom prilikom FH je došla u kuću kada njega nije bilo doma i zatekla je M. On nije taj događaj prijavio policiji radi mira i zbog zajedničke djece. Na poseban upit suca branitelj I. okrivljenika iskazuje kako I. okrivljenik neće odgovarati na pitanja branitelja II. okrivljenice, a to potvrđuje i I. okrivljenik.

Branitelj II. okrivljenice u sudski spis je predao 7 listova A4 sa ispisom SMS poruka između I. i II. okrivljenih i neslužbenu kopiju Zemljišno knjižnog odjela [adresa] od 2. ožujka 2025.

Branitelj I. okrivljenika je zatražio da izvrši uvid u predanu dokumentaciju od strane branitelja II. okrivljenice.

3.

II. okrivljenica FH u svojoj obrani je iskazala kako se ne osjeća krivim za prekršaj koji joj se stavlja na teret optužnim prijedlogom. Iznosi kako ju je 1. ožujka 2025. u popodnevnim satima nazvao sin Ć koji je sa bratom bio kod njezinog bivšeg izvanbračnog supruga HH, po dogovoru od ranije. Ć joj je rekao da ne želi biti kod tate jer je tata obećao da će biti sami, a u kući je njegova cura i pas. Došla je na adresu [adresa] u [adresa] i otvorila vrata kuće te stala na ulazu. Pozvala je djecu da siđu s kata ali se po stepenicama spustio HH te ju pitao zašto je ušla u kuću. Ona mu je tada rekla da ju je zvao Ć i što joj je rekao, a da je prethodno već bila na Hrvatskom zavodu za socijali rad gdje su joj rekli da ako procijeni da djeca nisu sigurna da ih može odvesti od oca. Na to je HH poludio pa ju je primio za ruke i izgurao iz kuće, a prethodno joj je rekao da joj ne želi dati djecu i da može doći s policijom po djecu. Ona je tada nazvala svoje roditelje, a tada je netko iz njezine obitelji obavijestio policiju. HH je nazvao svoju majku i rekao joj da ga je prijavila policiji. Nakon toga HH ju je tri puta pljunuo u lice. Nakon toga djeca su izašla iz kuće i ona je čekala na dvorištu, a s obzirom da su djeca bila uznemirena napustila je to mjesto i kasnije je kontaktirana od strane policije. Prilikom ovog događaja ona je HH rekla da ne želi ostaviti djecu sa osobom koja je napušena. To je sve što ima za iskazati.

Na poseban upit suca odgovara kako ona I. okrivljenika nije vrijeđala, nije mu govorila zmazani klošaru niti da je doveo drolju u kuću nego je HH njoj rekao da je ljubomorna što on ima curu, a ona mu je odgovorila da to nije njezin problem nego je to problem djetetu zbog čega i ne želi spavati kod njega i ne spava kod njega već mjesec dana pa mu je dan prije i obećao da će biti sami u kući, a ipak je doveo djevojku i psa. Ističe kako joj je Ć govorio da se pas Inine djevojke nekoliko puta uneredio na njegovom krevetu i u sobi gdje djeca spavaju pa i iz tog razloga ne žele biti s tatom.

Na pitanje branitelja II. okrivljenice ista odgovara kako i predmetna oba djeteta su smrdila po marihuani. Odgovara kako su djeca preko 90 % vremena sa njom i sama financira djecu, a HH nije u radnom odnosu i znao joj je govoriti da ona uzme djecu jer nema sredstava njima za hranu.

Na poseban upit suca odgovara kako je HH znao da će ona doći predmetne zgode u kuću po djecu jer ju je prije njezinog dolaska nazvao na mobitel i pitao zašto dolazi po djecu, a ona mu je tada priopćila da ju je Ć nazvao i rekao da želi otići k njoj.

Na pitanje branitelja I. okrivljenika da li je pljunula I. okrivljenika odgovara da nije. Odgovara kako su HH i ona prekinuli zajednicu prije otprilike 2 godine i u tom periodu otprilike su djeca kod nje bila 22 mjeseca, a kod HH oko 2 mjeseca. U početku su imali dobru suradnju i dogovorili se da će djeca biti kod svakoga od nas u podjednakom trajanju ali je ubrzo HH počeo skraćivati vrijeme koje je provodio s djecom. Odgovara kako ona nije vidjela da bi predmetne zgode u kući bila djevojka HH ali su joj djeca rekla da je bila u kući. Nakon što je II. okrivljenica upoznata s obranom I. okrivljenika, II. okrivljenica ističe kako ta obrana nije istinita u djelu da bi ona njemu vikala uvredljive riječi zmazani klošaru i što si doveo tu drolju u kuću nego je samo pozvala djecu da izađu, a on je nju verbalno napao, a zatim primio za ruke i izgurao iz kuće, kako je to već iskazala.

Nakon što je I. okrivljenik upoznat s obranom II. okrivljenice, I. okrivljenik je istaknuo kako obrana nije istinita u djelu gdje II. okrivljena iznosi da je on znao da će ona doći u kuću jer je bilo suprotno. Kada je II. okrivljena došla u kuću pitao je PH zašto je zvao mamu, a on mu je odgovorio da je zvao zbog Playstationa, a ne zbog psa ili njegove djevojke. Smatra kako je obrana II. okrivljenice lažna i u cijelosti ostaje kod svoje obrane.

Na konstataciju suca da se u dokaznom postupku može ispitati pod posebnim uvjetima dijete Ć, II. okrivljenica je iskazala kako je suglasna da se taj dokaz provede iako ne bi željela to priuštiti djetetu, ali s obzirom na razvoj situacije ne protivi se tom dokazu.

I. okrivljenik je iskazao kako se protivi dokazu ispitivanjem djeteta, a branitelj I. okrivljenika je dodao kako prepušta sudu da odluči o izvođenju istog dokaza.

4.

U dokaznom postupku sudac je izveo dokaz suočenjem između I. okrivljenika i II. okrivljenice.

I. okrivljenik je iskazao: Predmetne zgode ti si došla u kuću, čuo sam te da si ušla u kuću i ja sam se spustio s kata, a uz mene je bio Ć. Pitao sam PH zašto je zvao mamu, a on mi je rekao zbog igrica. Govorila si mi uvredljive riječi, da sam klošar i zašto sam doveo drolju u kuću, a ja sam ti rekao da se tako ne ponašaš pred djetetom i da izađeš iz kuće. U jednom trenutku si me i pljunula. Smatra da je razlog takvog ponašanja to što imam novu djevojku jer prije toga smo se dogovarali sporazumno oko svega, a unazad tri mjeseca, otkada imam djevojku su počeli problemi.

II. okrivljenica je iskazala: Predmetne zgode, nakon poziva PH, ja sam došla u Predmetne zgode, nakon poziva PH, ja sam došla u kuću i viknula sam djeci da siđu, a ti si se spustio po stepenicama i pitao zašto sam došla u kuću. Kada sam ti rekla razlog primio si me za ruke i izgurao iz kuće, a kada sam ja zvala policiju tri puta si mi pljunuo u lice. Ja tebi nisam govorila zmazani klošaru niti sam govorila da si doveo drolju u kuću.

5.

U nastavku dokaznog postupka ispitana je svjedokinja EH koja je izjavila kako je dana 1. ožujka 2025. oko 18,00 sati bila na katu kuće u [adresa], a sa njom je bio HH i njegova dva sina. Sin Ć je želio igrati Playstation koji se nalazio kod majke jer nije dopuštala da se donese na adresu kod oca. Bez znanja HH, Ć je nazvao mamu da dođe po njih kako bi mogao igrati Playstsation. U jednom trenutku čula je da netko ulazi u kuću. Ć se tada počeo plakati jer je bez znanja HH nazvao mamu, a želio je igrati Playstation, a nije želio otići od tate. HH se spustio po stepenicama, a Ć je krenuo za njim plačući. Tada je čula vrijeđanja od strane FH i čula da nju naziva droljom, da su narkomani i neke druge uvredljive riječi. Tada joj je HH rekao da ne galami pred djetetom i da izađe iz kuće. HH i FH su izašli iz kuće i ona ne zna što se dalje događalo jer to dalje nije čula. Čula je da je Ć vikao da prestanu, a onda je dotrčao k njoj na kat i zagrlio ju, a mu se ispričala jer je mislila da su se njegovi roditelji počeli svađati zbog nje. To je sve što ima za iskazati.

Nakon što je svjedokinja upoznata s obranom I. okrivljenika AH ističe kako na tu obranu nema nikakvih primjedbi niti komentara.

Nakon što je upoznata s obranom II. okrivljenice FH ističe kako na tu obranu nemam nikakvih posebnih primjedbi niti komentara.

Na pitanje braniteljica II. okrivljenice odgovara kako je ona, 2. ožujka 2025., kada je policija došla na adresu [adresa] dala svoj iskaz. Odgovara kako joj je poznato da je vlasnik kuće HH ali je suvlasnica i FH. Odgovara kako predmetne zgode nisu korištena nikakva opojna sredstva, a niti alkohol. Odgovara kako je vlasnica psa američki bully.

6.

Sudac je tijekom dokaznog postupka pribavio Mišljenje stručnog savjetnika Općinskog suda u Velikoj Gorici, više stručne savjetnice Đurđe Milinković, o mogućnosti sudjelovanja djeteta CH kao svjedoka u ovom postupku, a u kojem je navedeno, uz ostalo, kako dječak ne želi iskazivati o predmetu prekršajnog postupka, uz prisutne ambivalentne osjećaje prema roditeljima u koje ga stavlja sudski postupak. Svjedočenje u prekršajnom postupku bilo bi izrazito traumatično za dječaka, stoga se predlaže primjena Konvencije o pravima djeteta po kojoj ima pravo izraziti svoje mišljenje i ne sudjelovati u postupka, kao i čl.285.st.4. Zakona o kaznenom postupku.

7.

Tijekom sudskog postupka u sudski spis dostavljeno je dana 27.05.2025.g. Rješenje Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske broj IR-35/2025 donijeto 09.04.2025.g., kojim je prihvaćena žalba II. okrivljenice FH, pa je ukinuto pobijano rješenje prvostupanjskog Suda o određivanju mjere opreza, koje je donijeto dana 02.03.2025.g., a kojim je I. i II. okrivljenima određena zabrana približavanja i zabrana uspostavljanja ili održavanja veze – međusobno, u trajanju dok za to postoji potreba, odnosno najdulje do pravomoćnosti presude, te je predmet vraćen ovom Sudu na ponovno odlučivanje.

8.

II. okrivljenica FH u sudski spis predala je USB stick te je iskazala da je na istom snimljen telefonski razgovor između nje i I. okrivljenika kojeg su vodili putem pametnog sata njihovog sina i mobilnog telefona II. okrivljenika, a kojeg je ona snimila svojim mobitelom. Iznijela je da je u tom razgovoru I. okrivljenik iskazao da ju je lažno prijavio za predmetni događaj te da je tako morao postupiti po naputku svog branitelja.

9.

U dokaznom postupku preslušan je audio sadržaj USB stick-a kojeg je II. okrivljenica FH predala u sudski spis.

Nakon preslušavanja audio sadržaja na označenom USB sticku I. okrivljenik je iskazao kako na preslušani sadržaj nema nikakvih komentara.

Na poseban upit suca I. okrivljenik odgovara kako je iz preslušane snimke razvidno da je on II. okrivljenoj tada priopćio kako ju je morao prijaviti za predmetni događaj, po savjetu njegovog odvjetnika jer bi on u suprotnom ispao kriv. Smatra da se iz preslušanog razgovora ne može zaključiti da bi on neistinito prijavio II. okrivljenu, već da je po savjetu svog branitelja nju prijavio iako je nije želio prijaviti.

10.

Sudac je izveo dokaz uvidom i čitanjem: Izvješće o uhićenju Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Zagrebačke, Policijske postaje Velika Gorica za FH od 2. veljače 2025., Izvješće o uhićenju Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Zagrebačke, Policijske postaje Velika Gorica za Inu Novak od 1. ožujka 2025. zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Zagrebačke, Policijske postaje Velika Gorica serijski broj [serijski broj] za AH, Izvješće o pruženoj intervenciji povodom dojave o nasilju u obitelji Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Zagrebačke, Policijske postaje Velika Gorica broj 13496/25 od 1. ožujka 2025. u 18,12 sati, izvješće sastavljeno 1. ožujka 2025. u prostorijama Policijske postaje Velika Gorica i potvrde Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Uprave za kazneno pravo, Sektora za evidencije, pomilovanja i podršku žrtvama i svjedocima, Službe za evidencije i pomilovanja, Odjela za prekršajne evidencije Inu Novak i FH od 2. ožujka 2025.

11.

Nakon dovršetka dokaznog postupa I. okrivljenik je iskazao kako predlaže Sudu da donese oslobađajuću odluku u odnosu na njega, a također i u odnosu na II. okrivljenu.

Nakon dovršetka dokaznog postupka branitelj II. okrivljenice iskazao je kako predlaže donošenje oslobađajuće presude u odnosu na II. okrivljenicu i odgovarajuću sankciju za I. okrivljenika.

Nakon dovršetka dokaznog postupka II. okrivljenica je iskazala kako se pridružuje iskazu svog branitelja u cijelosti.

II/

1.

Nakon provedenog žurnog prekršajnog postupka, povodom iznesenih obrana I. okrivljenika AH i II. okrivljenice FH, a temeljem svih izvedenih dokaza, sudac nije mogao sa sigurnošću i nesporno utvrditi niti s uvjerenjem zaključiti da li su I. i II. okrivljeni predmetne zgode počinili prekršaj opisan u čl.10.st.1.t.1. i t.3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, postupajući na načine navedene u izreci presude, a kažnjiv po čl.22.st.3. istog Zakona.

2.

Sudac je cijenio iznesenu obranu I. okrivljenika osobito u dijelu gdje iskazuje kako je predmetne zgode u jednom trenutku u kuću ušla nepozvana njegova bivša izvanbračna supruga i počela vikati da je u kuću doveo drolju i da je zmazani klošar, na što joj je on rekao da izađe iz kuće kako njihov sin ne bi slušao njezino vikanje, ali je ona nastavila sa istim ponašanjem, a zatim ga je pljunula u lice, izašla iz kuće i nazvala policiju te govorila da ju je on istjerao iz kuće i napao što nije bila istina jer on njoj nije ništa nepristojno govorio tom prilikom.

Sudac je cijenio obranu I. okrivljenika i u dijelu gdje je na postavljeno pitanje odgovorio kako nije istina da bi on predmetne zgode II. okrivljenu primio za ruke i izgurao iz kuće, a niti ju je tri puta pljunuo u lice.

3.

Sudac je cijenio iznesenu obranu II. okrivljenice osobito u dijelu gdje iskazuje kako je predmetne zgode došla i otvorila vrata kuće te je stala na ulazu i pozvala djecu, ali se po stepenicama spustio I. okrivljenik i pitao ju zašto je ušla u kuću, a zatim ju je primio za ruke i izgurao iz kuće i potom ju je tri puta pljunuo u lice.

Cijenio je obranu II. okrivljenice i u dijelu gdje iznosi kako je I. okrivljeniku rekla da ne želi ostavljati djecu sa osobom koja je napušena.

Sudac je cijenio obranu II. okrivljenice i u dijelu gdje je na postavljena pitanja odgovorila kako ona predmetne zgode I. okrivljenika nije vrijeđala, nije mu govorila zmazani klošaru niti da je doveo drolju u kuću, zatim da je I. okrivljenik znao da će ona doći u kuću po djecu jer ju je on prije njenog dolaska nazvao na mobitel i pitao ju zašto dolazi, te da ona nije pljunula I. okrivljenika.

4.

Sudac je cijenio iznesene obrane I. i II. okrivljenih te je zaključio da su njihove obrane jasne, životno moguće i uvjerljivo razrađene, da su I. i II. okrivljeni predmetne činjenice iskazivali okolnosno i razumljivo, da su čvrsto, ustrajno i sukladno tvrdili kako se predmetne zgode nisu ponašali na načine kako im se stavlja na teret te da nisu počinili prekršaj za koji su optuženi.

Sudac je uzeo obrane I. i II. okrivljenih s oprezom jer je zaključio kako postoji stvarna mogućnost i zbiljska vjerojatnost da su oboje okrivljenih svoje obrane oblikovali smišljeno, sa svrhom postignuća vlastite koristi, s namjerom da kod Suda stvore uvjerenje kako predmetne zgode nisu postupali suprotno zakonskim odredbama niti počinili prekršaj, a s ciljem da bi opravdali svoje moguće protuzakonite postupke, te se zaštitili od prekršajne odgovornosti, oslobodili od krivnje i izbjegli kažnjavanje za prekršaj koji im se stavlja na teret Optužnim prijedlogom.

5.

Nakon izvođenja dokaza suočenjem I. okrivljenika i II. okrivljenice, sudac je utvrdio kako su oboje okrivljenih ostali kod svojih već iznesenih obrana, te da su i I. okrivljenik i II. okrivljenica iskazivali u jednakoj mjeri sadržajno, razložno i sažeto, bez iznošenja nekih novih činjeničnih detalja.

Sudac je zamijetio da je I. okrivljenik prilikom trajanja suočenja gledao ponajviše u smjeru II. okrivljenice, a povremeno po sudnici i u suca, dok je II. okrivljenica također tijekom trajanja suočenja gledala uglavnom prema I. okrivljeniku, a ponekad u suca i po sudnici, te su pritom oboje zadržali pristojnu i kontroliranu mirnoću tijekom izvođenja dokaza međusobnim suočenjem.

Temeljem ovog izvedenog dokaza sudac ipak nije mogao utvrditi nikakve nove činjenice ili okolnosti, koje bi mogle utjecati na suca na način kako bi mogao s uvjerenjem zaključiti da li su se I. i II. okrivljeni prilikom inkriminiranog događaja međusobno nasilnički ponašali u nazočnosti člana obitelji, zajedničkog djeteta, pa da bi time počinili prekršaj koji im se Optužnim prijedlogom stavlja na teret, odnosno da bi oboje postupali na načine opisane u izreci presude.

6.

Sudac je cijenio iskaz svjedokinje EH s oprezom i zadrškom, odnosno sumnjom, iako je zaključio da je njezin iskaz jasan, razumljiv, životan, pa i uvjerljiv, jer smatra kako je prirodno da je ova svjedokinja, djevojka I. okrivljenika, zbog bliskog osobnog i emocionalnog odnosa s istim, snažno zainteresirana za ishod ovog sudskog postupka, pa da stoga postoji stvarna mogućnost i razumna vjerojatnost da je njezin iskaz sumnjive vjerodostojnosti, odnosno da je svoj iskaz iznijela neobjektivno i pristrano u korist I. okrivljenika, svog dečka, a suprotno iskazu II. okrivljenice, bivše izvanbračne supruge I. okrivljenika i majke njihove zajedničke djece.

Sudac je utvrdio kako je imenovana svjedokinja svoj iskaz iznijela na način da je, s jedne strane, potvrđivala da je čula vrijeđanja od strane II. okrivljene, da ju je ista nazivala droljom, da su narkomani i neke druge uvredljive riječi, odnosno da je konstatirala verbalne napade te potvrdila nasilno, agresivno i protupravno postupanje II. okrivljenice prilikom inkriminiranog događaja, prema I. okrivljeniku.

Sudac je također utvrdio kako je imenovana svjedokinja svoj iskaz iznijela na način da se, s druge strane, distancirala i ograđivala od predmetnog događaja tako što se opravdavala kako ne zna što se događalo kada su I. i II. okrivljeni izašli iz kuće jer to nije čula.

Sudac je zaključio kako postoji stvarna vjerojatnost da je ispitana svjedokinja prešutjela stvarne okolnosti predmetnog događaja, odnosno da je svoj iskaz iznosila tako što je isticala okolnosti koje idu u korist I. okrivljenika, a moguće prikrivala one koje istom idu na štetu, a sve u namjeri da svog optuženog dečka, to jest I. okrivljenika, zaštiti od optužbe i prekršajne odgovornosti te ga oslobodi od krivnje i kažnjavanja za terećeni prekršaj.

Sudac je također zaključio da je imenovana svjedokinja prilikom iskazivanja isticala protupravno postupanje II. okrivljenice tijekom inkriminiranog događaja, a sve u namjeri kako bi II. okrivljenicu prikazala na način da je upravo ona uzrokovala predmetni događaj, odnosno kao izazivačicu sukoba, to jest počiniteljicu terećenog nasilja u obitelji.

7.

Nakon preslušavanja snimljenog audio sadržaja, to jest razgovora između I. okrivljenika i II. okrivljenice, sudac nije mogao utvrditi nikakve bitne okolnosti o činjenicama navedenim u Optužnom prijedlogu u odnosu na terećeni prekršaj, a važnim i odlučnim za dokazivanje ne/krivnje I. i II. okrivljenih.

8.

Sudac je uvidom u sve izvedene materijalne dokaze koji su već nabrojani, a koji su dostavljeni u privitku Optužnog prijedloga, utvrdio da su u označenoj dokumentaciji sadržane činjenice i okolnosti na kojima ovlašteni tužitelj temelji činjenične opise radnji prekršaja navedene u Optužnom prijedlogu, a povodom kojih je ovlašteni tužitelj i podnio Optužni prijedlog i pokrenuo prekršajni postupak protiv I. i II. okrivljenih.

9.

Sudac je uvidom u Potvrde izdane od Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Uprava za kazneno pravo, Sektor za evidencije, pomilovanja i podršku žrtvama i svjedocima, Služba za evidencije i pomilovanja, Odjel za prekršajne evidencije, izdane dana 02.03.2025.g., za osobe: HH i FH, utvrdio da su I. i II. okrivljeni do tada bili pravomoćno prekršajno osuđivani zbog počinjenja prometnih prekršaja.

10.

Sudac je temeljem čl.88.st.2. Prekršajnog zakona slobodno cijenio sve već navedene dokaze, kao i postojanje ili nepostojanje činjenica i pri tome nije ograničen ili vezan nikakvim dokaznim pravilima.

11.

Sudac nije mogao izvesti dokaz ispitivanjem djeteta ĆH kao svjedoka u ovom postupku iz razloga što bi, prema mišljenju više stručne suradnice Suda, a uzimajući u obzir njegovu dob i duševnu razvijenost, svjedočenje u prekršajnom postupku bilo izrazito traumatično za dječaka, a pored toga dječak je izjavio kako ne želi iskazivati o predmetu prekršajnog postupka.

Sudac nije izvodio druge postojeće i eventualno moguće dokaze jer je, uzimajući u obzir konkretne okolnosti, zaključio kako se izvođenjem novih dokaza činjenično stanje ne bi moglo dodatno utvrditi, odnosno ne bi se doprinijelo boljem pojašnjenju činjenica utvrđenih temeljem drugih već izvedenih dokaza, te sve skupa u međusobnoj povezanosti nikako ne bi moglo dovesti do drugačije odluke u odnosu na optužbu protiv I. i II. okrivljenih, osim o njihovom oslobađanju od optužbe za terećeni prekršaj.

Pored toga, sudac nije izveo dodatne dokaze osobito radi sprječavanja odugovlačenja prekršajnog postupka, izbjegavanja nepotrebnih radnji i smanjivanja troškova, a vodeći se pritom načelima svrhovitosti i ekonomičnosti postupka.

Konačno, sudac nije izveo nove dokaze jer uvjereno smatra kako je činjenično stanje zapravo u dovoljnoj mjeri utvrđeno temeljem svih već izvedenih dokaza, pa da se može donijeti valjana odluka i bez dopunskog izvođenja drugih dokaza.

III/

1.

Nakon provedenog žurnog prekršajnog postupka, cijeneći sve izvedene dokaze i povezujući iste s iznesenim obranama I. i II. okrivljenih, dovodeći izvedene dokaze u međusobnu vezu kao i temeljem cjelokupnog dokaznog postupka, sudac nije mogao sa sigurnošću i nesporno utvrditi niti s uvjerenjem zaključiti da li su I. i II. okrivljeni uistinu počinili prekršaj za koji se optužuju, na načine opisane u izreci presude, a kako im se to stavlja na teret u činjeničnom opisu radnje prekršaja u Optužnom prijedlogu.

2.

Povodom iznijetih obrana I. i II. okrivljenih, a temeljem svih izvedenih dokaza, odnosno suočenja oboje okrivljenih te iskaza ispitane svjedokinje koja je nesporno osobno zainteresirana i zasigurno pristrana, sudac nije mogao utvrditi da li su i na koje načine I. i II. okrivljeni prilikom inkriminiranog događaja počinili nasilje u obitelji, odnosno da li je i na koje načine I. okrivljenik verbalno i fizički napadao II. okrivljenicu, svoju bivšu izvanbračnu suprugu i majku zajedničke djece, kao ni da li je i na koji način II. okrivljenica verbalno napadala I. okrivljenika, to jest da li se eventualno psihičko i fizičko obiteljsko nasilničko ponašanje za koje se I. i II. okrivljeni optužbom terete dogodilo zaista na načine kako je to opisano u izreci presude.

Sudac nije mogao dokazati da li su se i na koje načine predmetne zgode I. i II. okrivljeni međusobno verbalno, odnosno fizički, napadali, a da se pritom inkriminirani događaj odvijao u prisustvu njihovog maloljetnog sina, pa da bi time međusobno prouzročili povredu dostojanstva ili uznemirenost, odnosno nije mogao utvrditi da li su I. i II. okrivljeni zapravo počinili prekršaj koji im je stavljen na teret.

3.

Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji propisuje, uz ostalo, kako je nasilje u obitelji primjena fizičke sile uslijed koje nije nastupila tjelesna ozljeda, kao i psihičko nasilje koje je kod žrtve prouzročilo povredu dostojanstva ili uznemirenost, a da će se kaznit za prekršaj novčanom kaznom u iznosu od najmanje 1100,00 eura ili kaznom zatvora u trajanju od najmanje 45 dana tko u nazočnosti djeteta počini opisano nasilje.

4.

Sudac je utvrdio da su obrane I. i II. okrivljenih u suštini potpuno različite, oprečne i suprotne, a da je iskaz ispitane svjedokinje EH sukladan s obranom I. okrivljenika, a suprotan obrani II. okrivljenice.

Obzirom na potpunu proturječnosti između iznesenih obrana I. i II. okrivljenih, kao i obzirom na sukladnost iskaza ispitane svjedokinje s obranom I. okrivljenika, a suprotnost s obranom II. okrivljenice, sudac je zaključio kako su oboje okrivljenih, kao i imenovana svjedokinja, snažno zainteresirani za ishod ovog sudskog postupka, pa je mišljenja kako postoji opravdana i razborita vjerojatnost da su I. i II. okrivljeni svoje obrane, a ispitana svjedokinja svoj iskaz, iznosili pristrano, svaki od okrivljenih u svoju korist, a svjedokinja zapravo u korist I. okrivljenika, a na štetu II. okrivljenice, sukladno odnosu i interesima koje ima prema I. okrivljeniku, zbog čega je sudac posumnjao u istinitost i uvjerljivost kako obrana I. i II. okrivljenih tako i iskaza ispitane svjedokinje.

5.

Slijedom svega navedenog, sudac nije našao dovoljno dokazanim da bi I. i II. okrivljeni predmetne zgode počinili prekršajno djelo za koje se oboje optužuju, na načine opisane u izreci presude, odnosno da bi se verbalno i fizički uzajamno napadali, pa da bi tako počinili psihičko i/li fizičko nasilje u obitelji i time uzajamno prouzročili povredu dostojanstva ili uznemirenost.

Sudac je temeljem izvedenih dokaza posumnjao u istinitost i uvjerljivost obrana oboje okrivljenih, ali je zaključio kako ipak postoji razumno opravdana vjerojatnost da I. i II. okrivljeni nisu počinili prekršaj koji im je stavljen na teret na načine činjenično opisane u optužnom prijedlogu ovlaštenog tužitelja.

Obzirom na iznesene obrane I. i II. okrivljenih, odnosno njihovo odlučno i ustrajno poricanje počinjenja terećenog prekršaja, a budući osim ispitane pristrane svjedokinje, nije bilo drugih nezainteresiranih i objektivnih svjedoka čijim bi iskazima sudac mogao pokloniti vjeru, niti je bilo drugih neposrednih očevidaca događaja koji bi mogli svjedočiti, odnosno nije bilo drugih vjerodostojnih dokaza izvođenjem kojih bi mogao sa sigurnošću utvrditi postojanje krivnje I. i II. okrivljenih, kod suca su se pojavile sumnje koje nije mogao otkloniti izvođenjem postojećih i dostupnih dokaza.

6.

Stoga je sudac, obzirom da su I. i II. okrivljeni svojim očitovanjima kako se ne osjećaju krivima izravno poricali počinjenje terećenog prekršaja, a cijeneći objektivnu mogućost i stvarnu vjerojatnost postojanja okolnosti koje isključuju krivnju I. i II. okrivljenih, te osobito uvažavajući načelo da sve činjenice koje idu na štetu okrivljenika moraju biti dokazane dok je činjenice koje mu idu u korist dovoljno učiniti vjerojatnim, a vodeći se načelom da u slučaju sumnje treba odlučiti u korist okrivljenika, odlučio da I. okrivljenika AH kao i II. okrivljenicu FH, treba osloboditi od optužbe za prekršajno djelo opisano u izreci presude, a u smislu odredbe čl.182.st.1.t.3. Prekršajnog zakona.

7.

Temeljem propisa označenih u izreci presude, odlučeno je da troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava Suda.

Velika Gorica, 12. rujna 2025.

Zapisničarka

Sudac

Ivana Hoti, v.r.

Damir Tepeš, v.r.

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude ovlaštene osobe imaju pravo podnijeti žalbu Visokom prekršajnom sudu Republike Hrvatske u roku od 8 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi u dva primjerka Općinskom sudu u Velikoj Gorici, Šetalište Franje Lučića 1, Velika Gorica.