Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Kž-515/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Gordane Mihela Grahovac kao predsjednice vijeća, te Koraljke Bumči i Irene Kvaternik kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vere Šinogl, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog ĐK, zbog kaznenog djela teške krađe iz članka 229. stavak 1. točka 1. u vezi sa člankom 228. stavak 1. i članak 34. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/2021, 114/22, 114/23 i 36/24 – u daljnjem tekstu KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesene protiv rješenja Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, broj: Kov-151/2025 od 20. svibnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 16. rujna 2025.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba okrivljenog ĐK kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, broj: Kov-151/2025 od 20. svibnja 2025., pod točkom I., djelomično je prihvaćen prijedlog okrivljenog ĐK od 5. ožujka 2025. da se iz spisa izdvoje dijelovi izvješća o utvrđenom činjeničnom stanju, te se na temelju članka 351. stavak 1. u vezi članka 86. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 , 88/22, 36/24 i 72/25 u daljnjem tekstu: ZKP) izdvajaju i ne mogu se koristiti kao dokaz u kaznenom postupku dio izvješća o utvrđenom činjeničnom stanju na poleđini lista 2. spisa, i to drugi odjeljak, dio izvješća o utvrđenom činjeničnom stanju na poleđini lista 27. spisa, i to drugi i četvrti odjeljak.

1.1. Istim rješenjem pod točkom II., na temelju članka 351. stavak 1. u vezi članka 350. stavak 3. i članka 348. stavak 4. ZKP-a, odbijen je kao neosnovan prijedlog okrivljenog ĐK da se izdvoji kao nezakonit dokaz službena zabilješka o dojavi s ostatkom neizdvojenog izvješća o utvrđenom činjeničnom stanju od 4. ožujka 2024. (list 2 spisa), službena zabilješka o dojavi s ostatkom neizdvojenog izvješća o utvrđenom činjeničnom stanju od 20. travnja 2024. (list 27 spisa), službena zabilješka o dojavi s izvješćem o utvrđenom činjeničnom stanju (list 43-44 spisa), izvješće s fotografijama sačinjenim povodom pregleda DVD snimke video nadzora (list 30-32 spisa), potvrda o privremenom oduzimanju predmeta serijski broj [serijski broj] sa pripadajućim zapisnikom i DVD snimkom video nadzora (list 63-64 i 80 spisa).

1.2. Na temelju članka 351. stavak 1. u vezi članka 86. ZKP-a, iz spisa su izdvojene službene bilješke o prikupljanju obavijesti od ĆK (list 12, 18 i 70 spisa), TK (list 3 i 93 spisa) koji će po pravomoćnosti ovog rješenja biti dostavljena sucu istrage.

2. Protiv navedenog rješenja žalbu je podnio okrivljenik po branitelju Edinu Muminagiću, odvjetniku iz Zagreba, zbog bitne povrede pravila kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede odredaba materijalnog prava, te je predložio da drugostupanjski sud donese novo rješenje kojim će se iz spisa izdvojiti nezakoniti dokazi i predati na čuvanje sucu istrage.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Prije sjednice vijeća u smislu članka 474. stavka 1. ZKP-a predmet je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

5. Žalba okrivljenika nije osnovana.

6. Okrivljenik u žalbi izjavljenoj po branitelju ističe da su izvješće s fotografijama sačinjenim povodom pregleda DVD snimke video nadzora (list 30-32 spisa) i potvrda o privremenom oduzimanju predmeta sa pripadajućim zapisnikom i DVD snimkom video nadzora (list 63-64 i 80 spisa) nezakonit dokaz, osporavajući na taj način odluku prvostupanjskog suda koje se odnosi na dio točke II. prvostupanjskog rješenja. Žalbenim navodima okrivljenik se poziva na bitnu povredu odredaba zakona o kaznenom postupku, pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje te povredu kaznenog zakona, obrazlažući zapravo samo pogrešno utvrđeno činjenično stanje navodeći da su; navedeni dokazi pribavljeni protivno odredbi članka 28. Zakona o provedbi opće uredbe o zaštiti podataka (NN 42/18, u daljnjem tekstu Zakon), odnosno da su navedeni dokazi pribavljeni kršenjem Ustava Republike Hrvatske (NN 56/90,135/90, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 05/14, u daljnjem tekstu Ustav). Povredu Ustava okrivljenik obrazlaže činjenicom da u prostoru u kojem se kamera nalazila, nije bila istaknuta obavijest o video nadzoru, a zbog čega okrivljenik nije znao da ga se snima pa da je time povrijeđeno njegovo pravo na privatnost.

7. Suprotno tim žalbenim navodima, u svom rješenju prvostupanjski sud je sa dostatnom opsežnošću pod točkom 7.2. pisanog obrazloženja prvostupanjskog rješenja, obrazložio zašto smatra da u konkretnom slučaju nije primjenjiv Zakon o provedbi Opće uredbe o zaštiti podataka (NN 42/18), pozivajući se pri tome i na recentne odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske. Naime razmatrajući žalbene razloge u tom dijelu, treba prvenstveno istaknuti da se u konkretnom predmetu radi o više kaznenih djela krađe na štetu fizičkih i pravnih osoba pri čemu se osporavana snimka video nadzora odnosi na DVD snimku počinjenu na štetu TK. Nije pri tome sporno da se radi o video zapisu koji je postavljen u unutrašnjost privatnog prostora koji koristi oštećeni TK sa očitom svrhom da se zaštiti unutrašnji prostor koji se koristi za potrebe obrta „[obrt]“ iz sigurnosnih razloga odnosno u cilju sprečavanja kaznenih djela. Nadalje, nije sporno niti da je navedenu snimku predao oštećeni TK osobno (nakon što je pozvao policiju) sa ciljem otkrivanja počinitelja. Uvažavajući navedeno, upravo kao što je to i istaknuo prvostupanjski sud u svom obrazloženju, navedeni Zakon (članak 1. stavak 2. Zakona), ne odnosi se na obradu osobnih podataka koju obavljaju nadležna tijela u svrhu sprečavanja, istrage, otkrivanja ili progona kaznenih djela ili izvršavanja kaznenih sankcija.

8. Nadalje, uvažavajući činjenicu da se radi o snimci koja je predana od strane oštećenika osobno i koja sadržajno predstavlja zatvoreni privatni prostor koji upotrebljava sam oštećenik, nije u pravu žalitelj kada ističe da je oštećenik trebao označiti da je „navedeni prostor pod video nadzorom“. Naime, u konkretnom slučaju treba imati na umu i suprotstavljena prava oštećenika u smislu članka 34. Ustava kojim se jamči nepovredivost doma ali i članka 8. Evropske Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (NN - Međunarodni ugovori br. 18/97., 6/99., 8/99, 14/02., 1/06. i 13/17. u daljnjem tekstu Konvencija). Pri tome treba posebno istaknuti i da se u smislu tumačenja odredaba Konvencije koja proizlazi iz njezinih odluka kojima se uređuje i to pitanje; „domom“ smatra svaki prostor koji se upotrebljava za osobnu svrhu, pa tako i onaj koji se upotrebljava za obrt kao što je to konkretan slučaj (App. No 24546/09 Zahi v. Croatia). Uvažavajući navedeno nije u pravu okrivljenik kada ističe povredu svojih prava u vidu neovlaštenog snimanja kroz kršenje Ustavnih odredaba ili kaznenog djela neovlaštenog snimanja, za vrijeme dok se nalazio u privatnom zatvorenom prostoru oštećenika. Naime, u situaciji u kojoj okrivljenik ulazi neovlašteno u zatvoreni tuđi prostor, da bi tim svojim neovlaštenim ulaskom počinio kaznena djela na štetu osobe u čiji zatvoreni prostor neovlašteno i na silu ulazi, isti krši prava te iste osobe kojoj pravo joj je dano upravo na temelju Ustava odnosno na temelju članka 8. Konvencije. Predmetno posebice, jer tom neovlaštenom ulasku okrivljenika u privatni prostor oštećenika, nije prethodila nikakva radnja samog oštećenika kojom bi on na bilo koji način izazvao njegov ulazak u taj prostor kako bi ga iz određenih razloga neovlašteno snimio i time na njegovu štetu počinio kazneno djelo, kako se to pokušava imputirati žalbom.

8. Kako dakle nije utvrđeno da bi se radilo o nezakonitim dokazima pribavljenima kršenjem Zakona, Ustava ili Konvencije kako se to pokušava prikazati žalbom, žalbu okrivljenika valjalo je odbiti kao neosnovanu te potvrditi prvostupanjsko rješenje.

U Zagrebu 16. rujna 2025.

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Gordana Mihela Grahovac