Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj: Gž- R-216/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci u vijeću sastavljenom od sutkinja Kristine Vukelić Aničić predsjednice vijeće, Filke Pejković sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Svjetlane Pražić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice EB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Marina Tojčić Kinjerovac, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika IMPRESSUM KOMUNIKACIJE d.o.o. za upravljanje komunikacijama, Zagreb, Trg Drage Iblera 7, OIB: 93456304833, kojeg zastupa punomoćnica Ana Crnković, odvjetnica u Buterin & Partneri odvjetničkom društvu, d.o.o., Zagreb, radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o poslovno uvjetovanom otkazu i dr., rješavajući žalbu tuženika izjavljenu protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-1864/2024 od 30. srpnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 16. rujna 2025.,
p r e s u d i o j e
I Odbija se kao neosnovana žalba tuženika te se potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-1864/2024 od 30. srpnja 2025. u točkama I, II I IV izreke.
II Odbijaju se kao neosnovani zahtjevi tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka kao i zahtjev tužiteljice za naknadu troškova odgovora na žalbu.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja u točki I izreke utvrđeno je da odluka tuženika o redovnom poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 20. studenog 2024., izmijenjena u toč. 2. Odlukom od 12. prosinca 2024. nije dopuštena i da radni odnos, zasnovan Ugovorom o radu na neodređeno vrijeme između tužitelja i tuženika 3. siječnja 2020., a izmijenjen Aneksima, nije prestao. U točki II izreke odlučeno je da se sudski raskida ugovora o radu na neodređeno vrijeme između tužitelja i tuženika koji je sklopljen 3. siječnja 2020. a izmijenjen 18. svibnja 2025. te je naloženo tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 10.413,25 eur sa zakonskim zateznim kamatama od 18. svibnja 2025. do isplate. U točki III izreke odbijen je dio tužbenog zahtjeva tužiteljice u
Poslovni broj: Gž-R-216/2025-3
iznosu od 4.165,30 eur kao neosnovan. U točki IV izreke naloženo je tuženiku da naknadi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 3.000,00 eur sa zakonskim zateznim kamatama od 30. srpnja 2025. pa do isplate sve u roku od 15 dana.
2. Protiv citirane presude u odnosu na točku I, II i IV izreke žalbu podnosi tuženik zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje ZPP), predlažući da se pobijana presuda preinači na način da se odbije tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan ili da se presuda ukine i predmet vrati istom sudu na ponovno suđenje te traži i naknadu troškova žalbenog postupka.
3. U odgovoru na žalbu tužiteljica u cijelosti osporava navode iz žalbe tuženika te predlaže da se ista odbije kao neosnovana i traži naknadu troškova odgovora na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Predmet spora je dopuštenost Odluke o redovnom poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 20. studenog 2024. izmijenjene u točki 2. Odlukom od 12. prosinca 2024. i sukladno tome da li radni odnos koji je zasnovan ugovorom o radu na neodređeno vrijeme između stranaka od 3. siječnja 2020. nije prestao, da li su ispunjenje zakonske pretpostavke za sudski raskid ugovora o radu i da li tužiteljica ima pravo na naknadu štete sukladno čl. 125. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 64/23 - dalje ZR).
6. Provedenim dokaznim postupkom sud je utvrdio da je tužiteljica bila u radnom odnosu sa tuženikom temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme zaključenog 3. siječnja 2020. koji je izmijenjen Aneksima, na radnom mjestu Account Director i da je tuženik donio 20. studenog 2024. odluku o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu, da je tužiteljica 29. studenog 2024. podnijela zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa koji je tuženik odlukom od 12. prosinca 2024. djelomično odbio, a izmijenio u dijelu u kojem se odnosi na početak i trajanje otkaznog roka, da je navedena odluka dostavljena tužiteljici 18. prosinca 2024., i da je tužiteljica u roku od 15 dana pravovremena podnijela tužbu sudu prvog stupnja 31. prosinca 2024. Iz odluke o otkazu utvrđeno je da se otkazuje ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 3. siječnja 2020., koji je izmijenjen Aneksima na mjestu Account Director zbog prestanka potrebe za radom radnika uslijed organizacijskih promjena, pa iz obrazloženja proizlazi da je tuženik 11. studenog 2024. donio odluku o reorganizaciji kojom je nakon provedenog postupka i analiza radnih procesa utvrdio da je u pretežitom dijelu prestala potreba za obavljanjem poslova radnog mjesta Account Director slijedom čega je odlučio ukinuti navedeno radno mjestu i da je ta odluka o reorganizaciji stupila na snagu 20. studenog 2024.
7. Proizlazi iz odluke nadalje da je tužiteljica jedini radnik koji je zaposlen na tom radnom mjestu, da poslodavac zapošljava manje od 20 radnika zbog čega nije postojanja potreba za postupanjem sukladno čl. 115. st. 2. ZR-a, niti voditi računa o trajanju radnog odnosa starosti i obvezama uzdržavanja koje terete radnika.
8. Također je utvrđeno iz odluke da neznatni dio poslova ukinutog radnog mjesta za koje se povremeno ukaže potreba preuzet će radnik koji je zaposlen na radnom mjestu Acount Executive ili stariji PR savjetnik.
Poslovni broj: Gž-R-216/2025-3
9. Prema odredbi čl. 115. st. 1. ZR-a poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog, u slučaju ako prestane potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehnoloških ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz). Stoga opravdani razlog za poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu u smislu odredbe članka 115. stavak 1. točka 1. ZR-a postoji i u slučaju kada poslodavac radi ekonomski uspješnijeg poslovanja i planirane uštede izvrši reorganizaciju rada tako da smanji broj radnika ili ukine određena radna mjesta , kao i da poslove tih (ukinutih) radnih mjesta objedini i njihovo obavljanje preuzme drugi već zaposleni radnik.
10. Radi utvrđenja da li postoji opravdani razlog kojeg je tuženik naveo u odluci kao uvjet za poslovno uvjetovani otkaz sud prvog stupnja je saslušao svjedoke LB, FB, OB, ĐB i TB i stranke. Stoga prihvaća iskaze saslušanih svjedoka kao objektivne i istinite u pogledu njihovog rada kod tuženika kao i saznanjima o radu tužiteljice.
11. Nastavno sud prvog stupnja utvrđuje da u konkretnom slučaju poslodavac nije dokazao da postoji opravdani razlog za otkaz jer nije dao u obrazloženju odluke o otkazu konkretne razloge koji bi opravdavali otkaz ugovora o radu tužiteljici i koji bi bili podložni ispitivanju njihove pravilnost i već se općenito pozvao na potrebu za ukidanjem radnog mjesta radi uštede o poslovanju jer je tuženiku zbog gubitka klijenata plaća tužiteljice postala teret.
12. Smatra sud da je pravo poslodavca da radi ekonomski uspješnijeg poslovanja i planirane uštede izvrši reorganizaciju rada tako da smanji broj radnika ili ukine određena radna mjesta i da poslove tih ukinutih radnih mjesta objedini i njihovo obavljanje preuzme drugi već zaposleni radnik a sve budući da je autonomno pravo poslodavca da određuje sistematizaciju radnih mjesta, da organizira proces rada ili organizaciju svoga poslovanja prema svojim potrebama i mogućnostima. Sud prvog stupnja smatra da tuženik nije naveo u odluci sve okolnosti i činjenice koje ukazuje da postoje opravdani razlog za otkaz ugovora o radu već da je općenito naveo da je prestala potreba za obavljanje poslova radnog mjesta tužiteljice. Stoga sud prvog stupnja nije prihvatio tvrdnje tuženika da je tužiteljici u odluci objasnio razloge koji su doveli do odluke o otkazu jer ti razlozi moraju biti navedeni u samoj odluci.
13. Provedenim dokaznim postupkom po mišljenju suda prvog stupnja sud nije mogao ocijeniti da li je zaista opravdano donesena odluka o ukidanju radnog mjesta tužiteljice, jer činjenica gubitka klijenta ne opravdava sama po sebi gubitke poslovanja, a značaji gubitak nije mogao ocijeniti iz razloga jer tuženik nije naveo u čemu se sastoje ti gubitci, kolika je plaća tužiteljice doprinijela tim rashodima odnosno uštedama u planovima koje su rezultirale otkazom. Stoga sud prvog stupnja utvrđuje da odluka o otkazu nije dopuštena, te navodi da tužiteljici nije prihvatljivo nastaviti radni odnos kod tuženika, određen je raskid ugovora o radu sa danom 18. svibnja 2025. kako je to predložila tužiteljica, a sve temeljem čl. 125. st. 1. ZR-a, te je dosudio naknadu štete u visini od pet ugovornih mjesečnih plaća imajući u vidu činjenicu da je tužiteljica kod tuženika radila pet godina, da se vrlo brzo zaposlila na drugom radnom mjestu i da je šteta u dosuđenoj visini dostatna.
14. Plaća tužiteljice u posljednja tri mjeseca iznosila je mjesečno 2.082,65 eur pa ukupni iznos od pet takvih plaća iznosi 10.413,25 eur a koji iznos je dosuđen tužiteljici
Poslovni broj: Gž-R-216/2025-3
sa zakonskim zateznim kamatama od 30. srpnja 2025. do isplate, dok joj preostali dio zahtjeva tužiteljice u iznosu od 4.165,30 eur odbijen kao neosnovan.
15. Odluku o troškovima parničnog postupka sud je temeljio na odredbama čl. 154. st. 1. u vezi s čl. 155. ZPP-a te sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 37/22 - dalje Tarifa).
16. Nisu osnovani žalbeni navodi tuženika da je činjenično stanje pogrešno utvrđeno, samim time da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo kada tuženik tvrdi da je tuženik agencija koja je specijalizirana za odnose sa javnošću, i da odnosi sa javnošću čine jedan dio tržišnih komunikacija, dok da je povremeno obavljao poslove u području produkcije oglasnih materijala za oglašavanje te organizaciju događanja a koje poslove je obavljala tužiteljica, pa smatra da nakon što je prestala suradnja sa klijentom E da je tuženik utvrdio da više nema potrebu pružanja usluga iz segmenta poslova koje je obavljala tužiteljica.
17. Ovo iz razloga što je sud prvog stupnja pravilno utvrdio da tuženik u odluci nije dokazao da ima opravdani razlog za otkaz jer da nije naveo konkretne razloge koji bi opravdavali otkaz ugovora o radu koji bi bili podložni ispitivanju njihove pravilnosti, nisu navedene sve okolnosti i činjenice koje ukazuju da postoji opravdani razlog za otkaz ugovora o radu. Slijedom čega pravilno utvrđuje da je odluka o otkazu ugovora o radu nedopuštena jer nisu ispunjenje zakonske pretpostavke iz čl. 115. s.t 1. toč. 1. ZR-a za donošenje takve odluke.
18. Stoga nisu osnovani žalbeni navodi tuženika da je dovoljno da je otkaz obrazložen tako da je iz istog moguće sa sigurnošću zaključiti zbog kojeg razloga poslodavac daje otkaz ugovor o radu, već taj razlog mora biti obrazložen činjenično i navođenjem određenih dokaza da bi se mogao ispitati da li je odluka zakonita.
19. Nisu osnovani žalbeni navodi tuženika da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer da o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude. Ovo iz razloga što je sud prvog stupnja pravilno utvrdio iz navedene odluke o otkazu kao i iz provedenog dokazanog postupka, da je otkaz ugovora o radu na neodređeno vrijeme donesen zbog prestanka potrebe za radom tužiteljice zbog organizacijskih promjena jer je to radno mjesto ukinuto.
20.Stoga ispitujući po službenoj dužnosti da li je sud prvog stupnja počinio neku od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 365. st. 2. ZPP-a utvrđeno je da nije počinjena niti jedna bitna povreda koja bi utjecala na zakonitost donesene odluke.
21. Odluka o sudskom raskidu ugovora o radu donesena je pravilnom primjenom odredbe čl. 125. st. 1. ZR-a jer je utvrđeno da tužiteljici nije prihvatljivo nastaviti radni odnos kod tuženika pa je pravilno određen sudski raskid ugovora o radu danom 18. svibnja 2025. te je pravilno dosudio i naknadu štete u visini od pet ugovornih mjesečnih plaća, imajući u vidu činjenicu da je tužiteljica kod tuženika radila pet godina, da se vrlo brzo zaposlila na drugom radnom mjestu i da je njezina mjesečna plaća prije otkaza u posljednja tri mjeseca iznosila 2.082,65 eur, te je uzeta u obzir činjenica da tužiteljica ima zakonsku obvezu uzdržavanja dvoje djece što proizlazi iz stanja u spisu.
Poslovni broj: Gž-R-216/2025-3
22. I odluka o troškovima parničnog postupka donesena je pravilnom primjenom odredbe čl. 154. st. 1. u vezi s čl. 155. ZPP-a te sukladno važećoj Tarifi.
23. Slijedom obrazloženog žabu tuženika kao neosnovanu je trebalo odbiti i presudu suda prvog stupnja u pobijanom dijelu točke I, II i IV izreke potvrditi pa je primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno kao u točki I izreke ove presude.
24. Presuda suda prvog stupnja u točki III izreke kao nepobijana ostaje neizmijenjena.
25. Tuženiku nisu dosuđeni troškovi žalbenog postupka jer nije uspio u žalbom postupku pa je stoga primjenom odredbe čl. 166. st. 1. ZPP-a odlučeno kao u točki II izreke ove presude.
26. Nisu dosuđeni troškovi odgovora na žalbu tužiteljici jer je ocjenjeno da isti nisu bili potrebni radi vođenja ovog postupka pa je stoga sukladno čl. 155. ZPP-a odlučeno kao u točki II izreke ove presude.
U Rijeci 16. rujna 2025.
Predsjednica vijeća
Kristina Vukelić Aničić
