REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Ppž-7581/2025.

Zagreb

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Jasne Momirović, kao predsjednice vijeća te Katice Lučić i Ivane Bosnić-Kovačić, kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Vorel Mikša, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog ČB, zbog prekršaja iz članka 70. stavka 1. podstavka 1. Zakona o trgovini („Narodne novine“, broj: 32/19., 98/19., 32/20. i 33/23.), odlučujući o žalbi tužitelja, Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Zagreb, Službe nadzora neregistriranog obavljanja trgovine i usluga, podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu, broj: Pp-4655/2025 od 28. svibnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 16. rujna 2025.

r i j e š i o  j e

Prihvaća se kao osnovana žalba tužitelja, Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Zagreb, Službe nadzora neregistriranog obavljanja trgovine i usluga, te se ukida pobijana presuda i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranom presudom okrivljeni ČB proglašen je krivim i kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 530,00 (petstotrideset) eura, zbog prekršaja iz članka 70. stavka 1. podstavka 1. Zakona o trgovini, činjenično opisanog u izreci pobijane presude.

2. Istom presudom okrivljenik je oslobođen od plaćanja troškova prekršajnog postupka.

3. Istom presudom, od okrivljenika nije oduzeta imovinska korist ostvarena prekršajem u iznosu od 25.881,01 eura, s obrazloženjem da je zahtjev tužitelja neutemeljen jer iznos ostvarene imovinske koristi nije konkretiziran, preciziran i točno utvrđen pa bi sud oduzimanjem imovinske koristi prekoračio ovlasti koje imao po zakonu.

4. Protiv te presude tužitelj je pravodobno podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prekršajnog prava.

4.1. U žalbi tužitelj u bitnom ističe da je u optužnom prijedlogu navedena imovinska korist koju je okrivljenik ostvario prekršajem te je predloženo da se ista oduzme, a da se njezin iznos ne umanjuje za iznos sredstava uloženih u kriminalnu djelatnost, i da je nezakonit stav suda da se nije mogao upustiti u utvrđivanje stvarnog i točnog iznosa ostvarene imovinske koristi. Naime, i prema stavu Visokog prekršajnog suda RH, sud ili tijelo pred kojim se vodi postupak, dužni su tijekom postupka prikupljati dokaze i istraživati okolnosti koje su važne za utvrđivanje imovinske koristi, u smislu članka 557. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17), koji se primjenjuje u postupcima oduzimanja predmeta i imovinske koristi, u skladu s odredbom članka 2. Zakona o prestanku važenja Zakona o postupku oduzimanje imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom i prekršajem („Narodne novine“, broj 70/17), a prvostupanjski sud nije proveo sve raspoložive dokaze kako bi utvrdio je li i u kojem iznosu okrivljenik počinjenim prekršajem ostvario imovinsku korist. Nadalje, pri utvrđivanju je li i u kojem iznosu okrivljenik počinjenim prekršajem ostvario imovinsku korist prvostupanjski sud vodit će računa i o odredbi članka 559. Zakona o kaznenom postupku, koji daje mogućnost sudu da visinu iznosa imovinske koristi odmjeri po slobodnoj ocjeni te da, krećući se u granicama iznosa koji tužitelj navodi u činjeničnom opisu djela, od ukupno primljenog iznosa uplata, eventualno odbije dio koji se ne odnosi na okrivljenikovu stečenu imovinsku korist.

4.2. Tužitelj predlaže da se, iz razloga navedenih u žalbi, njegova žalba prihvati.

5. Žalba tužitelja je osnovana.

6. Odlučujući o žalbi tužitelja te ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske ocijenio je da u provedenom postupku činjenično stanje u odnosu na ostvarenu imovinsku korist nije u potpunosti i točno utvrđeno, na što osnovano u žalbi ukazuje žalitelj.

7. Naime, u dokaznom je postupku okrivljenik je iznosio obranu te je priznao počinjenje prekršaja koji mu se stavlja na teret, da je obavljao djelatnost trgovine, kupovao motorna vozila, popravljao ih i potom prodavao, a da nije bio registriran za obavljanje kupnje i prodaje robe, jer nije znao da treba biti registriran, no navodi kako je pritom ostvarena imovinska korist bila manja od one koja mu se stavlja na teret, u iznosu od cca 5.4010 eura, jer je imao troškove za navedena vozila.

8. Nadalje, spisu prileže dokazi, odnosno kupoprodajni ugovori za sva vozila navedena u optužnom prijedlogu, iz kojih proizlazi koje je ukupan iznos za navedena vozila okrivljenik primio, a prema bruto načelu koje se primjenjuje kod utvrđivanja visine imovinske koristi ne može se protupravno ostvarena imovinska korist umanjiti prihvaćanjem određenih troškova koje je okrivljenik imao, kao izdataka uloženih u kriminalnu djelatnost.

9. Slijedom navedenog, pravilno žalitelj ističe da je činjenično stanje u odnosu na ostvarenu imovinsku korist pogrešno i nepotpuno utvrđeno. odnosno pogrešan je zaključak prvostupanjskog suda kojim obrazlaže svoju odluku da od okrivljenika ne oduzme imovinsku korist u iznosu koji se navodi u optužnom prijedlogu.

10. Stoga je žalbu tužitelja valjalo prihvatiti kao osnovanu te pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, s time da će prvostupanjski sud na odgovarajući način utvrditi činjenice na koje se upire u ovom rješenju te donijeti novu, na zakonu osnovanu i valjano obrazloženu odluku.

11. Iz izloženih razloga, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 16. rujna 2025.

Zapisničarka

Predsjednica vijeća

Ivana Vorel Mikša, v. r.

Jasna Momirović, v. r.

Rješenje se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu, u 5 (pet) otpravaka: za spis, okrivljenike i tužitelja.